1970 – 1980

The Clash izdaje treći album „London Calling“. Izlasku albuma je prethodilo turbulentno razdoblje u životu grupe, počevši od turneje po Americi koja je “debelo” pridonijela skretanju s “čiste” punk linije, do kreativne blokade dua Strummer/Jones, preko raskida ugovora s dotadašnjim managerom i time seljenja benda u drugi prostor za vježbanje. Možda ne izgleda toliko bitno, ali baš će to seljenje poprilično pridonijeti da „London Calling“ bude to što jest. Kad je grupa izdala album “Give ‘Em Enough Rope”, bilo je jasno da The Clash postaju veliki bend, te da će prije ili kasnije uskočiti u vlak koji će ih odnijeti na mjesta koja su kao punkeri prezirali. Ali, takav je…
pročitaj više

Još jedan crni datum u povijesti rocka, mjesto događaja Riverfront Coliseum u Cincinnatiju. Grupa The Who je na trijumfalnoj turneji po američkom kontinentu. Organizator u Cincinnatiju prodaje nenumerirane karte, kako bi što više ljudi smjestio u limitirani prostor dvorane. (To je bio i razlog ranog dolaska ogromnog broja fanova.) Kad se iz dvorane začula muzika, a radilo se o posljednjoj tonskoj probi, ogromna masa je krenula prema ulazima u uvjerenju da je koncert počeo. Svi su ulazi bili zatvoreni! Kako su valovi ljudi i dalje dolazili, počela je ogromna gužva i u prednjim redovima, jedanaest ljudi je poginulo od nagnječenja pluća i gušenja. Da situacija bude još gora, pobrinuo se…
pročitaj više

Nije bila tajna da su Sex Pistols sačinjavali članovi koji sa svirkom baš i nisu imali velikih dodirnih točaka. Tako je bilo i s pjevanjem, dakako, po nekim uhodanim standardima tog doba. Potaknuvši revoluciju punka i svega što ga je okruživalo, Sex Pistols su krenuli prema arhivama i prašnjavim policama, dok je John Lydon (a.k.a. Johnny Rotten) pak krenuo u nekom drugom smjeru. Malo je tko očekivao iole smisleno djelovanje ovog čovjeka i u biti ništa nije naslućivalo ono što će doći. Želeći krenuti nekim drugim, izazovnijim putem, koji bi bio još više “anti-rock”, John Lydon osniva bend Public Image Ltd i s njima ulazi u studio. Rezultat je bio…
pročitaj više

U povijesti moderne muzike postoje trenuci kad se između dva nevezana događaja, koji su se zbili čak u različitim vremenskim razdobljima, pa i u sasvim drugačijem vremenskom kontekstu, ipak stavi znak jednakosti. A ta jednakost je ona notorna: iz podruma zgrade su se čuli čudni zvukovi, a slučajni prolaznici su glavom odmahivali u nevjerici s pitanjem, da li čuju buku nastalu bez utjecaja ljudske ruke ili nešto što nalikuje pokušaju artikulacije. Prvi je primjer iz 1969. godine, kad je King Crimson vježbao u podrumu zgrade i iz njega dopiralo sve samo ne, po ondašnjim mjerilima, muzika. Drugi, s kojim se i stavlja paralela, jest Cabaret Voltaire, koji je isto tako vježbao…
pročitaj više

Fleetwood Mac izdaju dvanaesti album „Tusk“. Album je nastajao dugo i mukotrpno, jer dostojno naslijediti svjetski mega hit „Rumours“, je bilo, skoro pa nemoguće. Grupa se ugnijezdila u studiju, dani su prolazili, troškovi rasli. Do izlaska albuma, troškovi su se zaokružili na šesterocifrenu znamenku, u dolarima dakako. „Tusk“ izlazi kao dupli album. Za razliku od prethodnika, koji se prodavao u monstruoznoj tiraži, koju je bolje i ne spominjati iz pristojnosti, album „Tusk“ se prodaje u „skromnoj“ tiraži od samo četiri milijuna primjeraka. Album je proglašen promašajem!!!  Promašaj s prodanih četiri milijuna primjeraka. Koliko bi grupa i solista danas rado imali taj i takav promašaj? Bilo kako bilo, „Tusk“ se penje…
pročitaj više

Kad bi se sagledao kompletan opus rock glazbe prošlog stoljeća, možda se ne bi našla niti jedna grupa koja dosljednije naziva svoje albume prema situaciji u kojoj se nalazi. Svi nazivi albuma su direktno vezani za status grupe ili za situaciju u kojoj se nalazi, pa tako i posljednji album inkarnacije iz sedamdesetih, “The Long Run”, točno oslikava stanje na sceni u trenutku izlaska, kao i situaciju u okruženju. Ali hajmo od početka. Album “Hotel California” je doslovno pomeo sve moguće svjetske top-liste, zauzeo ogroman radio prostor, prodavao se u monstruoznoj tiraži o kojoj je nepristojno i govoriti, te rasprodao sve najveće dvorane u kojima je bend nastupao… , i trebalo je…
pročitaj više

Santana izdaje deseti album “Marathon” Iako je nosio hit “You Know That I Love You”, koji je došao na Top #40, album ipak predstavlja komercijali poraz ovog umjetnika. Da je samo to, onda bi sve skupa nekako i bilo podnošljivo, no album isto tako označava daljnje klizanje Santane prema nekom muzičkom centru (AOR), u kojem se nikada nije osjećao “kao kod kuće“. Nakon uspješne prve faze stvaralaštva unutar Santana Benda, Santana kreće teškim pravcem i na njemu izdaje briljantne (“Welcome”), pa čak i genijalne albume (“Caravnaserai”). Suradnja s John McLaughlinom, Alice Coltrane, Stevie Ray Vaughanom,  … , ga je odvela van komercijalnih voda, ali zato mu je priskrbila auru top…
pročitaj više

Kada se 1980. godine pojavila grupa Buggles sa svojim, ne baš originalnim synth izričajem, teško je itko u tim trenucima mogao prepoznati proroke, čija će djela povijest potvrditi sa 100%-tnom točnošću. Ili, prevedeno na rockerski jezik sedamdesetih, teško da je itko mogao u tim trenucima ni sanjati da će jednog dana muzika umrijeti i da će je u potpunosti pregaziti video, isprva kao popratna pojava, a protokom vremena i kao glavni igrač, kada je muzika postala (gotovo nepotrebna) kulisa. Sam naziv prvog albuma, “The Age of Plastic”, dovoljno govori za sebe. A prethodila mu je proročanska “Video Killed The Radio Star“. Na stranu što je pjesma sama za sebe, svojim…
pročitaj više

Nakon što je izdao album “Street-Legal” i odradio turneju, Bob Dylan se povlači na svoje imanje. Bio je to u neku ruku normalan slijed događaja, no, ono što je proizašlo iz takvog slijeda nije bilo baš uobičajeno. Zasićen svime i svime oko sebe, razvodom, a poglavito statusom zvijezde/božanstva, Bob se okrenuo vjeri. I to na svoj osebujan način, što je u najmanju ruku značilo potpuno predanje i determinirani smjer kreativnog procesa. Kao rezultat tog traženja unutar vjerskih okvira, izašao je album “Slow Train Coming”. Bio je to blistavi početak još jednog djela velike karijere. Album po izlasku nije pobrao lovorike, a kako i bi, kad je bio totalno iznenađenje koje je mogao prirediti samo velikan Dylanova…
pročitaj više

Led Zeppelin izdaju posljednji album „In Through the Out Door“. Album je bio zamišljen kao neka vrst povratka korijenima, no nevolje koje su pratile njegovo stvaranje i sam izlazak, okrenule su tijek nastanka, pa i sam sadržaj. Naime, uoči početka okupljanja grupe za pisanje, pri završetku posljednje američke turneje, Robert Plant gubi sina. Uz to, grupa je bila prisiljena na izgon iz Engleske, kako bi izbjegli plaćanje ogromnih poreza. Tako se dogodilo da ih na Otoku nije bilo više od dvije godine. Kad su napokon ušli u studio, ispostavilo se da će to biti prvi album, na kojem Page nije autor ili koautor svih kompozicija. Naime, John Paul Jones je…
pročitaj više

Iako je Donnie Dacus bio dostojna zamjena za tragično preminulog Terryja Katha, ipak ništa nije moglo nadomjestiti njegov genij u ukupnoj glazbenoj slici benda. Nakon što su se s prethodnikom, albumom “Hot Streets” održali na pozicijama lanirajuči nakon dugo vremena nov materjal, Chicago ulazi u studio kako bi snimio nasljednika. Nakon mjeseci u studiju, i ovaj put donekle izmijenjenog pristupa krativnom radu, na svjetlo dana izlazi album “Chicago 13”. “Chicago 13” otvara obećavajuće s “Street Player” u trajanju od devet minuta, što je nekada bila standardna minutaža kompozicija. Za očekivati je bilo da će u tim minutama bend prizvati “bolju” prošlost, no to se nije dogodilo. Ulazak u funky i disco vode nije se baš pokazao…
pročitaj više

The B-52’s izdaju debut album istog naziva. Album je zajahao na valovima New Wavea i nedugo nakon izlaska na tržište zadobiva nepodijeljenu naklonost kako kritike, tako i auditorija. Donoseći svježi izričaj u smećem već zagađenu sredinu novog pokreta, The B-52’s pogađaju u sredinu. Postaju vladari plesnih podija, bez da su dirnuli u esencu svog stvaralaštva. Prvi album ove grupe je jednostavno odličan i beskrajno šarmantan. Svaka, ali ama baš svaka kompozicija zavrjeđuje pažnju i plijeni svojom kvalitetom, sadržajem i načinom na koji je izložena. Aranžmanski, bend dovodi minimalizam do neslućenih visina. The B-52’s – “Planet Claire” Uglavnom album vrijedan svake minute svog trajanja. Inače album „The B-52’s“ dolazi na #59…
pročitaj više

Dire Straits izdaju drugi album, “Communiqué”. Nakon meteorskog uspjeha prvijenca i okončane velike turneje, Dire Straits se povlači u Nassau i u studiju snimaju nasljednika. Nije bilo lako napraviti album koji će naslijediti veliki hit. Da li su uspjeli, teško je jednoznačno odrediti, jer u biti pri bilo kakvom ocjenjivanju ovih dvaju albuma i njihove razlike gazimo po subjektivnom polju. Ako se mene pita, jesu! Prvijenac jest donio na scenu svježi izričaj, potpuno nov u prezentaciji i privlačan u pakovanju. Nošen hitom “Sultans of Swing”, album je lansirao grupu ravno u prvi razred otočkog, pa i svjetskog rocka. “Communiqué” je izašao i po inerciji odmah zauzeo top liste. Ono što…
pročitaj više

Da se svojevremeno Francis Monkman nije pridružio novoosnovanoj grupi Sky, vjerojatno se i pored relativno poznatih imena, ne bi baš za njih čulo. Pogotovo jer je grupa oformljena u sam suton prog ere i na horizontu su se za pokret nadvijali tamni oblaci. No, Francis Monkman je ipak bio ime, netom je napustio Curved Air, grupu koja je stanovala u gornjem razredu Otočkog rocka i tim novoosnovanoj formaciji priskrbio epitet super grupe. Da li je taj epitet bio opravdan ili ne, i s današnje je distance diskutabilno, ali ono što ipak nije, cijeli prvi dio opusa, koji se sastoji od tri studijska i jednog živoga albuma, ipak nije odolio zubu…
pročitaj više

S tri albuma u opusu Patti Smith Group lagano, ali sigurno kreće prema sutonu postojanja. Za divno čudo, povijesno gledano, brojke su neumoljive, ali bend na čelu s Patti Smith nalazi snage i inspiracije koji svakom albumu daju pečat svojstven ovom bendu i dakako, jedinstvenom vokalu Patti Smith. Četvrti album „Wave“, koji je trebao izaći, prema očekivanjima nije trebao donijeti ništa revolucionarnog, ali ono što se od njega očekivalo, jest održavanje visoke ljestvice kvalitete, kako muzike, tako i tekstova. „Dancing Barefoot“ je iako izdana kao druga singlica s nadolazećeg albuma, u sebi sublimirala sve ono što se od albuma očekivalo, da bi ovaj na koncu to sve skupa i opravdao.…
pročitaj više

Ron Wood izdaje treći solo album, “Gimme Some Neck”. Album postiže skroman uspjeh, ali isto tako, postaje najbolje pozicionirani Ronov album na top listama. Penje se na #45. mjesto Billboarda, i oko tog mjesta se muva sljedećih trinaest tjedana. U biti, i pored relativno skromnog plasmana, album postiže odličan rezultat gledajući samu svrhu njegovog postojanja. Naime, Ron Wood je u to vrijeme već tri godine član the Rolling Stonesa i rad u uskim okvirima grupe ga je očito sputavao. Možda i frustracija, jer u stvari, Ron nikada nije postao punopravni član grupe, već više kao “najamni gitarista“, na fiksnoj plaći. Drugim riječima, Ron je od prvog do današnjeg dana “najamna…
pročitaj više

King Crimson je mogao još trajati, ali odluka je bila neopoziva. Sastav prestaje radom na vrhuncu popularnost i kreativnog naboja. Robert Fripp se vraća u klupu, te sljedećih godina pohađa International Academy for Continuous Education i povremeno asistira prijateljima u studiju. Jedan od njih je bio i Peter Gabriel, kojem je pomogao na prva dva solo albuma. Po završetku „školovanja“, Fripp se okreće solo projektu i kao rezultat izlazi album „Exposure“. Veoma čudan album, hibrid „teškometalne trilogije“ i pop senzibiliteta. Ovo je ujedno i jedini album koji je izašao pod Frippovim imenom, a koji nosi formu pop pjesama. Na albumu su se našli mnogi, od Petera Hammilla, Petera Gabriela, Daryla Halla, Briana Enoa,… i još mnogo, mnogo drugih. Za liriku je bila zadužena…
pročitaj više

Engleska progresivna grupa Supertramp izdaje „najmekši“ album „Breakfast in America“ i njime probija sve barijere koje su pred progresivnu muziku postavili komercijalni ustupci. Po samom izlasku album se penje na sve moguće top liste, noseći za sobom, ni manje ni više, nego četiri hit singlice (“The Logical Song”, “Goodbye Stranger”, “Breakfast in America”, “Take the Long Way Home” ), koje de facto, s „b“ stranama čine cijeli album. Na stranu to što je progresivni izričaj ustupio mjesto nešto mekšem, komercijalnijem obliku, no album je postigao sve što jedan album može za svoga života. A i kasnije, jer stekao je status besmrtnog. Supertramp – „Breakfast in America“ Izlišno je nabrajati sve…
pročitaj više

Santanina “meditativna” faza imala je svoje faze. Jer, nemoguće je u isti koš stavit, recimo, “Welcome” i “Illumination” ili pak “Love Devotion and Surrender” i “Oneness“. (“Caravanserai” je pak u tom kontekstu van svih kategorija, album koji nosi epitet “čista filozofija”.) Drugim riječima, iako se promatra kao jedinstvena kreativna cjelina, sastoji se od itekako različitih pristupa na različitim albumima. Stoga ne bi bilo pogrešno sortirati albume po nekoj logici koja razlikuje pristup, atmosferu, ali i sadržaj. I tako dolazimo do tri albuma koja čine neku cjelinu unutar “meditativne” faze: “Oneness“, “Illuminations” i “The Swing of Delight“. Dok je “Illuminations“, izdan 1974. godine, nastao u suradnji s Alice Coltrane i u…
pročitaj više

Nije tajna da je Frank Zappa jedan od prvih, ako ne i prvi umjetnik koji je pokrenuo lavinu koja je razbila okove diskografskih kuća i ukinula njihov isključivi monopol na djela koja su nastala pod njihovim patronatom. Drugim riječima, u to vrijeme su diskografske kuće radile doslovno što ih je bila volja s albumima, pjesmama grupa i solo umjetnika, a za uzvrat su ti isti dobivali mrvice ili pak ni to (Black Sabbath). Želeći steći kontrolu na svojim opusom Zappa zajedno s managerom Herb Cohenom osniva diskografsku kuću DiscReet Records, a za distributera uzimaju Warner Bros. Records. Warner objeručke prihvaća ponuđeno. No, i u tom okruženju Zappa se našao prikliješten,…
pročitaj više

Priča o bendu Blues Brothers je toliko nevjerojatna da i sam film koji je opisuje djeluje karikirana komedija, nestvaran i bez uporišta u stvarnom životu. No, poanta je u tome da je “istinita”. Dakako, ako se promatra kroz prizmu samog djelovanja benda. Naime, Dan Aykroyd i John Belushi sami za sebe imaju bogatu povijest, od upoznavanja, prijašnjih aktivnosti kao i svega što je dovelo do prvog albuma koji su izdali pod imenom Blues Brothers. O svemu jednom drugom prilikom, jer ovo je ipak crtica iz povijesti. Dakle, početkom 1978. godine Dan Aykroyd i John Belushi kao duo nastupaju u legendarnoj emisiji Saturday Night Live. Kako je Steve Martin redovan u…
pročitaj više

Emerson, Like & Palmer polako, ali sigurno dolaze na kraj svog umjetničkog života. 1978. godine bend izdaje posljednji album “Love Beach”, kojeg po samom izlasku svi odbacuju, pa i sami kreatori. Naime, sastav je bio pod ugovorom i na zahtjev diskografske kuće izdaju papazjaniju u kičerskom omotu. Baš je taj omot poentirao svu redikuloznost projekta, jer ih je donekle predstavio kao neku vrst Bee Gees-a (isprika fanovima ovog benda, ali ..!). Sam album kad se sve skupa ogoli i nije toliko loš, koliko ga prezentira sam omot i koliko je bio loše primljen. Emerson, Lake & Palmer – “Memoirs of an Officer and a Gentleman” Još uvijek je trio pokušao…
pročitaj više

Rod Stewart seli preko Atlantika, smješta se u LA i počinje snimanje novog albuma, “Blondes Have More Fun”. Singlica koja ga nosi je ugledala svjetlo dana u Studenom 1978. godine i odmah po izlasku se penje na top liste. Radi se o velikom Stewartovom hitu „Da Ya Think I’m Sexy?”, s kojim se u potpunosti odmakao od svojih korijena, početnih uspjeha u karijeri. Ovom singlicom, koja je napravljena u disko maniri i samim albumom “Blondes Have More Fun”, Rod Stewart je proveo mjesece na top listama u Americi, Engleskoj i po svijetu, no muzika je izgubila jednog velikana, koji je svojim glasom obilježio vladavinu bluesa i rocka s dubokim blues korijenima.…
pročitaj više

Na tržište dolazi album „Not Available“, avangardne grupe The Residents. Namjerno sam napisao, „Na tržište dolazi“, jer album nije izdala grupa već njihova diskografska kuća Cryptic Corporation, poglavito radi praznine koja se pojavila neprestanim odgađanjem izlaska albuma „Eskimo“, koji nikako da se finalizira. Kao i svako izdanje ove grupe, i “Not Available” ima svoju priču, ali najprije o samoj grupi, jer je širem auditoriju potpuno nepoznata, što joj je, vjerovali ili ne, i cilj. Dakle The Residents je jedina grupa u muzičkom svijetu koja nikada nije izašla u javnost s imenima članova grupe. Od prvih nastupa pa sve do nedavno, kad su djelomično otkrili identitet, na pozornicici nose odjela, maske,…
pročitaj više

Drugi val punka ili, još bolje rečeno, danas nazivan post-punk, nastao je na temeljima punka, koji je ipak nakon nekoliko godina izgubio svoju medijsku snagu, ali i na legislativi nedavne prošlosti. Pop je bio jedna od tih “povijesnih” polazišnih točaka kod mnogih koji su počinjali u tom trenutku, a jedna od njih je bila i Lene Lovich. Nije je puno bilo u mainstream (rock/punk/post punk) medijima, sve do izlaska albuma prvijenca simptomatičnog imena “Stateless”. Sugerirajući samim naslovom centralnu temu, ipak ne konceptualnog albuma, Lene svojim ekscentričnim šarmom, još ekscentričnijom vokalnom stilizacijom i na kraju kvalitetnom pakiranju u kratkom roku zarobljava auditorij, kritiku i top liste. Nije to bilo na vrhovima, niti…
pročitaj više

Još su divovi hodali ovom planetom, kad je Iain McNay, te 1978. godine osnovao malu diskografsku kuću, Cherry Red Records. Bilo je to praskozorje eksplozije malih nezavisnih diskografskih kuća koje je generirao punk sa svojom negacijom postojećeg muzičkog establišmenta. Cherry Red Records već po osnutku potpisuje za danas kultne, onda sastave na počecima, Dead Kennedys, Everything but the Girl, The Monochrome Set i Felt. Prva singlica koja je izašla pod tiketom je pak bila “Bad hearts” / „Cracked“ / „It“, sastava The Tights Bio je to početak jednog čudnog i nadasve, povijest će pokazati, plodnog putovanja. Jer danas Cherry Red Records predstavlja instituciju koja pokriva djelovanje velikog segmenta muzike prošlog,…
pročitaj više

Album „Blue Valentine“ predstavlja svojevrsnu prekretnicu u stilu i zvuku Tom Waitsa, te najavljuje jedan novi smjer koji će se  kompletno formirati kroz trilogiju „Swordfishtrombones“, „Rain Dogs“ i „Frank’s  Wild Years“. Zvukovno ide prema „prljavijem“ stilu izborom instrumenata, gdje se polako miče od klavira i žičanih instrumenata prema klasičnoj rock postavi električnih gitara, bubnjeva i klavijatura. Njegov se vokal mijenja polako, postepeno, od mekanijeg barskog signer/storyteller pijaniste, prema zavijanju i režanju koje će se još više razviti kroz već spomenutu trilogiju i nastaviti sve do danas. Daniel Durchholz, rock kritičar i pisac, najbolje opisuje Waitsov glas kao „namočenog u bačvi burbona, ostavljenog u pušnici nekoliko mjeseci i onda ostavljenog na…
pročitaj više

David Kubinec izdaje drugi solo album “Some Things Never Change”. Album izlazi i pored velikih imena koja su sudjelovala u njegovom nastanku, ne pobuđuje veću pažnju. Teško je dokučiti iz ove vremenske distance zašto je tome bilo tako, jer album uopće nije loš, dapače. Možda je problem bio što se David na ovom albumu odmakao od progresivnih voda i krenuo u pop/rock vode. Ali kad pogledamo top liste tog doba, vidjet ćemo da su daleko infantilniji i manje vrijedni albumi skretali pažnju na sebe. Ili je problem bio u tome što se u tom trenutku punk već valjao svom snagom i budući velikani (Police) potpisali prvi ugovor s istom kompanijom…
pročitaj više

Govoriti o sastavu UFO gotovo je sinonim priče o plavokosom čudesnom gitaristi iz Hannovera, Michael Schenker-u. Gitarist koji je stekao vrsnu reputaciju i poštovanje zbog dugog niza godina snažnog i tvrdog stila rock gitare, koji je fokusiran na dva različita sastava (drugi sastav je Scorpions) kojima je dao život i stvorio različite pristupe uzrokovane jedinstvenim i otvorenim glazbenim karakterom. Sve zahvaljujući nizu albuma, posebno smještenih u razdoblje sedamdesetih, neprocjenjive vrijednosti i proizašlih iz promjene smjera od izvornih namjera sastava, temeljenih na nekim eksperimentima u stilu space rocka prema ruti melodičnijeg hard rocka baziranog na impresivnom i atraktivnom rhythm and bluesu, čime je stvorena dobitna kombinacija na svim frontama, dajući nam…
pročitaj više

Pomalo neobična preporuka / recenzija, no, vjerujem da će biti jasnije nakon par rečenica. Dakle, Chick Corea je snimio „Mad Hatter“ nakon iznimno uspješnog albuma „My Spanish Heart“, sa kojim je pobrao lovorike, ne samo u fuzijskim krugovima. No za moj ukus, jednostavno mi nije legao. Ne znam zašto, nažalost, nisam se ni potrudio ući u samu bit i savladati tu prepreku, što mi je inače bio običaj. Iz jednostavnog razloga, nedugo nakon što mi je u ruke došao „My Spanish Heart“, Corea izdaje „Mad Hatter“, koji mi liježe iz prve, čak štaviše, otvora mi nove horizonte eklektičke fuzije. Chick Corea – “Dear Alice”  I po prvi puta i nakon…
pročitaj više

Dire Straits izdaju debut album. Album instant provlači pažnju muzičke javnosti na ovu grupu, te se uz pomoć singlice „Sultans of Swing“, penje po top listama. Izlazak albuma je donio dašak svježine na poprilično ustajaloj rock sceni, na kojoj su jedan za drugim nestajali veliki sastavi sedamdesetih. Era punka je bila na vrhuncu, disko muzika je zauzimala sve više prostora i u toj konstelaciji snaga bio je stvarno podvig uspjeti sa verzijom čistog rocka. Dire Straits su donijeli novi izraz u muzici, očistivši izričaj od svih mogućih prirepaka, a da pri tom nisu izgubili ono osnovno – energiju, koja se u obilnim količinama izlijevala iz njihove muzike. Dire Straits je…
pročitaj više

David Gilmour snima prvi, istoimeni, solo album. Bio je to pomalo nesvakidašnji izlet progresivca u nešto mekše, bluesom obojane vode. Ne treba se puno dvoumiti oko Davidovoga primalnog afiniteta u muzici. No, isto tako, album je indikativan iz nekoliko razloga. Kao prvo, predstavlja odmak od opusa matične grupe i vjerojatno, trenutnu težnju za nečim drugačijim od uhodanog mehanizma Pink Floyda. Nadalje, album lansira singlicu „There’s No Way Out of Here“, koja ne postiže nikakav uspjeh. Ne uspijeva se ni popeti na top liste, za razliku od albuma koji je zabilježio značajnu prisutnost na Billboardu (#29 mjesto) i UK top listi albuma (#17 mjesto). Ali priča o ovoj singlici ne završava…
pročitaj više

Svibanj 1978. godine je obilježio jedan neobičan događaj. Singlica njemačke kraut rock grupe Kraftwerk, „The Model“ dolazi na prva mjesta top lista i na njima se zadržava mjesecima. Sve to ne bi bilo ništa čudno, da se ne radi o sastavu koji je revolucionirao elektronski pristup glazbi, prodrijevši na tržište potpuno nekomercijalnim pristupom. Implementirajući čistu elektroniku i modulirajući čak i vokal, Kraftwerk stvara svoj zvuk, različit od svega do tada u muzici dvadesetog stoljeća. Kraftwerk –  „The Model“ Izdavajući album „Man Machine“, Kraftwerk se primiče širokim masama. Kombiniraju melodiju u ritmičkim sekvencama i time dobivaju neku vrst pitke elektronike. Ovako napisano, može zvučati heretički, ali činjenica je, da pri tom nisu…
pročitaj više

Television izdaju drugi album “Adventure”. Zablistavši na rock nebu kao kometa albumom prvijencem “Marquee Moon”, Television kreću korak dalje. No, taj korak dalje je bio istovjetan iskoraku pred provalijom. Album nije dostojno naslijedio prethodnika, poglavito jer je donio grupu u nešto mirnijem i umivenom izdanju, što je bilo daleko od trenda, ali i samog smisla postojanja u to vrijeme. Problem albuma je bio, ali i donekle ostao, na nekoliko razina. Prva je bila produkcija koja je “kultivirala” sirovost prvijenca, ali i same grupe, koja se lirikom odmakla od buntovnog iznošenja negativnosti društva u kojem su obitavali. Album je tako i primljen, rijetki su mu davali ocjenu koja bi se mogla…
pročitaj više

The Band izdaju posljednji, “farewell” album, “Last Waltz”. Album u sebi ne nosi ni jednu novu autorsku kompoziciju, jer je u biti “soundtrack” istoimenog filma koji je snimljen na posljednjem koncertu kojeg je grupa održala. (izuzetak je “b” strana posljednjeg, trećeg vinila, na kojoj se našla “The Last Waltz Suite”, koju je komponirao Robertson.) Te, 1976. godine, na američki praznik, Thanksgiving Day, u Winterland Ballroom dvorani (vlasništvo promotora Bill Grahama) se dogodila povijest i zatvorena jedna od najljepših rock priča u povijesti muzike. U velikom stilu The Band se oprostio od svojih sljedbenika i jednostavno prestao postojati! Bila je to zrela odluka vrhunskih profesionalaca koji su znali kad treba stati,…
pročitaj više

Punih šesnaest godina od osnutka i mnogobrojnih singlica, Indexi izdaju prvi album “Modra rijeka”. Album nije bio prvo dugosvirajuće izdanje benda, ali oba izdanja koja su prethodila su bila u biti kompilacije, zbirke pjesama izdanih na singlicama. Neobično, ali istinito. Kako sve u životu dolazi sa svojom cijenom, tako je i ritam života grupe ubirao svoj danak. Naime, do kraja šezdesetih / početka sedamdesetih Indexi su bili na progresivnom tragu, uspješno se prilagođavajući mekoj struji, pa čak i mainstreamu u to vrijeme. Iako prog bend, redovno su nastupali na festivalima i ne rijetko odnosili nagrade, s veoma kvalitetnim kompozicijama koje se teško mogu svrstati pod prog kišobran, ali koje se statusno i te…
pročitaj više

Profilirajući se kao perjanica progresivnog pokreta Canterbury provenijencije i imajući iza sebe odlične albume („Camel“, „Mirage“, „The Snow Goose“,  „Moonmadness“ i “Rain Dances“, od kojih je  „The Snow Goose“ ponio epitet remek djela), Camel se odlučuje na lansiranje živog albuma. Kako u progresivnim krugovima tog doba ništa nije bilo „business as usual“, tako je i ovo izdanje bilo iznimno. Za razliku od uhodanog (čitaj, štancanja škuda bez velikog ulaganja), Camel poseže za konceptom koji će ga učvrstiti na vrhu prog scene. Naime, taj prvi živi album „A Live Record“, je bio dupli.  Na prvom vinilu su se našle snimke s izdanih albuma, snimljene na različitim lokacijama i dakako, u različitim…
pročitaj više

U turbulentnim vremenima, događaju se, turbulentne stvari. To bi u najkraćim crtama bio opis kompozicije „Baker Street“, Gerry Raffertyja. Nastala u izdavačkom vakuumu, kad je Gerry bio spriječen pristupiti studiju rad sudskih parnica s bivšim bendom, Stealers Wheel, (kako je sam kazao, svatko je tužio svakoga, jer se iznenada na horizontu ukazala prilika za ozbiljnom zaradom, poglavito radi hita, „Stuck in the Middle with You”, kojeg su imali kao bend). Kako je svako malo morao putovati iz Paisleyja u Škotskoj, gdje je stanovao, u London radi parnica koje su bile u tijeku, u Londonu je stanovao kod prijatelja, u Baker Streetu, te je i sam naslov došao iz naziva te…
pročitaj više

Ian Curtis, Bernard Sumner, Peter Hook i Stephen Morris su krenuli u avanturu pod imenom Warsaw. Ime su uzeli po nazivu kompozicije David Bowieja, „Warsaw“, koja se nalaz na albumu „Low“ Tog, dana 1978. godine u Siječnju, a bio je 25-i, u klubu Pips Disco, kvartet ima prvi nastup u živo. Kako su koliko, toliko bili poznati pod nazivom Warsaw, i najavljeni su pod tim imenom kako bi privukli što više interesenata za svoju muziku. Kako je u to vrijeme u Manchesteru postojao bend pod imenom Warsaw Pakt, ipak nastupaju pod imenom Joy Division, imenom kojeg je sugerirao Ian Curtis. Ian je ime pronašao u literaturi, u knjizi House of…
pročitaj više

Stealers Wheel  je bila već etablirana grupa kad je Gerry Rafferty  odlučio pokušati pronaći novu stazu u solo vodama. Imajući izda sebe jedan svjetski hit (“Stuck in the Middle with You”),  Stealers Wheel  je drugim albumom „Ferguslie Park“ pokušao preskočiti magičnu granicu prema vrhovima top lista, ali nisu uspjeli. Bend je u stvarnosti spao na dva člana, (Gerry Rafferty i Joe Egan), i iako su bili prijatelji iz djetinjstva, tenzije među njima su kulminirale i dakako, eksplodirale na sudu, gdje su jedan drugog optuživali za neuspjeh u što se još umiješala i borba za tantijeme od hita kojeg su imali. U tom trenutku, Gerry Rafferty je već imao prvi solo…
pročitaj više

Jan Akkerman je jedna od karizmatičnih figura prošlog i ovog stoljeća. Ne samo da je postigao planetarnu popularnost s matičnom grupom Focus, već se kao gitarista etablirao u gornji razred heroja gitare. Pa i tu obitava na vrhovima, jer .. , u biti, objašnjenja ma koliko bilo vjerno, nije ni blizu onoga što se čuje kad zasvira. Jer njegova gitara je instrument s kojim živi, diše i koja progovara umjesto njega. Kad je s grupom Focus došao do zida, otrežnjenje je bilo bolno, te nastavlja sam. No, solo karijeru je već pripremio za boravka u grupi, jer je imao solo albume iza sebe, albume koji su ga prikazivali u jednom…
pročitaj više

Kad je sedamdesetih punk krenuo preko Velike Bare i kao tsunami pomeo tadašnje rock gigante, vraćajući rock onde odakle je potekao, na ulicu, malo tko je mogao pretpostavit, a pogotovo iz perspektive Engleske rock scene, da će taj isti punk iznjedriti svoje art derivate. I ne samo njih, već i da će taj art imati avangardni predznak. No, to se odgodilo, 1978. godine, kad je Devo lansirao svoj prvijenac „Q: Are We Not Men? A: We Are Devo!“ i Pere Ubu, „Modern Dance“. Dakako nisu bili sami, jer The B-52’s je godinu nakon izdao svoj prvijenac oslonjen na minimalistički pristup plesnom izričaju i niz se pokrenuo … . No, Pere…
pročitaj više

Sumrak bogova! Točno takav naziv bi se mogao dati ovom mjesecu davne 1977 godine. Sve velike grupe su u tom trenutku bile ili prošlost ili su svojim megalomanskim projektima potpuno izgubile doticaj sa stvarnošću i samim tim s publikom. Okružujući se samozadovoljim egoima velikani idu u jedinom mogućem smjeru, stopama dinosaura. Mnogi u to vrijeme i dobivaju baš taj posprdni naziv. Na scenu dolazi disko i u sebi nosi negaciju svega dubljeg i smislenog u muzici, koja se ovim pokretom podređuje čistoj zabavi bez ikakve interakcije sa slušateljem, ili bolje rečeno, konzumentom. Počinje teško raslojavanje između onih koji prihvaćaju novi trend bez ikakvog ostatka i dakako, onih koji još uvijek…
pročitaj više

Eric Clapton snima peti solo album “Slowhand”. Album cementira Claptonov status u drugoj fazi karijere i potvrđuje ono što su svi znali, da je najveći živući gitarista te da grafiti po Londonu, desetljeće prije izlaska ovog albuma nisu bile prazne izjave. Album nosi naslov “Slowhand”, što je Claptonov nadimak u blues krugovima. Album se danas smatra kao najzrelije Claptonovo djelo solo karijere. Ne za ništa! Na njemu se u potpunosti profilirao kao urbani blues glazbenik s rock senzibilitetom, definitivno ostavljajući iza sebe prošlost koja je mirisala na Cream i Blind Faith. Album nose dva velika hit singla “Lay Down Sally” i “Wonderful Tonight”, koja su poharala sve top liste na…
pročitaj više

Tog Studenoga 1977. godine izlazi album „Saturday Night Fever“, soundtrack istoimenog filma. Ova vijest ni po čemu ne pripada u ovu rubriku na ovom portalu, i tu nema zbora. Dakako, nitko pametan ne osporava muziku koja se nalazi na njemu. Album je s muzičke strane izvanredan, te je zasluženo na top listama proveo 24 tjedna neprekidno i to na samim vrhovima. Razlog za uvrštavanje u ovu rubriku je na drugoj strani. Radi se o utjecaju ovog albuma, kao i o kulturno-sociološkom trenutku kojeg je otvorio svojim izlaskom na tržište. Iz radionice Roberta Stigwooda izlazi album koji će preusmjeriti tok moderne muzike i otvoriti eru diska. Promovirajući zabavu kao jedinu svrhu muzičkog…
pročitaj više

Kad je Malcolm McLaren boravio u New Yorku, susreo se s tamošnjom scenom koja je već daleko odmakla prema nekom novom izričaju, djelomično se vraćajući korijenima, ali u velikom broju slučajeva s art predznakom. Po povratku u UK, znao je da nešto mora napraviti, jer iza njega su stajali neuspjeli projekti, ali i iskustvo boravka u Americi. Okuplja ekipu mulaca, iz američkog utjecaja izbacuje predikat “art”, zadržava sirovu snagu i ubacuje provokativnost. Dakako, ono što je provociralo najbolje je prolazilo kod mlađe generacije, kojoj je u tom trenutku bilo dosta velikana (dinosaura) iz prošlosti, a koji su većinom počeli živjeti u izolaciji od stvarnosti i samozadovoljstvu svoje veličine. Pronalazi izlaz u negaciji…
pročitaj više

Putanja nastanka albuma “Bat Out of Hell” teško da može opisno stati u najdeblju knjigu i pri tome ne izazvati nevjericu, ne samo kod poznavatelja glazbe. Embrion ovog albuma nalazi se daleko od njegovog miljea, naime, u mjuziklu “Neverland”, koji je bio neka vrsta futurističke rock verzije ‘Priče o Peteru Panu’. Mjuzikl je napisao Jim Steinman 1974. godine. Mjuzikl je preživio premijeru, te je ekipa koja ga je izvodila krenula na turneju. Kao član grupe bio je i Meat Loaf. Tijekom izvođenja mjuzikla, Jim i Meat Loaf su u razgovorima došli do sličnih premisa kad je o nekoliko kompozicija riječ, točnije “Bat Out of Hell”, “Heaven Can Wait” i “The Formation of the Pack”,…
pročitaj više

Kameleon roka, David Bowie izdaje dvanaesti studijski album „Heroes“. Kao i kod svih velikana, brojevi albuma apsolutno ništa ne znače do trenutka dok ih se ne smjesti u kontekst i okruženje u kojem su nastala. Tako i s ovim albumom. Stoga, uvod u ovu crticu bi trebao izgledati ovako: Kameleon roka, David Bowie izdaje drugi album „Berlinske Trilogije“. Takvom formulacijom album već u samom startu biva definiran i smješten ondje gdje pripada. A pripada najplodnijoj Bowievoj fazi stvaralaštva, kad je koketirao s eksperimentom, usvojio avangardni pristup, te odavao počast svojim korijenima u Kraut Rocku. Trilogija je inače u svim aspektima posebna faza Bowievog stvaralaštva, kako radi samog trenutka, lokacija gdje…
pročitaj više

Kad je davne 1964. godine sastav the Zombies lansirao svoju prvu singlicu „She’s Not There“, teško da su mogli pretpostaviti da će njihovo djelo preživjeti, ne samo šezdesete, ne samo sedamdesete, već i cijelo stoljeće i biti i te kako općepoznato u novom mileniju. Zasluga za to prvenstveno pripada Carlos Santani, koji je pjesmu obradio i uvrstio je na albumu „Moonflower“. Kako je Santana izdao i kao singlicu, dugovječni život joj je bio zagarantiran. Ruku na srce, Santanina obrada je uistinu majstorska, te i s te strane povijest daje kredite, ne samo tvorcima. „Moonflower“ je bio prvi Santanin živi album, što je onda, a i danas, veoma čudno, jer je…
pročitaj više

Kako je rock ulazio u zrelu fazu svog postojanja, tako su se od embrionalnog izričaja ranog rock’n’rolla počele odvajati mnogobrojne struje, od kojih je svaka za sebe imala svoje “podstruje”. Kao logična posljedica bunta, pa i razvoja muzike ne samo kao plesne dekoracije, nego kao i muzike koju se sluša i koja ima neku trajnu vrijednost, došlo se do stadija kad se ideje i htijenja umjetnika nisu mogle ostvariti unutar trominutnih struktura kompozicija, te je već od sredine šezdesetih, pa sve do sredine sedamdesetih glazbena forma bila uglavnom naslonjena na duge kompozicije, koje su nerijetko zauzimale cijele strane vinila, a neke pak i cijeli vinil. No, u toj konstelaciji art usmjerenja,…
pročitaj više

Talking Heads izdaju prvi album, „Talking Heads: 77“. Izlasku ovog albuma je prethodila pomalo bizarna priča. Naime, jednog popodneva su se pojavili na vrata CBGB kluba i rekli, „mi smo tu iz susjedstva, željeli bi ovdje svirati“. I jesu! „San“ im se obistinio. Nastupili su kao predgrupa „Ramonesa“ i to pred točno jednim gledateljem, koji je bio potkupljen od strane vlasnika da uđe u klub, kako bend ne bi svirao pred praznim gledalištem. E sad, koliko je ova priča stvarno istinita, to ne znam, ali dobro zvuči, jer Talking Heads svojom upornošću dolaze do prvog albuma, koji čak u Engleskoj dospijeva na top listu (#60 mjesto), a singlica „Psycho Killer“…
pročitaj više

Van der Graaf Generator izdaje osmi album “The Quiet Zone/The Pleasure Dome”. Bit će to posljednji album kojeg je grupa izdala u prošlom stoljeću. Nakon njega slijedi hibernacija iz koje se budi tek 2005. godine i nastavlja niz briljantnih albuma. Teško je reći sa sigurnošću zašto se grupa raspala nakon ovog albuma, pogotovo jer su s njime doprli do nešto šireg segmenta publike i time sebi osigurali kakvu takvu materijalnu egzistenciju. Za razliku od prethodnika, “The Quiet Zone/The Pleasure Dome” sadrži nešto kraće kompozicije, a sam zvuk je obogaćen suvremenim izričajem. Doduše, album jest primljen s podijeljenim kritikama, kako od kritike tako i od sljedbenika sastava. Najveća je u biti…
pročitaj više

Dennis Wilson je u pravom smislu riječi živio za matičnu grupu Beach Boys, koju je osnovao s bratom i prijateljima. U potpunosti se posvetivši radu i kreaciji unutar grupe, Dennis se de facto poistovjetio s njome. Stoga nije ni čudno da je trebalo petnaestak godina da snimi materijal za svoj solo album. Godinama je u stvari snimao i eksperimentirao tražeći nešto posebniji izričaj od uobičajenog kojeg je njegovao s grupom. I naposljetku, 1977. godine izdaje album „Pacific Ocean Blue“. Album je bio dobro reklamiran, i dobro je bio primljen od kritike, no publika (u toj fazi života albuma) nije dijelila njihovo mišljenje. No, „Pacific Ocean Blue“ je jedan od onih albuma…
pročitaj više

Johnny Winter lansira album “Nothin’ but the Blues!” Putanje velikana bluesa prošlog stoljeća povremeno su se preklapale, da bi se potom udaljile, i u nekim trenucima ponovno približile. To osciliranje posebno se odnosi na umjetnike koji su sazrijevali usred blues boom-a sredinom šezdesetih, ali i na one koji su bili njegov temelj, idole iz kojih je taj pokret crpio inspiraciju. Stoga album Johnnyja Wintera, “Nothin’ but the Blues”, treba promatrati upravo u tom kontekstu. Muddy Waters je imao svojih zaokreta, ali oni su uvijek bili unutar bluesa kao žanra. Johnny Winter, s druge strane, od samih početaka u root/urban bluesu činio je korake prema blues-rocku, katkad čak i prema čistom rocku s blues…
pročitaj više

Grupa Yes izdaje osmi studijski album „Going for the One“. Album predstavlja donekle prijelomni moment u životu ove grupe, samom činjenicom da se u grupu vratio Rick Wakeman, koji je zamijenio Patric Moraza, koji je zbog legalno/administrativnih zavrzlama morao napustiti grupu. Samim povratkom Wakemana, grupa se u neku ruku vraća na polazišnu točku s koje su krenuli prema „Tales from Topographic Oceans“, s malom, ali bitnom razlikom, komzozicije su im bile kraće i time su dobile na intenzitetu. Auditorij je to primijetio i nagradio. Album postiže izuzetan komercijalni uspjeh, prodaje se u milijun primjeraka. Ova brojka je za progresivnu muziku tiraža o kojoj se samo može sanjati. Yes – “Going…
pročitaj više

Tri godine od službenog razlaza matične grupe Traffic, Steve Winwood lansira prvi istoimeni solo album. Kako je Steve bio jedna od lokomotiva grupe Traffic, teško da se moglo i očekivati nešto sasvim drugačije od već definiranog i zaokruženog izričaja matične grupe. Na ovom album Steve se vraća korak natrag i u ozračju prethodnika u opusu grupe, („The Low Spark of High Heeled Boys“, „Shoot Out at the Fantasy Factory“, …), kreira album koji da je kojim slučajem izdan pod imenom grupe (kao uostalom i izniman album, „John Barleycorn Must Die“), zauzeo bi, možda ne istaknuto, onda zapaženo mjesto u opusu. Sama činjenica da je u studiju pored Winwooda bio i…
pročitaj više

The Sex Pistols izdaju drugu singlicu “God Save The Queen”. Sam naslov u kombinaciji sa Sex Pistolsima sve govori. I dakako, po izlasku, singlica biva zabranjena na TV kućama diljem Engleske, pa i mnogim radio postajama. Čak su radnici u tvornici ploča odbili  raditi na omotima ove singlice. No, to joj nije smetalo da se u prvom tjednu proda u tiraži od 200 000 kopija i time zasjedne na drugo mjesto nacionalne liste singlica. Ispred nje je bio samo Rod Stewart sa svojom baladom “I Don’t Want to Talk About It”. Kako je na drugu stranu singlica s tom tiražom zauzela prvo mjesto na listi NME, koji je za razliku…
pročitaj više

Kad su se pojavile na muzičkoj sceni, sestre Wilson su instant skrenule pažnju na sebe. Iako nisu osnovale grupu Heart, nakon kratkog boravka u njoj su preuzele uzde koje ne ispuštaju do današnjih dana. Kako i ne bi kad Ann Wilson ima glas koji parira Plantovom, a Nancy gitaru svira u stilu najvećih na sceni. I sam koncept njihov djelovanja je pobudio pažnju, jer iako s dovoljno materijala iza sebe, od početka do danas, koncerti su im podijeljeni u dva djela. U prvom izvode autorske kompozicije, dok u drugom izvode kompozicije iz opusa Led Zeppelin, the Who, … . Prvim albumom „Dreamboat Annie“ su stekle  reputaciju i sve je izgledalo…
pročitaj više

Sandy Denny izdaje posljednji solo album „Rendezvous“ Matična grupa Fairport Convention je zaokružila prvu fazu postojanja, kreativno je prešla vrhunac i ispred nje je bila samo stagnacija i reciklaža. Ta je situacija dovela do toga da su Sandy Denny i Trevor Lucas odlučili napustiti grupu i posvetiti se solo radu. Sandy je i prije bila uspješna na tom polju, tako da je prelazak u solo vode bio logični korak. U tom ozračju izdaje četvrti solo album „Randevuiz“. Album je producirao Trevor Lucas, kojem se poprilično toga stavlja na dušu. Naime, Trevor je pristupom produkciji, odnosno aranžmanima pokušao prebaciti Sandy iz prog/folk u main stream milje, dakako, nastojeći kapitalizirati njen status…
pročitaj više

Peter Hammill izdaje šesti solo album „Over“. Doduše sam izraz „solo“ i nema ono klasično značenje, jer se ne jednom dogodilo da je solo projekt nekog od članova matične grupe Van Der Graaf Generator, izdan pod imenom grupe. I pogotovo kad o Peter Hammillu govorimo, pošto je on kreator većine materijala na studijskim albumima grupe, onda to „solo“ i nema baš neko veliko značenje. Iako, na drugu stranu, većina sljedbenika se slaže s tvrdnjom da su albumi matične grupe, bez obzira na autorstvo materijala na njima, superiorniji solo izdanjima!? Album je nastao u trenutku kad je Peter ostao sam, nakon dugogodišnje veze s izvjesnom Alice, te se cijeli album fokusira…
pročitaj više

Supertramp je bio bend koji je svoj prog izričaj pokušao kanalizirati kroz pop senzibilitete. S prvim su albumima skrenuli pažnju na sebe i bili su tu i tamo posjetitelji velikih top lista. S trećim i četvrtim albumom su dobrano zagazili na te top liste s obje strane Atlantika, te se činilo da će prog komuna izgubiti još jednu perjanicu, jer zov novca je uvijek bio i još uvijek jest neodoljiv. No, skladatelji tandem Rick Davies i Roger Hodgson je uvijek pronalazio kojim putem gaziti. Pazili su da ne ugaze previše na polje kompromisa, ali istovremeno, da svojim kompozicijama daju pop ruho i dakako, hitoidnost, što je garantiralo pozicije na top listama. Stoga ni izlazak…
pročitaj više

Album “Presence” je bio vani i harao top listama. Grupa se priprema za svoju posljednju i najveću turneju po Americi. Razmjeri popularnosti ove grupe na ovom kontinentu su dosegli epske razmjere. Više nije bilo dvorane i stadiona kojeg nisu mogli napuniti. Na primjer, Pontiac Silverdome dvorana u Detroitu je primila 76.229 ljudi, što je bila rekordna posjeta u zatvorenom prostoru. Drugi primjer je još impresivniji, jer, grupa na reklamu nije potrošila ni jedan jedini peni. U New York i Los Angelesu su imali šest (6!!) uzastopnih koncerata u Madison Square Gardenu i the Los Angeles Forum dvorani.  Informacija o koncertima se širila usmenom predajom!!! (vjerovali ili ne!) Sama turneja je…
pročitaj više

“Brain Salad Surgery” je bio iza njih. Trijumfalna turneja je požnjela sve što jedna grupa može ubrati. Od prepunih dvorana i stadiona, do konačnog priznanja velikog djela kritike i dakako, standardno bezuvjetno prihvaćanje publike. Nažalost, to glorificiranje je imalo svoju cijenu. Tri ega su otišla u nebesa. Kao rezultat, komunikacija unutar grupe je pala na “apsolutnu nulu”. Kao i odnosi! Ne obazirući se na nadolazeći punk, Emerson, Lake i Palmer, svaki za sebe kreiraju mini svijet, koji više nije imao dodirnih točaka s tadašnjom stvarnošću. “Works Vol.1” je jedini rezultat koji je mogao izaći pod imenom Emerson, Lake & Palmer. Drugim riječima, svaki je odvojeno od ostatka grupe pisao, snimao…
pročitaj više

Nakon napuštanja kreativnog kaosa pod pokroviteljstvom Miles Davisa i imajući iza sebe remek djelo, album „Bitches Brew“, koje je promijenilo muzičke tokove modernog doba, Joe Zawinul i Wayne Shorter osnivaju svoj bend, Weather Report. Krenuli su kao akustični jazz duo koji je povremeno koristio usluge ritam sekcija u okruženju, potom su se orijentirali na elektrificirani jazz, da bi se eksplozijom fuzije okrenuli jazz rocku i u tom žanru pobrali sve što se moglo pobrati na medijskoj sceni. Bilo je to vrijeme medijskog pokroviteljstva fuzije i shodno tome, sve što je dolazilo iz tabora Miles Davisa je automatski privlačilo pažnju. Ni Weather Report nije bio izuzetak, te su im prvi albumi…
pročitaj više

Kad su Eagles izdali singlicu „Hotel California“, bio je to instant hit, koji je porobio sve moguće top liste na svijetu. U biti bio je to „dream come true“ ove grupe, jer i mimo kvalitetnih albuma koje su izdali, imali su ime, imali su pristojne tiraže i pristojno popunjene koncerte. Ali, nedostajao je jedan segment do statusa „mega“ i on se ukazao u obliku demoa kojeg je Don Felder donio grupi da ga razradi, ako smatra da bi mogao postati pjesma. Svi od reda su ga prigrlili jer je i kao demo imao tu zaraznu privlačnost i ljepljivu melodiju. Doduše, ne smijemo zaboraviti par stvari, originala verzija je bila reggae/bosa…
pročitaj više

Američka grupa Television izdaje album prvijenac „Marquee Moon“. Izlazak je nekoliko puta bio odgađan zbog nezadovoljstva napravljenim u studiju, a čak je promijenjena i diskografska kuća. Točnije, Tom Verlaine nije bio zadovoljan kako ih je Brian Eno producirao, te je forsirao napuštanje diskografske kuće Island Records zbog njenog pristupa produkciji. Očito je bilo da u glavi ima točnu sliku onoga što je ploča trebala sadržavati, a mag u studiju, Eno to nije uspio uhvatiti. Grupa potpisuje za Elektru Records i dobiva toliko željeni zvuk. „Marquee Moon“ je post-punk album, ali na američki način. Ovo u stvar znači, veliki uticaj rocka, bluesa i dakako, novi pristup kompoziciji. Za razliku od britanskih…
pročitaj više

Kako se rock postepeno udaljavao od ulice i kretao prema samozadovoljnim oazama u kojima su umjetnici počeli egzistirati bez kontakta s vanjskim svijetom, tako je ulica proživljavala novi „revival“. Klinci nezadovoljni otuđenjem svojih nekadašnjih idola, okreću se vršnjacima koji dosuše i nisu baš znali svirati, ali su govorili/svirali razumljivim jezikom. Veoma brzo je pala u zaborav činjenica da je sve u biti pokrenuo jedan vlasnik prodavaonice odjeće, koji se vratio iz Amerike i pokušao na ulicama Londona preslikati novi pokret, dakako, uz daleko provokativnije aktere, kako bi što više skrenuo pažnju. U tom kontekstu uličnog rock’n rolla, kad se rock vratio na svoje polazišne točke, kad je doživio neku vrst…
pročitaj više

Santana izdaje osmi album „Festival“. Nakon što je stekao status superzvijezde s prvim albumima, Santana mijenja smjer i u drugoj fazi stvaralaštva kreće prema eklektičkom meditativnom izričaju, koji rezultira, danas po mnogima, remek djelima ne samo žanra već i muzike uopće. No, pritisak matične kompanije je bio velik, jer komercijalno albumi nisu dosizali očekivanu tiražu, te Santana nakon nekog vremena ipak izlazi s tog polja i djelomično se vraća korijenima, odnosno izvoru na kojem su nastali megahitovi na početku karijere. Band osim Santane nema ni jednog originalnog člana koji bi utjecao na smjer kojim album kreće, te Santana diktira gdje će album krenuti. Rezultat je polovičan. Santana – “Carnaval”/”Let The…
pročitaj više

Kad je Kerry Livgren prebirao po žicama gitare u svom domu u dnevnom boravku, najednom mu supruga iz kuhinje ulijeće „u seansu“ i kaže mu da ponovi ono što je upravo odsvirao. Po sjećanju svira, a ona mumljajući pjevuši melodijsku liniju … . Kerry nije vidio ništa konkretno, dok ga, ponovo, supruga nije uvjerila da napiše liriku za tu novu melodiju ….. Možda bi na tome i ostalo, da Kerry Livgren nije bio član grupe Kansas i da u tim danima nisu bili u studiju i snimali novi album koji će dobiti naziv „Point of Know Return“. Grupa je već debelo odmakla sa snimanjem već izbrušenih kompozicija i sve je…
pročitaj više

Situacija se dobro razvijala za Aerosmith. Pored tegobnih početaka i neizvjesne budućnosti, grupa je s prva dva/tri albuma sebi priskrbila ulaznicu za nastavak karijere, što je obilato iskoristila s nasljednicima “Toys in the Attic” i “Rocks”. Ti su albumi lansirali grupu u stratosferu i samo je nebo bilo granica, bar se tako činilo, jer… Jer alkohol i droga su počeli diktirati i sve je ostalo postalo manje bitno. Tako se i dogodilo da su na ulasku u studio za snimanje već tada veoma očekivanog nasljednika albuma “Rocks” i Perry i Tyler bili totalno nezainteresirani za bilo kakav kreativni rad. Znajući da je ovaj dio, popularno nazvan “Toxic twins”, bio kičma benda i lokomotiva kreativnog, nije teško zaključiti kakva je atmosfera…
pročitaj više

CBGB je bio centar muzičkog svijeta tog doba na američkom kontinentu, a kasnije i šire. Bezbrojni bendovi su prve nastupe pred publikom imali baš na tom mjestu, a cijela generacija koja je stekla slavu i upisala se u povijest, prve je korake napravila na pozornici tog kultnog kluba. Jedna od tih grupa je bila grupa Blondie, koja je predvođena „plavušom“ Deborah (Debbie) Harry, već nakon par nastupa postala zaštitno lice kluba, pa i pokreta. Dakako, svi su bendovi na maloj pozornici izvodili isključivo autorske stvari, pa tako i Blondie. Stoga se ulazak u studio nametnuo kao logičan i ne baš kreativno zahtjevan korak, jer su sve kompozicije već imali spremne…
pročitaj više

Bez ikakve dileme, Prosinac 1976. godine pripada grupi Eagles i njihovom albumu „Hotel California“. Ovom prilikom neću ulaziti u genezu nastanka samog albuma, to ću odraditi u osvrtu/emisiji posvećenoj ovoj grupi, ali ipak moram naglasiti, da je album u stvari produkt neke vrste inata. Sjećam se kad je album izašao, i naslovna kompozicija počela harati top listama, članovi su jednoglasno izjavljivali da im je bilo dosta sjedenja u drugoj ligi i gledati neke druge kako sakupljaju šlag s torte zvane, rock`n roll. Doduše, Eaglesi su imali hitova na top listama, imali su dobru prodaju albuma, ali sve je to ipak bilo limitirano izričajem koji je naginjao country glazbi. Prešavši na…
pročitaj više

Početak ili ne, teško je decidirano tvrditi, ali trenutak kad su Sex Pistols izdali prvi singl “Anarchy in the U.K.”, de facto počinje era punk pokreta. Iznikao na sumornim pločnicima velikog grada, po kojem je tumarala cijela armija omladine bez cilja i perspektive, punk u trenu zauzima svoje mjesto pod suncem i pokreće mase u nekom novom smjeru. Povijesno gledano, to se jednostavno moralo dogoditi, jer rock je krajem sedamdesetih već debelo utonuo u manirizam, umjetnici u samodopadnost i što je najgore, velika reciklaža je već počela. Uz časne iznimke, već se naslućivalo „grebanje po dnu kace“. A i sam Jonny Rotten aka  John Lydon (ili obratno 🙂 ) je…
pročitaj više

Kod algoritama za streaming glazbe dobro je to što prate korisnikov glazbeni ukus i daju prijedloge za slušanje. Kod mene to baš nije slučaj, jer volim sam istraživati i otkrivati nešto novo. Međutim, iz dosade sam prije par dana preslušavao prijedloge mog streaming servisa i počeo slušati album grupe JANE „Jane at Home Live”. I evo, prošlo je par dana i non-stop vrtim taj album. FENOMENALAN je! Grupa Jane je njemački krautrock sastav iz Hannovera. Osnovan je u jesen 1970., nakon što su basist Klaus Hess, saksofonist Werner Nadolny i vokal Peter Panka napustili sastav Justice of Peace, promijenivši ne samo glazbeno okruženje već i instrumente. Hess je prešao na gitaru, Nadolny na orgulje, a Panka na bubnjeve. U originalnoj postavi, koja je snimila…
pročitaj više

Kansas izdaje četvrti album „Leftoverture“, s kojim napokon dolazi na top liste. Prema vrhovima ga je nosila singlica „Carry On Wayward Son“, koja mu je prokrčila put do #5. mjesta Billboarda. Bio je to veliki uspjeh za ovu američku progresivnu grupu. Nasljednik, „Point of Know Return“ je bio još uspješniji, stigao je do #4 mjesta. Dakako, u tome mu je nesebično pomogla singlica „Dust in the Wind“, koja postaje najveći hit grupe. No vratimo se albumu „Leftoverture“. Samo snimanje albuma je proteklo u turbulentnoj atmosferi. Naime, glavni kompozitor u grupi Steve Walsh je upao u „kreativnu blokadu“, i sve što je pokušavao napraviti, ispadalo je jalovo. U nastalu prazninu, skoro…
pročitaj više

Lynyrd Skynyrd izdaje prvi i jedni živi album u originalnoj postavi, „One More from the Road“. Album je po uzoru na Allman Brothers Band, donio grupu u sasvim drugačijem izdanju, nego su bili na studijskim albumima. No, ono što je karakteristično, jest da je muzika bila još „južnija“ od one južnjačke, koja je i rodila sinonim Southern Rock. Naime, iz nekog inata Neil Youngu, grupa piše temu „Sweet Home Alabama“, koja po samom izlasku postaje južnjačka himna. Kad se na nju doda „Free Bird“, dobivamo stadionsku atrakciju. Grupa je nakon ovog albuma ušla u studio i snimila album „Street Survivors“. Samo tri dana od njegova izlaska, Ronnie Van Zant, Steve…
pročitaj više

Davne 1970. godine u Studenom, George Harrison izdaje singlicu “My Sweet Lord”. Pjesma “preko noći” dolazi na prvo mjesto Billboarda, postavši prva pjesma jednog od Beatlesa čiji je solo rad zauzeo tu prestižnu poziciju. Nedugo nakon što je pjesma lansirana, pojavila su se govorkanja o mogućem plagijatu. Govorkanja su se pokazala kao osnovana kad je diskografska kuća koja je davne 1963. godine izdala hit “He’s So Fine” u izvedbi ženske vokalne grupe The Chiffons, tužila Harrisona za plagijat. Sudski proces je trajao poprilično, te je okončan 31. Kolovoza, 1976. godine, presudom u korist tužitelja. Pobijedila je pragmatika pravnog sistema! Sudac ju je obrazložio time da pjesma “My Sweet Lord” jest…
pročitaj više

Dakle, godina gospodnja 1973. Bruce Springsteen, anonimni mladac izdaje svoj prvi album “Greetings from Asbury Park, N.J.”. Na albumu se nalazi i pjesma “Blinded by the Light”, koja ne samo što prolazi nezapaženo kao i sam album, već biva ignorirana i od diskografske kuće, koja savjetuje mladom Bruceu da napiše neku drugu pjesmu za singlicu. I onda se te iste godine Manfred Mann, već prekaljeni borac, hvata te iste pjesme, udahnjuje joj hitoidnu dušu i lansira je na prvo mjesto, kako u Americi tako i u Engleskoj i ostatku svijeta. Bio je to svjetski hi! Danas, Bruce Springsteen je neosporni vladar globalne scene, Manfred Mann, well, njega se sjećaju današnji…
pročitaj više

Kao prethodnicu desetog izdanja, grupa Chicago izdaje singlicu “If You Leave Me Now”. (ne miješati s istoimenim kompilacijskim albumom!) Malo je reći da je pjesma doslovno eksplodirala na top listama, donoseći grupi skoro zaboravljeni osjećaj boravljenja na gornjim mjestima top lista diljem svijeta. Bilo je prvi put u biti da je grupa zasjela na prvo mjesto s obje strane Atlantika i dakako, ostatak svijeta nije ostao imun. Pjesmu je napisao i pjeva je basista grupe Peter Cetera, koji je u tom trenutku bio jedan od rijetkih originalnih članova u grupi. Imajući deset izdanja iza sebe, grupa Chicago je prešla dug put i postala institucija, poglavito na sjevernoameričkom kontinentu, dok je…
pročitaj više

Kad je napustio matičnu grupu Deep Purple, Ian Gillan je bio siguran samo u jedno, odlazi iz muzičkog businessa bez namjere da se vrati. Posvećuje se svojim ulaganjima, hotelu i centru za dizajn motora?, i dakako, vrhunskom studiju za snimanje, te s njime ipak donekle ostaje u svijetu koji ga je stvorio. Na njegovu žalost, ulaganja u hotel i dizajn su se pokazala promašena, i ostao mu je samo studio. Kako se iznenada ukazalo slobodno vrijeme, počinje koristiti slobodne sate studija i u njemu pokušava napraviti nešto za sebe. Uskoro dolazi do (pogrešnog?) zaključka da mu je fuzija (jazz rock), koja je u tom trenutku bila IN, sljedeći velik interes.…
pročitaj više

Soft Machine izdaje deveti album “Softs”. Iako deveti po redu i daleko od originalne postave koja je ovaj sastav postavila na pijedestal undergrounda i ponijela titulu perjanice Canterbury scene, ipak svojim svježinom i pristupom otvara nova područja eksperimenta u fuziji. Bilo bi normalno za očekivati, pošto se grupa kretala ubrzano prema svom kraju, da sam album bude rutinski, skoro pa odrađivanje obaveze prije odlaska. Na sreću, ništa od ovoga nije ni blizu stvarnosti. Album je jednostavno dobar i još dublje zadire u genezu jazza okovanog u rock lance. Soft Machine – “The Tale of Taliesin” Ovo je album na kojem više nema ni Allan Holdswortha, pa sama ta činjenica dodaje…
pročitaj više

Chicago izdaje osmi studijski album “Chicago X”. Razlika u brojevima izdanja je u broju živih albuma, jer Chicago je svoje albume numerirao neovisno da li su bili studijski ili živi. Danas je sve skupa poprilično jasno, ali svojevremeno je „Chicago IV“ unio pomutnju, jer je bio snimljen u živo, a nosio je naziv nasljednika trećeg studijskog albuma. No, ovo sve skupa i nije toliko bitno, te stoga, krenimo od onog što jest u ovoj priči. Album “Chicago X” se pojavio nakon poduže pauze studijske aktivnosti benda. Naime, kreacija prethodnika, njegovo snimanje i turneja koja je uslijedila, iz benda je izvukla i zadnje atome snage, te su svi članovi i mimo…
pročitaj više

Steely Dan izdaje peti album “The Royal Scam”. Bio je to rezultat dugog procesa u kojem je grupa ili još bolje rečeno, ono što je ostalo od nje, sazrela do točke na kojoj su se profilirala dva neosporna lidera, Donald Fagen i Walter Becker . Originalna inkarnacija je bila odavna iz njih, duo je eksperimentirao sa studijskim muzičarima, kreirajući jedinstveni izričaj. Ne zaboravimo, govorimo o 1976.-oj godini, kad je prog rock bio na svom posljednjem vrhuncu, ali još uvijek referenca muzike u masama. Svaka kompozicija kraća od 20 minuta se nije uzimala za ozbiljno. Steely Dan – “The Royal Scam” Steely Dan je baš tu logiku od prvih trenutaka života…
pročitaj više

Steve Miller Band ili u stvari Steve Miller, izdaje deveti album „Fly Like an Eagle“. Sam broj devet je fascinantan, jer, doći do vrhunca karijere, a s ovim albumom Miller je to i postigao, nakon devet albuma, to je u današnjim okvirima nemoguće. Ne zato jer ne postoje umjetnici koji su u sposobni razvijati svoj izričaj i u dugom vremenskom periodu sazrijeti i postići svoj vrhunac, već iz jednostavnog razloga, jer neće imati nikakvu šansu da uopće dođu do tog broja. No, ovo je tema za daleko širu elaboraciju. Steve Miller Band – „Fly Like an Eagle“ Ono što je bitno u ovoj priči, jest sam album, koji u sebi…
pročitaj više

Umire Keith Relf! Bizarno za današnje pojmove, uobičajeno za prošlo stoljeće na počecima rock ere. Egzekucija ili s engleskog doslovno prevedeno, elektrokucija od nepravilno uzemljene gitare s kojom se Relf igrao u svom podrumu. Kako je inače patio od bolesti respiratornih organa, strujni šok je bio poguban. Imao je 33 godine. U trenutku smrti je vodio super grupu Armageddon i s njima imao velike šanse ući u gornji razred otočkog progresivnog rocka. Sastav je imao dva iznimno uspješna nastupa, ali, pokazalo se nažalost, da su to bili i jedini koja će grupa imati. The Yardbirds – “Still I’m Sad” Keith Relf je rano počeo s muzikom. Još je 1956. godine…
pročitaj više

Canterbury grupa Camel izdanje četvrti album „Moonmadness“. Bilo je to nestrpljivo očekivano izdanje, jer pothodnik „The Snow Goose“ i pored uzburkanog nastajanja, priskrbljuje grupi status velike. Naime, radilo se o uglazbljivanju istoimenog romana, no, autor je povukao dozvolu za objavljivanje, te je na kraju album izdan kao instrumentalan, s napomenom da je inspirativno naslonjen na roman. Bio je to pun pogodak i postaje najveći album grupe do tada. Iako pod pritiskom, grupa ulazi u studio i snima nasljednika. Očekivanja su odlazila visoko i … , ispunila su se. Album „Moonmadness“ uzlijeće i na top listama, te s trona najuspješnijeg skida prethodnika. Bio je to nažalost i posjedni album originalne inkarnacije.…
pročitaj više

Jethro Tull izdaje deveti studijski album simptomatičnog naziva, “Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!”. Ovo je prvi album na kojem kao punopravni član grupe nastupa karizmatični basista John Glascock. Ovo je istovremeno i posljednji koncept album ove velike grupe, te njime u biti zaokružuje progresivnu koncept fazu stvaralaštva. Nastavak opusa ce obilježiti akustična (folk) trilogija (“Songs from the Wood”, “Heavy Horses” i “Stormwatch”), te time uvesti grupu u mirne vode u kojima će obitavati sve do raspada. Samom albumu “Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!” je prethodio album “Minstrel in the Gallery”, koji je na opće iznenađenje donio ogromnu količinu energije i…
pročitaj više

Van der Graaf Generator lansira šesti album „Still Life“. Bio je to nasljednik uspješnog albuma „Godbluff“ i samim time drugi od ponovnog okupljanja benda. Započevši s prethodnikom „Godbluff“ evoluciju izričaja iz prve faze postojanja, bend se na ovom albumu oslanja na klavijature, ili točnije rečeno, na orgulje, dok je Jacksonov saksofon gurnut u stranu i nerijetko se nalazi u ulozi pozadinskog glazbenika. Ukupni izričaj na albumu je agresivniji od prethodnika i više jazz orijentiran (dakako, ovu orijentaciju treba smjestiti u kontekst klasičnog VDGG izričaja). Pa i lirika, većinom napisana od strane Hammilla, zadržava se na prijašnjim visinama, što albumu dodatno daje na težini. Van der Graaf Generator – “Childlike Faith in Childhood’s End” Ne rijetko se može naći i ocjena ovog albuma u statusu remek-djela (iako se ja osobno ne bih složio, vjerujem da ukusi…
pročitaj više

Santana snima sedmi album, “Amigos”. Bio je to album koji je ukazao na raskorak Santaninih želja i mogućnosti. Naime, očito da je Santana imao namjeru skrenuti pogled unatrag, a i istovremeno napredovati sa svojim izričajem, već duboko umočenim u jazz. Nakon prva tri albuma, s kojima je stekao svjetsku popularnost, Santana snima “Caravanserai“, s kojim radi pomak od komercijalnih struja i usredotočuje se na fuziju, koja će mu obilježiti veliki dio života. U vrijeme izdavanja albuma “Welcome“, surađuje na albumima “Love, Devotion and Surrender”, s John Mahavishnu McLaughlinom, a na drugu stranu s Alice Coltrane na albumu “Illuminations”. Ova su dva (tri) albuma obilježila njegovu drugu fazu i pripremila ulazak na područje “jazz…
pročitaj više

Teško je prihvatit činjenicu da vrijeme prolazi, ali eto, prošlo je skoro pola stolječa od kako je Nicolas Roeg snimio sad već kultni Sci-Fi film “The Man Who Fell to Earth”, s David Bowiem u glavnoj ulozi. Film je u svoje vrijeme privukao dosta pažnje, poglavito radi samog Bowiea, ali je protokom vremena stekao vjernu publiku i njome može zahvaliti svoj kultni status. Da bi sve bilo u velikom stilu, pobrinuo se sam distributer Park Circus, koji nije žalio truda. Film je nedavno obučen u sasvim novo ruho, danas popularno zvanom 4K (resolution). Radi se o sasvim novoj tehnologiji koja u nebesa diže kvalitetu starijih, pa i novih filmova, čineći…
pročitaj više

Kad je Linda Ronstadt okupljala ekipu za turneju, teško da je itko mogao pretpostaviti da će se iz hrpe golobradih mulaca roditi nešto konkretnije od privremenog angažmana. Priča je trebala završiti po posljednjoj odsviranoj noti turneje. No, sudbina je htjela drugačije. Skoro sramežljivo su počeli kao country rock bend, ali su ubrzo uvidjeli da i pored uspjeha albuma, slava (i novac) ipak leži negdje drugdje. U tom traženju su stvorili fundus odličnih pjesma, te je diskografska kuća, bez njihovog znanja i dozvole, skrojila kompilaciju koju je izdala pod nazivom „Their Greatest Hits (1971–1975)“. Dakako, na album su se našle pjesme s prva četiri albuma grupe, “Eagles”, “Desperado”, “On the Border”…
pročitaj više

Poslije šokantnog odlaska Peter Gabriela iz grupe , Genesis su se našli na prekretnici. Uslijedile su bjesomučne audicije za traženje novog vokala. Na kraju krug se zatvorio i unutar same grupe odlučuju da Phil Collins preuzme ulogu pjevača . U to vrijeme Genesis je pripadao uz klubu u kojem su bili  Yes, Pink Floyd, King Krimson, .. , u sam vrh progresivnog miljea, te je odluka da Collins preuzme ulogu vokala izazvala nevjericu na Otoku, a i šire… Međutim kao što obično biva u teškim trenucima, članovi benda se okreću sami sebi, skupljaju energiju i stvaraju remek djelo, „Trick of the Tail“. Ovo je bio mali uvod da bi se…
pročitaj više

Čak i s poprilične vremenske distance je skoro nemoguće determinirati status „plastic soul“ faze u Bowievom stvaralaštvu. Nalazeći se između Ziggy Stardust faze i Berlinske trilogije, „plastic soul“ faza je očito predstavlja most između njih dviju, ali ne i brzinski prelazak s jedne na drugu. Drugim riječima, Bowie je živio „plastic soul“ fazu, a njegov alter ego the Thin White Duke staje ravnopravno uz bok Ziggyju, Tomu, … i svih koji će doći nakon njega. I ne samo to, opsjednutost soulom, funkom, ukratko s „obojenim“ izričajem Amerike, u Bowieu generira ogromnu kreativnu energiju. Kao rezultat nastaje jedan od njegovih najvećih albuma „Station to Station“. David Bowie – “Golden Years” Bowie…
pročitaj više

Grupa Journey izdaje drugi album „Look into the Future “. Bio je početak kraja nečeg što je jedva počelo. Prvijenac grupe “Journey (In the Lifetime)” je bio sve samo ne naivni debut grupe koja bi mogla nešto napraviti u budućnosti. Pored svih mana bio je to vrhunski album, ali njegova veličina čak nije bila ni u tome. Bila je skrivena među pjesmama, idejama i načinu na koje su plasirane. Prvijenac je bio nagovještaj nečeg velikog, ali malo tko je to tada vidio. Pogotovo nisu vidjeli moguli iz udobnih fotelja, ljudi koji su zaslužni za ovu tužnu priču. Pritisak diskografske kuće je počeo po samom izlasku albuma prvijenca, jer se album…
pročitaj više

Peter Frampton napušta grupu Humble Pie i odlučuje se na samostalnu karijeru. Nakon nekoliko manje uspješnih albuma, odlučuje se na izdavanje živog albuma. Te, 1976 godine izlazi „Peter Frampton Comes Alive“. Malo je reći da ono što je uslijedilo nitko nije očekivao. Album nailazi na opće odobravanje, što ga dakako tjera prema vrhovima top lista. To mu donosi atribut, jednog od najprodavanijih albuma u povijesti američkog kontinenta. Sjećam se tih dana njegova izlaska. Nama, s ove strane „željezne zavjese“ i nije baš bilo sve jasno na samom početku. Znao sam za Framptona, i njegovu krucijalnu ulogu u formiranju i kreiranju veličine koja je krasila Humble Pie, ali ova euforija me…
pročitaj više

Nakon briljantnog koketiranja sa spojem klasike i fuzije, („Apocalypse“),  ogromnog iskoraka u neistražena polja eklektičke fuzije („Visions of the Emerald Beyond“), druga (okrnjena)  inkarnacija Mahavishnu Orchestra izdaje album „Inner Worlds“ Bilo je to šesto izdanje ovog velikog benda i ujedno prvo veliko razočarenje isporučenim. Svi prethodnici, bez izuzetka, su doticali nebo noseći u sebi božansku notu, i kad se očekivao nastavak, hladni tuš. Iako okrnjena inkarnacija (Jean-Luc Ponty i Gayle Moran su otišli), ipak je bar Gayle dobio dostojnu zamjenu. Violina nije zastupljena na albumu, tako da Pontyjev odlazak nije narušio koncept dolazećeg albuma. Mahavishnu Orchestra – “All in the family” „Inner Worlds” ima svoje trenutke, ali ti bljeskovi su…
pročitaj više

Faces je bio jedan od onih bendova koji kad su postojali, nisu kovani u zvijezde, nisu imali rijeke poklonika koji su neselektivno kupovali sve s njihovim imenom, nisu imali, puno toga što je danas nekako normalno za poznate (ako ih uopće i ima?!), ali imali su ono što današnjim velikima (ako ih uopće ima) i te kako fali, integritet. Iako su bili nasljednici uspješnih Small Faces, koje je napustio osnivač i lider Steve Marriott (i po odlasku osnovao Humble Pie), Faces nisu bili u sjeni prethodnika. Jedan od, ali ne i najvažniji, danas i te kako bizaran razlog, je bila činjenica da je Rod Stewart za solo albume imao ugovor…
pročitaj više

Nakon velikog uspjeha albuma “Autobahn”, dakako u gabaritima kraut rocka u kojem je djelovao Kraftwerk, bend kreće na američku turneju u punom sastavu: Ralf Hütter, Florian Schneider, Karl Bartos i Wolfgang Flür. Uspjeh konceptualnog albuma (njemački auto putevi – legislativa nacističkog zločinačkog genija, ovaj put na rijetkoj pozitivnoj strani), potaknuo je bend da krene sličnom stazom i na nasljedniku. No, nasljednik nije donio samo kontinuitet koncepta benda, već i konačnu formaciju tima. Po ulasku u studio zahvalila se kraut rock eminenciji za mix pultom, Connyju Planku, koji ih je do tada producirao i odlučila da će se producirati sama. Dakle, imamo situaciju da je bend iza sebe imao uspješnu turneju s uspješnim albumima, dakako, međunarodno…
pročitaj više

Današnji vremeplov nas nosi u neobičan svijet, svijet ambijenta protkanog eksperimentom. Dva velikana iz sedamdesetih su krenula u istraživanje novih područja zvuka, donoseći nam novi pristup i tretman zvučne slike. Ambijentalna muzika biva dignuta iz blata ignoriranja i postavljena na pijedestal samostojećeg formata. Do tada zapostavljena kao usputna muzička pozadina, koja služi samo da bi se njome napunio prostor, bez obzira na kvalitetu, biva prezentirana od dva maga undergrounda kao zaseban segment moderne muzike sa svim atributima koje vrhunska muzika treba imati. Vjerojatno u ovom kontekstu ne treba spominjati da je tretman ambijenta u potpunosti izmijenjen izlaskom ovog albuma, a i sama percepcija je dignuta na nivo „ozbiljne“ muzike. Fripp…
pročitaj više

Patti Smith izdaje debut album „Horses“. Album u trenutku izlaska biva izrazito pozitivno ocijenjen od strane kritičara, ali, za razliku od njih, publika mu nije bila naklonjena?? Samim time, prodaja je bila skromna, čak i za lokalne uvjete. Teško je danas shvatiti o čemu se radilo, (osim eventualno lošoj promociji!?), jer album je bio „all in one“. Bio je u trendu, bio je prepun snažnih autorskih kompozicija, koje su, za divno čudo, manje više sve bile „radio friendly“. Nadalje, album je jahao na valovima novog vjetra, te ni s te strane nije smio omanuti, a pogotovo kad se zna da je lirika bila sve samo ne banalna, onda upitnik ostaje…
pročitaj više

I pored mita koji se ispleo oko nastanka albuma prvijenca Mikea Oldfielda, “Tubular Bells”, priča koja je obavila njegov život na policama prodavaonica ploča i nastavka karijere ovog umjetnika dan-danas izaziva nevjericu. Naime, “Tubular Bells” nije bio baš primijećen po izlasku; njegov je život doslovno počeo na dnu i tijekom vremena se mukotrpno počeo uspinjati na top listama (govorimo o razdoblju od dvije godine!). Glavni “boost” albumu na tržištu dao je film “The Exorcist”, jer je bio dio njegovog soundtracka. I onda se događa nešto što se ne vidi baš svaki dan. Nasljednik “Hergest Ridge” je došao na prvo mjesto UK top liste albuma, a s tog trona skinuo ga…
pročitaj više

Malcolm McClaren je u New Yorku radio „nešto“ s bendom New York Dolls. Upivši njihove ideje vraća se kući i ponovo susreće bend The Strand, kojeg je vodio prije prelaska Velike Bare.  Ovaj put je imao ideju kako će naprijed. Bendu uskoro pridružuje Glen Matlocka na basu, te pjevača Johnny Rottena. Potom sugerira promjenu imena u Sex Pistols. I to je bilo to. Trebalo se upustiti u avanturu zvanu živi nastup. Trebalo je hrabrosti s onoliko znanja stati na pozornicu, ali 06. Studenoga 1975. su i to napravili. No, taj prvi nastup nije dugo trajao jer je „netko“ isključio struju i koncert je bio naprasno prekinut. O razlozima se dan…
pročitaj više

Izdvojivši se iz armije glam rock bedova svojim progresivnim pristupom Roxy Music je stekao reputaciju unutar specijaliziranih krugova. Iako je njihova muzika bila dobra „sirovina“ za top liste, rijetko su gostovali na njima, a pogotovo ne na vrhovima. Istovremeno bend je na čelu s Bryan Ferryjem čeznutljivo gledao u pravcu Amerike, jer i pored najbolje volje na tom kontinentu nisu bili ni poznati, a još manje slavni. Sve se to počelo mijenjati izlaskom albuma „Siren“, koji je izašao u Listopadu 1975. godine. Po samom izlasku albuma bilo je jasno da Roxy Music napokon idu prema svom cilju ne žrtvujući svoj originali izričaj. Jest da su ga malo umekšali i obukli…
pročitaj više

Grupa Focus izdaje peti album “Mother Focus”. Bio je to početak kraja jedne velike grupe, koja je na sceni donijela dašak srednjevjekovnog dvora i kombinaciju sakralne i klasične muzike s rockom. Album se svjetlosnim godinama udaljio od svojih prethodnika, donijevši grupu u jednom potpuno novom izdanju. Nažalost, to izdanje je bilo podcrtano nedostatkom inspiracije, gubljenjem smjera i nadasve neinventivnim kompozicijama. Sve u svemu, žalosno! A počelo je 1970. godine, izlaskom debut albuma “In and Out of Focus”, na kojem su se našle danas već antologijske kompozicije, instrumentali “Focus” i “House of the King”. Nastavak je bio briljantan. “Moving Waves” je Focus lansirao na međunarodnu scenu, potvrđujući ih kao najperspektivniju europsku…
pročitaj više

Nakon što je rock opera „Tommy“ odradila svoje i cementirala grupu na Olimp muzičkih zbivanja tog doba, bend se povukao u nastojanju da kreira sljedeći veliki projekt „Lifehouse“. Ali, zvijezde im nisu bile naklonjene, a i sam je koncept došao možda i stoljeće prerano. Iscrpljeni, ulaze ponovo u studio i na temeljima propalog projekta izdaju novi album „Who’s Next“, koji postaje najcjenjeniji album grupe. Pa kao i da to nije bilo dovoljno, Pete Townshend se povlači iz javnosti i vraća nakon dvije godine s novom rock operom „Quadrophenia“. Album eksplodira na top listama, turneja biva trijumfalna, i slijedio je povratak. Nažalost, taj je povratak bi ujedno i povratak u surovu…
pročitaj više

„Tick As Brick“, majka svih koncept albuma je polako krenuo prema policama s kojih se (često) brisala prašina, nasljednik „Passion Play“ nikada nije dobio zaslužena priznanja, poglavito radi glupe kritike i kritičara koji su u njemu pokušavali vidjeti ono što nije bio, niti je ikada namjeravao postati, nasljednik prethodnika. (Valorizacija ovog velikog djela se može naći na ovom portalu, kliknite ovdje!, a za njegovo bolje razumijevanje, kliknite ovdje!). Album „War Child“ je došao kao rezultat pritiska diskografske kuće, ali i iscrpljenosti Ian Andersona i nemogučnosti da smisli i realizira zaokruženi projekt. Tako se na ovom albumu našlo poprilično materijala koji je već bio snimljen na nesuđenom nasljedniku albuma „Tick As…
pročitaj više

Svijetlo dana je ugledao album prvijenac grupe Rainbow. Priča počinje kada Ritchie Blackmore napušta matičnu grupu Deep Purple. Bilo je očito da Deep Purple ide u smjeru u kojem Blackmore jednostavno nije htio ići. Napustivši Deep Purple, našao se na brisanom prostoru, bez jasne ideje o koncepciji koju želi izgurati. Odlijeće za Floridu i snima demo snimke koje su trebale biti uvod u prvi solo album. Na vokalu uzima Ronnie James Dioa, iz grupe Elf, i duo uz pomoć prijatelja snima dvije teme “Black Sheep of the Family”, koja je bila u stvari obrada teme sastava Quatermass, a za „b“ stranu singlice koja je trebala izaći, napisali su novu temu…
pročitaj više

Postoje albumi koji se jednostavno ne mogu opisati po onoj „u najkraćim crtama“. Količina informacija koje su im prethodile, količina informacija kojima obiluje kao djelo i nadasve, količina informacija koju imaju kao legislativu čine svaki iole kraći tekst izlišnim, nedovoljnim i nadasve skoro pa nebuloznim u očima iskusnog promatrača koji pozna materiju. Na drugu pak stranu, nameće se tom logikom taksativno nabrajanje, faktografije radi, ali, i u tom slučaju ta faktografija zauzima daleko više od prosječne dužine Vremeplova kao rubrike. No, kako bi izlazak ovog albuma ipak bio popraćen koliko toliko relevantnom informacijom, morat ćemo ići na kompromis, koji dakako podrazumijeva okljaštreno, nedovoljno, nejasno i tko zna što još negativno,…
pročitaj više

Ime Roy Harper u muzičkim krugovima znači puno više od pojma za kojeg je kreativno vezan. Status prvenstveno može zahvaliti svojoj beskompromisnosti i odlučnog odbijanja bilo kakvih ponuda koje bi imale komercijalni predznak, a značile su istovremeno skretanje s putanje koju je sam zacrtao. Ta odlučnost u kombinaciji s talentom vrhunskog umijeća pisanja pjesama, pa i specifičnog vokala, donijela mu je auru velikog, ali ne i mega popularnost. No, očito da nije puno mario, jer se udobno osjećao u okolini u kojoj je obitavao i s ljudima s kojima je radio. A imena tih ljudi su bila imena s naslovnica muzičkih magazina tog doba. Samo podatak da je jedan od…
pročitaj više

Prilazili u beskonačni dani u studiju, ideje su se redale, ali ni jedna oko koje bi se moglo izgraditi nešto konkretno. Nije bilo ni malo lako kreirati nasljednika mega uspješnog albuma „Dark Side of the Moon“, a još je bilo teže održati kontinuitet i visinu ljestvice koju je postavio. Jednog dana Roger Waters dolazi s idejom da se album posveti osnivaču i prvoj lokomotivi benda, Syd Barrettu. Ideja pada na plodno tlo i počinju rasprave o tome kako bi album trebao izgledati. Prvobitna ideja da bi cijeli albumi bio jedna kompozicija, biva ubrzo napušten na uštrb koncepta fragmentiranih ulomaka koji tvore cjelinu, uz kompozicije koje bi „visjele sa strane“. Kad…
pročitaj više

Elton John izdaje deveti album “Captain Fantastic and The Brown Dirt Cowboy”. Bilo je to vrijeme ili bolje rečeno, „pet minuta“ Elton Johna, jer mu se karijera nalazila na vrhuncu, kreativni opus u permanentnom usponu, medijska pažnja nikad veća i dakako, dvorane u kojima je nastupao, rasprodane. Elton John izdaje deveti album “Captain Fantastic and The Brown Dirt Cowboy”. Bilo je to vrijeme ili bolje rečeno, „pet minuta“ Elton Johna, jer mu se karijera nalazila na vrhuncu, kreativni opus u permanentnom usponu, medijska pažnja nikad veća i dakako, dvorane u kojima je nastupao, rasprodane. Stoga i ne ćudi pažnja kojom se ovaj album očekivao. I ne samo to, možda zvuči…
pročitaj više

Camel izdaje treći album „Snow Goose“. Zbog legalnih razloga, album se preimenuje u „Music Inspired by The Snow Goose“. Da malo pojasnim. Nastavljajući običaj uglazbljenja književnih djela, Camel nakon drugog albuma „Mirage“, koji je djelom baziran na Tolkienovom romanu „Gospodar Prstenova“, odabire novelu „The Snow Goose“, Paul Gallicia. Odstupanja o originalne ideje su bila značajna, jer kao što sam već rekao, zbog legalnih razloga album je preimenovan, dok je na zahtjev autora novele, iz već skoro kompletiranog albuma izbačena lirika. Tako je sticajem okolnosti Camel izdao instrumentalni album, koji je postao njihov najpoznatiji album. Camel – „Snow Goose“ Uzimajući u obzir da je Camel dio Canterbury scene, te njegov sadržaj,…
pročitaj više

Globalna slava katkad ima svoju cijenu i to tešku. Grupa Free se raspala u kaosu droge i alkohola, do te mjere da su članovi jedva funkcionirali. Paul Rodgers i Simon Kirke ipak imaju snage, čiste se od svih poroka i kreću dalje. Osnivaju Bad Company i u grupu pozivaju Boz Burrella i Mick Ralphsa. Pored neospornog integriteta dvojice pridošlica, osnovni uvjet pristupanju grupi je bila nikakva ovisnost o drogi i alkoholu. Štoviše, alkohol i droga su bili strogo zabranjeni unutar grupe cijelog vijeka njenog života, o čemu je Rodgers kao osnivač i te kako vidio računa. Prvi album je poharao top liste, ustoličio ih kao koncertu atrakciju, te se s…
pročitaj više

Jedna od najbizarniji Rock’n Roll priča je došla na svoj kraj. Mott The Hoople se raspao i članovi su krenuli svatko na svoju stranu. Ian Hunter je dobro znao gdje krenuti, uostalom, bio je i lider grupe i vodio je kroz sve nedaće koje su je šibale, a njih je bilo. Ostavljajući legislativu ili bar to pokušavajući, u suradnji s Mick Ronsonom ulazi u studio da bi snimio svoj prvi solo album. Izlazak albuma je pokazao da uspjeh matične grupe nije bio slučajan, i ne samo to, pokazao je da sudbina stvarno nije bila naklonjena grupi, kad je dozvolila da bude u stanju raspada nakon odlična četiri izdana albuma i…
pročitaj više

Jeff Beck izdaje prvi solo album, “Blow by Blow”. Neki ga broje kao drugi, ali ovo je prvi album na kojem je potpisan samo Beck. Korijeni ovog albuma, koji će odnijeti Jeff Becka u fuzijske vode možemo naći u power triju, Beck, Bogert & Appice. Naime, trio je bio stvarno moćan, što se pogotovo vidjelo na pozornici. Rasturali su, doslovno! Studijski album je bio nešto slabiji, jer bilo je teško, preteško, nemoguće prenijeti energiju koja je bujala pod ovim triom. U improvizacijama na koncertima su povremeno odlazili u jazzy vode i to se očito svidjelo Becku. Po raspadu tria, Beck se okreće sebi, s pogledom na fuziju. Nagovara diskografsku kuću…
pročitaj više

Eric Clapton izdaje treći solo album „There’s One in Every Crowd“. Nakon uspješnog „461 Ocean Boulevard“ album slijedi prokušanu formulu i .. . nije baš pogodio „u sridu“. Album sam za sebe jest dobar, pa čak i na nivou statusa ovog velikana, ali auditorij je ipak bio zasićen s prethodnikom i hitom “I Shot the Sheriff”. Podbacivanju prodaje je pridonijelo u biti kopiranje koncepta, što se čak i velikanima skoro nikad ne oprašta. Tako na albumu imamo tri reggae obrade,  “Swing Low, Sweet Chariot”, “Little Rachel” i “Don’t Blame Me”, od kojih svaka za sebe, da je izdana u nekom drugom kontekstu, bi bila veliki hit. Ovako, zajedno su samo…
pročitaj više

Perjanica Canterbury scene Hatfield and the North izdaje drugi i posljednji album „The Rotters’ Club“. Album u nekoj logici nastavlja putanju prethodnika i s ove vremenske distance postaje jasno da i pored siromašnog opusa, stavlja grupu u prvi ešalon pokreta. Kompozicije na albumu su redom u okvirima izričaja kojeg, moramo priznati, Hatfield and the North nisu patentirali, pa ni razvili u klasičnom obliku, ali su svojim postojanjem i kratkim djelovanjem cementirali ono što će se nazvati Canterbury scena. Hatfield and The North – “Underdub” Negdje sam naša veoma točan i nevjerojatno precizan opis onoga što je Hatfield and the North utemeljio na sceni, „britansku fuziju“. Drugim riječima, donijeli su u…
pročitaj više

David Bowie polako, ali sigurno napušta uporište glam pokreta i kreće u neizvjesnost kreativnog bivstvovanja. Kao most je izgradio album „Diamond Dogs“, usput se ukrcavši na prevladavajući trend strahovanja od materijalizacije Orwellovog romana „1984“. No, smjer kojim je krenuo ipak nije trebalo biti veliko iznenađenje, jer Bowie je još i na prijašnjim albumima ukazivao na interes soulom i R&B muzikom američkog kontinenta. Pa i njegov prvi odlazak u Ameriku, bez radne dozvole, je ukazao da se želi upoznati s kulturološkim nabojem sjevernoameričkog kontinenta. Po završetku „Diamond Dogs Tour“, Bowie ostaje u Americi. No, već za vrijeme turneje u nekoliko gradova iznajmljuje studija (New York, Philadelphia) i snima novi materijal, ili…
pročitaj više

Humble Pie “izdaje” osmi album „Street Rats“ Bilo je to sve samo ne obično izdanje, čak i za ta vremena. U biti, priča koja je ispričana o ovom albumu komotno bi mogla biti jedna od CSI epizoda, doduše bez otkinutih glava i udova, ali iz današnje perspektive, s dovoljno kriminala za ozbiljniju intervenciju instituta represije. O čemu se radilo? Humble Pie je bio na turnejama pune četiri godine i kad su se vratili natrag kući ispostavilo se da na računima članova nema ni cente. Klasična priča tog doba. Istovremeno, Steve Marriott je već bio daleko odmakao sa solo albumom, te nije bio baš kivan ponovo ulaziti u studio i snimati…
pročitaj više

Mahavishnu Orchestra izdaje drugi album pod drugom inkarnacijom, “Visions of Emerald Beyond”. Povijest prve inkarnacije je dobro poznata svim ljubiteljima muzke, jer bilo je to vrijeme kad ni jedan razgovor nije mogao proteći bez spomena McLaughlina i ekipe, koji su svojom verzijom fuzije jazza i rocka, harali dvorana i ugrožavali mega zvijezde na top listama. Priča o drugoj inkarnaciji je nešto drugačija, iako ne i manje izazovna i dobra. A ta priča je počela s albumom “Apocalypse”. Album je napravio potpuni zaokret u izričaju, napustio donekle rock uporište i umjesto njega uzeo klasiku. Spoj klasične muzike, jazza s elementima rocka je nosio ovo djelo, ali nažalost, bilo je preteško čak…
pročitaj više

Kad se na muzičkom nebu pojavio sastav Pavlov’s Dog instant je za sobom povukao ogromnu pažnju svih u miljeu, jer nosila ga je singlica „Julia“, koja je na najljepši načini eksploatirala glasovne mogućnosti Davida Surkampa. Odmaknut od svih klišeja i standardnih vokala tog doba, neusporediv s nikim i ni jednim, David Surkamp je grupi osigurao mjesto pod reflektorima. Drugim riječima, u svim krugovima, pa i onih koji su prog gledali preko nišana, bili su tema broj jedan, uz pitanje, što dalje, kako dalje … jer ovo je bilo i te kako obećavajuće. Na drugi album se čekala godina dana, i donio je grupu, ne u wouuu izdanju, ali kao neki…
pročitaj više

Album “Planet Waves“ i turneja koja je uslijedila nakon njegovog lansiranja pokazali su da se Bob Dylan polako, ali sigurno, u potpunosti odljepljuje od zemaljskog i kreće u orbitu iznad stratosfere. Arogantan, prepotentan, inteligentan, kreativan, talentiran i što još sve ne – jednostavno korača svojom stazom, ne pitajući nikoga za mišljenje; dapače, ne osvrće se ni na čije. Kritika ga ne zanima, publika ga ne zanima, koncerti su mu doživljaji u kojima jednostavno dirigira masom i usmjerava je u smjeru u kojem on hoće da ide u tom trenutku. Karijera mu je bila na vrhuncu, ili bolje rečeno, na jednom od vrhunaca, jer je u životu stvorio opus koji bi mogao pokriti…
pročitaj više

Curved Air izdaje peti album „Midnight Wire“. Iako je ime benda bilo vezao uz pojam progresivni rock, malo je toga ostalo od njega. Album u biti predstavlja pokušaj povratka nekim počecima, pogotovo jer se u inkarnaciju vratio Darryl Way. No, za ludu, jer od prvih je nota bilo jasno da je bend bez Francis Monkmana tek jedan od tisuća u nizu, koji svojim ostvarenjima pokušavaju, …. , pokušavaju, ali ne uspijevaju. Ni lucidnost Darryl Wayja nije puno pomogla, jer album je „čardak ni na nebu, ni na zemlji“, kako u stilskom, tako i kontekstualnom obliku. Predstavlja skup pjesma, skoro pa pop orijentacije i time grupu na izdisaju kategorizira u red…
pročitaj više

Prvi dio! Postoje samo dva albuma (bar koliko je meni poznato) u cijeloj galaksiji, a vjerojatno time i mnogo, mnogo šire, koji imaju omote koji u obliku novina pričaju priču, koja jest sastavni dio priče koju nosi album ili je idealno nadopunjuje. („Too Old to Rock ‘n’ Roll: Too Young to Die!“ ne spada u kategoriju novina kao omota albuma!). Prvi je remek djelo grupe Jetro Tull, „Thick as a Brick“, koji na omotu u obliku dnevnih novina s nekoliko listova donosi dnevna događanja s centralnom informacijom o mladom genijalcu Gerald Bostocku, a drugi je, pogađate, Buldožer, njihov album prvjenac „Pljuni Istini u Oči“ i genijalni omot u obliku dnevnih…
pročitaj više

Album “The Civil Surface” grupe Egg jedan je od onih albuma koji su nastali iz čiste želje da se ipak zabilježe kompozicije koje nikad nisu bile otisnute na vinilu i time se otrgnu od potpunog zaborava, bar za arhivu. Iz uvoda je jasno da “The Civil Surface” nije nastao u trenutku, niti u studiju, već je njegovo rođenje bio dugotrajan proces jamova i brušenja na pozornici. No, kao i svi albumi, i on ima svoju priču. Grupa Egg je svojim prvim, istoimenim albumom uspjela skrenuti pogled progresivne zajednice na sebe, te im je matična diskografska kuća Deram (prog-etiketa kuće Decca), unatoč komercijalnom neuspjehu, pružila šansu za drugi album. Drugim albumom “The Polite Force”, Egg je uspio probuditi kritiku, ali ne i…
pročitaj više

George Harrison  izdaje peti solo album „Dark Horse“. Prethodnik „Living in the Material World“ nije pobrao panegirike i u biti prodavao se po inerciji koju su zakotrljali the Beatlesi. Daleko od toga da je album bio loš, ali ocjenu blijedog izdanja je dobio zaslugom svog prethodnika „All Things Must Pass“, koji je iznenada zasjao na muzičkom nebu i Harrisonu priskrbio status „zapostavljenog  kompozitora“ unutar kreativne strukture matične grupe. Iako je album „Dark Horse“ nastajao „beskonačno“, i na njemu je sudjelovala cijela armija najeminentnijih rockera tog doba (Tom Scott, Billy Preston, Willie Weeks, Andy Newmark, Jim Keltner, Ringo Starr, Gary Wright, Ron Wood, .. .), album nije uspio uhvatiti esencijalnu nit…
pročitaj više

Godina kada je Jack Bruce lansirao svoj četvrti solo album bila je godina kada se raspao veliki power trio West, Bruce and Laing. Perspektivna inkarnacija sastavljena od eminentnih i nadasve talentiranih muzičara raspala se prvenstveno zbog Jacka Brucea, ili, bolje rečeno, zbog njegove ovisnosti o heroinu. Bio je to još jedan veliki danak koji je bijeli prah uzeo. Kako bi se nekako “iskoprcao” iz ralja droge, Jack se okrenuo samome sebi i pokušao ponovo pronaći svoj put. Rezultat je bio album “Out of the Storm”, koji je lansiran više od tri godine nakon prethodnika “Harmony Row”. No, nije sve bilo bajno, jer droga je i dalje vladala. Album se kilavo rađao, de facto između seansi…
pročitaj više

Album „The Dark Side of the Moon“ je bio “debela povijest“. Postigao je daleko više nego je itko ikada sanjao da bi jedan album prog provenijencije mogao postići, prodavao se i još uvijek se prodavao u monstruoznim količinama, boravio je i još uvijek boravi na svim svjetskim top listama, obarajući na Billboardu sve rekorde i postavljači nove koje, dok je ljudskog roda, nitko neće oboriti. Turneja je bila trijumfalna, i … , što dalje… Nakon odmora, Wright, Gilmour, Mason i Waters se nalaze u studiju i pokušavaju smisliti nešto što bi moglo naslijediti mega hit, ali ne ga i kopirati. Jer reciklaža nije bila opcija! Nakon mjeseci besciljnog lutanja, Waters…
pročitaj više

Zamislite kraut rock band u svom eksperimentalnom ekstremu. Drugim riječima, kraut rock je sam po sebi eksperimentalan i u 99% slučajeva avangardan, i sad na tu činjenicu još nadodajte ono „ekstremno avangardan“. Sve to dakako mjereno aršinima main stream medija u to vrijeme kad su djelovali, pa slobodno i danas, kad je riječ avangarda zaboravljena riječ, a riječ konfekcija postala standard. Bivajući uvijek na samoj ivici progresivnog izričaja s jednom, a s drugom nogom u avangardi kombinirali su .. ufff, a što nisu, teški izričaj pomiješan s etno elementima, industrial (dok još nije ni postojao) i to njegovu ambijentalnu komponentu i dakako, sve to skupa oslonjeno na jam iz kojeg…
pročitaj više

Kraftwerk izdaje četvrti studijski album „Autobahn“. S ovim albumom ovaj njemački kraut rock band probija barijeru na američkom kontinentu i penje se na top liste, kako s naslovnom singlicom skinutom s albuma, dakako u skraćenom izdanju, tako i sa samim albumom. Album „Autobahn“ označava isto tako i prekretnicu u kreativnom radu ove grupe. Naime, kako su stjecanjem popularnosti na američkom kontinentu došli do financijske injekcije, oformljavaju svoj studio i ulažu svu zaradu u nove tehnologije, koje će im se u kasnijoj fazi djelovanja debelo isplatiti. Kraftwerk – „Autobahn“ Podsjetimo se na trenutak, grupa Kraftwerk je izrasla na zasadima ranog kraut rocka i od samih početaka se odvojila od matične struje…
pročitaj više

Pritisak diskografske kuće je bio ogroman. Album „A Passion Play“ nije uspio na komercijalnom planu naslijediti prethodnika „Tick As Brick“, te su Anderson, ali i cijela ekipa iza njega bili u nezavidnoj situaciji. Na stranu što su u međuvremenu snimili nedovršeni i nikad izdani album, na stranu što je „A Passion Play“ bio dostojan nasljednik prethodnika, a u nekim segmentima čak i više, na stranu što je baš „A Passion Play“ donio Andersona na vrhuncu kreativnog napora, kad se čak posvetio saksofonu, na stranu što je i taj nikad izdani album bio i te kako dobar i predstavlja neophodnu kariku u razumjevaniju opusa, na stranu … , i tako stotinu…
pročitaj više

Izlazi sedmi album grupe King Crimson. Brojka u ovom slučaju jednostavno, ne znači ništa. Bliže bi bio predikat, treći album „Metalne Trilogije“. Za poznavatelje ove grupe, to je dakako, najtočniji položaj ovog djela u opusu grupe. Eksperimentirajući s teškim metalnim zvukom na prethodna dva albuma, King Crimson dovodi do krajnjih granica njegovu težinu, gazeći velikim koracima po teškometalnoj putanji. Moram napomenuti, da ovaj izraz, „teškometalno“ u ovom slučaju ima „art“ predznak, predznak koji znači da je izričaj u službi inspiracije i dakako, samog koncepta, a ne fokusiran i ciljan na segmente publike, kojoj se servira kao stil. Za razliku od prvog albuma trilogije „Larks’ Tongues in Aspic“, gdje se bogatstvo…
pročitaj više

Bachman Turner Overdrive izdaju treći album “Not Fragile”. Singlica skinuta s njega, “You ain’t seen nothing yet” se vrtoglavo penje po top listama diljem svijeta, promovirajući ovaj album, ionako prepun hitoidnih kompozicija. Za njom slijedi “Roll On Down the Highway”, koja ne postiže uspjeh prethodne, ali nije nezanemariv ni njen. Album se penje na prva mjesta top lista, postajući i ostajući jedini album ove grupe na toj poziciji. Povijest ove grupe je burna, ali ono najosnovnije jest činjenica da je Randy Bachman bio član kultne kanadske grupe Guess Who, s kojom je imao svjetski hit “American Woman”. Nezadovoljan smjerom, napušta matičnu grupu i osniva Bachman Turner Overdrive. Bachman Turner Overdrive…
pročitaj više

Mike Oldfield izdaje drugi album „Hergest Ridge“. Album je imao nezahvalnu ulogu nasljednika internacionalnog mega hita „Tubular Bells“. Sam uspjeh prvijenca je iznenadio i Oldfielda, koji inače nije bio sklon medijima i publicitetu, te se u potpunosti povukao na jedno imanje, po kojem je nazvao svoj drugi album. U stvari, originalno ime je poteklo od brda na kojem se imanje nalazilo. Album „Hergest Ridge“ se po izlasku penje na prvo mjesto UK top liste, no, onda je uslijedilo nešto što se ne vidi baš tako često. S prvog mjesta ga je skinuo prethodnik, „Tubular Bells“, koji se vratio na staru poziciju i time donio presedan na komercijalnom rock tržištu. U…
pročitaj više

Average White Band izdaje drugi album, kratko nazvan po inicijalima banda, „AWB“. Album je izdan 1974. godine u osmom mjesecu, ali tek kad je singlica „Pick Up the Pieces“ počela svoj nezaustavljivi pohod po top listama, sam album biva uočen i ponovo izdan sljedeće godine. (to je i razlog konfuzije oko datuma lansiranja albuma!) Inače, ovaj album predstavlja prekretnicu u životu ovog sastava. Nakon njega, uz minimalne korekcije, band ima stabilnu karijeru, bez prevelikih oscilacija, osim dakako, samih članova, što začudo i nije utjecalo na muziku i popularnost benda u to vrijeme. Average White Band –  „Pick Up the Pieces“ Na kraju ovog kratkog osvrta, da spomenem i to, da…
pročitaj više

Nakon napuštanja matične grupe Colosseum, Dave Greenslade kreće u novu avanturu. Osniva sastav Greenslade s kojim nastoji materijalizirati svoje viđenje progresivne glazbe. Bilo je u tim vremenima izazovno pronaći nešto novo, jer su se tisuće bendova tiskale u skučenom izražajnom prostoru. No, Dave je imao viziju i krenuo u nepoznatu avanturu, stvarajući jedinstven zvuk sazdan od dvaju klavijatura, što je, dakako, determiniralo konačni izričaj benda. Za razliku od matične grupe, Dave je ovaj put dobio atmosferičan, pa čak i na trenutke psihodeličan izričaj, odmičući se time od cjelokupnog opusa Colosseuma i trendova u prog miljeu tog doba. S prva dva albuma nije unio revoluciju u izričaj, ali je stekao malu, ali odanu bazu sljedbenika koji su kupnjom…
pročitaj više

Početak sedamdesetih godina karakteriziralo je raslojavanje medijskih zvijezda koje su iskočile ili kao kreativci van standarda ili su pak bile medijski fokusirane kako bi grupe dobile što jaći status. Tako se već krajem šezdesetih, a posebno početkom sedamdesetih, dogodilo da se ti pojedinci iz različitih (velikih) grupa udruže i tvore supergrupe. Možda najpoznatija iz tog razdoblja je bila Crosby, Stills, Nash & Young ili pak Blind Faith, no, mnoge osnovane u to vrijeme nisu opravdale svoje postojanje, i danas ih se malo tko sjeća. Jedna od takvih supergrupa bila je i Souther–Hillman–Furay Band (SHF), country-rock supergrupa koju su činili medijski eksponirani glazbenici: J.D. Souther (suradnik Eaglesa, koautor hitova poput “Best of My Love”i“New Kid in Town”), Chris Hillman (bivši…
pročitaj više

I kad su ga već skoro svi pokopali, kad je postao „history“, Eric Clapton se vratio u velikom stilu. Ponajviše zahvaljujući prijateljima, pogotovo George Harrisonu, koji ga je i pored odvraćanja svih suradnika, ipak pozvao da mu se pridruži na koncertu za Bangladeš. Bio je to prvi Claptonov nastup nakon kraha sa heroinom. Nakon tog koncerta, putuje u Ameriku i uz pomoć Roberta Stigwooda, koji ga i financira (plača mu stanarinu i studio), snima povratnički album. I vratio se u stilu kojeg nitko, bar okorjeli fanovi, nisu očekivali. „461 Ocean Boulevard“ je izašao tiho, nije izazvao senzaciju. Prije bi se reklo da su prve reakcije bile, nevjera u ono što…
pročitaj više

Ry Cooder snima četvrti album, „Paradise and Lunch“. Iako sastavljen od obrada jazz i blues standarda, album se jednoglasno proglašava vrhuncem kreativnog djela karijere ovog umjetnika. Daleko od toga da je Ry Cooder stagnirao nakon ovog albuma, dapače, no, njegova aktivnost se protegla na nekoliko polja, pa je time i sam kreativni dio pomalo pao u sjenu. Pa čak i ta „usputnost“ nije toliko uticala na plodonosnost, jer je Ry i dalje izdavao albume i postao jedan od najcjenjenijih umjetnika današnjice. Ry Cooder – „Jesus On The Mainline“ Ono što obilježava razdoblje nakon ovog albuma je Cooderova angažiranost na očuvanju muzičke tradicije američkog kontinenta, a kad mu je i to…
pročitaj više

Kameleon rocka, David Bowie izdaje osmi album, „Diamond Dogs“. Nakon što je umirovio Ziggy Stardusta, Bowie se okreće novom izazovu. Bilo je to vrijeme kad su se u konturama počela ostvarivati crna predviđanja George Orwella, iznesena u knjizi „1984“. Uskočivši u taj trendi vlak, Bowie je najprije želio napravit kazališnu predstavu, no pisac mu nije dao dozvolu za angažman. Kako je materijal za tu predstavu već skoro bio napisan, Bowie se okreće novom vinilnom izdanju koje će nositi tu muziku. Majstor je svoje majstorski odradio i svjetlo dana je ugledao „Diamond Dogs“, koncept album koji se djelom naslanja na „1984“. To je posebno istaknuto na „b“ strani vinila, na kojoj…
pročitaj više

Odkad su The Rolling Stones prvi put stupili na scenu, zadaci su bili jasno podijeljeni. Mick Jagger bio je frontman sa svime što je to podrazumijevalo, Keith Richards njegovo desno rame, a karizmatični Brian Jones se jednostavno nije snašao u novoj konstelaciji snaga nakon početnog uspjeha. Charlie Watts bio je postojani bubnjar, potekao iz jazz okruženja iz kojeg, u biti, nikad nije ni izašao, ali ono što je donosio na bubnjevima bilo je neprocjenjivo za grupu. I na kraju, najtiši, najnevidljiviji član, Bill Wyman, koji je svojim basom zaokruživao sve što se u zvuku moglo zaokružiti, ali bez ikakvih eskapada, kako u studiju, tako i (pogotovo) na pozornici. Dok je Jagger skakutao po pozornici, a Keith mu držao…
pročitaj više

Kad se spomene rani britanski R&B, po nekom „defaultu“ na površinu isplivaju imena Cyrila Daviesa i Alexisa Kornera. Ne bez razloga, jer upravo su Cyril i Alexis bili ti koji su sve pokrenuli. No, postojao je još jedan osebujan umjetnik koji nije ništa manje zaslužan za eksploziju koja je najprije „ruknula“ na Otoku, a potom obavila cijeli svijet. Ime mu je bilo Graham Bond, danas nepravedno upamćen samo kao vođa benda Graham Bond Organization/Initiation, ali ne i kao osoba koja je lavovski pridonijela pokretu koji se tek zametao na londonskim scenama. I ne samo to, pored svoje uloge u kreiranju scene, pored pokretanja benda u kojem su po prvi put zajedno svirali Ginger Baker i Jack Bruce, pored neosporne…
pročitaj više

Nakon petog studijskog albuma „For Girls Who Grow Plump in the Night“, Caravan cementira svoj status na Canterbury sceni, ali i van nje, u toj mjeri da mu se počela smješkati komercijalna strana. Kao što bi pravila businessa zahtijevala, trebalo je samo nastaviti u istom stilu, te time proširiti krug sljedbenika koji bi, dakako, kupovali vinile. No, do toga nije došlo, jer očito, kao i uvijek kad je Canterbury scena u pitanju, umjetnički porivi bili su iznad komercijalne strane. U biti, sljedeći projekt se sam nametnuo, jer ne zaboravimo, bilo je to vrijeme kad su rock i njegovi derivati aktivno koketirali s klasičnom glazbom i nerijetko stvarali djela koja su u sebi nosila aktivnu ulogu simfonijskog…
pročitaj više

Blendirajući simfonijski orkestar u svoj izričaj Procol Harum su ne samo probili led novom trendu, već i postavili visoke standarde, kako u kompozicijama koje su pisane za tu vrst izvedbe, tako i obrade već poznatih iz opusa u novom ruhu. Snimivši (iznenada) uspješni živi album „Live In Concert With The Edmonton Symphony Orchestra“, i potom uselivši simfonijski orkestar u studio i kreirajući nasljednika „Grand Hotel“, Procol  Harum je u tom smjeru toliko evoluirao izričaj da na nasljedniku ta dva albuma, ukoliko su željeli izbjeći reciklažu,  jednostavno nije bilo mjesta simfonijskom orkestru. No, zato je duh orkestracije ostao visjeti u aranžmanima. Iako ogoljen ne bazični kostur benda album „Exotic Birds and…
pročitaj više

Giles, Giles & Fripp je bio bend koji je u trenutku postojanja bio sve samo ne neki svjetionik koji se isticao svojim svjetlom u praskozorje rađanja progresivnog pokreta. Sastavljen od tri genijalca, uvrnuta u nastojanjima da stvore uvrnuto i novo, bend je i ne bivajući svjestan, postavio temelje na kojima će izrasti najveća prog grupa u povijesti moderne muzike, King Crimson. Kad su se tri uvrnuta razišla, bio je to sve samo ne razlaz, u biti, bolje bi bilo reći da su se pregrupirali, „stali na balun“ i krenuli dalje, A to, krenuli dalje je bio King Crimson. Robert Fripp i Michael Giles zovu starog Frippovog prijatelja Greg Lakea, Ian…
pročitaj više

King Crimson izdaje šesti album “Starless and Bible Black”. Brojka šest jest korektna u opusu ovog velikog benda, ali točnije bi bilo reći da je King Crimson izdao drugi album “Metalne Trilogije“. Nabrajalica u slučaju velikih sastava postaje besmislena, a pogotovo kod sastava u kojima opus vrvi različitim izdanjima, stilovima i izričajima. I baš je to slučaj kod King Crimsona. Prva dva albuma nemaju nikakve veze s trećim, „Lizard“, koji pak nema nikakvih dodirnih točaka sa nasljednikom “Island“, koji pak nema nikakve veze sa nadolazećom “Metalnom Trilogijom“, itd itd .. ukratko … . King Crimson su izdali antologijsko djelo, koje možda  u trenutku izlaska i nije zauzelo mjesto koje  mu pripada…
pročitaj više

Tri studijska i jedan živi album su bili iza njih. S njima je grupa Chicago požnjela sve što jedna grupa može požnjeti, od punih dvorana, milijunskih tiraža i nadasve, status. Četvrtim albumom, snimljenim u živo u Carnegie Hallu, su stavili točku na „i“. Jer, tri prethodnika su bila školski primjer evolucije izričaja, koji se mijenjao iz albuma u album i to do granice neprepoznatljivosti. Sve je to dalo imenu Chicago auru velikog benda i osiguralo mu mirnu budućnost. Stoga je u zraku visjelo veliko pitanje, što nakon svega toga, krug se zatvorio i trebalo je krenuti dalje. Onome tko je pratio razvoj izričaja benda novi smjer nije došao kao iznenađenje,…
pročitaj više

Deep Purple snima osmi album “Burn” Albumu je prethodilo burno razdoblje u životu grupe. Pomalo bizarno, grupu napuštaju Ian Gillan i Roger Glower i to nakon mega uspješnog albuma “Who Do We Think We Are” i trijumfalne turneje nakon njegova izlaska. Razmirice unutar grupe su dosegle vrhunac, te očito nije bilo drugog izlaza doli odlaska. Toj odluci su kumovali i manageri članova grupe (pored managera same grupe, svaki je član je imao svoga) koji su te razmirice potpirivali, vjerojatno nadajući se unosnijem poslu nakon napuštanja grupe. Bilo kako bilo, Deep Purple se našao na vjetrometini, sjedeći na samom vrhu hranidbenog rock lanca. Potraga je bila plodonosna, no ‘ajmo biti iskreni i…
pročitaj više

Perjanica Canterbuy scene, grupa Hatfield and the North izdaje prvi album i time nagovješćuje proboj ovog avangardnog smjera prema širokoj publici. Ipak ovo treba shvatiti uslovno, jer izričaj je ostao u svojim početnim labavim okvirima eksperimenta s blagim dodirom avangarde. No, Hatfield and the North je imao tu sreću da je publika primila ovaj stil bez ikakvih uvjeta, povinujuči se umjetnicima i njihovim tendencijama u traženju novih polja zvuka i stilova. Inače, grupa je osnovana od strane članova koji su upravo napustili Caravan, još jednu od velikih Canterbury grupa. Razlog napuštanja nije bio nesporazum, ni novac, a ni „umjetničko razilaženje“, već jednostavno želja za nešto drugačijim zvukom od onog kojeg…
pročitaj više

Peter Hammill izdaje treći solo album, “The Silent Corner and the Empty Stage” Kako je matična grupa Van der Graaf Generator bila neaktivna, ili bolje rečeno, u hibernaciji, Peter nije imao baš puno izbora. No, ta neaktivnost same grupe nije u biti ništa značila, jer su članovi bili  i te kako aktivni, ali svaki na svoju stranu. Pomalo apsurdna situacija se odvijala kad su se svi okupljali za snimanje solo albuma drugih članova, tako da u biti, opus Van der Graaf Generatora biva isprepleten solo izdanjima. I s ove vremenske distance, sva ta djela izdana ili pod kapom matične grupe ili kao solo izdanja, se promatraju kroz prizmu šireg pristupa…
pročitaj više

Nekada su i bubnjari bili zvijezde i izdavali singlice i solo albume. Jedan od najmarkantnijih tog doba je bio i Cozy Powell, koji je u Prosincu 1973. godine lansirao veliki hit „Dance with the Devil“. Ovaj je instrumental instant zarobio plesne podije diljem zemaljske kugle, a ni top liste mu nisu bile strane. Nastao na temeljima Hendrixove „”Third Stone from the Sun“, „Dance with the Devil“ postaje koncertni standard ovog umjetnika, ma u kojoj grupi svirao.  A njih je bilo da glava zaboli, u stvari, manje bi se prostora potrošilo da se nabroje vrhunski bendovi u kojima nije radio i sudjelovao na snimanju u studiju. „Dance with the Devil“ je…
pročitaj više

Iako jedan od najpopularnijih bendova na svijetu, Free kreće prema svom kraju popraćen kaosom, drogama i alkoholom. I u toj magli obavijenoj svime što je moglo zamagliti um, događa se čudnovata stvar. Naime, kako se band raspao, Paul Kossoff je bio izgubljen, do te mjere da više nije funkcionirao. Njegov otac dolazi do Paul Rodgersa i moli ga da mu spasi sina, a može ga spasiti samo na jedan način, da ga povuče natrag u grupu i studio. Paul ponovo okuplja bend, s Kossoffom, i ulaze u studio iz kojeg izlazi „Free At Last“, čudnovati album nastao iz nužde za pomoć drugu iz benda, ali i jedno od najmarkantnijih djela…
pročitaj više

Hilly Kristal nije bio baš oličenje biznismena, s dva bankrota iza sebe i nije imao neke šanse uspjeti u životu na poslovnom planu. Za razliku od sličnih situacija u našim prostorima, kad veliki biznismeni pokupe lovu, “otjeraju” firmu u stečaj, ostavljajući milijunske dugove na sve strane, i krenu dalje kao da se ništa nije dogodilo, u Americi nakon bankrota sud mora dati dozvolu za nastavak ikakve djelatnosti. Tako je bilo i u slučaju Hilly Kristala, sudac na jedvite jade, više iz samilosti nego iz službenog stava, daje dozvolu da Hilly pokuša još jednom, i ovaj put ponovo s otvaranjem kluba. Hilly je zamislio da klub bude utočište bluesera, ali i…
pročitaj više

Randy Bachman je napustio matičnu grupu Guess Who, razlozi koji su bili navedeni su se kretali od zdravstvenih problema, preko prgave Randyjeve naravi, pa sve do neslaganja smjerom u kojem je grupa krenula. Prema sjećanju, vjerujem da je ovaj posljednji onaj stvarni razlog, a kasniji događaji su to i potvrdili. Grupu koju je potom osnovao je bolje preskočiti u ovom kontekstu, jer Brave Belt je opravdao svoje postojanje samo kao most prema novoj grupi, Bachman-Turner Overdrive, s kojom je postigao planetarnu popularnost. Prvi istoimeni album je dobro prošao, iako nije generirao ni jedan veliki hit, ali bio je idealan za upoznavanje publike s bendom koji se spremao pokrenuti lavinu. A…
pročitaj više

Nije tajna da je Mike Oldfielda trebao na silu, osobno Richard Branson (vlasnik Virgin Recordsa) voziti na premjeru remek djela “Tubular Bells”, pa i onda je jedva uspio utrpati sramežljivog Oldfielda u dvoranu. Nije tajna da je Oldfield na svojim počecima imao ogromnu tremu pred izlazak na scenu, tako da je u prvih par godina karijere, s milijunima albuma prodanih na svim kontinentima, samo nekoliko puta u živo nastupao. Kako bi koliko toliko kompenzirali odsustvo wunderkinda, pokrenuta je inicijativa za “komornom snimkom“, na kojoj bi Oldfield bio okružen njemu poznatim ljudima i u ambijentu gdje bi mogao normalno funkcionirati. Odabran je jedan zabačeni studio BBC-a i okupljena ekipa, snova! Sam…
pročitaj više

„That’s What I Am Here For“ predstavlja vrhunac prvog djela karijere Roy Buchanana, a po mnogima i kreativni vrhunac cjelokupne karijere. Donoseći mješavinu agresivnog bluesa, blagog uticaja countrya i nadasve izbrušenog stila sviranja gitare, Roy napokon uspijeva prodrijeti i na komercijalno tržište. S prva dva albuma, “Roy Buchanan” iz 1972. godine i “Second Album” iz 1973. godine, Roy skreće pažnju na sebe, ali samo kritičarskih krugova. Čak mu ni kolege muzičari nisu davali neke kredite. Auditorij, a s time i komercijalna strana ovih projekata, je ostala u blizini nule. Vidjevši da ipak nešto mora napraviti, Roy je raspustio  stari bend i oformio novi. U njemu je zadržao samo jednog člana,…
pročitaj više

Bio je to trenutak kad je Mahavishnu Orchestra bio najvruća koncertna, ali i studijska atrakcija. Ne jednom se dogodilo da su nastupili kao predgrupa, (nesvjesni statusa), daleko razvikanijim imenima, dvorana puna, i kad su oni sišli sa scene da bi ustupili mjesto glavnim zvijezdama, dvorana bi osvanula poluprazna ili ne baš rijetko, potpuno prazna. Albumi „The Inner Mounting Flame“ i „Birds of Fire“ su ustoličili grupu na fuzijskom tronu, ali, album su se „prelili“ i u main stream, te su u biti jedni od najzaslužnijih za pokretanje lavine zvane fuzija. Ne za ništa, jer Mahavishnu Orchestra je na svjetlo dana donio svjež i bogati izričaj, ravnomjerno „umočen“ u jazz, ali…
pročitaj više

Negdje u vrijeme nastanka teškometalne trilogije matične grupe King Crimson (LTIA, SABB & „Red“), Robert Fripp privodi nekom kraju razvoj svog izuma “Frippertronics”. Na drugu pak stranu, Brian Eno u svom studiju finalizira tehniku „loopa“, odnosno tehniku „tape delay“, poznatu pod imenom „Delay and Decay“. Nije to bilo ništa novoga, jer avangardni umjetnici Terry Riley i (danas) anonimni tehničar ORTF-a, koji mu je dao naziv “Time-Lag Accumulator“, još 1963. spajaju magnetofone u cilju dobivanja efekta beskonačnog sekvencijalnog kruga. No, Eno je sve skupa podigao na viši nivo, u biti toliko je podigao kvalitetu i prijemčivost izričaja da je sistem bio spreman za lansiranje u mass medijima ili drugim riječima, prihvatljiv…
pročitaj više

Trebalo je izdati osam albuma, da bi s devetim napokon probili granice matične države i krenuli preko Velike Bare. Govorimo dakako o nizozemskoj grupi Golden Earring i njihovom devetom albumu “Moontan”, na kojem se našla vječna “Radar Love”. Po samom izlasku, singl se penje na sve moguće top-ljestvice, i što je najbitnije, i na Billboard, te omogućava grupi da se vine u nedavno nezamislive visine. Sama činjenica da su prije izdanja ove singlice otvarali koncerte za Jimi Hendrixa, Led Zeppelin, Procol Harum i Eric Claptona, a nakon izlaska singlice, za njih su koncerte otvarali KISS i Aerosmith, dovoljno govori o statusu kojeg je grupa stekla ovim izdanjem. Zahvaljujući ovoj pjesmi i jasnoj aluziji na vožnju (iako je lirika okrenuta intimnom odnosu otuđenog…
pročitaj više

Ziggy je bio upokojen, Aldain tik uz njega i, … !? Bowie je u traženju novoga, još izazovnijeg. U tom vakuumu se pojavila potreba za nekim izdanjem koje bi premostilo ono što je nepovratno iza njega i ono što tek treba doći. Pokazalo se da je album s obradama, koji ne bi iziskivao novi alter ego, ni veliki kreativni napor, idealan izbor. Istovremeno Bowie ispunjava davnu želju da na neki način oda poštovanje svojim uzorima na kojima je gradio svoju karijeru. Na krhotinama pokopanih alter ega, Bowie gradi neobičnu kreaturu koja ne izlazi iz granica svojih prethodnika i ne nosi ništa nova, ali ga još uvijek determinira. Iako sastavljen samo…
pročitaj više

Progresivna grupa Genesis snima peti album „Selling England by the Pound“. Album postaje najveći komercijalni pogodak ove grupe i lansira je u orbitu iz koje se nikada više nije vratila. Ništa lošega u tome, jer u biti, svi umjetnici ipak teže za nekom vrstom priznanja, bilo komercijalnog, bilo pisanog u vidu kritike. Ovaj put, Genesis su dobili oboje. Svi su manje više bili složni u tome da je ovaj put Genesis uspio spojiti art i progresivni izraz, te sve skupa zapakovati u poprilično jestivo jelo. Album se penje na #3 mjesto top liste u Engleskoj i #70 u Americi (Billboard). (mimo tog plasmana, u Americi postaje zlatan) Genesis – „Firth…
pročitaj više

Mahavishnu Orchestra je bio na vrhuncu kreativnog i komercijalnog naboja. Genijalnost i doslovno “neprirodni talent” svakog od članova, a napose benda kao kompaktne cjeline, došle su do tada nepoznatih visina. Rezultat, briljantni, neponovljivi albumi, remek-djela, (pre)pune dvorane srednjeg/velikog kapaciteta, neprikosnoveni status bogova fuzije, i … , i još puno toga. U svemu tome, jedno ime je u nizu s ostalima sjajilo nebeskim sjajem, Billy Cobham, bubnjar ogromne mašte, nebeske ritmike i božanskog statusa. Nakon što je “Birds of Fire“, drugi album Mahavishnu Orchestra, izašao, a trijumfalna turneja odrađena, na pomolu su bila neslaganje i sukob s izdavačkom kućom, a nažalost, i početak trvenja unutar benda. Billy istupa iz okruženja matične grupe, ulazi u studio…
pročitaj više

Album „It’s Only A Movie“   je označio kraj grupe Family. Taj se kraj počeo nadzirati i prije izlaska ovog albuma, ali ga je baš on zacementirao. Nakon neprestanih traženja i (uspješnih) lutanja po progresivnom i onom manje progresivnom izričaju grupa pokušava probiti još jednu barijeru na progresivnom polju, onu do tada nespojivu, country! (iako je u Americi već živio pravac oslonjen na country muziku, ali ne na progresivnom izričaju). Da je ova ideja došla u nekoj od ranijih faza postojanja grupe, vjerojatno bi i rezultat bio daleko bolji i jači, ovako, pokušaj simbioze ili još bolje rečeno, penetracije progresivnog u country je završio na nedefiniranom polju prepunom pitanja bez odgovora.…
pročitaj više

Uriah Heep izdaje šesti album, „Sweet Freedom“. Sama brojka šest daje naznaku niza prije njega i realno je za očekivati da je kreativnost grupe, a i njen angažman iscrpljen prijašnjim izdanjima. Prema svim pokazateljima kreativni vrhunac grupe je bio iza nje, tako da u biti, od ovog albuma se i nije baš previše očekivalo. No, pokazalo se da izraz „swan song“ ima i te kako uporište u stvarnom životu. Vjerojatno koristeći zadnje atome kreativne snage, Uriah Heep izdaje „Sweet Freedom“, koji postaje baš to – „swan song“ ove grupe. Nadmašivši sebe u trenutku, dali su ono što nitko od njih više nije očekivao, sirovu esencu svog imagea i mješavinu poluprogresive…
pročitaj više

The Allman Brothers Band je lansirao najveći živi album „At Fillmore East“. Postali su junaci južnjačkog izričaja i ne samo to, postali su internacionalne zvijezde. Trebalo je ući u stidio i snimiti nastavak. No, u obliku kakvog su ga zamisli nikad nije snimljen, jer Duane Allman pogiba i godinu nakon njega Berry Oakley, ostavivši grupu na vjetrometini. The Allman Brothers Band nekako kompletira vinilnog nasljednika („Eat a Peach“), poglavito od snimaka ostalih iz Fillmore East-a, te od snimaka iz studija s i bez Duane Allmanom. Stoga, ulazak u studio bez krucijalnog dua biva primljen sa skepsom. Dickey Betts  preuzima isključivu ulogu solo gitare, (tek se tada vidjelo koliko je pridonio…
pročitaj više

Relativno duže vremena, negdje sa strane  ležao mi je interes za rad italijanskog prog/free jazz benda (inače relativno rijetke zvijerke u njihovoj glazbenoj kulturi), benda s provokativnim naslovom prvijenca i neobičnim glazbenim izričajem, pa su se stvorile idealne  premise za donošenje smjelog zaključka da se radi o apsolutno zanimljivom uratku kojem treba posvetiti vrijeme, za kojeg sam bio siguran da će biti zatrpan dobrom, pa i odličnom glazbom u kojoj bi, pretpostavljam, trebalo biti i avantgardnih tragova, radikalnih i eksperimentalnih glazbenih trenutaka, te osvrta na političke turbulencije tog vremena (Brigate Rosse su po prvi put izvršili napad na poznatu ličnost.) I bi tako, jer u bilo kojoj rock, jazz ili…
pročitaj više

Can lansira četvrti album „Future Days“. Bend je bio na peaku kreativnog naboja, što je ovaj album i  potvrdio. Nažalost, bit će to posljednji album na kojem je sudjelovao Damo Suzuki, jer se neposredno nakon njegovog izlaska pridružuje Jehovinim svjedocima. Njegova je prisutnost na albumu svedena na minimum, tako da su se neposredno nakon njegovog odlaska javile glasine, …., nikad potvrđene. Album biva dobro primljen, kako od strane većine kritike, tako i auditorija, koji je nagradio grupu kupovinom  i to u tiraži kao da se radi o nekom main stream albumu, a ne o avangardnom krautu garniranim jazzom i eksperimentom. Iako nije dobio izrazito pozitivne kritike, gledajući album iz današnje…
pročitaj više

Trenutak kad su susreli John McLaughlin i Carlos Santana je bio jedan od onih događaja koji će imati dalekosežne posljedice po kreativni rad ovih velikana. Santana je upravo izdao album “ Caravanserai“, s kojim se udaljio od originalnog izričaja, pokupio panegirike i počeo se okretati prema Miles Davisu i John Coltrainu, kao uzorima i izvorima inspiracije. Nepotrebno je napominjati da je Santana raspustio bend s kojim je snimio prve albume s kojima je stekao svjetsku slavu. Očito osjećajući da mora krenuti u nekom novom smjeru Santana kreće prema albumu „Caravanserai“ i pogađa u metu. Na drugu pak stranu McLaughlin je sa svojom matičnom grupom Mahavishnu Orchestra iza sebe imao drugi…
pročitaj više

“A Passion Play” je jedan od najkontroverznijih albuma u povijesti moderne muzike uopće. Taj epitet mu lijepo stoji i nakon 45 godina od izlaska i pri tom, kontroverze koje izaziva dan danas generiraju polemike o njegovoj vrijednosti, mjestu u opusu grupe, kao i u muzici uopće. “A Passion Play” je najprezrenije djelo grupe Jethro Tull, koje je po izlasku dočekano na svim mogućim noževima i đonovima. Kako povijest, pa i sam život katkad priča humorom protkane priče, “A Passion Play” postaje prvi #1 album grupe s obje strane Atlantika. I sam pogled na gornje rečenice kod prosječnog konzumenta muzike koji nije familijaran s grupom Jethro Tull nameće najosnovnije pitanje, “jebate,…
pročitaj više

Chicago izdaje peti studijski album „Chicago VI“. Da ne bude zabune, ovo jest šesti album ove grupe, no „Chicago IV“ je u stvari živi album, te se u opusu grupe ne vodi pod rednim brojem, već kao „At Carnegie Hall“. Toliko o brojevima. Album u sebi nosi već rutinirane skladatelje i tekstopisce, koji su posljednjih godina napravili pun krug i jednostavno se pretvorili u štampariju novca. To i nije naštetilo reputaciji grupe u Americi, gdje album dolazi na prvo mjesto Billboardove liste i tu provodi punih pet tjedana. No, ostatak svijeta, pogotovo Britanija, je žestoko kaznila ovu grupu. Album se uopće ne penje na top liste, i ni jedna singlica…
pročitaj više

Budgie izdaje treći album “Never Turn Your Back on a Friend”. Album predstavlja vrhunac kreativnog rada i dakako, postaje najpoznatiji album ove Waleske grupe. Veoma je teško s ove vremenske distance opisati koje značenje ovaj album ima, ne samo u životu grupe Budgie, nego i po sam heavy pokret tog doba, a pogotovo kasnije. Budgie su bili pioniri heavy rocka, koji će prerasti u Heavy Metal. Jedan su od rijetkih sastava tog doba koji je posjedovao esencu svih nadolazećih Heavy Metal sastava. Ili znanstveno rečeno, DNA ove grupe je osnovni sadržaj DNA-a svake grupe Heavy Metal orijentacije do današnjih dana. To ih u biti čini jednim od “founding father” pokreta.…
pročitaj više

S upravo navršenih 20 godina, Mike Oldfield izdaje album prvijenac, „Tubular Bells“. Po samom izlasku, nije se baš činilo da će album na svjetskoj razini postići neki značajniji uspjeh. Naime, ispočetka se polagano prodavao, najprije u Britaniji, pa onda u ostatku Europe. Amerika je za njega saznala preko filma „The Exorcist“, u kojem je muzika s albuma dio “soundtracka“. Uspon ovog velikog albuma je bio toliko spor, ovo je teško za povjerovati, na top liste se popeo tek nakon svog nasljednika, „Hergest Ridge“. I da priča bude još bizarnija, skinuo ga je s prvog mjesta s obje strane Atlantika! Mike Oldfield – „Tubular Bells (Pt. I)” Samo nastajanje i kasniji…
pročitaj više

Wishbone Ash izdaju četvrti album “Wishbone Four” Nakon meteorskog uspjeha s prvim albumom nazvanim po imenu grupe, “Wishbone Ash”, s kojim su unijeli malu revoluciju u rock izričaju koristeći dvije gitare na način koji to prije njih nitko nije, Wishbone Ash izdaje drugi album “Pilgrimage” koji etablira grupu kao koncertnu senzaciju i omogućava im nesmetani rad u studiju. To je urodilo albumom “Argus”, koji napokon grupi priskrbljuje globalnu popularnost i time se Wishbone Ash smješta u gornji razred rocka sedamdesetih. Situacija je bilo skoro pa magična. “Argus” je živio svoj život u milijunima domova i diskoteka. Ni radio mu nije bio stran, što je na kraju i presudilo u Americi…
pročitaj više

Kad su izdali album „In Rock“, Deep Purple je s inkarnacijom MKII došao do nekog kreativnog vrha. Nakon mega uspješne turneje koja ih je etablirala u, ne možda najveću koncertnu atrakciju, onda najglasniju, logično se postavilo pitanje, kako i što dalje. Povratak u klasični studio nije bio moguć, jer ta je faza bila iza njih i tražili su neki izlaz. Našli su ga u mobilnom studiju Rolling Stonesa i odlaska u Švicarsku. „We all came out to Montreux On the Lake Geneva shoreline To make records with a mobile”, Večer prije početka snimanja su bili na koncert Frank Zappe i … , „but some stupid with a flare gun, burned…
pročitaj više

Povijest muzike prošlog stoljeća je prepuna djela koja su imala tu „sreću” da budu to što im je namijenila. Neka nepriznata radi anonimnosti autora, neka zbog svog izričaja koji je bio daleko ispred vremena u kojem su nastala, a neka pak samo zbog nesretnih okolnosti pod kojima su izdana. Kako se odmičemo od epicentra događanja, od UK i Amerike, postotak ovih posljednjih progresivno raste, da bi na marginama poprimio epidemijske razmjere. Kažem epidemijske, jer previše je slučajeva u kojima je vrijednost djela doslovno obrnuto proporcionalna statusu kojeg je stekla. Čak i u tim krajnostima postoje njeni ekstremi, u kojima egzistiraju dijela koja su u biti totalno nepoznata, da bi pola…
pročitaj više

David Bowie izdaje šesti album “Aladdin Sane”. Ovaj album je imao nezahvalnu ulogu nasljednika prijelomnog “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars”. Očekivanja su letjela u nebo po najavi izlaska, jer “Aladdin Sane” je u biti prvi album koji je izdao Bowie kao rock zvijezda. Samim time kritika je sasvim drugačije secirala ovaj album, tako da po izlasku i nije pobrao lovorike. Ili prostim riječima rečeno, počevši od NME, preko Rolling Stonea, pa sve do lokalnih rock kritičara, album dobiva mlake, ako ne i negativne recenzije. Nemam pojma što su ti ljudi očekivali, jer Bowie je, ma kako se prikazivao ipak bio umjetnik od krvi…
pročitaj više

Kad je „dream team“ predvođen Milesom Davisom ušao u studio u veljači 1969. godine, svijet glazbe je „zamrznuo“ trenutak za vječnost. Uz neprikosnovenog Milesa Davisa, u studiju su bile sve buduće megazvijezde fuzije: Wayne Shorter, John McLaughlin, Chick Corea, Herbie Hancock, Joe Zawinul, Dave Holland i Tony Williams. Nastao je album „In a Silent Way“, prekretnica koja je dovela do revolucionarnog  albuma „Bitches Brew“. U toj primarnoj eksploziji fuzije, iz jedne jedine središnje točke, centra galaksije, univerzuma, val se nezaustavljivo širio. Ubrzo su svi sudionici krenuli svojim putem, stvarajući jedno od najvećih dostignuća u povijesti moderne glazbe: fuziju, koja je osnivanjem solo sastava svih sudionika Miles Davis “projekta” stekla globalno priznanje, a time i slavu. S njom su došle i velike tiraže, te…
pročitaj više

Jedna od najbizarnijih priča u rocku se bližila kraju. Počeli su kao nada, prva dva albuma su ih održala na površinu, treći album ih je lansirao u prvu ligu Otočkog rocka i naposljetku, posljednji album, farewell album, dospijeva na prvo mjesto UK top liste albuma. Dakako, već iz prvih riječi je jasno da se radi o bendu Faces, i njihovom opusu koji je bio obrnuto proporcionalan i u kvaliteti i u prodaji sa situacijom u bendu. Drugim riječima rečeno, nakon uspješnog trećeg albuma „A Nod Is as Good as a Wink…To a Blind Horse“, grupa ulazi u studio, ali bez Rod Stewarta. Rod je već „debelo“ uzletio sa solo karijerom…
pročitaj više

Bilo je to vrijeme kad se čak i s prvim albumom letjelo prema zvjezdanom nebu. Prvi album grupe Time, prvi album Korni Grupe, prvi album Grupe 220, prvi album Drage Mlinarca, … . Stroga, izlazak i uspjeh prvog albuma Josipe Lisac „Dnevnik Jedne Ljubavi“ nikoga nije iznenadio. Možda bi bilo prikladnije reći da bi iznenađenje bilo da album nije požnjeo to što jest i pobrao lovorike, koje ni do danas nisu dobile prašnjavu patinu. Poglavito zahvaljujući univerzalnom glasu Josipe Lisac, zahvaljujući univerzalnosti tema koje obraduju pjesme, a sve su redom ljubavne, zahvaljujući diskretnoj produkciji i dakako, odličnoj pratnji, jer u biti s Josipom u studiju je bila grupa Time. Razlog…
pročitaj više

Kad je mladi Bruce Springsteen snimio album prvijenac, “Greetings from Asbury Park, N.J.”, i predstavio ga mogulima diskografske kuće Columbia Records, odgovor je bio veoma hladan: album ne sadrži ni jednu potencijalnu singlicu i ako želi da mu album ugleda svjetlo dana, neka se vrati u studio i napiše pjesme koje obećavaju kakav-takav plasman na top listama. Nemajući izlaza, Bruce se vraća u studio, ponovo okuplja ekipu za snimanje i u tom pokušaju nastaju dvije kompozicije, “Blinded by the Light” i “Spirit in the Night”. Ovaj put je dobio zeleno svjetlo, što nije značilo i neku garanciju za uspjeh, jer on i nije došao, bar ne ovaj put. Singlica, pa i sam album “Greetings…
pročitaj više

Kada je Jon Hiseman osnivao Colosseum, nije imao dilemu kada su klavijature bile u pitanju. Dave Greenslade je bio taj koji je, poput ljepila, vezivao izričaj Colosseuma i pridonio ukupnoj slici, pa čak i percepciji koju je bend uživao u masama. To se najbolje vidi na drugom albumu grupe, „Valentine Suite“, na kojem Dave dominira svojim orguljama na naslovnoj kompoziciji, koja je zauzimala cijelu A-stranu vinila. Kada se Colosseum raspao, Dave kreće u solo karijeru, osniva svoj bend i daje mu ime Greenslade. Poziva kolegu iz Colosseuma, Tonyja Reevesa, na bas-gitari, koji će postati i producent budućeg albuma. Tony ga upoznaje s Daveom Lawsonom, klavijaturistom, koji se ubrzo pridružuje bendu…
pročitaj više

Prije skoro pola stolječa, Blue Oyster Cult izdaju drugi album „Tyranny and Mutation“. Album još bolje, još smislenije i još inspirativnije donosi karakteristični izričaj donesen na sjajnom prvijencu. Sve one odlike koje su krasile prvi album dolaze još više do izražaja na njemu. „Tyranny and Mutation“ će biti sljedeća stepenica na usponu ovog benda. Album u neku ruku udara finalni pečat bitnim elementima, koji će biti prisutni u svim sljedećim albumima. Ukratko, mističnost, intelektualnost, originalnost, virtuoznost, umjetnički identitet, sklonost eksperimentu, outlow mentalitet krasi album i već tada postavlja visoke standarde, bacajući izazov tadašnjim perjanicama hard rock scene, grupama Led Zeppelin, Uriah Heep, Deep Purple… . Album otvara razorna „The Red…
pročitaj više

Tragedije su se nizale, jedna za drugom, u nekom pravilnom cikličnom nizu. Duane Allman pogiba u prometnoj nesreći na motoru, točno godinu dana nakon njega, na istom mjestu, skoro istog dana, pogiba Berry Oakley. Grupa ostaje na staklenim nogama amputirana od kreativaca koji su je nosili. Prve su reakcije bile da se Allman Brothers Band preseli u povijest, ali krv je ipak proključala nakon nekog vremena, i pada odluka o povratku. Moglo je to biti u bilo kojoj dvorani u Americi, jer bi ionako bila (pre) puna, ali ovaj put je odabrana Cow Palace u San Franciscu. Bio je to prvi nastup bez preminulih Duane Allmana i Berry Oakleya. Glavnu…
pročitaj više

Grupa Free je bila klasičan primjer svog doba, ogledni primjer upornosti, talenta, volje, kreativnog naboja i nagona za samouništenje. I to ih je naposljetku došlo glave, jer grupa se raspala u kaosu alkohola, droge i naraslog ega. Trenutak prije tog obrnutog big banga, ili bolje rečeno, implozije u obliku sferu crne točke, grupa izdaje šesti i posljednji album „Heartbreaker“. Za divno čudo, sve što se događalo oko nastanka ovog albuma, jest da je utjecalo, ali nije bilo presudno po status albuma i de facto, album „Heartbreaker“ postaje najprodavaniji i najpopularniji album grupe u to doba. Nosila ga je singlica „Wishing Well”, koja kao i album, postaje uz „All Right Now“…
pročitaj više

Aerosmith izdaje album prvijenac, nazvan po imenu grupe. Po izlasku na tržište, za razliku od singlice „Dream On“, album ne skreće pažnju na sebe. No, valjda je tako moralo biti. Da bi promijenili to stanje, grupa u dogovoru s menagmentom počinje beskonačne turneje, svirajući na svakoj sceni na koju su pozvani, pa čak i sama plaćajući da bi nastupala. Prvi rezultati su se počeli nadzirati tek nakon pune dvije godine na putu. Tek 1976. godine, kad se album ponovo izdaje i „Dream On“ ponovo izlazi na singlici, Aerosmith postižu ono što su trebali tri godine prije. U svom drugom pokušaju album prima pozitivne kritike, i publika polako, ali sigurno počinje…
pročitaj više

Kad su the Residents stigli u San Francisco, shvatili su da će teško, ako ikako pronaći izdavača za svoja muzička djela. Već u toj embrionalnoj fazi postojanja grupe bilo je jasno da je jednini način da grupa ili još bolje, kolektiv, opstane jest da osnuju vlastitu diskografsku kuću. Time su sebi priskrbili ne samo titulu pionira ovakvog pristupa i zaštite svojih prava, te izdavanja albuma i multimedijalnih projekata, već i neophodnu umjetničku slobodu, koju im ni jedna etablirana diskografska kuća sigurno ne bi dala. Stoga je tog prosinca 1972. godine osnovana Ralph Records! Prvo izdanje novoosnovane kuće je bilo dakako EP the Residents, “Santa Dog”, tada kreditirano na Residents, Uninc,…
pročitaj više

Iako je prvi LP album, prvjenac grupe 220,  “Naši Dani”, objavljen 1968. godine, godinama nakon njega nije bilo lako izdati dugosvirajući nosač zvuka u Jugoslaviji. O razlozima se može naširoko raspravljati i razglabati, no, činjenica jest da su se i dalje na tržištu pojavljivale singlice i EP izdanja, a prvi “ozbiljni” albumi nakon što je 220 probio led, izdani su skoro četiri godine kasnije. Time je izdao briljantni album prvijenac “Time”, i Korni Grupa je otprilike u isto vrijeme svoj prvijenac, istog naziva. Iako je Dado Topić napustio Korni Grupu i preselio se u Zagreb, gdje je osnovao grupu Time, nije prekinuo veze s Beogradom, te nije bilo ni čudno njegovo gostovanje na albumu prvijencu bivše matične grupe. Dada je…
pročitaj više

Deep Purple izdaje živi album „Made in Japan“. Povijesno gledano, bila je to kruna rada ove postave grupe. (Mk II). No, ako se vratimo u vrijeme njegovog nastanka, kontekst je bio sasvim drukčiji, a važnost koju je dobio unutar same grupe je bila ravna nuli. Naime, grupa se opirala izdavanju živih albuma, jer su smatrali da tadašnja tehnologija ne može dovoljno kvalitetno „uhvatiti“ muziku i atmosferu koja je vladala na koncertima. No, zato je tržište bilo preplavljeno bootleg izdanjima do te mjere, da je bootleg „H Bomb“ postao jedan od najprodavanijih LP ploča tog vremena. Deep Purple – “Highway Star” Odlaskom na turneju po Japanu, organizator ponovo natura ideju o…
pročitaj više

Kad se danas spomene sastav Gentle Giant, automatski se (dakako, kod znalaca muzike sedamdesetih) nameće asocijacija na progresivni, kreativni, ali i potisnuti bend u kolektivnoj memoriji. U biti, Gentle Giant je vjerojatno najpodcjenjeniji progresivni sastav sedamdesetih i, nažalost, bez ikakvog razloga. Jer svojim su izdanjima osvjetljavali epohu, unosili progresivno čak i u približavanju mainstreamu, a na svjetlo dana donosili aktualne koncepte koji dišu punim plućima dan danas. Najbolji primjer te teze je i četvrti album “Octopus”, koji po mnogima predstavlja vrhunac kreativnog naboja ovog sastava i dio je bisernog niza koji je bend ostvario sa svim studijskim izdanjima. Nažalost, bio je to posljednji album na kojem je sudjelovao Phil Shulman, koji je napustio bend nakon…
pročitaj više

Kad ga je za vrijeme koncerta u Rainbow Theatreu u Londonu fanatični sljedbenik odgurnuo i Frank se sunovratio u prostor za orkestar, nije ni slutio da će kao posljedica biti dug oporavak i to u kolicima, ali i okidač za dio opusa ovog umjetnika koji će u velikoj mjeri odrediti njegov daljnji put. Govorimo dakako o albumima “Waka/Jawaka” i “The Grand Wazoo“. Iako su logični nastavci krucijalnog “Hot Rats“, oba albuma nose Franka Zappu prema jazz vodama, ali što je još važnije, prema širokom eklektičkom krugu u koji će uskoro biti “usisani” i klasika i još nebrojeni stilovi i podžanrovi moderne glazbe. Sam album “The Grand Wazoo” izlazi kao jedanaesti u katalogu matične grupe The…
pročitaj više

Koja singlica, koje kompozicije!!! S svim dužnim poštovanjem spram Beatlesa i “Penny Lane”/”Strawbery Fileds Forever”, pa čak sa još dužnijim poštovanjem spram mog favorita u ovoj utrci “Oh Well”, od Fletwood Mac-a, singlica koju izdaje Lou Reed u povodu izlaska svog albuma “Transformer”, zauzima mjesto najjjsiglice svih vremena. Na “a” strani se našla vječna “Walk on the Wild Side”, da je drugu  “a” stranu “nezasluženo” zauzela “Perfect Day”. Ova potonja je toliko identificirala samog autora kao ni jedna kompozicija prije, a ni poslije nje. Lou Reed – “Walk on the Wild Side” Dok “Walk on the Wild Side”, predstavlja Lou Reeda u mračnom svjetlu njujorških mokrih pločnika, kojeg su zauzele…
pročitaj više

Nakon uspjeha prvijenca „Journey to the Centre of the Eye“, progresivna grupa Nektar izdaje nasljednika, „A Tab in the Ocean“. Album meteorskom brzinom skače u visine i de facto predstavlja vrhunac opusa ove grupe. Iako su nasljednici, poglavito „Remember the Future“, „Down to Earth“ i „Recycled“, proglašeni remek djelima žanra i posjećivali top liste, „A Tab in the Ocean“ je taj koji je ustoličio grupu na pijedestal perjanica progresivnog pokreta tog doba. O kojim se gabaritima radi, možda će vjerno dočarati činjenica da su u to vrijeme bili stavljeni u ravan s Pink Floyd. Nektar – “A Tab in the Ocean” Pa i sama godina izlaska je determinirala položaj albuma.…
pročitaj više

Kad se The Velvet Underground ugasio kao brzogoreća kometa koja je obasjala glazbeno nebo, članovi su krenuli solo putem i tu i tamo se susretali u različitim projektima. Iako se u tim trenucima i nije činilo da je utjecaj grupe napravio neke pomake na globalnoj glazbenoj sceni, ipak, vrijeme će pokazati da su ti pomaci bili tektonskih gabarita. Na valu još uvijek živih sjećanja, Lou Reed je lansirao prvi solo album s kojim doduše postiže vidljivost na sceni i kakvo, takvo priznanje kritike, ali album biva komercijalni promašaj. Ponovni ulazak u studio za snimanje nasljednika i nije nešto obećavao sve do trenutka dok za producentskim pultom nije sjeo dvojac David Bowie…
pročitaj više

Njemačka kraut rock grupa Amon Düül II izdaje peti album „Wolf City“. Nakon što su s albumom „Carnival in Babylon“ unijeli „zbunjozu“ među sljedbenicima, jer su se na njemu priklonili konvencionalnoj formi, kreiravši album s kratkim kompozicijama, na albumu „Wolf City“ nastavljaju taj kreativni korak. Da ne bude zabune, forma je jedno, a sadržaj drugo. Nema boljeg primjera od tih albuma. Naime, dok su kompozicije postale kraće ili pak „neuobičajeno kratke“ za ovu vrst muzike, pa i za sam izričaj grupe, dotle je sadržaj ostao na postulatima prethodnika. U biti dogodilo se nešto što je grupa vjerojatno priželjkivala, ali teško da je itko mogao pretpostaviti da će se ostvariti u…
pročitaj više

Napokon! Napokon zato jer je snimka nastala prije 43 godine, kad su Pete Townshend i grupa The Who u suradnji s London Symphony Orchestra, izveli u potpunosti adaptiranu simfonijsku verziju njihove prve opere “Tommy”. Biva izdan album i od tada je cijeli projekt pokrio veo zaborava. Zašto se čekalo skoro pola stoljeća s ponovnom objavom snimke, nije mi poznato. No, bolje ikada nego nikada, jer, po mnogima, opera Tommy je “legla” daleko bolje u simfo verziji, nego u originalu. I sam Pete je svojevremeno izjavio, da njegova vizija verzije koju je grupa originalno izdala, samo skica za djelo koje bi tek trebalo uobličiti, te da je Londonska Simfonija baš to…
pročitaj više

Gledajući kritički na prvu polovicu 70-tih godina možemo reći da je prevladavajući muzički izraz bio progresivni rock, sa svojim pod žanrovima. Vladala je „inflacija“ dobrih bendova, gdje su se samo rijetki kao Pink Floyd, King Crimson ili Yes uspjeli probiti do ušiju širokog kruga slušalaca. Ne zaboravimo, 70-te su bile vrijeme vinila, vrijeme kad su turneje bile u službi promocije novoizdanih LP albuma, od kojih su izvođaći u stvari i živjeli. S tog aspekta interesantan je način na koji su Genesis prezentirali sebe i lagano se penjali po ljestvicama popularnosti tog doba. Sam njihov izričaj nalazio je inspiraciju u engleskim srednjevjekovnim poemama i muzici koja ih je pratila, te opskurnim…
pročitaj više

Progresivna grupa Family izdaje šesti album „Bandstand“. Nakon uspješnog prethodnika, albuma „Fearless“, koji je proglašavan čak i za remek djelo žanra, bilo je poprilično teško ponoviti uspjeh, ali s drugom formulom, jer u progresivnom svijetu u to doba samo „mijena stalna bila jest!“. Umjesto da razvijaju izričaj prema još progresivnijem smjeru i pokušaju se naći u njemu, Roger Chapman  i suradnici kreću obrnutim smjerom, prema “main streamu”. (ovo ne shvatiti doslovno!). Rezultat, album „Bandstand“ registrira zaokret benda prema nešto mekšim vodama, pogotovo u kontekstu instrumentala. Na albumu po prvi put nema ni jedan. Isto tako, John Wetton, koji je na prethodniku igrao veoma važnu ulogu, kako kompozitorski, vokalno i dakako…
pročitaj više

Kad je na turneji na kojoj su promovirali album „Fireball“, novinar zapitao grupu kako im nastaju kompozicije, Blackmore je uzeo gitaru i počeo improvizirati. Na to je Gillan zamumljao neku melodiju, i proces je počeo. I bio toliko uspješan da je te iste večeri na koncertu po prvi put izvedena sirova verzija pjesme „Highway Star“. Dakako, kompozicija je kasnije dorađivana i lirika nadopisivana, da bi konačnu verziju dobila na albumu „Machine Head“, kojeg su snimili u Švicarskoj, u hotelu. (jer je zakupljeni studio izgorio u plamenu dan prije). „Highway Star“ izlazi u Americi i kao singlica i postaje standard grupe i neizostavni dio koncertnog repertoara. Deep Purple – “Highway Star”…
pročitaj više

Svi koji iole malo poznaju rock muziku, morali su čuti za grupu Focus. Majstori melodičnog instrumentala su isporučili nezaboravne kompozicije i doslovno harali top listama sedamdesetih, svojom nesvakidašnjom verzijom blendiranog rocka, jazza i srednjovjekovne sakralne muzike. No, ono što će malo kome pasti napamet kad sluša Focus, je pitanje, odakle su došli i kako je uopće nastao njihov karakteristični izričaj? Jasno je da se Focus nije dogodio preko noći, a ni sam po sebi. Osnutku ove velike grupe je prethodilo razdoblje kad su njegovi članovi svirali u nekim drugim bendovima, tražeći svoje mjesto pod suncem, bruseći svoj stil i pristup instrumentima. To se prvenstveno odnosi na Jan Akkermana, čije sviranje,…
pročitaj više

Nakon što je godinama kružio lokalnom scenom i kovao scenski nastup, Ronald James Padavona s pajdašima iz ulice osnova bend The Electric Elves. S njime stječe prvo priznanje za svoj rad, što privlači i faktor koji se zove sreća. A ona je došla u obliku kontakta s Rogerom Gloverom i Ian Paiceom, basistom i bubnjarem tada popularne grupe, Deep Purple. Ovaj dvojac će sjesti za producentskim stolom kad mlada grupa uđe u studio, prethodno promijenivši ime u Elf (skraćeno originalno ime). Nije tajna da su Glover i Paice bili oduševljeni mladim Padavonom, koji uskoro mijenja ime u Ronnie James Dio. I pored toga što je po izlasku albuma Ronnie već…
pročitaj više

S četiri albuma iza sebe i bezbrojnih koncerata, Mott the Hoople je bio na korak do raspada. Bez obzira na to što su im albumi bili u najmanju ruku odlični, što je grupa na pozornici izgarala, uspjeh bilo kakve vrste ih je permanentno mimoilazio. Pri kraju promo turneje četvrtog albuma grupa je najavila razlaz. I onda počinje bajka, jer kako drugačije opisati slijed događaja koji se može naći samo u pričama za djecu i to samo za „laku noć“. Dakle, glas o raspadu po završetku turneje dolazi do David Bowieja, te ih ovaj dočekuje po povratku u London. Nudi im pomoć u obliku pjesme „Suffragette City“ (koju je Bowie objavio…
pročitaj više

Stekavši neprikosnovenu reputaciju u rockerskim krugovima svojim radom u grupi Dinamiti i potom u Korni Grupi, Dado Topić seli iz Beograda, kad napušta Korni Grupu, u Zagreb, gdje osniva novu. Na nagovor menađera Vladimira Mihaljeka grupa dobija ime Time (pored neosporne asocijacije na englesku riječ za „vrijeme“, objašnjenje u ono vrijeme je bilo da je to kratica za „Topićevu Internacionalnu Mladu Ekipu!). Razlog napuštanja Korni Grupe nikada nije službeno objavljen, ali spekuliralo se s činjenicom da je Dado već pri pridruživanju grupi počeo pisati pjesme, ali ni jedna nije nalazila put do finalne verzije i nekog potencijalnog mjesta na budućem, prvom albumu. (Osobno vjerujem da je to nezadovoljstvo i pored…
pročitaj više

Kad je sredinom sedamdesetih Moog krenuo u pobjedonosni pohod na glazbenu industriju, teško je na samim počecima bilo pretpostaviti kakvu će ulogu dugoročno odigrati. Na tim počecima, od kad su se na top listama stidljivo počele izranjati kompozicije u kojima je Moog bio „ikebana“, do trenutka kad je preuzeo glavnu ulogu prošlo je jedva nekoliko godina. Jedna od prvih kompozicija kreiranih u cijelosti na Moog sintesajzeru bila je „Popcorn“ (u originalu „Pop Corn“). Gershon Kingsley ju je skladao i namijenio za album „Music to Moog By“, čije ime sve govori. Sam naziv kompozicije sastavljen je od riječi pop (muzika) i corn (kič). Gershon Kingsley – “Popcorn” I vjerojatno bi ostalo samo na tome – u trenutku kad album krene prema prašnjavim policama, za njim…
pročitaj više

Emerson, Lake & Palmer izdaju treći studijski album „Trilogy“. Ovo je album s kojim EL&P definitivno utvrđuju svoje pozicije na oba kontinenta, te počinju s nastupima u velikim dvoranama, koji će po izlasku sljedećeg „Brain Salad Surgery“, odvesti grupu na stadione. „Trilogy“ u sebi objedinjava sve ono čemu je grupa težila – “klasični” pristup kompoziciji, utkana melodija i ritmička raznolikost. Nastanak ovog album ima svoju posebnu priču, koju ću jednog dana ispričati u većem osvrtu. Za kratku noticu iz povijesti muzike, samo par interesantnih činjenica. “The Endless Enigma”, koja se sastoji od tri dijela, kao uvod ima, bar se tako prije mislilo, bubnjevima generiran ritam rada srca. “Zabluda” je trajala…
pročitaj više

Album „Killer“ je priskrbio Alice Cooperu stabilnu popularnost kod širokog auditorija sjevernoameričkog kontinenta. No, i pored prepoznatljivosti (scenski nastup s elementima horrora), Alice nije bio veliko ime preko Atlantika, a pogotovo na Istoku. Doduše, sjevernoameričko tržište je bilo toliko golemo, da mu to u tom trenutku i nije bio neki (financijski) minus, jer biti poznat u Americi se u biti stavljala jednakost u komercijalnom smislu i s ostatkom svijeta. No, peti album „School’s Out“ je sve preko noći primijenio. Poglavito zahvaljujući naslovnoj pjesmi koja je u trenutku izlaska zagrmjela sa svih vrhova top lista diljem svijeta i time prokrčila put albumu prema zlatnim i platinastim tiražama, i što je Alice…
pročitaj više

Nakon što je albumom „Imagine“ pomeo sve svjetske top liste i samo potvrdio svoj status kao solo umjetnika, John Lennon kreće u novu avanturu, poglavito povlađujući Yoko Ono. Bivajući ne samo dio njegovog svakodnevnog života, već i umjetničkog bivstvovanja, Lennon se povinuje željama svoje družice i u sljedećih par albuma će je (nekritički) slaviti … Iako je bio politički aktivan na dnevnoj osnovi, sudjelovao u manje više svim velikim protestnim marševima diljem Amerike, Lennon se ni u studiju ne odmiče od svojih uvjerenja i stavova. Tako je u Lipnju 1972. godine izašao album „Some Time in New York City“, potpisan od strane Plastic Ono Band-a, kojeg su dakako sačinjavali Lennon…
pročitaj više

Santana je na vrhu svog kreativnog naboja. U okrilju benda, s prva tri albuma je stekao globalno priznanje i bilo je vrijeme da krene dalje. A to dalje se materijaliziralo u obliku albuma „Caravanserai“, bezvremenskom remek-djelu s kojim je Santana polako, ali sigurno ušao u novu fazu svog stvaralaštva, meditativnom fuzijskom izričaju. U tom traženju i upoznavanju novog svijeta u kojem obitavaju note, Santana se na kratko zaustavlja i s Buddyjem Milesom snima neobičan album, i to uživo. Bila je to u biti prva velika kolaboracija mladog Santane s etabliranim umjetnicima, koja će tijekom vremena prerasti u neku vrstu modus operandi njegova opusa. Samo druženje s Buddyjem Milesom i njegovim bendom bilo je vrlo kratko i intenzivno. Veliki dio Santana…
pročitaj više

Album „Meddle“ je u donio embrio nasljednika i istovremeno postavio Pink Floyd na pijedestal progresivnog pokreta. (posebno su bili alergični na pridjev „psihodelični“, pa ga u ovom kontekstu ne bih upotrebljavao, iako, bio je baš to u to vrijeme!). Grupa radi na novom materijalu i istovremeno kreće na turneju promovirajući „Meddle“. U tijeku turneje ih zatiče poziv režisera Barbet Schroedera s molbom da napišu muziku za njegov novi film „La Vallée“. Imajući iza sebe pozitivno iskustvo s muzikom za film („The Committee“ i „More“), grupa prihvaća i u pauzi turneje odlazi u studio, najprije u Strawberry Studios u Londonu i potom u notorni Château d’Hérouville. Pink Floyd – “Obscured by…
pročitaj više

Aphrodite’s Child su osnovani su 1967. u Grčkoj, od strane Vangelisa (da onaj Vangelis), Demis Roussosa, Lukas Siderasa i Silver Koulorisa. Bili su srednje uspješni srednjostrujaški sastav koji je imao par uspješnih singlica. Prije album „666“ su imali snimljena dva  albuma, s osrednjim komercijalnim uspjehom. Čak i u bivšoj državi  se njihova singlica „Rain and Tears“ redovno vrtila na tadašnjim FM stanicama. Međutim album „666“ je nešto sasvim drugo. Na ovom albumu sastav se okreće progresivnom izrazu. Zbog toga diskografska kuća Veritgo vrši pritisak na grupu da se okane ćoravog posla. Međutim na inzistiranje sastava, (istine radi, najviše Vangelisa) nakon godine odgađanja u Lipnju 1972. godine album izlazi i ne…
pročitaj više

Canterbury scena je bila ogromna, obuhvaćala bezbroj bendova koji čak i nisu djelovali lokacijski unutar granica Canterburyja, već su samo stilski pripadali pokretu. Stoga epitet naj .. ovo ili ono ili jedinstveni slučaj ili iznimka ili pak raritet u pokretu, … , ima i te kakvu težinu. Stoga kad se kaže da je album “Waterloo Lily”, grupe Caravan jedan od najkontroverznijih ne samo u opusu grupe već i na Canterbury sceni, onda mu se u tom pravcu mora pokloniti pažnja. Radi se o orijentaciji koju je grupa „uzela“ po ulasku u studio, te zbog personalnih promjena napravila poprilično oštar zaokret u jazz. Kad se zna da je do tada jazz…
pročitaj više

Krećem u posjet jednom neobičnom sastavu. Neobičnom počevši od imena, do samog muzičkog izraza. Govorit ću o sastavu koji je imao sve predispozicije postati veliki, ali nikad nije došao ni blizu tom statusu, dapače, ostat će zapamćen kao jedan od onih opskurnih sastava koji su popunjavali ondašnju uzburkanu progresivnu scenu, ne uspijevajući prodrijeti do šire publike, iako su u potpunosti definirati svoj izričaj i razvili osebujan stil. Da ne bude zabune, ta opskurnost nema negativni predznak, ali je indikativna iz mnogo razloga. Ovaj put se dogodilo ono što mi se inače događa kad radim emisije o velikim bendovima. Došao sam do pola sinopsisa i jednostavno shvatio da, ako ću grupu…
pročitaj više

Alice Cooper je bio poznata faca u rock miljeu. I ne samo u njemu, jer njegova su se poznanstva protegla daleko van njega, dakako unutar art granica. Bio je prijatelj s Andy Warholom (čiju je sliku, poklon, otkrio nakon pola stoljeća na tavanu), bio je prijatelj sa svim rockerima koji su vladali scenom, dakako, bi je jedan od osnivača „Hollywood Vampires“, kluba pijanica, koja je usput svirala. Imao je četiri albuma sa svojim istoimenim pratećim bendom. Bio je redovan posjetitelji top lista, dolazio je čak i do njenih vrhova sa singlicama i LP izdanjima. Imao je sve osim jednoga, globalni hit. I on je napokon došao na petom albumu u…
pročitaj više

Curved Air izdaje treći album „Phantasmagoria“ S prva dva albuma („Air Conditioning“ i „Second Album“), grupa stječe status u prog krugovima. Nije tajna da su bili miljenici matične diskografske kuće Warner Bros. Records, te je uspjeh u neku ruku lako razumljiv i pored činjenice da su albumi kvalitativno pripadali drugoj ligi prog rocka. Sama činjenica da je prvi album grupe „Air Conditioning“ bio ujedno i prvi album uopće koji je izdan na picture disku, dovoljno govori. No, Curved Air su uvijek bili bend kojeg je ugodno slušati, i to su nastavili na trećem albumu. Ne može se zanijekati i pokušaj proboja u više kreativne sfere, pa i one obojene eksperimentom,…
pročitaj više

Gentle Giant izdaju treći studijski i ujedno prvi album za američko tržište. Albumu daju naziv „Three Friends“. Ovo je ujedno i prvi konceptualni album ove samozatajne grupe, koja kao da nije htjela doći pod fokus šire javnosti. (poznato je njihovo protivljenje izdavanju singlica, iako bi recimo kompozicija „Wreck“, visoko dogurala). Sama činjenica da im je prva dva albuma producirao, nitko drugi do, Tony Visconti, čovjek koji je de facto stvorio Bowiea u studiju i T-Rex, s Marc Bolanom na čelu, dovoljno govori o ugledu kojeg su uživali. „Three Frends“ su za razliku od prva dva albuma, Gentle Giant sami producirali. Gentle Giant – “Prologue” Sam koncept albuma se bazira na priči…
pročitaj više

Matching Mole snimaju album prvijenac, nazvanim po imenu grupe. Godina gospodnja 1972. je zatekla Robert Wyatta s kompletiranim solo albumom, “The End of an Ear”. Još u vrijeme stvaranja tog albuma, napušta matičnu grupu Soft Machine, za koju je tvrdio da “skreće iz progresivnih voda“. Bilo to točno ili ne (a znajući za kasniji opus Soft Machine, ipak mislim da nije!!), dobili smo dva umjesto jednog vrhunskog benda Canterbury scene. Gladan muzike i igranja s njome, Wyatt osniva Matching Mole i sa njima izdaje ukupno dva albuma. Prvi, istog naziva, je u biti skoro pa Robertov solo album, jer sve su kompozicije njegove osim “O Carole”, za koju je tekst…
pročitaj više

E sad nostalgija puca 100 na sat! Boom Festival 1973, centar ondašnje Juge, centar Balkana, muzički centar cijele ondašnje Istočne Europe. Pa i na “trulom” zapadu se pisalo o ovom festivalu. I to obilato. Među sudionicima je i slovenska grupa Srce, kojoj je na čelu Janez Bončina – Benč. Kompozicija “Gvendolina”, koja je harala balkanskim undergroundom. Ne, nije je bilo na top listama, nije je bilo u medijima, nije je bilo nigdje gdje je socijalističko sunce obasjavalo kršne omladince na radnim akcijama. Ali, nije bilo apsolutno nikog na ovim prostorima tko nije znao za „Gvendolina“-u. Nije postojao ni jedan samoprjegorni omladinac ili omladinka koja nije njihala glavu u hipnotičkom ritmu…
pročitaj više

Guru Guru se s prva dva albuma (“UFO” i “Hinten” ) pozicionirao na kraut rock sceni. Ne samo to, s njima je zauzeo mjesto koje mu povijest cijelo vrijeme negira. Naime, Guru Guru je s prva dva albuma bio klasičan kraut rock bend, visokokvalitetan i stajao je rame uz rame s perjanicama pokreta (a i sam je bio!) – Amon Düül II, Can, Kraan, Kraftwerk, Neu!, Faust, … – ali iz nekog razloga su ga neprestano gurali u drugu ligu. Teško je o tome bilo onda, a pogotovo danas… Pa i s trećim albumom “Känguru” , s kojim dosežu kreativni vrh prvog dijela postojanja grupe, Guru Guru se s mukom drži statusa jedne od najvećih kraut rock grupa. Iako je album “Känguru” proglašen remek-djelom pokreta, a nerijetko…
pročitaj više

Neil Percival Young rođen je 12. studenog 1945. godine u Torontu u Kanadi. Glazbeni put započinje 1960. godine u Kanadi, da bi 1966. krenuo u pravcu Kalifornije, gdje postaje suosnivač legendarne grupe “Buffalo Springfield”, sa Stephenom Stillsom i Richiejem Furayem. 1969. pridružuje se Crosby, Stills & Nashu kao četvrti član. Nakon globalnog uspjeha, kvartet se raspada i povremeno okuplja, a Neil Young nastavlja solo karijeru, koja je već posebna priča, koja traje više od 50 godina. Neil Young je snimio 34 studijska albuma, a da na niti jednom nije popuštao ukusu publike, niti podilazio kritici. Njegovi albumi su određivali masovni ukus publike, a kritičare navodili na samo jednu vrstu recenzija. Jedan je od rijetkih koji je ušao u “Hall…
pročitaj više

The Allman Brothers Band snimaju treći studijski album “Eat a Peach”. U stvari, ovo baš i nije bio čisti studijski album, nažalost, zbog nesretnih okolnosti. Naime, nakon globalnog uspjeha živog albuma “At Fillmore East”, Allman Brothers ulaze u studio i počinju rad na trećem albumu. Sam početak i nastajanje ovog albuma su pratile mnoge teškoće, od heroinske ovisnosti članova grupe, do prekidanjima tretmanima odvikavanja. Nakon jedne, naizgled uspješne seanse u centru za odvikavanje, gitarista i ključni član benda, Duane Allman, gine u saobračajnoj nesreći. Album je u tom trenutku bio tek napola završen. Ne imajući drugog riješenja, grupa nastavlja s radom u studiju, ali album nikada nije dobio planirane konture.…
pročitaj više

Trenutak smrti Jimi Hendrixa je bio ujedno i pucanj za start lansiranja svega i svačega što se moglo povezati s njime. A sve što je izašlo, pozlatilo se, generirajući mahnitu potragu za bilo kakvim snimkama. Bilo je dovoljno na običnom kasetofonu imati snimljen dio ili cijeli koncert da bi se našao izdavač koji bi snimku, često neslušljivu, lansirao kao Jimijev album. Veoma se rijetko događalo da je album lansiran nakon njegove smrti bio bar na tragu kojeg je utabao. Jedan od takvih albuma, vrijednih spomena čak i danas, je snimljen u živo, album „Hendrix in the West“. Na albumu su zastupljene dvije inkarnacije the Jimi Hendrix Experience. Prva je s…
pročitaj više

Dzyan je bio njemački sastav, izrastao pod kapom krautrocka, oformljen 1972. godine. Ime su uzeli od naslova drevne tibetanske knjige postanka, “Book of Dzyan”. U samom startu zauzeli su poziciju neortodoksnih rokera, stvarajući svoju verziju fuzije kraut jazza i rocka, protkanu space i etno elementima. Izvornu postavu su sačinjavali Dieter Kramer (gitara), Jochen Leuschner (vokal), Gerd Ehrmann (saksofon), Ludwig Braum (bubnjevi) i Reinhard Karwatky (bas). Nedugo nakon osnutka dobivaju ponudu za snimanje albuma, te iste godine ulaze u studio i snimaju prvi album nazvan po imenu grupe, “Dzyan”. Sam album bio je sastavljen od dugih tema, koje su eksploatirale space rock, a počivao je na jazzu i pomalo uvrnutom etno elektro-akustičnom zvuku udaraljki. Inače, radilo se većinom o instrumentalima ili možda točnije…
pročitaj više

Kad se pojavio u kinima, film “A Clockwork Orange”, (“Paklena naranča”), nastao prema romanu Anthonyja Burgessa, pokrenuo je široku debatu kako na filmskom, tako i na sociološkom polju. Jer film je na eksplicitan i vrlo brutalno realan način donio snapshot stanja u britanskom društvu, prepunom nasilja, ali i potencijalno rješenje koje se pak kosi s etikom u mnogim segmentima. Nalazeći se između etike i opravdanosti (Machiavelli: cilj opravdava sredstvo!?), režiser Stanley Kubrick balansira i isporučuje zapanjujuću priču, dakako, provučenu kroz filter njegovog izričaja i viđenja. Sve u svemu, film koji bi se komotno mogao i danas prikazati u kinima, i samo sa sitnim preinakama kojima bi se skinula arhaična patina (soundtrack i…
pročitaj više

Kad je na pepelu prve inkarnacije grupe Amon Düül, niknula nova, s dodatkom „II“, bilo je za očekivati da će se smjer donekle promijeniti i da će grupa krenuti putem nešto komercijalnijeg izričaja. Dakako, to komercijalnije treba staviti pod debele navodnike. To se i dogodilo, te je Amon Düül II lansirao briljantnu trilogiju („Phallus Dei“, „Yeti“, „Tanz der Lemminge“), s kojom je nastavio kreativnu putanju prethodnika, ali i približio je masi koja je bila gladna eksperimenta i jamova. Sva su tri albuma bila u okvirima idejnog embrija izričaja, i njome se Amon Düül II nametnuo kao perjanica Kraut rock pokreta. No, kako su to bila vremena, kad je samo mijena…
pročitaj više

Kad je grupa Can davne 1972. godine izdala album “Ege Bamyasi”, izdali su dvije singlice, “Spoon” i “Vitamin C”. Bilo je to skoro kao šala, jer Kraut Rock i singlice je bio nespojivi pojam. No, Can su bili drugačiji. Kad su stupili na scenu, kao slon u staklarni su pomeli klišeje i standarde uvodeći pokret u novo razdoblje u kojem je bilo sve moguće, pa čak i singlica. I za divno čudo, singlice su se popele na top liste, doduše samo u Europi ali …. Ponovilo se! Can – “Vitamin C” Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak…
pročitaj više

Fields je bio progresivni rock band oformljen 1972 godine od strane Andrew McCullocha i Graham Fielda. Timu su pridružili Alan Barryja na basu i vokalu. U biti, grupa Fields je poslužila kao neki most između prve i druge faze opusa grupe Rare Birth. Konkretno rečeno, Graham Filed je po napuštanju matične grupe Rare Birth osnovao grupu Field, da bi se nakon snimljenog albuma, ponovo vratio pod njeno okrilje. Po samom osnutku, grupa Fields je imala dobru, da ne kažem, izuzetnu reputaciju. Graham Filed je sa svojim bandom Rare Bird izdao par vrhunskih albuma, te imao veliki međunarodni hit “Sympathy”. S druge strane, Andrew McCulloch je upravo došao iz rasformiranih King Crimsona. Sudjelovao je na jednom od najkontroverznijih projekata Roberta Frippa/King…
pročitaj više

Nakon što je album “Lizard” u svom kreativnom manijakalnom nastajanju uništio inkarnaciju koja ga je stvorila, Robert Fripp se ponovo našao na vjetrometini, skoro sam s pitanjem, što i kako dalje? Pitanje je u biti bilo retoričko, jer sve je upućivalo, a embrio je već bio rođen na “Lizard”-u, da će se King Crimson otisnuti u vode u kojima je pored jazza, carevala klasična muzika. Okupivši u studiju ostatke ostataka inkarnacije s “Lizard”-a, uz pozive najbližim suradnicma iz prošlosti, Fripp kreće u novu avanturu. Ovaj put cilj je blend jazza i klasične muzike, odnosno njihova implementacija kroz progresivnu rock prizmu. Posegnuo je za ostavštinom svog prvog benda Giles, Giles and…
pročitaj više

Čudna je putanja života grupe Traffic. Vjerojatno unikatna, jer bend se za svog života raspadao, sastajao, raspadao, solo projekti su se izdavali s izdanjima grupe, solo projekti kao izdanja grupe, itd, itd. I ne samo to, iako se cijeli opus može generalno podijeliti u psych dio i onaj progresivni, ne postoje granice utjecaja jer je u cjelokupnom opusu bend bio naslonjen na originalni blend folka, bluesa rocka i jazza (i ne rijetko klasične muzike). Samo je o omjerima koji su dodavani u „posluženo jelo“ bilo determinirano na koju će stranu album krenuti. Stoga pojava albuma “The Low Spark of High Heeled Boys”, nakon (remek djela) „John Barleycorn Must Die“, i…
pročitaj više

Grand Funk Railroad izdaje peti album „E Pluribus Funk“. Bio je to samo jedan u nizu uspješnih izdanja, koje su kritičari obožavali mrziti, a publika bez ostatka obožavala. Album nastavlja tradiciju prethodnika ili drugim riječima, u potpunosti je oslonjen na sirovi garažni izričaj duboko umočen u bluesu kroz dakako, agresivni rock. Iako su im albumi redom bivali zlatni, pa i platinasti njihov je adut bila živa svirka. Gotovo u pravilu s događalo da koncerti završe u općem deliriju auditorija, koje pak sa svoje strane nije dopuštalo grupi da siđe s pozornice, tako da su se ne jadnom bisevi protegli duže od trajanja službenog dijela koncerta. I dakako, bilo je isključivanja…
pročitaj više

Kad su se tri klinca, djeca američkih oficira na službi u Europi, točnije u UK, sastala i oformila bend, nije bilo baš puno dileme oko naziva. Nostalgija je sama nametnula ime i America je rođena. Prvi su album snimili i bio je izdan samo u Europi, iz očitih razloga. Postiže skroman uspjeh, jer je bio to samo jedan od stotina tog žanra koji su tih dana ugledali svjetlo dana. Taj skroman uspjeh može “zahvaliti” i odsustvu kompozicije koja će ga kasnije proslaviti i dovesti na top liste. Ta je kompozicija bila “A Horse with No Name”. Izvorno nazvana “Desert Song”, napisana je od Dewey Bunnella, za boravka benda kod Arthura Browna, gdje su i snimljene…
pročitaj više

Euforija zvana Led Zeppelin je bila na vrhuncu kad je kvartet ušao u „studio“ i počeo sa snimanjem svog četvrtog albuma. Teško je iz perspektive današnjih, “konzumerizmom” zatrovanih dana predočiti što je to značilo za medije i auditorij, pa i kritiku. Prethodnik je bio jedan od najočekivanijih albuma u povijesti moderne muzike, ali nasljednik, četvrti po redu jest bio naj, najiščekivaniji album u povijesti moderne muzike. Čak su i dnevne novine iza i mimo „Željezne Zavjese“ pisale o tom događaju i nestrpljenju koje vlada u iščekivanju albuma. Nitko nije znao što ide sljedeće! Led Zeppelin su već jednom promijenili smjer i nakon početne nevjerice, pridobili sve na svoju stranu. (“Led…
pročitaj više

Kad je Miles Davis izdao album „Bitches Brew“, otvorila se ogromna praznina koja će dobiti ime jazz rock, i dakako, kasnije se ustaliti u jednostavnoj riječi, fuzija. Svi akteri te čudnovate i velike priče su uskoro krenuli svojim putem i prvi val fuzije se počeo kotrljati kao lavina, koja je početkom i sredinom sedamdesetih zapljusnula medijsku scenu. Jedan d sudionika nastanaka albuma „Bitches Brew“, je bio i mladi gitarista John McLaughlin, u kojem je Miles prepoznao ogroman potencijal, štoviše, čak mu je posvetio kompoziciju na tom albumu. Sama činjenica da netko svira s Miles Davisom je značila da su u budućnosti sva vrata otvorena, kako koncertna, tako i diskografskih kuća.…
pročitaj više

Povijest banda Mainhorse počinje 1969. godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno s basistom, Jean Ristoriem, oformljava jednu od najznačajnijih grupa u povijesti ranog progresivnog rocka. Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Švicarske u Englesku. Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevača/kompozitora David Kubineca. Prvobitni naziv novooformljene grupe je bio Integral Aim, da bi uskoro promijenili ime u Mainhorse Airline. Po samom osnutku su skrenuli pažnju na sebe, svirajući muziku, poznatu na Otoku, ali na način koji do tada još nije bio viđen.  To im je dakako donijelo instant angažmane, te su u tom ranom razdoblju bili predgrupa najvećim zvijezdama na Otoku, grupi Free, Canned Heat i Humble Pie. I pored…
pročitaj više

Family za mnoge i nije bio baš progresivni bend u klasičnom smislu te riječi. Pa i  nije, bio je ono što „progresivnu“ muziku uzdiže iznad mainstreama, a to je izričaj. U doba kad je progresivno podrazumijevalo kompozicije od pola sata, Family je kondenzirao tih pola sata u tri, četiri minute. Odreći mu radi toga „prog“ epitet je veoma kratkovidno, jer u biti, baš radi toga se na ovaj bend odnosi epitet „progresivno“ u punom smislu te riječi. Ali to nije sve što prati ovu grupu. U nemogućnosti da je klasificiraju, kategoriziraju, pa i realno valoriziraju, kritičari tog doba, pa i današnji, upadaju u klopku kao miševi na gorgonzolu. Nemam običaj,…
pročitaj više

Don McLean izdaje u Engleskoj album „American Pie“ i istoimenu singlicu. Prethodilo mu je američko izdanje, par mjeseci prije. Singlica se penje na prvo mjesto u Americi i tu stoji četiri tjedna, dok je u Engleskoj nešto lošije prošla, popevši se do #2 mjesta. Pjesma priča svoju priču o „danu kad je umrla muzika“, jasno aludirajući na avionsku nesreću u kojoj su poginuli teen idoli ranog rocka, Buddy Holly, Ritchie Valens i The Big Booper. Pjesma je proglašena kao #5 „Pjesma Stolječa“, po izboru Američke Muzičke Asocijacije (RIAA). Inače sama lirika ove pjesme je jako kompleksna, i do dana današnjeg se nagađa o pravim značenjima pojedinih strofa. Sam umjetnik nikada…
pročitaj više

“Zamisli” svijet bolji od ovoga! Davne 1971. godine John Lennon izdaje album “Imagine”. Nosi ga istoimena kompozicija, koja nedugo po izlasku postaje himna slobodnog pokreta. Singl je postao najpoznatija, najprodavanija i sve naj od ovog velikog umjetnika. A kako i ne bi, kad je u stihovima kanalizirala cijelu filozofiju humane strane ljudskog bića, a uz diskretnu, ali impresivnu pratnju klavira, isporučuje poruku koja svojim odjekom odzvanja do današnjih dana. Nažalost, sve nabrojeno u ovoj pjesmi u obliku poželjnih stihova danas je misaona imenica, što ovu pjesmu svrstava u red utopijskih i nikada ostvarenih, s porukama koje nosi. A poruke su jednostavne, mir, ljubav, bez religija, koje su, a to je…
pročitaj više

Van der Graaf Generator izdaje četvrti album „Pawn Hearts“. Samo nastajanje albuma je prošlo u premišljanju o njegovom finalnom konceptu. Naime, originalna ideja je bila da bude dupli album, a koncept sličan albumu „Ummagumma“, grupe Pink Floyd. Za ovakav pristup su imali i te kako debelo uporište, jer i pored kolektivnog rada, svaki od članova je svojom izrazitom individualnošću bio sposoban elegantno napuniti svoj dio vinila. No, kreacija je krenula u drugom smjeru. Naknadno, prilikom reizdanja ovog albuma, grupa je inzistirala na originalnom pristupu. Troje od četvero članova je nakon pola stoljeća na svjetlo dana donijelo solo projekte. „Angle of Incidents“, „Ponker’s Theme“ i „Diminutions“, kreditirane Evansu, Jacksonu i Bantonu.…
pročitaj više

Kad bi netko napisao priču o tome kako je basista u sred turneje napustio grupu, bila bi to, u najmanju ruku banalna tematika i ovisilo bi o tome kako je ispričana. Ali kad netko, a taj netko je bio Frank Zappa ispriča priču kako je basista napustio grupu u sred turneje, e onda se nalazimo na umjetnički i te kako intrigantnom polju, jer ta priča sažeta u par rečenica ima svoje verzije, i to celuloidne i notalne. Dakle, Frank Zappa je uz pomoć Keith Moona (the Who) i Ringo Stara (the Beatles) snimio film „200 Motels“ i dakako za njega napisao muziku. Film i album su na svjetlo dana izašli…
pročitaj više

Miljenici diskografske kuće Warner Bros., Curved Air lansiraju drugi album jednostavno nazvan, „Second Album“. S prvim albumom „Air Conditioning“ su skrenuli pažnju na sebe, poglavito po izlasku albuma jer ovaj biva prvo komercijalno izdanje na Picture disku (koji zbog velikih mana nije zaživio). Pozicioniravši se na komercijalnoj strani prog pokreta, Curved Air pobire lovorike tim prvim izdanjem i dakako, s nestrpljenjem se očekivao nasljednik. Nažalost, već i prije ulaska u studio za snimanje, bio je vidljiv animozitet unutar grupe, poglavito između Darryl Wayja i Francis Monkmana. Umjetnički konflikt je bio suviše velik da bi bio premošten nekim dogovorom ili bar privremenim „paktom o nenapadanju“. Rezultat se i te kako vidio…
pročitaj više

John Lennon snima drugi i po mnogo čemu, ultimativni album, „Imagine“. Po izlasku album skreće na sebe pažnju svih medija. Dakako, i kritike i publike. Za razliku od prethodnika koji je u neku ruku bio, ispušni ventil od matične grupe i koji se smatra danas kao vrhunac Lennonovog „mekog“ pisanja, album „Imagine“ odiše sirovošću, skoro pa retro zvukom šezdesetih. Sukladno tome i kompozicije su angažirane. I to u rasponu od antiratnih, („I Don’t Wanna Be a Soldier Mama I Don’t Wanna Die“), angažirano ljubavnih, („Jealous Guy“), do neizostavnog obračuna sa bivšim kompanjonom, Paul McCartneyem, u temi „How Do You Sleep?”. Ni ostale pjesme na albumu nisu tu da bi popunile…
pročitaj više

The Who izdaje peti album „Who’s Next“. Još za vrijeme nastajanja rock opere „Tommy“, Townshend je u glavi imao jednu ideju koja ga je u neku ruku proganjala. Radilo se vječnoj dilemi i temi, reakcija publike na umjetničko djelo i njena interakcija. Razmišljanja su ga odvela tako daleko da je u glavi neposredno po završetku „Tommy turneje“, počeo sklapati sljedeću rock operu „Lifehouse“, koja je za razliku od Tommyja trebala uključiti i auditorij u njeno izvođenje. Projekt se zahuktao i pored protivljenja managera i producenta grupe Kit Lamberta, koji je (očito ispravno) smatrao da je potez nerazuman i da nema budućnost. Materijal je skoro bio napisan i grupa je zakazala…
pročitaj više

U ovoj emisiji nešto sasvim drugačije. Predstavljam grupu iz ondašnje “druge lige”. Ovo druge lige – molio bih da se uzme u debele navodnike. Vjerojatno se pitate zašto baš ovaj sastav, jer pored toliko prvoligaša, izbor je pomalo čudan. Nadan se da će se tokom, a pogotovo na sam kraj emisije, nedoumica raspršiti. Dunque, družimo se s Beggars Operom i njihovim drugim albumom “Water of Change” Beggars Opera je bio progresivni band iz Glasgowa, koji se nalazio i još uvijek je, u Škotskoj. Te 1969 godine. gitarist Ricky Gardiner okuplja ekipu u kojoj se nalaze Alan Park na klavijaturama, Martin Griffiths vokal, Marshall Erskine na basu i flauti i naposljetku,…
pročitaj više

Sve je započelo u stvari kao mali koncert u organizaciji Ravi Shankara, koji je naumio prikupiti par tisuća dolara i poslati ih kao pomoć ugroženom narodu u Bangladešu, odakle je i sam potekao. Pripreme za taj koncert su već debelo uhvatile maha, kad se Ravi sastao s George Harrisonom i pohvalio mu se svojim novim projektom. Čitava priča je toliko zainteresirala Harrisona da je ponudio svoju pomoć. Ravi dakako objeručke prihvaća. Ubrzo se pročuo glas da George Harrison organizira neki dobrotvorni koncert i da poziva cijelu kremu tadašnje rock scene. Glasine su se pokazale istinite, kad je Harrison objavio listu sudionika. Već pri samom pogledu na listu postalo je jasno,…
pročitaj više

Uz obilatu pomoć božice sreće, Curved Air se (nezasluženo?) penje na nacionalnu, pa i međunarodnu prog scenu s prvim albumom „Air Conditioning“. Došlo je vrijeme za ulazak u studio i snimanje nasljednika. Jedna od prvih kompozicija koje su u prvim danim bile snimljene, bila je „Back Street Luv“, napisana od troje članova benda, Ian Eyrea, Sonje Kristine i Darryl Wayja. Prva finalizirana verzija je ujedno bila i ta koja je izdana na singlici. To je donekle bitno u kontekstu albuma, jer na albumu se našla druga verzija. U biti, jedina konkretna razlika je bila u tom što na prvoj verziji, koja je izdana kao singlica nije sudjelovao Darryl Way, a…
pročitaj više

Podnaslov ovog djela, za mene osobno, bi mogao biti „Mirisi moje mladosti”. Ovaj album mi osobno puno znači i čemu tajiti, sentimentalno sam vezan uz njega. No, nije mi legao na prvo slušanje. Dijete sam rifa, i bilo mi je veoma teško prihvatit muziku koja ga u sebi nema, bar ne u onom obliku u kojem su ga isporučivali Led Zeppelin ili Black Sabbath. Ovom albumu me vratila hitoidna kompozicija “Wreck”, koja bi, da je izašla na singlici, daleko, odnosno, visoko dogurala. No, koliko se sjećam, sama je grupa bila protiv ikakvog singl izdanja. Ovo je album koji me upoznao s Gentle Giant i ujedno album koji mi je ukazao…
pročitaj više

Grupa Focus je na strmoj uzlaznoj kreativnoj putanji. Prvim albumom ili bolje rečeno, instrumentalima na njemu, su se vinuli u neslućene visine, te se ne bez razloga, s nestrpljenjem očekivao naseljenik. Tog dana u Srpnju 1971. godine izlazi pilot singlica „Hocus Pocus“ koja na najbolji mogući način nastavlja niz instrumentala započet na prethodniku, ali i nosi naznaku novog albuma, „Moving Waves“. A on je bio, … , povijest ga je najbolje pokazala kao jedan od …. „Hocus Pocus“ je nastao u kolaboraciji Thijs van Leera i   Jan Akkermana, dok je za producentskim pultom sjedio Mike Vernon. No, sudbina mu i nije baš bila naklonjena. Iz nekog, nedokučivog razloga, kompozicija, odnosno…
pročitaj više

Rod Stewart lansira singlicu “Reason to Believe”, kao najavu albuma „Every Picture Tells a Story“. Na „b“ strani singlice se nalazila pjesma „Maggie May”, koju je Rod napisao zajedno s Martin Quittentonom, gitaristom grupe Steamhammer. Kako ni Rod, a ni diskografska kuća nisu vjerovali u ovu pjesmu, s njome su popunili „b“ stranu singlice, no, ubrzo, po izlasku, DJ-ovi su je počeli češće puštati od naslovne kompozicije, da bi naposljetku baš “Maggie May” postala Rodov najveći hit do tada (a i kasnije), debelo pomogavši (odličnom) albumu „Every Picture Tells a Story“ da zauzme vrhove top lista s obje strane Atlantika i ostatku svijeta. Pjesmu je Rod napisao na temelju osobnog…
pročitaj više

Bio je to tužan dan u sedmom mjesecu 1971 godine, Jim Morrison je nađen mrtav u unajmljenom stanu u Parizu. S nepunih 27 godina života, imao je iza sebe burni život rock zvijezde i velikog poete. Njegovi stihovi se dan danas recitiraju s divljenjem, a muzika koju je stvarao, dan danas živi u milijunima sljedbenika grupe The Doors. Rano je postao ikona pop kulture i to prvenstveno zahvaljujući neospornoj karizmi. I mimo svoje volje, postao je vođa pokreta mladih i predvodnik bunta protiv establišmenta. Nažalost, njegovo eksperimentiranje s alkoholom i drogom ga je vodilo u krajnosti, dotle, da je život na tankoj granici između života i smrti postao njegov „modus vivendi“.…
pročitaj više

Pomalo iznenada i mimo očekivanja Emerson Like & Palmer uzlijeću s prvim albumom nebu pod oblake. Bilo je to vrijeme kad se progresivna muzika afirmirala među širokim masama i dakako, umjetnicima nosila planetarnu popularnost. No, prvi album je bio iza njih, turneja odrađena, medijski bili dobro popraćeni i slijedio je ulazak u studio. Prokletstvo drugog albuma je općepoznata činjenica u muzičkom svijetu. Ni EL&P nisu bili imuni na tu pošast. Strahovanje se pokazalo neopravdano. U šestom mjesecu 1971 godine izlazi njihov drugi album „Tarkus“, koji potvrđuje status grupe i cementira joj položaj u progresivnom svijetu. Proces pa i događaji oko nastanka ovog albuma nisu baš bili idilični, daleko od toga.…
pročitaj više

The Move je izdao svoj četvrti i posljednji album „Message From The Country“. Pored ugovornih obaveza, album je bio neka vrsta „lamenta“ grupe prema svojim sljedbenicima, jer nema drugog objašnjenja za njegovo postojanje, budući da je sniman u isto vrijeme kad i prvi album njihove nove grupe Electric Light Orchestra. Ovo je vjerojatno bio i ostao jedini slučaj u povijesti glazbe da je ista postava, Roy Wood, Jeff Lynne i Bev Bevan, istovremeno snimala dva albuma s potpuno različitim pristupima, pod imenima dviju različitih grupa. No, unatoč nastojanju da se izričaj odvoji, dogodilo se da je to bilo nemoguće, pogotovo jer su neke skladbe snimljene s namjerom da se pojave na albumu The Move, ali su…
pročitaj više

Rod Stewart izdaje treći solo album, „Every Picture Tells Story“. Album predstavlja vrhunac prvog dijela Stewartove solo karijere i vodi ga na prvo mjesto top lista s obje strane Atlantika, pa i šire. Album u sebi sadrži sve ono što je godinama strpljivo izgrađivao i akumulirao u sebi kao blues i folk pjevač, dakako, bogato garnirano rock’n’rollom. Isto tako, po mnogim anketama tog doba, biva proglašen za najbolji album godine. Slušajući ga, niti malo se ne čudim tim hvalospjevima, jer Stewart je njime uspio uhvatiti „muzu za guzu“ i nije je ispuštao do zadnje sekunde posljednje kompozicije na albumu. Dakako, album se našao i na top 500, listi Rolling Stonea,…
pročitaj više

Nakon što je napustio domovinu, Južnu Afriku, John Kongos pokušava u UK nastaviti karijeru, s daleko većim ambicijama. Da je imao osnova za takvo razmišljanje, to je bilo sigurno, bio je talentirani songwriter, imao iz sebe nacionalni, ali ne i internacionalni uspjeh. Stoga se UK nametnuo kao imperativ. Nakon mnogobrojnih svirku diljem Otoka, lansira album „Kongos“, s kojeg su naknadno izdvojene dvije singlice. Prva je bila „He’s Gonna Step on You Again“, koja je prokrčila sebi put do #4. mjesta UK top liste singlica. Iako napravljena u sličnom maniru, ali daleko „ljepljivija“, druga singlica “Tokoloshe Man” ne samo da ponavlja uspjeh prve, već probija međunarodnu barijeru i postaje svjetski hit.…
pročitaj više

The Doors izdaju šesti i posljednji album u originalnoj postavi, “L.A. Woman”. Nedugo nakon izlaska albuma Jim Morrison odlazi na svoje posljednje putovanje, u Pariz, gdje ga mrtvog u kadi pronalazi Pamela Courson, tadašnja djevojka. Uzrok smrti, zatajenje srca (autopsija nije napravljena te su se pojavile spekulacije o drugim uzrocima, ali povijesno gledano, bez temelja). U međuvremenu album krči sebi put na top liste potpomognut singlicama, “Love Her Madly” i “Riders on the Storm”. Sniman je u dahu, tako da je i pored obilja snimljenog materijala bio gotov u deset dana. Kakav je materijal bio, svjedoči jubilarno izdanje, kad je u povodu 40 godina od izlaska, lansirana proširena verzija albuma.…
pročitaj više

S velikim kreditima, stečenim na albumima „Emergency!“ i „Turn it Over“, Tony Williams kreče u novu avanturu. Prva inkarnacija grupe koju je stvorio, Lifetime, je bila „povijest“, te prije ulaska u studio za snimanje trećeg albuma okuplja novu ekipu. Samo je Larry Young ostao s njime, dok je Jack Bruce dao svoj doprinos u jednoj kompoziciji i to samo kao vokal. (“Two Worlds”) U studiju Tony kreće na sasvim novo polje, ovaj put isključivo temeljeno na udaraljkama. (pa i logično, jer i on je bubnjar.) No, za razliku od prethodnika, gdje je bubnjar bio član benda, na albumu „Ego“, bubnjanje dolazi ispred svih. Koja mu je bila namjera dokazuje i…
pročitaj više

Kad su Crosby, Stills i Nash tražili nekoga za turneju koja je stajala pred njima, na horizontu se ukazao mladi kanadski kantautor Neil Young. Danas je malo poznato da je primljen u grupu kao orguljaš, samo za ispomoć na sceni, no ubrzo se pokazalo da je bio daleko više, te nedugo nakon prvih koncerata biva jasno da je baš Neil bio kockica koja je “nedostajala” u mozaiku koji će postati supergrupa Crosby, Stills, Nash & Young. Status su stekli gotovo bez odsvirane note, dakako, zahvaljujući svojoj pozadini, tako da je prvi album četvorke “Déjà Vu” po samom izlasku zasjeo sve moguće top liste na svijetu. No, već za snimanja albuma se vidjelo da neće sve biti lako ni bajno,…
pročitaj više

Pomalo iznenada Osibisa netom nakon osnutka i lansiranja prvog istoimenog albuma skreće na sebe pažnju ne samo specijaliziranih već i main stream media. Dakako govorimo o vremenu kad je „muzika bila način života“. Svojim prvijencem, a i nasljednikom „Woyaya“ („Wɔyaya), Osibisa de facto stvara pod žanr koji se razvio ulijetanjem Miles Davisa u rock okruženje, ali i još više od toga. Postavlja temelje žanra koji će doći pod svjetla reflektora tek nakon mnogo godina. Dakako govorimo „world music“ ili skraćeno etno. Drugim riječima, Osibisa je vjerojatno nesvjesno, pokrenula veliku lavinu koja je u njenoj verziji katalogizirana kao „ethnic fusion“, no njihova priča ide i dalje od te „ladice“. Osibisa –…
pročitaj više

Nakon što su Guru Guru s prvim albumom “UFO”,  priskrbili dovoljno širok prostor unutar kraut rock izričaja, ugovor za snimanje nije bio pod ikakvim upitnikom, te je prošla godina dana do lansiranja nasljednika, drugog albuma kojem su dali naziv “Hinten”. O imenu albuma i nema baš smisla lamentirati, jer dovoljno je pogledati njegov omot, na kojem se nalazi muška stražnjica, i dvojbe nema. (Teško je i zamisliti da takav omot danas ugleda svjetlo dana). Na albumu “Hinten” Guru Guru čini korak naprijed od prethodnika, pokušavajući koliko toliko strukturirati jamove, iako je u konačnici cijeli album u biti četiri jama. Evolutivni korak je ipak napravljen i to laganim skretanjem prema jazzu, ali istovremeno, ne napuštajući acid /…
pročitaj više

Mungo Jerry je bio jedan od onih bendova koji su poklekli pod prokletstvom hitova, a u njihovom slučaju, iako su ih imali nekoliko, presudio je “In the Summertime”, s kojima su poharali svjetske top liste. Ništa lošeg u tome da je ostatak materijala na albumu imao bar sličan status, ali nije, a trebao je. O čemu se radilo? Jednostavno, „In the Summertime“ jest bio veliki hit, jest bio sve što danas u kolektivnoj percepciji suvremenika jest, ali ipak, je bio samo jedna pjesma na albumu koji je btw vrvio hitovima. (uostalom, pjesma je tek naknadno dodana na originalnu verziju albuma, te je u nekim izdanjima i nema na njemu). I…
pročitaj više

S albumom „Yeti“ , Amon Düül II je izašao van granica komune, Njemačke, pa i Stare Dame. Glas o političkom/art pokretu u Njemačkoj se prenio i preko Velike Bare, te je bend stekao legitimitet koji mu je do priliku da se odmakne od striktne lokacije. Nasljednik, „Tanz der Lemminge“, dupli kao i prethodnik, je donio Amon Düül II u nešto drugačijem svjetlu, ali još uvijek čvrsto ukorijenjenim u Kraut rock esenci i dakako, s kompozicijama koje su, iako proizašle iz jamova, ovaj put poprimile nešto drugačije konture. Za razliku od albuma “Yeti“, album „Tanz der Lemminge“, je konceptualni album, sastavljen od tri suite, od kojih se treća, „Chamsin Soundtrack“, proteže…
pročitaj više

Kad je Steve Marriott napustio matičnu grupu Small Faces kako bi osnovao Humble Pie, malo je tko imao iluziju da će se nastavak priče odvijati nekim lijepim smjerom. Jer Marriott je bio ne samo gitarista i vokal, ne samo autor većine materijala grupe, već i karizmatični lider. No, dolazak Ronnie Wooda na gitari i Rod Stewarta, na vokalu, (oboje regrutirani iz raspadnute Jeff Beck Group), posložio je puno stvari u neki logički slijed i sastav je pod novim/skraćeno starim imenom ponovo počinje funkcionirati. Nazvali su se Faces. Prvi album, „First Step“, koji je izašao samo par mjeseci od osnutka, nije pobrao panegirike niti je autore okitio lovorikama, ali je skrenuo…
pročitaj više

Kad govorimo o Canterbury grupi Egg, na samom početku se moraju otkloniti nedoumice. Prva je postojanje grupe The Egg, koja je postojala devedesetih godina prošlog stoljeća i bila orijentirana prvenstveno na plesnu glazbu, te nema nikakvih dodirnih točaka s prog grupom Egg. Isto tako, glavni akter Dave Stewart, jedan od utemeljitelja grupe Egg, nema nikakve veze s imenjakom i prezimenjakom Dave Stewartom, članom Eurythmicsa. Također, jedna od grupa u kojoj je svirao Stewart zvala se Rapid Eye Movement. Radi jednostavnosti, danas se za nju često može naći skraćenica R.E.M., što se ne smije brkati s istoimenim grunge bendom iz Seattlea. Uz grupu Egg vezane su još mnoge činjenice, pa krećemo. Grupa Egg se često prezentira kao dio Canterbury scene, iako zapravo nisu lokacijski bili smješteni u Canterburyju.…
pročitaj više

Kada je 1971. godine Carole King izdala svoj drugi album “Tapestry”, već je bila etablirano ime u svijetu show businessa. Kao mlada skladateljica u to vrijeme je već imala iza sebe nekoliko mega hitova u izvedbi drugih izvođača. Od njih su neki postali evergrini. Više se nitko i ne sječa tko je napisao “The Loco-Motion”, “Will You Still Love Me Tomorrow”, “Pleasant Valley Sunday” i “You Make Me Feel Like A Natural Woman”, koje su donijele slavu cijeloj armiji umjetnika koji su harali top listama. (Little Eva, The Chiffons, The Monkees i Aretha Franklin). Nudim odgovor, Carole King je napisala sve te pjesme. (Neke u suradnji sa suprugom, Gerry Goffinom!)…
pročitaj više

Puno toga je pogrešno percipirano u vezi s početcima benda Lucifer’s Friend. U mnogim se slučajevima previđa godina izdanja, recimo, prvog albuma, i time se pokušava nametnuti teza da je bend kopirao Uriah Heep ili Led Zeppelin (kojima su ipak odali priznanje uvodnom kompozicijom na albumu) ili pak Deep Purple. Pa i kad se posluša taj prvi album, neizbježna je usporedba s, recimo, “Gypsy”, “Time to Live”, “Look at Yourself” od Uriah Heepa, ili pak njihov “Love Machine”. I onda trenutak istine: godina izdanja albuma-prvijenca i pogled na godine izdanja albuma s kojima se uspoređuje. Sve je jasno! Lucifer’s Friend su bili oni koji su krčili put i probijali led, možda ne desetljećima prije ostalih, ali mjesecima ili…
pročitaj više

Čudna je bila poslovna logika u muzičkom businessu prošlog stoljeća. George Harrison je snimo album „All Things Must Pass“ i na njemu se našla pjesma „My Sweet Lord“. Pjesma je lansirana u Americi par dana prije izlaska albuma, dok je u UK i ostatku svijeta puštena u prodaju tek sljedeće godine u prvom mjesecu, dakle tri mjeseca nakon što je album izdan. Ne treba biti lumen i zaključiti da je u UK i ostatku svijeta izdana, jer se u Americi popela na prvo mjesto Billboarda, te probudila šefove u Apple Recordsa da nešto poduzmu van Amerike. Pa i još čudnija je putanja života, nastanka pjesme. Nastala na temeljima istočnjačke filozofije,…
pročitaj više

Malo će se tko sjećati ovog imena. John Kongos je bio „one hit wonder“ , daleke 1972. godine. Ili bolje rečeno, „two hits wonder“, jer je imao dva masivna hita na top listama. Hitovi su bili toliko jaki da su nažalost zasjenili sve ostale kompozicije na albumu kojeg je izdao po lansiranju singlica. Vrata top lista je otvorio veliki hit „Tokoloshe Man“, da bi nakon pustošenja ostavio prazan prostor za „He’s Gonna Step on You Again“. To je povijest. No, u novom stolječu, matična kuća Esoteric Records izdaje ponovo album „Kongos“, u originalnom izdanju, dakako, remasteriran za ovu priliku. I ne baš neobično, na površinu isplivavaju ostale kompozicije koje su nepravedno…
pročitaj više

John Kongos je bio jedan iz nepreglednog oceana umjetnika tog doba koji su pokušavali naći svoje mjesto pod umjetničkim suncem. Konkurencija je bila ogromna, selekcija nemilosrdna, te svaki pokušaj koji je iole bio blizu nekom prosjeku, završavao je, ako ne iz prve, onda iz druge, potonućem u anonimnost. Dakako, nije uspijevalo sve što je bilo dobro, niti propadalo sve što je bilo loše, ali to je neka druga priča van ovog konteksta. Ono po čemu će John Kongos ostat upamćen među ljubiteljima muzike tog doba jest kvaliteta (skromnog) opusa kojeg je zasjenila pozicija singlica na top listama. Iako je izlistan u arhivama kao „one hit wonder“ ili bolje rečeno „two…
pročitaj više

Ry Cooder je danas institucija. Čovjek čije se ime veže za toliko toga da danas, retrospektivno gledajući, ostaje pomalo nejasno kako je sve uspio, kad se zna da dan ima samo 24 sata. No, i Ry je trebao odnekud početi – i počeo je, i to kako! Debitantski album jednostavno je nazvo po sebi, a u njemu donio sve što će ovaj velikan raditi cijelog života. I to ne u smislu žanrova koje pokriva (a njih ima, oho-ho), već u eklektičkom pristupu svemu što kao zvuk ili nota uđe u njegovo uho. Već je na ovom prvom albumu “zaradio” titlu gitariste bez ega, a oni koji poznaju glazbu tog doba vrlo dobro…
pročitaj više

Premda ju je Andy Warhol nasilno ugurao u Velvet Underground, pa je i prvijenac nosio njeno ime u naslovu, Nico je bila sve samo ne ljepuškasta muza, što je dokazala u godinama koje su uslijedile. Kad je njezina uloga u bendu, ali i u “Tvornici“, bila iscrpljena, ne prekidajući veze, umjetničke, ali i osobne, napušta “komunu” i posvećuje se solo radu. Lansira albume koji su daleko od danas povijesnog “Velvet Underground & Nico“, te sa strpljenjem gradi solo karijeru. Nije imala veliku armiju sljedbenika, ali je uvijek mogla računati na pun manji prostor koji joj je, pored koliko-toliko profitabilnih koncerata, osiguravao i tiraže s kojima je uspijevala ishoditi sljedeći album. Prvi albumi, pa…
pročitaj više

Kad su Marc Bolan i Mickey Finn krenuli u muzičku avanturu, nazvali su se Tyrannosaurus Rex. U skladu s trenutkom i trendom, a i po samoj formaciji, svirali su psihodelični folk, na tragu progresivnog. Teško je reći da su bili neuspješni. Nisu jurišali na vrhove top lista, ali prva četiri albuma koja su izdali pod tim imenom su se pristojno prodavala i dolazila na (donjim) mjestima top lista. I biti bili su veoma uspješni u jednom, kao duo su počeli istjecati kultni status. Koliko god bilo ugodno, Marc Bolanu nije bilo po volji, jer je to značilo u većini slučajeva, a to se i pokazalo, kroničnu besparicu. Stoga odlučuju mijenjati…
pročitaj više

Progresivna grupa Colosseum izdaje treći (četvrti) album, “Daughter of Time”. Konfuziji broja albuma pridonosi činjenica da je ovom albumu prethodio album “The Grass Is Greener”, koji je izdan samo na američko tržište i bio je sastavljen većinom od kompozicija s prva dva albuma grupe. No, na njemu su se našle i neke nove, koje će, eto slučajnosti, obilježiti drugi dio života ove grupe. Album “Daughter of Time” donosi grupi u naponu stvaralaštva i postaje komercijalno najuspješniji u opusu do tog trenutka. Pomalo bizarno, jer na albumu po prvi put sudjeluje druga inkarnacija benda, s Clem Clempsonom i Chris Farloweom. Ovaj će duo “debelo” obilježiti postojanje ove grupe i za vrijeme…
pročitaj više

Prvi solo album John Lennona, snimljen 1970. godine, je prema mnogim pokazateljima, najkreativnije njegovo djelo u solo karijeri. Album je prepun emocija i vjerno odražava njegovo unutrašnje i mentalno stanje. Snimljen je nakon terapije kod čuvenog Artur Janova, psihijatra, najpoznatijeg po njegovoj knjizi “Primalni krik”, što odmah i asocira na Lennonov singl “Cold Turkey”, kao prvi eho tadašnje terapije. Svima koji su čitali ovu knjigu nije potrebno objašnjavati čuveni krik pri kraju pjesme, kao i sam tekst. Posljedica je to njegovog stanja u fazi odvikavanja od heroina. Stoga se sam album može promatrati kao integralni dio faze u kojoj se Lennon nalazio. John Lennon/Plastic Ono Band – “Well Well Well”…
pročitaj više

King Crimson izdaje treći album “Lizard”. Bio je to ogroman odmak od prethodnika i pravac u kojem ni jedna grupa prije nije kročila. Ostavljajući iza sebe sympho bazu izričaja, Robert Fripp se okreće jazzu, kombinirajući ga s folkom i slobodnom formom. I ne samo to, već na blend dodaje psihodeliju, pa kad i to nije bilo dovoljno, koketira s klasikom. Rezultat je bio stravičan, u svakom pogledu i predznaku. Klatno omiljenosti se klatilo do krajnjih granica, od potpunog negiranja prava na postojanje, od strane autora Frippa, do obožavanja djela kritike i velikog djela sljedbeništva grupe. No, prava vrijednost albuma se pokazala tek u novom stoljeću, kad je King Crimson ponovo…
pročitaj više

Wishbone Ash izdaje album prvijenac. Bio je to punokrvni uradak golobradih mladića, koji su jedva dosegli punoljetnost (a neki u bendu ni to!). Zrelost finalne verzije albuma je čak i u ono vrijeme bila iznenađenje, te su i kritika i publika prigrlili ovaj album, i time ga doveli na #29. mjesto UK top liste albuma. Lijep doseg grupe za koju se par mjeseci prije nije niti znalo. A priča o ovom albumu, i počecima grupe, kao i mnoge prije, a i nakon nje, počinje čistim slučajem. Naime, Wishbone Ash su otvarali koncert za Deep Purple, te je za vrijeme tonske prove Ritchie Blackmore sam za sebe sviruckao u kantunu pozornice.…
pročitaj više

Tony Williams je jedno od najzagonetnijih imena iz vremena eksplozije fuzije na globalnoj razini. Bivajući bubnjar „drugog najvećeg kvarteta u povijesti (jazz) muzike“, Tony je s njime kupio ulaznicu u vječnost. No, ono što je uslijedilo nakon napuštanja Miles Davisa i osnivanja svog benda, Lifetime, nikoga nije ostavilo ravnodušnim, ni blizu. Prvim albumom nove grupe „Emergency“,  ruši sve moguće barijere i u biti je prvi koji svojim genijem diže spomenik „učitelju“, Miles Davisu. Iako je prvijenac obilato izašao van okvira svih mogućih žanrovskih limita, drugi album „Turn it Over“ unosi revoluciju na fuzijskom polju, uvodeći psihodeliju kao jedan od temelja na kojem se gradi struktura kompozicije. I kad na ovo…
pročitaj više

Kad su Ralf Hütter i Florian Schneider doživjeli debakl s grupom Organisation i albumom “Tone Float”, nisu baš previše oklijevali krenuti nekim drugim putem. Nepun mjesec od raspuštanja grupe, osnivaju Kraftwerk, kreiraju novi materijal, i mjesec dana od izlaska neuspješnog prvijenca, nastupaju pred začuđenom publikom. Bio je to uvod u jednu veliku priču koja svoje studijsko postojanje bilježi u studenom iste godine kad izlazi debitantski, istoimeni album njihove grupe Kraftwerk. Od samog početka su zasjeli na čelo elektronskog krila krautrocka i do današnjih dana ne puštaju čelnu poziciju, obogaćujući izričaj do nevjerojatnih razmjera i razvijajući ga kako se razvija tehnologija koju upotrebljavaju. Ono što je karakteriziralo debitantski album grupe jest uvođenje reda i discipline u kreaciji kompozicije,…
pročitaj više

Tim Buckley se pozicionirao na uzburkanoj glazbenoj sceni sa svojim specifičnim izričajem. Još od trećeg albuma “Happy Sad”, s kojim je napravio zaokret u traženju onoga što bi ga moglo identificirati kao vrhunskog umjetnika, Tim u folk izričaj počinje inkorporirati avangardni pristup s jakim jazz utjecajima. Ni funk mu nije bio stran u tom traženju. Rezultat je bio izričaj toliko specifičan i jedinstven da se čak i s ove povijesne distance može reći da je Tim u potpunosti uspio u svom naumu. Do te mjere da je folk u biti nestao kao (glavna) komponenta tog izražavanja. Razvijajući svoj talent (u suradnji s pjesnikom Larryjem Beckettom na mnogim pjesmama) Tim stiže do šestog…
pročitaj više

Velvet Underground lansira četvrti i posljednji album, „Loaded“. Doduše, ovo i nije bilo posljednje izdanje pod imenom grupe, no nasljednik je kreiran bez i jednog člana koji su osnovali bend, de facto je solo album Doug Yulea multi instrumentaliste koji se pridružio grupi 1968. godine. Album pati od klasičnih manjkavosti kao i sva izdanja koja su nastala pod pritiskom diskografske kuće da se stvori hit i tako boostira prodaju kako bi se inkasirala što veća suma. Sam naziv „Loaded“ je prema riječima aktera bio odgovor na zahtjev diskografske kuće koja je zahtijevala „album loaded with hits“, no, ima i još jedno značenje. Naime, loaded u slengu znači biti nakrcan drogom.…
pročitaj više

Kada je Mike Most 1969. godine utemeljio diskografsku kuću Rak Records, vrlo brzo se ukazala potreba za kućnim bendom koji bi sudjelovao na snimanjima solo umjetnika koji nisu imali svoj prateći bend. Bio je to donekle kraj ere takvog pristupa snimanju, ali u tom trenutku je izgledalo kao najbolje rješenje. A poglavito jer se krema “studijskih” muzičara okupljala po klubovima, posebno u klubu Alexis Kornera, (Ealing Blues Club), tako da ni s te strane nije bilo nekih napora, sve je bilo posloženo “na pladnju”. Alexis Korner je predvodio tu grupu koja je uskakala po potrebi u studio i vrlo brzo se pokazalo da, ma koliko bili nehomogeni u afinitetima, ono što imaju zajedničko jest talent…
pročitaj više

Tonući sve dublje u pakao droge i samoizolacije Eric Clapton ipak pronalazi izlaz ili bolje rečeno, nude mu izlaz u obliku turneje s anonimnom grupom Delaney & Bonnie and Friends (nastavak „Friends“ će doći ulaskom Erica u grupu). Rastrzan neuzvraćenom ljubavlju žene najboljeg prijatelja (George Harrison) i imajući iza sebe dvije super grupe (Cream i Blind Faith) i sve negativno što se šlepalo iza njih, Eric više nije bio u stanju suočiti se s publikom, te je većinu vremena za nastupa proveo iza zavjese na pozornici. Tako se dogodilo da u publici nitko nije znao da „bog gitare“ i „hodajuće božanstvo“ svira iza zavjese. Nakon održane turneje s grupom Eric…
pročitaj više

Badfinger je bio prateća grupa George Harrisona. No, autorske ličnosti su bile toliko jake unutar nje da je uskoro bilo jasno da mogu opstati kao samostojni na pozornici. Harrison ne bi bio to što jest bio da im nije svesrdno i nesebično pomogao, ponajprije potpisavši ih za Apple, diskografsku kuću koju su osnovali Beatlesi. Već je prvi album pokazao potencijal grupe, te nastavak suradnje s diskografskom kućom nije bio upitan. Nakon toliko godina vlada poprilična pomutnja u tom je li „No Dice“ bio prvi, drugi ili pak treći album grupe? Pomalo bizarno pitanje, ali logičan odgovor slijedi. Prvi su album snimili i izdali kao The Iveys, drugi snimila kao The…
pročitaj više

Treći album jednostavno nazvan „Led Zeppelin III“ je bio lansiran i izazvao ne malu nevjericu kod sljedbenika, ali i kod kritike. Napravivši zaokret kojeg nitko nije očekivao (isto tako, nitko nije ni znao što očekuje!), Led Zeppelin su iskoračili van uhodanog izričaja koji im je mogao donijeti nove gomile novca. Kako bi ublažili početnu nevjericu izazvanu „iznevjerenim očekivanjima“, grupa lansira singlicu „Immigrant Song“, i pogađa u metu. Pjesma je inače proglašena za „nasljednika“ mega popularne „Whola Lotta Love“, koja je isto tako bila izdana kao singlica, ali samo u USA. (bend nije dao dozvolu podružnici Atlantic Recordsa da je izda u UK, iako su je tamo željno očekivali!). Situacija oko…
pročitaj više

Jack Bruce lansira drugi solo album “Things We Like” Iako je izdan kao drugi, ovo je u biti bio debut album ovog muzičara, jer je snimljen i finaliziran prije službenog debut albuma “Songs for a Tailor”. Koji je točan bio razlog, osim “neuobičajenog” sadržaja albuma za rock zvijezdu, teško je danas spekulirati. Album “Things We Like” je instrumentalni jazz album Jacka Brucea i zorno prikazuje što mu je bilo “u krvi” dok je matična grupa Cream još uvijek bila aktivna (album i jest snimljen dok je Cream bio u pogonu!). Ono što je pomalo intrigantno kad se spominje ovaj album, pored povijesnih činjenica, jest izjava samog autora, Jacka Brucea, da je sve kompozicije na albumu napisao kad je imao…
pročitaj više

U razmaku od dva tjedna, svijet muzike gubi Jimi Hendrixa i Janis Joplin. Muzička komuna je bila u šoku. Još su sjećanja na Hendrixa bila svježa, kad je stigla vijest da je Janis pronađena mrtva u svom stanu, dijagnoza OD. Kao i Hendrix, imala je 27 godina. Janis je s muzikom počela veoma mlada. U svom rodnom Port Arturu je pjevala u crkvi, potom u zboru. U školi nije bila baš omiljena, jer je bila neugledno biće. Očito toliko neugledno da su je proglasili za „najružnijeg muškarca“. Napušta svoje rodno mjesto i kreće u San Fransico, gdje pjeva po klubovima. Uskoro je zapažaju članovi grupe Big Brother and Holding Company,…
pročitaj više

C.C.S. (Collective Consciousness Society) je od samog osnutka (1968. godine) bio jedan od onih bendova koji su bili prekriveni mističnom aurom nepoznatog, poglavito jer ga je osnovao Alexis Korner (“a founding father of British blues”) i uključivao je labavu postavu sastavljenu od današnjih legendi. Pa i sam izričaj kojeg je njegovao bio je, u najmanju ruku, neobičan. Bend je pored autorskih kompozicija, većinom preuzimao velike hitove svog vremena i oblikovao ih u sasvim novo pakovanje, i u novom ruhu, što je još najljepše, osvajao top-liste. Najkarakterističniji primjer tog pristupa bila je obrada standarda grupe Led Zeppelin, “Whole Lotta Love”, koja se našla na debitantskom albumu grupe istog naziva. C.C.S. (John Lee Hooker) –…
pročitaj više