U potpunom deficitu kvalitetnih koncerata po Dalmaciji, najava da u HNK Zadar dolazi Best of Hans Zimmer glazbena ekstravaganca sigurno je izmamilo osmjeh za sve ljubitelje filmske glazbe. Hans Zimmer je jedan od najpoznatijih i najproduktivnijih skladatelja filmske glazbe današnjice i koncerti sa njegovom glazbom su na glasu kao veličanstveni spoj audio i vizuelnog doživljaja. Osim što je dobitnik dva Oscara, Zlatnog globusa i Emmyja, Zimmer potpisuje filmsku glazbu za više od 200 filmova od kojih su najpoznatiji Inception, Kralj lavova, James Bond, Vitez tame, Blade Runner, Dina i dr. Samim time su i njegovi koncerti iznimno posjećeni jer na njih dolazi raznolika publika, od filmskih geekova, pa sve do…
pročitaj više
Esther Canata američka je umjetnica i kantautorica iz NYC, sa sjedištem u Hrvatskoj. Dana 27. prosinca 2024. održala je ART & MUSIC večer s izložbom i nastupom u splitskom klubu Ghetto. Nastup je bio podijeljen u dva glazbena seta gdje je Esther izvela pjesme sa svog aktualnog EP-a „Liongale“. Prvi set započeo je soul pjesmom „I Wish“ i baladom „Heaven“. Nakon njih, na red je došao „The Scissor Slip“, sa synth-pop zvukom 80-ih koji podsjeća na Eurythmics, a zatim „Wild Ones Do“, koja se pojavljuje u filmovima „The Last Deal“ i „The Allnighter“. Drugi dio seta započeo je pjesmom „Drugged“, koja je također spiritualna, u tradiciji Arethe Franklin. Potom je…
pročitaj više
Nakon pustih i velikih hvalospjeva i panegirika kojima je službeno glazbeno kritizerstvo obasipalo drugi projekt grupe Nemeček, „Prokletije 2“, i prikaza njihovog koncerta u zagrebačkom Pauku, bilo bi posve nepotrebno, pače deplasirano da i ja ko’ obični konzument sad i ovdje nešto mudrujem i nabacujem se frazama o nastupu ovog fantastičnog trija koji je doslovce protutnjao splitskim underground klubom Kocka, … , koji će btw, za neko vrijeme biti upokojen u tihoj, divnoj splitskoj noći. No, ostati ravnodušan nakon mitraljiranja i ne napisati par slova dok si još pod dojmom, bio bi težak zločin protiv čovječnosti. Nakon bure koja je bjesomučno puhala i paralizirala otočje i pomorski put do Splita,…
pročitaj više
Za Nemeček sam prvi put čuo prije otprilike tri godine kad im je izašao prvi album trilogije „Prokletije“. Iako postoje u raznim postavama puno dulje, tek su s tim albumom zagrabili u mračne narodne predaje balkanskog poluotoka i stavili tamburicu na popis instrumenata s kojima bi i Swansi mogli upadati u mračne bučne noćne more crnih vila i babaroga. Vedran Živković, autor stihova i cijelog koncepta koji stoji iza benda jedini je preostali član benda iz tog prvog doba, a njegov glas i tambura u koju udara kao da je sutra smak svijeta nositelji su i zvuka na drugom albumu benda, „Prokletije II“, koji se pojavio početkom ove godine, a…
pročitaj više
Eto, i to smo dočekali, da u Splitu, osim vrhunskih svjetskih jazz i klasičnih glazbenika u Hrvatskom domu, imamo prilike vidjeti i koncert svjetski relevantnog indie glazbenika. Dogodilo se to na petak 13.12., na Svetu Lucu. Poklon nam je donijela ekipa s KLFM-a, najboljeg našeg radija, kako je i sam Walker ustvrdio. A ni Tomo Gracin ovdje ne smije biti zaobiđen, jer mi se nekako čini da je on bio i najzaslužniji, a i karte za koncert u kinu Beton, u splitskom Domu omladine, kupovale su se kod Tome u Basketa. Svih 100 karata planulo je prije koncerta i moram priznati da sam bio ugodno iznenađen jer, nakon Porta, eto imamo…
pročitaj više
Adventski koncerti su u pravilu gaže koje se odrađuju, ili drugim riječima, manje, više po shemi, dođi, odsviraj , skupi lovu i briši. Ali, pošto je cijela Adventura i svi vezani događaji striktno vezano za atmosferu i ugođaj, bez ikakvih pretenzija za bilo kakvim art ili drugim eskapadama, onda je jasno da se adventskim koncertima „ne gledaju zubi“. No, postoje bendovi koji i pored rutiniranog izvođenja ipak zadrže crtu angažmana i upregnu „konje“ u kvalitetu izvedbe i njenu prezentaciju. To bi otprilike bio opis koncerta Divljih Jagoda na Pjaci u Trogiru, a u sklopu Adventa, koji je ovu godinu sam grad izdvojio daleko iznad prosjeka okolnih (većih) gradova. Iako su…
pročitaj više
Kad se sve uzima „zdravo za gotovo“, onda ni prelaz iz sumornog predvečerja u sasvim drugačiji svijet ne predstavlja nešto oko čega se troše moždane vijuge. No, sama percepcija stvarnosti koju od vanjskog života dijele zidovi koncertne dvorane, u sebi nosi magiju preobrazbe, u prirodi ravnoj pretvorbi ružne gusjenice prekrasnog leptira. Prolazeći kroz vrata kao preko nekog praga, na kojem ostaju sve dnevne brige i sve što svakodnevni život komplicira i čini ga iritantnim, ulazi se u jedan sasvim drugačiji svijet, svijet magije u kojem su čarobnjaci i vile sasvim stvarni i ne samo to, tu su pred nama, dokazujući nam nažalost, koliki je procjep između stvarnosti i želja. Dvorana…
pročitaj više
Već je poznato da je odlazak na Barin koncert lutrija. Teško da može napraviti „prosječno“ dobar ili „prosječno“ loš koncert . Ili su tarapana/odlični (suzama sam lijepio tapete!), ili su očajni/loši, (jebeš koncert kojem je tonska prova najbolji dio!), i to je to! (iako bi se kod Bare dalo razglabati o tim terminima, ali o tom nekom drugom prilikom!) Zašto je tome tako, i o tome bi se moglo danima i ništa suvisloga zaključiti, stoga, jedino moguće je „uhvatiti trenutak“ i donijeti ga kakav je bio. Klub Porat je u rekordnom roku stekao glas i status koncertnog prostora, kako s izborom koncerata, tako i sa samim prostorom u kojem se…
pročitaj više
Splitski bend Artida je održao nastup u klubu Ghetto u Splitu. Artida je art rock sastav kojeg čine Koji Danotte (također poznat pod imenom Kralj Sunca) – vokal, Luka Ivoš – gitara/back vokal, Simon Rojas Nowis – bubnjevi. Prije samog koncerta, član benda Luka Ivoš je na akustičnoj gitari odsvirao nekoliko svojih pjesama, a riječ je o akustičnim baladama koje su pripremile publiku za nastup Artide. Prva pjesma s kojom je Artida započela svoj nastup bila je energična pjesma „Zemlja“, s kojom su pripremili publiku za ostale pjesme koje nisu ni najmanje odstupale od energije prve pjesme. Zatim su uslijedili „Libero“, „Rast“, „Mala Melodija“, koje su po svome stilu, mene…
pročitaj više
Nakon, po meni neuspješnog koncerta Gorana Bare & Majki, došao sam u klub Kocka. Dok sam se spuštao prema klubu, susretao sam dosta razočaranih ljudi u Barin koncert. Mišljenje je bilo unisono, koncert bio promašaj. Klub je bio (pre)pun. Živo blato je sviralo vrhunski na čelu s liderom Vucom. Rasvjeta je bila svedena na crveno, nije bilo lako slikati, ali uspio sam. Za glazbu je bio zadužen DJ Wera. Koncert je započeo pismom „Estrada“. Živo Blato nakon dugo godina pokazao je svoj vrhunski zvuk i originalnost. Redale su se pisme. Set lista je bila duga …. , da bi sve završilo kako je i počelo, pismom „Estrada“. Sve u svemu…
pročitaj više
Za početak moram kazati da je Kries bend na čijim sam koncertima u životu najviše puta bio. Još otkako su Legen svirali u Kazalištu lutaka, Podrumima Dioklecijanove palače, prolazili sve stilske i manje žanrovske promjene, od klasičnog gothic ethno benda (još prije one „Ethno ambient live“ kompilacije sa Svilenkom sa zlatom) preko mračnije plesne etno EBM faze (prvi album s Kolom i Paunom), te približavanja današnjem stilu Kriesa na drugom i zadnjem albumu „Legena“ odakle korijen vuče legendarna „Zumba“ s kojom završavaju skoro sve koncerte dva desetljeća. Kries nije previše produktivan bend i izdali su u dvadeset godina tek tri albuma od kojih pjesme s „Kocijana“, iz 2008. i „Sela…
pročitaj više
Bila je to jedna obična jesenja večer, u najavi gotovo ko i svaka druga. Kupališna sezona završena, klupska i kafanska otvorena. U klubu Kocka održavao se St@Art natjecateljski festival mladih bendova. Unazad 15ak godina bio sam svjedok mnogim sjajnim grupama u nastajanju kao što su Šetači i Sila Nečista… Tamo neke davne 2010 godine, nakon gomile proba u garaži nastupao sam i sa svojim bendom Terapija , prvi i posljednji put. Kažu za dlaku smo izbjegli prolaz, te nastavak uzimanja terapije. Tu noć, 23. 11. 2022. znao sam što očekivati, malo repa, pa grunga, rocka i metala. Ali onda se desilo nešto zbog čega sam počeo preispitivati svoj glazbeni ukus i…
pročitaj više
Skin Yard je grunge bend iz Seattlea, koji se uz bendove poput Green River, Melvins i Soundgarden smatra pionirima tog glazbenog pravca. Prije nekoliko dana izašao je box set s 7′ singlicama pod imenom „Skin Yard Select“, uredili su ga suosnivači Skin Yarda, Daniel House i gitarist (sada poznati producent) Jack Endino iz četiri studijska albuma grupe u razdoblju od šest godina, uključujući bubnjare koji su se pojavili tijekom karijere benda. (Matt Cameron (Soundgarden, Pearl Jam), Jason Finn (Presidents Of The United States Of America, Love Battery) i Barrett Martin (Screaming Trees, Mad Season).) U box-setu se nalaze, uz postojeće pjesme poput „Stuck In A Plan“, „Burn“, „Hallowed Ground“, „Go…
pročitaj više
Teško je bilo ući u glavu Moondogu i dešifrirati njegov stvaralački poriv, ali, isto tako teško se moglo pretpostaviti da će djelo „avangardnog čudaka“ i Vikinga šeste avenije biti aktualno i u novom stoljeću. I ne samo to, već da će se izvoditi kao neka vrst klasika. Doduše, moramo biti objektivni i priznati da ekstremna avangarda (da, i to postoji) od koje je djelom sastavljen opus ovog umjetnika teško može biti prezentirana van posebnog okuženja, a pogotovo ne u prostorima u kojima i ne pripada. Ništa lošeg u tome, jer iskreno, bilo bi glupo nametati nešto što je u biti neprirodno i time de facto oskvrnaviti tu svetost trenutka uhvaćenog…
pročitaj više
Već je poznato da u Splitu egzistira Americana bend i da se odaziva na ime 058. Svi su akteri iskusni scenski „trudbenici“, koji dolaze iz različitih muzičkih miljea, ali sa zajedničkom idejom i voljom da naprave nešto zajedno. Nastupima i albumom prvjencem su pokazali i dokazali da su ekipa vrijedna respekta, kako na umjetničkom polju, tako i na onom drugom, jer priznajmo, danas u moru smeča i apsolutne dominacije cajki, raditi Americanu s takvim entuzijazmom, to već graniči sa znanstvenom fantastikom. Upornost, ljubav i talent su dali rezultate, i nakon svih godina pred nama je retrospektiva opusa. Sam naslov „Early Years“ upućuje na znanu paradigmu koja se zove „grebanje po…
pročitaj više
Malo je glumaca u svijetu koji se mogu redovno doživjeti uživo s mikrofonom ili instrumentom u ruci. New York ima Woody Allena u Café Carlyle, Johnny Deep ima rjetke turneje sa svojim rock bendom, Jeff Bridges i Russell Crow povremeno sviraju country, Hugh Laurie jazz.. , a mi smo blagoslovljeni tim da jedna filmska, pjesnička, dramska i kazališna ikona kao Rade Šerbedžija i u svojoj 78. godini još ima što za reći. I to baš nama, ovdje. Prednost tih godina je sva mudrost koja isijava na sve prisutne, mana je što mnoge drage prijatelje, i mlađe od sebe ispratiš na drugi svijet puno prije nego su stigli reći zbogom, kao…
pročitaj više
Dug je to bio put do Frankfurta, 20 sati putovanja busom. Došavši u Frankfurt nije sve bilo gotovo, jer sam morao vlakom putovati tri stanice, malo hodati, pa autobusom stanicu, da bi oko 17 sati došao do Suwag arene. Obavio akreditiranje i smjestio se u jednu od šest soba. Moja je dakako bila za press, a ostalih pet je bilo podijeljeno po izvođačima, dvoje u jednu. Hrvatska noć je počela u 19 sati. Arena je bila do zadnjeg mista puna. Pogledavši po areni mogao sam zapaziti puno hrvatskih zastava, a najviše se isticao u prvom redu velika zastava Hajduka. Satnica je bila takva da svaki izvođač piva po 45 minuta.…
pročitaj više
Teško je u današnjim gabaritima postojanja rock grupe smjestiti osobu koja je radila to što je Peter radio. Bio je jedan os suosnivača grupe King Crimson, on je bio taj koji je smislio ime King Crimson, bio je tvorac stihova svih pjesma na prva četiri albuma grupe, bio je dizajner ili je sudjelovao u dizajnu omota na tri albuma grupe. Da nje bilo njega, ne bi bilo ni omota za prvi album grupe, omota koji je uz TDSOTM postao najpoznatiji u povijesti moderne muzike. Naime, Peter je bio prijatelj s autorom omota, Barry Godberom, koji je (doslovno telepatski) kreirao idealan omot za prvijenac grupe. Uz sve to, prve četiri godine…
pročitaj više
Nekoliko puta sam propustio Thrill Blues festival, 38 km od doma, a evo već treći put ne propuštam Blues Heaven Festival na samom vrhu Danske. Ajde, nećemo se lagat, nisam ja veći bluzer od ikoga ko to svira, ali volim da mi guzica vidi puta. Nemam posa 07-15, nemam kredit za plaćat, nemam auto na lizing, nemam mladunčad za hranit, niti dugove za vratit. A u Danskoj imam druga do groba, bez kronične upale zgloba, kao što je pjevao Balaš. Ja imam kroničnu glad i žeđ za dobrom glazbom. E, al ipak bi bilo baš lijepo kada bi se s tom Danskom mogao povezati s jednim prijevoznim sredstvom kao do…
pročitaj više
Došao je i taj dan, tj noć, da odem po prvi put u novootvoreni splitski klub Porat. Prije toga posjetio sam plesno-glazbeno/vizualni happening i izložbu u Info zoni gdje je Svagi, slikar i strip autor predstavljao svoju novu knjigu/strip Gradska vrana uz izuzetan performans Petre Najman. Nakon toga, na žalost, nisam nastavio put Doma mladih gdje je u sklopu festivala Ispod bine bila završna večer, niti na Gripe gledati cajke (iskreno do završetka koncerta Partibrejkersa i odlaska na pivo blizu Gripa nisam ni znao da je tamo koncert), ali sam se uvjerio da je Split dobio daleko najbolji koncertni prostor srednjeg kapaciteta u državi. Možda bi još malo trebalo poraditi…
pročitaj više
Preminuo je … , prosta rečenica iza koje stoji cijeli jedan život, sa svim uspjesima i padovima, s radostima i tugom i sa svime što jedan život čini to što jest, jedinstveni i unikatni doživljaj svake svjesne jedinke. A Ivica Krajač se mogao podičiti sa svime rečenim u ovom uvodu, jer bio je toliko svestran, da u biti danas sve skupa djeluje pomalo nestvarno. Ako se spomene da je bio skladatelj, tekstopisac/pjesnik, režiser (filmski, kazališni i TV), prevoditelj, dirigent, pjevač, … , da je svoj umjetnički život počeo u muzici, oformio najpopularniji kvartet na našim prostorima u ranim šezdesetim godinama, 4M, da je potom krenuo u kazalište i tu nakon…
pročitaj više
Postoje osobe koje su odigrale ključne uloge u pojedinim segmentima ljudske djelatnosti. To su u pravilu osebujne, karizmatične i nadasve nesputane ličnosti koje ne robuju nikakvim uzancama i koje svojim djelovanjem kidaju ustaljene okove pronalazeći nove puteve i revolucioniravši svojim djelima tokove moderne povijesti. Ako je itko u umjetnosti pogodan za gore spomenuti opis, onda je to bio Quincy Jones. Da, bio je čovjek ne samo svog trenutka, već, pokazalo je vrijeme, bio je čovjek vizionar, i da komotno možemo reći, bio je čovjek bez čije vizije muzika prošlog, ali i ovog stoljeća ne bi bila to što jest. Quincy Delight Jones Jr. ili skraćeno Quincy Jones je bio američki…
pročitaj više
Savršeni Marginalci su punk sastav kojeg čine bivši članovi Hladnog Piva (Zoran i Mladen Subošić, Krešimir Šokec) i Hrvoje Krmpotić – Krmpa iz Deafenss By Noise kao frontmen. Svirajući klasike Hladnog Piva, održali su koncert u BackBar B, u Splitu. Koncert je započeo s pjesmom “Dobro Veče”, pri čemu je je Krmpa nosio na glavi masku krokodila, službenu maskotu benda. Zatim su uslijedili klasici poput „Princeza“, „Pjevajte Nešto Ljubavno“, „Savršeni Marginalci““Što Dalje“, „Zakaj Se Tak Oblačiš“, dok je publika cijelo vrijeme oduševljeno pratila pjevajući zajedno s bendom. Sama lista pjesama je sadržavala uglavnom pjesme s dva najbolja albuma Hladnog Piva, „Džinovski“ i „G.A.D.“. Naravno, tu su bili coveri poput „Fur…
pročitaj više
Kad se netko spusti s drugog planeta i stane pred vas, nemate baš puno izbora što raditi. Još kad je ukazanje superiorno u svim svojim segmentima, onda nijemo promatrate scenarij koji je možda već unaprijed ispisan, ali ne manje uvjerljiv. Tako bi se u par riječi mogao opisati koncert grupe Dream Theater održan u zagrebačkoj Areni. Održan u sklopu aktualne turneje, a kojoj se slavi 40 godina postojanja benda, koncert je donio dašak zaboravljenog na ovim prostorima. Naime, kako se bendu ponovo pridružio Mike Portnoy na bubnjevima, izričaj je dobio nagli zaokret ka najvećim trenucima života benda. Teško je za opisati, ali Portnoy i Petrucci na sceni i nisu dvije…
pročitaj više
Uz Jerry Garciu, Phil je osnovao danas kultni Grateful Dead. O ovom su bendu napisane tone materijala, snimljene tone filmova i još uvijek, čak desetljećima nakon što je Garcia otišao, legislativa benda živi do te mjere, da je svaki koncert bilo kojeg od članova grupe i u današnjim danima, unaprijed rasprodan, bez obzira na veličinu dvorane. S Grateful Dead Phil je požnjeo sve što je bilo moguće u tom vremenu s jednim bendom. Njihov je kultni status doticao božanske visine, do te mjere da su ih na turnejama pratile tisuće pa i desetine tisuća sljedbenika. Zamislite samo karavane vozila koje idu iz gada u grad u koju bend ima koncerte.…
pročitaj više
Prolog Sjedili smo nasuprot jedan drugome, šef i šupak, Booljooki i ja, čekajući presudu. I da se ispravim, naši hologrami su podnosili stvarnost umjesto nas, na sreću, jer nisam trebao podnositi smrdljivi dah cigare koji je dopirao i metrima od njega. „Gubi mi se s očiju“, kratko je rekao i pokazao hologramskom rukom na virtualna vrata. To je u našem prijevodu značilo, makni se iz mog vremena i odgibaj po volji i vrati se po volji, samo da te ne vidim. Presretan, isključio sam hologramski predajnik i počeo istraživati, gdje bih mogao “odgibati“ i dakako, izbjeći i slučajni susret s Booljookim. Prebirao sam po memoriji koja se projicirala ispred mene…
pročitaj više
Kako sam se poslom našao nekoliko dana u Zagrebu, odlučio sam provesti dio vremena i na koncertima. A ovaj tjedan bilo ih je i više nego inače. Prošli je tjedan završio s izvrsnim Paramount Stylesima u Močvari (članovi Girls Against Boys i Soulside), pa je bio King Buzzo s Trevorom Dunnom (o tome ste mogli čitati), potom noise elektronika Pharmakon i još dvije slične izvođačice u Močvari, a Septica, Dubravka Matakovića u srijedu, a četvrtak je bio poseban dan. U Močvari su nastupali noiseri Rid Of Me i legende Cherubs, u Vintageu engleski postrockeri Maybeshewill, a u Tvornici Midge Ure. Da sam se mogao klonirati momentalno bih to učinio i…
pročitaj više
Dolazak legende grunge rocka, sludgea i alter metala King Buzzoa u pratnji basista Mr. Bunglea, Trevora Dunna na koncert u Zagreb već u najavi je obećavao feštu eksperimentalne akustične buke, jer njih dvojica na turneji nastupaju s akustičnom gitarom i kontrabasom. Buzzo je poznat kao legenda Melvinsa, benda koji je inspirirao grunge, koji svojim teškim, sporim, valjajućim zvukom ruši sve pred sobom, a njihov bubnjar Dale Crover poznat je i po kratkotrajnom bubnjanju u Nirvani. (spekulira se da je zbog njegove ozljede, a trenutno je na turneji kao DJ s Red Kross, Buzzo odustao od nove Melvins turneje i odlučio se sa starim kompanjonom iz Fantomasa, Dunnom obići Ameriku i…
pročitaj više
Nakon duge borbe za život, preminuo je Paul Andrews aka Paul Di’Anno. Ime znano svima u heavy metal okruženju, ali i daleko van njega. Iako nije bio prvi pjevač matične grupe Iron Maiden, njegovo se ime poistovjećuje s prvim albumima grupe i velikim je dijelom zaslužan za njen uspon. Dakako, govorimo o gabaritima uspjeha prije dolaska Bruce Dickinsona i uzleta na globalnom nivou. S Iron Maiden snima prva dva albuma („Iron Maiden“ i „Killers“), s kojima se bend pozicionirao na otočkoj muzičkoj karti i s kojima se de facto inicijalizirao razvoj pokreta u nekoliko pravaca. Samo taj podatak dobrano govori i smješta bend s Paolom na vokalu, u istaknutu povijesnu…
pročitaj više
Trebalo bi biti lako opisati koncerte koju su bili takvi da još dugo neće izaći iz glave. Ali kada to treba pretočiti u riječi onda one gube na snazi pored moćnih slika iz uma, iz mobitela ili videa s fejsa. Tko nikada nije vidio Nicka na sceni uživo neće mu ovaj tekst puno pomoći, neće ni jedan. U vremenima rane mladosti kada sam potpuno opčinjen i hipnotiziran utonuo u svijet glazbe buljeći u TV ekran i MTV,iz nekog još nepoznatog me razloga privlačio samo glasni zvuk gitare i bubnja. Bio mi je previše čudan i u taj se koncept nije uklapao Nick Cave. Kasnije mi je sjajnim spotovima i duetima zapeo…
pročitaj više
Kad sam vidio najavu koncerta francuske jazz pop pjevačice Cyrille Aimee u Splitu, nisam bio siguran što očekivati. Moram priznati da nisam ranije praktički ništa njeno slušao, ali sam čuo da je cijenjena u jazz krugovima. Usporedbe s Michaelom Jacksonom, Sarah Vaughn i nekim drugim izvođačima su mi se, nakon slušanja nekoliko njenih albuma, učinile potpuno pogrešnim i navođenjem na krivi put, kao i napisi o njenom potpuno drugačijem vokalu i specifičnoj boji glasa. To je mogao napisati samo netko tko nije baš puno glazbe i pjevača u životu čuo. Prvi njen album kojeg sam poslušao bio je novi „A Fleur de Peau“, vrlo dobra kolekcija funka, pop jazza, bossanove,…
pročitaj više
Napokon Split ima novi klub. Nakon što smo zajedničkom krivicom bez sprovoda i cvijeća pokopali Circus, Quasimodo, Judino Drvo, O Haru i ostale, novi koncertni prostor je bio nasušna potreba kao ‘sigurna kuća’ za zlostavljani nam rokenrol. Za grad i dušu stanovnika to je važnije od obnove Žnjanskog platoa ili izgradnje pomoćnih terena Hajduka. Porat je nedavno otvorio vrata svoje kapije koncertom Bijelog Dugmeta, ali ovo je bilo prvi put da se koncert dešavao u zatvorenom prostoru, pa su očekivanja bila tim veća. Kao i svaku pravu ‘stvar’ (a i sigurnu kuću) nije ih lako pronaći, dok neki taksisti se još i sada izgubljeno vrte po Stinicama tražeći izlaz. Prostor…
pročitaj više
Jedno ne baš retoričko pitanje uvijek visi u zraku kad se pokušavaju sublimirati utisci, kanalizirati misli, da bi se na „papir“ bacilo nešto konkretno, opipljivo. Gdje je ta tanka, nevidljiva linija koja odvaja subjektivno od objektivnog? Tko je u stanju biti toliko discipliniran i ima dovoljno znanja, da odvoji ono svoje osobno od stvarnog, dakako, ako razlika postoji. I da, tko je taj tko će reći da ta razlika postoji? Ovom vrtnjom u krug se ne dolazi daleko, jer u biti, ma koliko objektivno pokušali sagledati, promatramo svojim očima, osjećamo svojim čulima, dakle, subjektivno je objektivno, objektivno je subjektivno! I tu bi trebalo završiti kontemplaciju nikad razjašnjenog i uvijek spornog…
pročitaj više
Kad se spomene ime Kris Kristofferson, teško da svatko tko zna za njega može jednoznačno smjestiti ovog čovjeka u neko specifično umjetničko okruženje. Jer, netko će reći, a to je onaj glumac, drugi pak, pa to je onaj kompozitor, treći pak, to je onaj pjevač, četvrti, … . Drugim riječima, za života je „pokrio“ toliko široku lepezu umjetničkog djelovanja, da je nakon što je otišao, nemoguće determinirati u kojoj je branši umjetnosti dao najviše. U biti, glupo je tako i krenuti u neki summarum života, jer Kris Kristofferson je bio: Vrhunski kompozitor – napisao je neke od današnjih standarda, i to većinom za druge umjetnike. Sjetimo se „Me and Bobby…
pročitaj više
Reverend Beat Man, kako ne znaš ko je to? Pa velečasni, vođa The Monstersa iz Švicarske? Uvik tako krenem provocirat ljude kada dan ranije prvi čujem za neki bend, pa se onda pravim pametan, kao da ih pratim cili život. Skrolajući fejsom u sridu naletio sam na facu ovoga lika u krupnom planu, pa iako sam se nekoliko puta uspio oduprijeti nagonu da uđem u članak ipak sam popustio na treći izazov. I onda se jednostavno zarazio. Divlji i glasni Rockabilly ritam bi me podigao i mrtvog iz groba, kao onoga lika u filmu Vikend sa Bernijem iz 1989, a di me neće ovako još mladog i potentnog. Kada sam…
pročitaj više
Teško da je u permanentnoj suši od gostovanja iole poznatog imena, bilo za očekivati da će se na Peristilu ukazati svjetsko ime i to još fusion provenijencije, očito se nešto počelo kuhati u učmalom Splitu, inače do ove večeri, slijepom crijevu medijske / koncertne promocije, na koju je samo Brega obratio pažnju. I to ne za ništa. A to „očito da se nešto počelo događati“ je materijalizirano u obliku Peristil Vibrez festivala koji organizira Hrvatski dom Split. Uz najavljeni program novog mjesta događanja u Splitu, kluba Porat, nešto se ipak pomiče s apsolutne mrtve točke. No, ma koliko pozitivno to bilo, ostaje gorak okus u ustima, jer i ova svetkovina…
pročitaj više
Završio je treći i posljednji dan SHIP Festivala. Ako je vatromet bio, vidio ga nisam, ali jesam ono što je važnije i tu sam da vam to ispričam. Vrime je ovaj put za promjenu bilo hladno, jer je noć prije bilo samo prohladno. Zakasnio sam na prvi bend ispod tribina tvrđave, Poljski Cišnienie i baš mi je žao, jer sam čuo da su stvarno originalni i efektni. Ali zašto takvi bendovi sviraju ili prvi ili zadnji to je pitanje na koji bih želio znati odgovor. Možda ja samo volim one prve i zadnje. Ipak nisam propustio prvi bend na velikoj bini tvrđave Sveti Mihovil, Je Veux, solo projekt naše glazbene…
pročitaj više
Jesen je, lišće poprima divnu boju i polako nestaje u okrutnom, ali lijepom podsjetniku na našu prolaznu prirodu. Ipak, malo bi stvari na ovom svijetu bile tako lijepe da nisu tako prolazne. Glazba sastava Kalandra duboko utemeljena u ovom svijetu i unutar ljudskog iskustva, između prostrane atmosfere i prizemne samosvijesti, istražuje ono što stavljamo u okvir našeg svakodnevnog života, ali i ono što je isključeno, istražuje ne samo vidljivo, već i nevidljivo – misli i osjećaje koje potiskujemo, dijelova sebe s kojima se ponekad bojimo suočiti. Utkavši eterične melodije u surove glazbene krajolike, kroz komešanje zvukova i šumova, gotovo nečujnih i tajanstvenih, ovaj djelić nevine poezije pune nade, u raznim…
pročitaj više
Nakon prvog dana drugog izdanja Ship festivala koji je rasplesao sve okupljene i rastjerao tmurne oblake iznad Šibenika nije bilo lako ponoviti sve to u petak. Ovaj put sam se pomoću besplatne festivalske knjižice od 150 strana malo bolje educirao i pripremio te mudro izabrao koje ću bendove i izvođače podržati, a koje ne. U četvrtak je bilo ‘samo’ 6 bendova i nitko se sa nikim nije poklapao, a u petak su se najavili čak njih 14, (uz samo jedan otkaz), ne računajući after u Tunelu, a to sve ne mogu popratiti ni 3 direktora festivala, a kamoli jedan ja. Šteta, jer ja sam ipak lik koji ne voli baš…
pročitaj više
Dale Crover, bubnjar Melvinsa i Nirvane je upravo objavio svoj, novi solo album „Glossolalia“. Album započinje s naslovnom pjesmom koja je na tragu eksperimentalnog rocka kao što su Mothers Of Invention i Doug Yuletide, što se po samomu nazivu pjesme moglo zaključiti, da je hommage grupi Velvet Underground. „I Quit“ je noise rock na tragu Big Black/Rapeman, dok je „Blow’d Up“ pod utjecajem albuma „Wipers Is It Real?“. Dok su te dvije pjesme pod utjecajem indie pokreta 80’ih, „Rings“ je u stilu 60′-ih, poput Rolling Stonesa, kao i što možemo reći za „Jane“ (koja je zapravo još jedan hommage na ovom albumu, tj. glumici Jane Birkin). Ove dvije pjesme su…
pročitaj više
Opet sam pao s Marsa! Ship festival u Šibeniku mi je izgledao kao samo još jedan u nizu događanja ovoga lita koji u svom kalendaru nisam imao zapisan niti olovkom, kamoli flomasterom. Pogledavši u raspored izvođača prepoznao sam samo 9 od ukupno 42 izvođača. Da je to neki kviz, doktorska dijagnoza bi bila postavljena ovako: Pacijent pati od akutnog muzičkog retrogradnog sindroma (MRS), izazvanog prekomjernom izloženošću zvukovima prošlih desetljeća, te se suočava s ozbiljnim deficitom u prepoznavanju bendova koji utjelovljuju budućnost glazbene scene. Trenutni stadij: 9/42. Preporučena terapija: Postepena integracija suvremenih glazbenih pravaca uz strogo doziranje novonastalih trendova. Po mogućnosti, pacijentu preporučiti slušanje nekoliko albuma novih bendova dnevno, kako bi…
pročitaj više
Početak koncertne jeseni u Zagrebu započeo je vrućim koncertima Jesus and Mary Chain i njemačkih pionira industriala Einsturzende Neubauten, a nastavlja se ove nedjelje nastupom grunge pionira Mudhoney. Sve u Tvornici, jer Zagreb je praktički ostao bez prostora za srednje velike koncerte rock glazbe od 1000- 1500 posjetitelja poput Jedinstva i Doma sportova, iako su tu još Lauba i Kino SC koje baš i nije primjereno Jesusima ili Mudhoney, premda su Swansi tamo rasturili krajem prošle godine. Za Tvornicu se stalno prigovaralo za kvalitetu zvuka, ali i Jesu and Mary Chain, a posebice Neubauteni, imali su izvrstan zvuk, a na Neubautenima se nismo ni skuhali. Neubautene sam gledao u Šibeniku…
pročitaj više
Volim ići na koncerte na Gradinu. Svi oni Ethnoambient festivali u okružju srednjovjekovne Gradine ostavili su traga u mojem centru za zadovoljstvo, pa mi je posebni gušt otići tamo pogledati neki od bendova koje volim, a da to nije samo Kries. Ovoga ljeta tek sam u rujnu prvi put dospio na Gradinu, na Rundeka. Moram reći da do toga dana nije na Gradini bilo ničega zbog čega bih došao, za razliku od Kawa festa i izvora Jadra. Karte nisam kupio unaprijed jer nisam bio siguran hoću li stići na koncert, ali kako je bilo dovoljno vremena od dolaska kući do početka koncerta, ukrcao sam ekipu i otputio se u Solin.…
pročitaj više
Kad se spomene Bijelo Dugme, negdje u predjelu korteksa se automatski pokrenu neuroni i počinju svoj ples u memoriji prizivajući neka druga vremena, bolja, jer smo bili mladi, drugačija, jer u prošlosti je uvijek sve drugačije i bolje, pa makar i u tim trenucima pljucali i govorili kako je neka druga prošlost bila bolja. Znano je da se nostalgija u nedostatku pravih senzacija i te kako prodaje i to Goran Bregović eksploatira već godinama, ako ne i desetljećima. I svaki put pogodi, jer kad imate četiri asa u ruci, može vas pobijediti samo flash royal, a sigurni ste da ga nitko nema u rukama. Stoga ni impozantna brojka koja se…
pročitaj više
Ime Jesus and Mary Chain novijim generacijama vjerojatno ne znači mnogo premda su prije 39 godina izbacili jedan od najboljih i najznačajnijih albuma osamdesetih, „Psychocandy“. Bio je to pravi festival gitarske buke i pop melodija koje su se nazirale u pozadini. Bubnjevi Bobbya Gillespiea (kasnije vođe Primal Screama) udarali su u prefrontalni korteks dok su gitare braće Reid režale poput onih Albinija iz Big Blacka i stvarale zid buke ispod kojih je glas Jima Reida pjevao svoje poprilično neobične stihove. U to su im doba koncerti trajali po tridesetak minuta nakon kojih je nastupao kaos, razbijanje instrumenata i često pljuvanje i udaranje publike. Drugi je album, „Darklands“, donio glazbeno smirenje,…
pročitaj više
Jedna od najboljih britanskih Alt, Indie rock grupa nakon nekoliko sjajnih koncerata u Zagrebu, odlučila je napraviti koncert na jednoj od najljepših pozornica na našoj obali, a to je tvrđava sv. Mihovil u Šibeniku. Miljenici hrvatske publike su s tim sigurno bili šlag na tortu cijele koncertne sezone. Osnovani u Birminghamu 2002.godine i danas važe za jedan od najvitalnijih rock bendova. Koncert koji svakako nisam mogao propustiti s tim više što je Šibenik susjedni grad. Koncert je započeo oko 21 i 10 sati sa pjesmom „Strawberry lemonade“ moćnim industrial rock brojem. Nakon nje je slijedila „An end has a start“ melodična dark indie rock stvar koja je ugnijezdila atmosferu kako…
pročitaj više
Kultni bendovi Kosturi i Evil Blood su dana 18.08.2024. održali svoje nastupe u klubu EKS, u Splitu. Kosturi su Brutal Hypersonic Rock kvartet iz mitskog sela Majmunova, smještenog u vrletima dalmatinske Zagore, poznatog po kvarljivom vinu i lošem karakteru lokalnog stanovništva. Osnovani su 13. svibnja 2007. na dan “Državne Bezbjednosti”. Nedugo zatim napuštaju rodni kraj, te opijeni snovima o slavi, novcu i afirmaciji preseljavaju u Split gdje godinu dana kasnije snimaju album prvijenac “Mefistov Krah” objavljen na etiketi “Slušaj Najglasnije!”. Iz nepoznatih razloga 2010. privremeno prestaju s radom, no 2014. iznenada se ponovo okupljaju i snimaju EP “Ubij Zmiju!”, a godinu poslije i drugi EP “Majmunovo Kolo”. Drugi album “Rasplinz”…
pročitaj više
Riječi legenda ili ikona često se olako koriste, ali u svijetu rock glazbe, kao umjetnik koji je ispisao povijest i nastavlja to činiti, Jon Anderson je zaslužio pravo da se bilo koja od ovih riječi veže uz njegovo ime. Njegov je vokal jedan od najosebujnijih u prog-u, pa unatoč činjenici što se bliži osamdesetoj godini života, glas mu još uvijek ima rezonantnost i može postizati visoke tonove bez pretjeranog naprezanja, te je nadasve aktivan kao što je uvijek i bio. To najbolje dokazuje na turneji s pratećim sastavom svirajući izbor Yes klasika i pjesama s novog albuma ‘True’ – njegovoj energiji kao da nema kraja. Jon Anderson & The Band…
pročitaj više
Malo je teže pisati o drugom danu festivala na kojem je prvi bio korak do savršenstva (nedostajalo je možda još malo publike za ocjenu 10/10.) No, da se vratimo godinu dana unatrag i onda na prvi dan u četvrtak. Prošle je godine Frane Mihalj, solinski pivar i glazbenik, između ostalog i član Justin’s Johnsona, s ekipom organizirao prvi KAWA Fest u prostoru negdašnjeg tupinoloma blizu izvora rijeke Jadro. Kao što ste u osvrtu prvog dana čitali, zadnjih je godina tu uređeno prekrasno izletište i edukacijski park, ali prostor je idealan i za održavanje ovakvih glazbenih događanja. Lani je bila prva godina i bilo je sitnih organizacijskih propusta, ali ove godine…
pročitaj više
Pored izvora rijeke Jadro po kojoj je naše more dobilo ime, blizu zidina napuštenog tupinoloma koji je svojim prirodnim bogatstvima prehranjivao generacije Solinjana uređen je i izgrađen edukacijski park, ponajbolji u Europi. Tko nije bio zadnjih nekoliko godina makar roštiljati na izvoru mislio bi da je zalutao negdi. Ja nisam znao ni da postoji neki prostor tu vrijedan uređivanja, ali jesu studenti arhitekture koji su prije devet godina krenuli u dugogodišnji projekt njegovog oplemenjivanja. Nekada sam učio povijest liti, kada me je bacalo dvaput na popravni, sada učim o povijesti preko glazbenih manifestacija kojima i jeste cilj osim da zabave i da osvijeste i educiraju sudionike o bivstvu i bivanju…
pročitaj više
Ukorijenjena u usmenoj tradiciji, prenošena kroz generacije glazbenika, kao vitalni dio irske ostavštine, irska glazba dolazi u mnogim oblicima. No, prije svega, stare balade, vijugave melodije i svježe otkrivene pjesme odražavaju čistu ljubav prema tradiciji koja je ovu glazbu učinila tako lijepom i uvjerljivom tijekom tisuća godina. Uz personifikaciju kompatibilnosti i nenaglašenu virtuoznost, predstavljajući bezvremenski izbor pjesama i instrumentala, Nuala Kennedy i Eamon O’Leary donose nam prekrasnu glazbu koja seže od drevne irske tradicije do razmišljanja o današnjem vremenu. Skladbe na ovom raskošnom albumu oživljene su Nualinim talentom, čija flauta dodaje živopisnu boju aranžmanima, uz njezin glas koji odaje nevinost i zrelost, te Eamonovim vokalom prožetim utjecajima New Yorka, dok…
pročitaj više
Već je dosadno postalo kukati kako u Splitu skoro da i nema zanimljivih koncerata. Ako volite tribute bandove, domaću estradu, Ultru ili trap, onda vam je možda i zanimljivo ono što se organizira na Zvončacu, Sustipanu ili na Fibra festivalu, no ako želite dobar rock, alternativnu glazbu ili svjetska imena morat ćete potegnuti barem do Šibenika. Čak i Solin i Trogir imaju zanimljivija glazbena zbivanja od centra svita. Prošle godine bio sam na više koncerata na tvrđavi Sv. Mihovila i u Azimutu nego u Splitu. Postoji mala nada da će se otvaranjem Porta na Kopilici (Laibach sviraju 4.10.) i privremenim preseljenjem Kocke u prostor O’Hare situacija donekle popraviti premda nisam…
pročitaj više
Rokenrol kakvog smo najbolje znali je mrtav. Onaj rokenrol koji se stalno puštao na radijima, na televiziji, opsjedao novine svojim tračevima, izlazio na uši onime koji ga vole, u uši onima koji ga mrze je mrtav. Već se hladi godinama, negdje oko 2 desetljeća i sada samo povremeno hoda kao zombi među nama. A neću vam lagati, i ja mu često dajem jest, dobrovoljno ga hranim kao dosadne mačke oko kuće, komadom svoga mozga. A i taj rokenrol 80-ih i 90-ih kada se stalno sviralo je bi,o dio opće, a ne samo subkulture, je u početku bio sramota za one koji su odrastali na buntovnom, revolucionarnom rokenrol pokretu sa kraja 60-ih.…
pročitaj više
Charles R. Cross je američki novinar i pisac, najpoznatiji kao autor biografije K. Cobaina i J. Hendrixa. Svoju karijeru novinara je započeo kao osnivač Backstreets Magazine (Bruce Springsteen fanzine) i urednik za glazbeni časopis The Rocket. Samim time je pratio karijeru K. Cobaina koja je tada bila u usponu, zbog čega je napisao nekoliko knjiga o Nirvani, kao što je biografija K. Cobaina, ‘Heavier Than Heaven’, ‘Classic Rock Albums: Nevermind: Nirvana’, ‘Cobain Unseen’… . Uz Nirvanu, C. Cross je sudjelovao u dokumentarcu benda TAD, „Busted Circuits and Ringing Ears“.Cross, kao kroničar lokalne glazbene scene, je napisao biografije bendova Hearth, Kicking & Dreaming (koja je postala NY bestseller), i naravno J.…
pročitaj više
Nakon fantastičnog koncerta Air-a na tvrđavi sv. Mihovil u Šibeniku gdje su samo njih dvoje na bini rasplesali i zabavili publiku, vjerojatno je nekome palo napamet ideja: “Hej, kad nam tako dobro ide, kako bi bilo da sad umjesto dvoje dovedemo samo jednog lika na bini, s instrumentom?” Izazov prihvaćen, došao nam je najmanji bend na svijetu, trenutno najveći živući virtuoz na gitari glavom i bradom gospodin Tommy Emmanuel. Dobro, to već znate iz naslova, nije iznenađenje. Tommyja sam prvi put imao prigodu upoznati u Opatiji 2008. kada je nastupao kao uvod u koncert tada već sredovječnog Chuck Berryja (82). A onda prošle godine na Blues Heaven festivalu. Sada da…
pročitaj više
U ovom povijesnom razdoblju svjedoci smo povratka stare slave talijanskog progresivnog rocka, koji doživljava plodan trenutak i to ne samo po broju izdanja, već i po kvaliteti kreacija. Znamo da glazba živi kroz trenutke uspona i padova, no važno je da baklja interesa uvijek gori. Progresivni rock u Italiji prolazi kroz transformaciju usmjerenu ka modernom i distanciranom stilu u usporedbi s kanonskim ’70-ima. Očito to ne vrijedi za sve autore, jer uvijek ostaje ona tvrda jezgra koja stagnira u tom zvuku tako dragom ranim fanovima, ali to u svakom slučaju nije negativna činjenica, naprotiv, tradicija, kako se to u žargonu kaže, mora uvijek biti poštovana. Zatim postoje autori koji se…
pročitaj više
1998. godina je bila dosta plodonosna što se tiče izlaska novih i malo drugačijih albuma, ali od svih tih izdanja dva albuma su se posebno isticala. Prvi je “Mezzanine” od Massive Attack, a drugi je bio “Moon Safari” od Air. Nažalost, “Mezzanine” nisam nikad uspio čuti uživo, ali zato, nakon više od 25 godina od izlaska albuma, potpuno neočekivano i nakon dugog izbivanja sa scene, francuski chill out duo Air, poznat po svojim eteričnim zvucima i sanjivim melodijama, odlučio je održati koncert na veličanstvenoj tvrđavi Sv. Mihovila u Šibeniku. I to ni više ni manje, nego u sklopu svjetske turneje na kojoj u cijelosti izvode kultni “Moon Safari”, jedan od…
pročitaj više
Iznad Šibenika, na tvrđavi Sveti Mihovil brani se grad i čast, ugled i dostojanstvo njenih zidina i građana od napada masovnog turizma i glazbenog neukusa koji kao virus neumorno hara Dalmacijom. Jedan od heroja te epske borbe, na prvoj crti bojišnice je venezuelansko američki umjetnik i glazbenih Devendra Banhard (u nastavku DB, kao ja) koji je na sparnu nedjeljnu ljetnu noć 28.07 nastupio uz pomoć cvrčaka i laganog povjetarca na radost svih ljudi koji čitaju knjige, skupljaju ploče i dvaput promisle prije nego što nešto loše kažu. Malo više nego obično zakasnili smo taman nekih 12 sati na službeni početak najave događaja na fejsu u 08.30. Ajde pretpostavio sam da…
pročitaj više
U mnogim slučajevima u povijesti, odlazak neke osobe ujedno znači i kraj ere koju je obilježila. Odlazak John Mayalla je baš to, iako, moramo priznati, era se počela gasiti daleko ranije. Ali, Mayallov odlazak bi se mogao označiti kao službeni kraj, jer, sve što počne, jednom mora i završiti …. A počelo je davno, davno, sredinom prošlog stoljeća, kad je John Mayall kupio prvu gitaru u Japanu, kao pripadnik pomoćnog odreda u Južnoj Koreji, a nastavilo se po povratku, kad je sa sobom ponio vinile prezrenih blues glazbenika iz Amerike. Prijelomni trenutak početka karijere je bio susret Alexis Kornerom, koji je pored statusa blues velikana tog doba, bio i suvlasnik…
pročitaj više
Proveli smo ugodno hladnu noć kampirajući na ledini nacionalnog parka u sklopu parkinga koji košta 10 maraka za 3 dana ili s popustom 15, ako vam vide splitske table. Svi ostali kamperaši su bili blizu svih bina, digod su poželili bit, samo ne isprid bine. Ali bez svoje spize i pića, što nam nije baš odgovaralo jer smo se opskrbili kao da u bitku idemo, a čuvaju nas pasi koji ne smidu unutra. Nisam im to više zamjera sutradan, jer kada bi pokušali odvojiti kamp od festivala, pa da u njemu svatko ima slobodu ponit šta hoće, onda bi ljudi izgubili tu prisnost i blizinu sa izvođačima. Na Bearstonu je…
pročitaj više
U srcu drevnog drveća, gdje sunčeva svjetlost jedva blješti, Enja, vilenjak, rođena je, krštena mjesečevim zrakama. Sa smaragdnim očima i kosom poput zlata obasjanog suncem, Dijete prirode, s mnogostrukom ljepotom. Ovaj naslov i veličanstvena naslovnica albuma usmjeravaju nas prema herojskoj fantaziji kojoj se Cen-ProjekT predvođen njemačkim multiinstrumentalistom Chris Engels-om već približio na prethodnim albumima, no, ovaj put nadahnut mitskim narodom Vilenjaka, populariziran neusporedivim Tolkien-ovim spisima. Konceptualni album ‘The Story Of Enja’, čija je glavna nit fabule već u naslovu, vodi nas na čarobno putovanje kroz život mlade vilenjakinje Enje, te čije skladbe formalne ljepote integriraju književne i introspektivne teme. Pridonoseći izgradnji cjelokupnog narativa i atmosfere, svaka pjesma priča jedinstvenu priču…
pročitaj više
Na Tjentištu sam, prostoru Bitke na Sutjesci, mistu di je 7543 naših boraca ostavilo svoj život, od toga 41% dalmatinaca uz povike „Nećemo da nam unucima njemački jezik bude materinji, želimo ga učit na Duo Lingo, dobrovoljno“. Šta bi oni rekli što im oko kostiju danas tamburaju rokeri? Stari bi rekli: „Sram ih bilo, ovo je mjesto pieteta“. A mladi bi rekli: „Tu su da slave slobodu koju smo im izborili“. Deseti po redu je Ok Fest (kao i Ultra, božemeoprosti) , skupa sa Exitom i In Musicom najveće okupljanje dobre glazbe na ovim balkanskim prostorima. Da ne spominjem Ultru i Guču sad onima koji i ne čitaju ovakve osvrte. Ukupno…
pročitaj više
Slike, umjetnička djela, priče, pjesme, nakit, kostimi – popis se može nastaviti unedogled. Obožavatelja Tolkien-a očito ima i među glazbenicima. Imajući izvrsnu platformu za izražavanje emocija, mnogi od njih u svojim pjesmama navode svoju ljubav prema njegovim djelima. I dok neki autori koriste samo suptilne reference na Middle-Earth u glazbi, drugi posvećuju čitave albume. David Arkenstone Dok objavljuje ‘Music Inspired By Middle Earth Vol. II’ (2022), dugo iščekivani nastavak njegovog bestselera iz 2001. ‘Music Inspired by Middle Earth’, Arkenstone odražava stalnu svjetsku fascinaciju ovom pričom. Ova nadahnuta remek-djela, koja se međusobno nadopunjuju, ilustriraju različite aspekte Tolkien-ova mitološkog svijeta i pričaju originalnu priču na svjež, stilski raznolik način – kako to…
pročitaj više
Reći da je Tolkien-ovo djelo utjecajno bilo bi zaista blago rečeno, budući da su čak i dan danas ideje koje je iznio i narativna arhitektura koju je postavio u samoj srži mnogih autora različitih formi umjetnosti. Stoga nije ni čudo da postoji pregršt ideja i slika za korištenje u svijetu glazbe – što je upravo ono o čemu pokušavam govoriti u ovom tekstu. Uz ogromnu količinu autora i žanrova koje spadaju pod ovu temu, sveobuhvatnost nije moguće postići. Bob Catley Kao transcendentalno i nadahnuto djelo melodijske fantazije, prilagođavajući Tolkien-ovu iscrpnu pripovijest svježem putu melodičnog hard rocka kako bi se sjajno spojila s njegovim zrelim, karakterističnim tonovima, ‘Middle-Earth’ (2001) je treći…
pročitaj više
Kad je prije pola stoljeća izašao album „Dnevnik jedne ljubavi“, bila je svojevrsna senzacija, jer se u sred šlagerskog (tin pan) okruženja vinuo čak i na tadašnje top liste. Štoviše, iako početna tiraža i nije bila ni blizu liderima tog doba, vrijeme je bilo na njegovoj strani, jer se konstantno prodavao u nekim tiražama i, kako je sama Josipa rekla, prodaje se do današnjih dana (samo u Lisinskom nakon koncerta 40-ak komada vinila, brojka koliko god izgledala mala, danas skoro nedostižna većini novih izdanja). (btw. na netu su top liste prodanih vinila, dok se podatak o broju prodanih vinila ne može pronaći!) Album je nastavio svoj život tijekom dekada koje…
pročitaj više
Nije bilo izravnih pisanih dokaza o tome kako je reagirao na to što je njegov rad inspirirao posrnule hipije ili rock zvijezde, no Tolkien bi vjerojatno bio užasnut mnogim sastavima i glazbom koju je inspirirao, mada bi to bila tipična reakcija njegove generacije. Poznato je samo da nije volio The Beatles. Nije mogao predvidjeti posljedice objavljivanja svojih knjiga, ali je zanimljivo vidjeti kako jedan kreativni čin može nadahnuti mnoge slične i različite, šireći se poput valova u jezercu. Baklju inspiracije prenosimo niz generacije, nije na nama da je čuvamo, već da je održavamo i prenosimo dalje. Brocelïande Brocelïande iz San Francisca svira keltsku glazbu s britanskih otoka te srednjovjekovnu i…
pročitaj više
Prošli tjedan se održao treći, službeno drugi, a meni prvi Stonerski glazbeni Bearstone festival, od sride do nedilje u kanjonu uz rijeku Mrežnicu, između Ogulina i Slunja. To bukvalno znači 5 dana teške rokenrol muzike uz 30 više ili manje poznatih bendova i izbrojano točno 26 sati i 45 minuti rokanja autorske glazbe, plus 19 sati kreativno spontanog ludila na jamm sessionu. Krenuti to sve ozbiljno recenzirati nema smisla, ne želim da vas udavim. Bilo je takvih ljudi i njima svaka čast. Ja sam tu da vam okvirno, nekako dočaram dojam kako to sve izgleda, a da ostavim dovoljno znatiželje da se i sami uvjerite u to. Ali prije pisanja ovog osvrta…
pročitaj više
Prog glazba i Middle-Earth odavno su srodne duše, a mnogi sastavi crpe inspiraciju iz Tolkien-ovog svijeta fantazije. Može se raspravljati o tome da su mnogi od koncepcijskih albuma prog rocka ’70-ih bili pokušaj prijenosa Tolkien-ovih slika epske fantazije na format albuma. Pogledajmo, između ostalog, neke od njih. Genesis Nije veliko iznenađenje da su mnogi prog sastavi bili duboko nadahnuti s ‘The Lord Of The Rings’. “Stagnation” s albuma ‘Trespass’ iz 1970., nije izričito o Middle-Earth, ali mnogi obožavatelji primijetili su stihove koji izgleda evociraju Golluma: “Will I wait forever, besides the silent mirror/And fish for bitter minnows amongst the weeds and slimy water“. Pjesma je izašla nekoliko mjeseci nakon “Ramble…
pročitaj više
Tijekom godina mnogi kreativni umjetnici ova djela su uhvatili u drami, slici i glazbi, oživljavajući Tolkien-ove često inspirativne riječi. Glazba igra bitnu ulogu u njegovoj mitologiji, a ključna značajka koja čini njegovo djelo tako izvrsnim materijalom za epske pjesme jest da su romani već puni epskih pjesama (na vilenjačkom i drugim jezicima). Osim glazbenih referenci pronađenih u Tolkien-ovim djelima, opseg glazbe Legendariuma je tijekom godina dodatno proširen raznim pokušajima da se Tolkien-ovi tekstovi pjesama uglazbe ili da se stvore izvedena glazbena djela. Takve kreacije kreću se od pjesama i glazbe raznih filmskih i radijskih adaptacija do fenomena kao što je black metal inspiriran Tolkien-om. Međutim, mnogi ljubitelji ove vrste fantasy…
pročitaj više
Predavajući većinu svog života na Sveučilištu u Oxfordu gdje je bio istaknuti akademik na područjima starog i srednjeg engleskog, te staronordijskog, stvaralaštvo John Ronald Reuel Tolkien-a (1892. – 1973.), ograničeno na slobodno vrijeme, našlo je odušak u fantastičnim djelima, pričama za djecu, poeziji, ilustracijama i izmišljenim jezicima i pismima. Tolkien je stvorio Legendarium, izmišljenu mitologiju o dalekoj prošlosti Zemlje, čija je radnja smještena u pretpovijesno doba u fantastičnoj verziji našeg svijeta koju je nazvao srednjoengleskim imenom Middle-Earth, naseljeno ljudima, vilenjacima, patuljcima, trolovima, orcima (ili goblinima) i naravno hobitima. Glavni dijelovi njegovog Legendarija ‘The Hobit’ (1937.) i ‘The Lord Of The Rings’ (1954. – 1955.), te serije ‘The Silmarillion’ i ‘The…
pročitaj više
Rambovo ukazanje, u, ni manje ni više nego u HNK Split, je jedno od onih koje svoje postojanje temelje na pomalo nadrealnom doživljaju, a i percepciji pojma, umjetnost. Jer HNK Split pa i ostale slične institucije su pojmovno i perceptualno vezane za riječ umjetnost, ali one salonskog predznaka (ništa lošeg u tome) ili prevedeno, uz drame, opere, operete, .., dok je pojam rocka ipak van horizonta i lepeze kojom pokrivaju ovaj segment ljudske djelatnosti. Da se razumijemo, nisu baš toliko rijetki slučajevi da takve institucije bivaju domaćini i rock izvedbama, ali ipak, predstavljaju prije iznimku, nego pravilo. I kad se na sve izneseno „nakalemi“ performanse koji u biti nema svoju…
pročitaj više
Pretpostavljamo da su sastavi, koji postoje već desetljećima, davno iza sebe ostavili svoja najbolja djela, jer, iskustveno, to je u većini slučajeva ispravna pretpostavka. Ipak, polustoljetni švedski sastav Kaipa definitivno je iznimka, potvrđujući tu iznimku zadnjim albumima te posebno ovim, tek objavljenim. Krajolik i tradicija Skandinavije urezani su u njihovu glazbu, a ‘Sommargryningsljus’ je možda najcjelovitija takva vizija do sada; prava fuzija stilova spojenih s naglaskom na detalje, pri čemu su zahtjevi glazbe u fokusu svih uključenih. Album sadrži osam skladbi koje prikazuju noćno putovanje od sumraka do zore, pri čemu prve dvije pjesme predstavljaju sumrak, a posljednje dvije zoru, dok se između nalaze duže kompozicije sa snažnim melodijama, fascinantnim…
pročitaj više
Ukazanje Ramba Amadeusa aka Anonija Pušića je uvijek događaj. I da, katkad taj događaj ima donekle negativu impresiju , ali u većini slučajeva onu isključivo pozitivnu. I te kako pozitivnu!. Stoga odlazak u Šibenik na misu u sv. Mihovila nije bio događaj na koji se ide da bi se obnovile uspomene, ili kako on sam kaže „nostalgija“, već vidjeti, osjetiti nekog Ramba kojeg do sad niste vidjeli. Sama ideja o angažiranju jazz orkestra (više Big Bendovski orijentiranog), nameće nedoumicu u sam koncept, jer moramo biti iskreni, Rambo i orkestar, hm, nije djelovalo kompatibilno, poglavito u svjetlu njegovih urnebesnih koncerata. Stoga, put pod noge i u susret iznenađenju, ma kojeg predznaka.…
pročitaj više
Većina, ako ne i svi ljubitelji muzike poznaju Little Stevena, ili punim imenom Steven Van Zandta. Njegov je medijski image danas percipiran kao sjena Bruce Springsteena na sceni i u studiju. Sporedna uloga u velikom „filmu“ mu očito ne smeta, a i sam je to nebrojeno puta izjavljivao. E sad, s ovakvim predznanjem, aj i po nekom informacijom o glumačkoj i solo karijeri, ali koja se više uzima kao neka vrst ispušnog ventila, nego stvarni kreativni napor i doseg, sjedate pred ekran i pripremate se pogledati dokumentarac o njemu. Već pogled na trajanje, dva i pol sata, budi laganu nevjericu, jer, čemu? I onda počinje. Redaju se sekvence, fragmenti iz…
pročitaj više
Alternativna fešta se približila kraju. Posljednja večer Trag festa je spustila zastor nad svetkovinom alternativnog zvuka. Kao i prethodni, i ovaj zajednički koncert je imao svoj ID, i nekako se izdvojio….. Gardelino Pomalo oksimoronski u najvrućem danu u godinu, zvuči najava warm-up nastupa Damira Domančića aka Gardelino (po hvorski, ili grdelin po trogiiirski, službeni, češljugar… bljak!) No, kako je klima u dvorani besprijekorno radila svoj posao (rijetkost u današnjem javnom okruženju, i pri tom ne mislim na klime, već na ono javno okruženje!), Gardelino je izveo svoj performance, najprije sam sa svojom gitarom, a potom ga je diskretno pratio Frane Duilo na gitari (slide!) i klavijaturama. Teško je govoriti o…
pročitaj više
Pamtit će se petak 21.06.2024 u povijesnim memoarima po više događaja. Prvi službeni dan lita sunce bez kojeg nema života nam je besplatno dijelilo opekotine i melanome koje tek treba da se otkriju dermatološkim pregledom, na kojeg bolje da se odmah zakažete ako mislite za njega dobiti besplatni termin do Božića. Ipak za utjehu i koji stupanj manje nego dan prije pobrinila se ljetna magla sastavljena od fine pješčane prašine koja ulazi u oči i muči ko sitan kamen na dnu cipele Gibbonija. Al šta nas brige, zatvorimo se u kuću, upalimo klimu na 20, otvorimo jeftinu pivu iz Lidla i pustimo da se vrti gramofon, sve dok se ne…
pročitaj više
Mlada zagrebačka pjevačica Tia Miljanović lansirala je tri ljetna hita u lipnju te nagovijestila ljeto svojim prvim EP-om pod nazivom “Ritual”. Ovaj jedinstveni projekt, koji uključuje interludij “Ritual” te pjesme “Haleluja”, “Puni Krug” i “Da Prodišem”, odiše svježinom i umjetničkom dubinom. U suradnji s renomiranim producentima Pocket Palmom i Vlahom Arbulićem, Tia stvara zvukovnu čaroliju koja savršeno dočarava ljetnu bezbrižnost i emotivnu snagu. “Ritual” je više od glazbenog izdanja – to je putovanje kroz osjećaje i ritmove, odraz mladenačkog entuzijazma i kreativne energije koja obećava da će osvojiti srca slušatelja. Za Tiu, “Ritual” nije samo običan motiv, već ima duboko osobno značenje koje svatko može interpretirati na svoj način. Ritual…
pročitaj više
Sinoć u prepunoj crkvi sv. Nikole koncertni dio prvog Festivala orgulja Trogir je otvorio već profilirani i uigrani trio Lur kojeg čine flautistica Lucija Rašeljka Petrač, sopranistica Rea Alaburić te orguljašica Ursa Ljuban. Na radost domaće publike i brojnih stranih turista koji itekako cijene i poznaju orguljsku umjetnost te domaćina – sestara benediktinki, članice su izvele jedan decentan i raznolik program kombinirajući oba instrumenta koja se nalaze u crkvi – mali orguljski pozitiv radionice Vleugels iz 2006. godine te mehaničke orgulje radionice braće Rieger (Češka) iz 1907. godine koje se nalaze na koru crkve. Tisućljetna tradicija i baština ovog samostana oduzima dah, a u tom arhaičnom ugođaju je i započeo…
pročitaj više
E najbolje je pisati osvrt sa koncerta nakon prospavane noći i slegnutih dojmova. To neki drugi put, ja još pošteno odspavao nisam, pa kad već pere nesanica, ajde da je iskoristim za nešto “pametno”. Za ovaj koncert sam se pripremao mjesecima, radio u prosjeku i po 11 000 koraka oko kuće dnevno, da bi lakše mogao podnijeti skakanje i šutku u gomili. Falilo mi samo da se prijavim na polumaraton ili da jednostavno bježim policiji kada me zaustave u rutinskoj kontroli. Pamtim to kao da je bilo danas kada sam dobio, kupio ili pak ukrao crnu kazetu sa nabildanim istetoviranim crnjom u lancima na naslovnici. Stavio sam je pažljivo u…
pročitaj više
Drugi dan Trag festivala u Trogiru je iza nas. Zanimljiv prostor Kantuna Kulture Trogir u blizini trenutno nepostojećeg kružnog toka, je pravo otkriće za mene. Iako se tu neplanski upalo kao zamjena u zadnji tren, jer je festival trebao biti u gradskom parku pored, gdje sam ga i tražio kada sam parkirao i gubio se među šikarom nadajući se u sjeverni izlaz. Ne vjerujem da je ta činjenica nekog odbila od dolaska, ali sigurno nije nikoga razveselila, pogotovo tonca koji pripremu za slaganje zvuka na otvorenom nije baš htio u zadnji tren mijenjati na zatvoreno. Ali sve u svemu, meni se sviđa dvorana, hodnik, ulaz, šank, toalet, bina i svjetla…
pročitaj više
Djeluje pomalo nestvarno da su u Našem Malom Mistu događa nešto što miriše na živu svirku, a još nestvarnije kad se u taj okvir stavi činjenica da se radi o alternativnim bendovima koji već iza sebe imaj respektabilni status. U biti i sam pojam statusa na našoj sceni kad govorimo o alternativi ili nekoj vrsti undergrounda predstavlja skoro pa oksimoron lako dokaziv u svakodnevnom životu punih arena i Arena, ali s nekom drugom vrsti muzike. Stoga, kako je ovo nestvarno prešlo u stvarno, odmah na samom početku, prst gore i čestitke organizatoru, prvenstveno na hrabrosti i potom na znanju u odabiru, koga dovesti prvu večer. Jer, ma koliko medijski ne…
pročitaj više
Fu Manchu, jedni od rodonačelnika stoner rock žanra, vraćaju se s novim albumom, „The Return Of The Tomorrow“. Album započinje s „Dehumanize“ i „Loch Ness Wrecking Machine“, čiji zvuk je zaštitni znak benda; heavy rock 70’ih s punk energijom. „Hands Of The Zodiac“ dosta podsjeća na album Black Sabbatha – „Master Of The Reallity“, a sam vokalist i gitarist Scott Hill je kazao za tu pjesmu: “Hands Of The Zodiac“ govori o mom prijatelju astrologu koji bi uvijek pitao želimo li znati nešto o našoj budućnosti kad god bismo se družili. Noću bi gledao u zvijezde i lutao sva ta čudna predviđanja, od kojih se nijedno nije obistinilo. Rekao bi…
pročitaj više
Ti koji čitaš ovo, odmah da te upozorim, ovo je potpuno amaterski osvrt na koncert Rammsteina, jer ja ne da ih ne slušam, ne da nikada nisam poslušao ni jedan njihov album, nisam ni pogledao ni jedan spot, niti znam iti jednu pismu osim “Du hast”, za šta i dalje nisam siguran šta uopće znači. Nego, (postoji još i nastavak ‘Nego’ na ono ‘ne da nikada nisam’), a nego je da nisam niti iz pristojnosti bacia pogled na YouTube, Wikipediju ili Tidal (koji inače koristim svaki dan), da ih malo bolje upoznam, čak ni za opravdane potrebe ovoga teksta. Ok, sada kada smo to riješili… Zašto sam ih onda iša…
pročitaj više
Svašta volim čut i u svemu uživat, od AC/DC-a do Šabana Bajramovića, ali jedino za blues mogu reći da svira u otkucajima moga života. Blues je soundtrack moga življenja i kada sam dole i kada sam gore. Jer on je početak i kraj, a ono sve između je prolazno i kako dođe i prođe. Sigurno ne živimo u najsjajnijim momentima te vrste glazbe, niti na teritoriju gdje je on svakodnevnica (Memphis, New Orleans) i koliko god htio, nikada neću vidjeti uživo BB Kinga, Johnnye Lee Hookera, Stevie Ray Vaughana, Jimi Hendrixa, Rorya Gallaghera…bar još ne u ovom tijelu i u ovoj ograničenoj dimenziji. Ali mogu biti zahvalan da se neki ljudi…
pročitaj više
“A Mass To The Grotesque” je drugi studijski album The Troops Of The Doom, bivšeg gitariste Sepulture, Jairo Guedza. Izašao je 31. svibnja, 2024. preko njihove diskografske kuće Alma Mater Records. Album započinje sa „Solve Et Coagula“, „Chapel Of The Ghouls“ i „Dawn Of the Mephisto“ (čiji su video spotovi predstavili album). Napravljeni su u stilu death/thrash metala 80’ih, dok „Demed Divinity“ i „Imposter King“ ostavljaju dojam kao da su neobjavljene pjesme iz rane faze Sepulture („Bestial Devastation“/“Morbid Visions“). „Faithless Requiem“, kao i „Terror Inheritance“ me podsjećaju na fazu Kreator – „Pleasure To Kill“ i Slayer – „Hell Awaits“. Tu je i „Psalam 7:8 – God Of Bizzare“, koja počinje s…
pročitaj više
Meni Sting spada u Top 10 najboljih i najvažnijih solo pop glazbenika svih vremena, uz bok Michael Jacksonu, David Bowieju i Princu. I njega vidjeti mi je moralna obaveza iako naravno to očito nije muzika moje droge. Ali kada sam tražio ljude da mi rade društvo na njegovom koncertu u Zagrebu sa svakim upitom sam se osjećao sve usamljenije i čudnije. Dobro, koncert baš na ponedjeljak i nije najsretniji odabir, ali redom odgovori i samih Zagrepčana tipa: ‘Da mi nisi sada rekao ne bih ni znao da nastupa’ su me ozbiljno zabrinuli hoće li čovik uopće napuniti Arenu. Možda bih otišao i sam da ne postoji još jedan zaljubljenik u…
pročitaj više
I posljednji član najjače inkarnacije benda Iron Butterfly je preminuo. Lokomotiva i autor skoro cijelog opusa grupe, dok je bio u njoj, Doug Ingle ili punog imena Douglas Lloyd Ingle, je sada s ekipom i vjerojatno smišljaju neku novu packu kojom će preokrenuti svijet nebeskog rocka naglavačke. Jer baš to su napravili sa svojim najvećim hitom, kompozicijom „In-A-Gadda-Da-Vida“. Nakon tog izdanja svijet muzike nikad više nije bio isti. Daleko od toga da su bili prvi koji su na vinilu otisnuli sedamnaest minuta muzika u jednoj kompoziciji, ali bili su najkomercijalniji i time najzaslužniji da se glas o probijanju trominutne barijere pronio diljem zemaljske kugle. Sam Doug je kumovao svemu, od…
pročitaj više
Godina 1991, rat je već počeo, ja ništa ne razumin. Samo želim pobjeći u svoj svijet i slušati muziku. Zamolio sam prijatelja da mi snimi 2 albuma koja sam žarko želio čuti. Na TDK kazeti od 120 minuta i 12 kuna nalazilo se refleksija stanja svijeta i svijesti u tom vremenu: A strana: Guns n’Roses/ Appetite for Destruction B strana: AC/DC/ Razors Edge. To se preslušalo taman dovoljno, nekih 130 puta, da mogu slobodno maštati kako ću zaminiti nekoga od njih na bini jer već znam sve tekstove napamet. A realnija maštarija je bila kako ću ih bar gledati uživo, što nije izgledalo da će se desiti u skorije vrime. …
pročitaj više
Drevno keltsko štovanje duha u svemu preživjelo je i danas – živahno nasljeđe mistične mudrosti jedinstveno u zapadnom svijetu. Keltsko shvaćanje prijateljstva nalazi svoje nadahnuće i vrhunac u uzvišenom pojmu srodne duše – anam cara, gdje drevna učenja, priče i blagoslovi keltske mudrosti pružaju tako duboke uvide o univerzalnim temama prijateljstva, samoće, ljubavi i smrti. Biti anam cara zahtijeva svrhovitu prisutnost – potrebu da se pojavimo s apsolutnim integritetom namjere. Dubina povezanosti koja rezultira ovom razinom odnosa rađa pripadnost, prihvaćanje, povjerenje, predaju i na kraju unutarnje iscjeljenje. Poznat po svojoj ljubavi prema kreativnoj raznolikosti i nizu suradnji (Yes, Strawbs, itd.), premda poznatiji kao dio prave klavijaturističke dinastije, Oliver Wakeman je…
pročitaj više
Dennis Thompson (pravog imena Tomich, op.prev.) je američki glazbenik, tj. bubnjar benda MC5 iz Detroita, koji je zajedno sa Stoogesima udario kamen temeljac punk rocka. MC5 je najpoznatiji po singlu “Kick Out The Jams”, koji je od strane diskografske kuće Elektra povučen iz prodaje, zajedno s naslovnim albumom zbog ” opsesivnog rječnika” (riječ “motherf****r, op. prev.). Bez obzira na sve, „Kick Out The Jams“ postaje veliki hit kojeg su obradili mnogi (Blue Oyster Cult, Rage Against The Machine, Afrika Bambaataa, Henry Rollins & Bad Brains). No, bend je počeo pratiti loš glas: njihov menadžer John Sinclair osnovao je antirasistički kolektiv White Panther Party, dok je bend protestirao protiv rata u…
pročitaj više
Steve Albini je američki producent, glazbenik i novinar, koji je svoju karijeru započeo početkom 80’ih, gdje je pisao za lokalne punk fanzine, te na takav način stekao reputaciju osobe koju ili volite ili mrzite. Inspiriran imenima poput Public Image Ltd, Killing Joke, Cabaret Voltaire, The Cure ubrzo osniva svoj bend Big Black, te ’82. godine objavljuje prvi album, EP „Lungs“. Trebam napomenuti kako je sve instrumente odsvirao Albini, dok je za bubnjarski dio zadužena “Roland”; ritam mašina TR-606. Uglavnom, nalazilo se svega: sličice Bruce Leea, kondomi, kovanice (sitniš), komadi žice, papirnata maramica. Na tom prvom albumu, Albini je dao do znanja s kim imaju posla Ubrzo se pridružuju Jeff Pezzati (bas),…
pročitaj više
Preminuo je posljednji član originalne postave sastava Moody Blues, Mike Pinder. Njegovim odlaskom se definitivno zatvara embrionalni dio života ove velike grupe, koja je nastala na temeljima lokalno popularnih bendova iz Birminghama. U biti Mike i Ray Thomas, su bili ti koji su pokrenuli inicijativnu za osnivanje benda, a pridružili su im se Denny Laine, Clint Warwick i Graeme Edge. U tom sastavu bend snima par singlica, od kojih druga „Go Now“ na iznenađenje svih, dospijeva na prvo mjesto top liste u UK. Album kojem je prokrčila put „The Magnificent Moodies“ isto tako biva dobro primijećen, te se grupi smjestila budućnost. Poglavito u svjetlu činjenice da je album lansiran i…
pročitaj više
Screaming Tress su jedan od ključnih bendova grunge pokreta s početaka 90’ih. Osnovani 1985., objavili su osam studijskih albuma, sve do razlaza 2000. Album „Weird Things Happening“ je demo snimka neobjavljenih pjesama koje su napravili vokalist Mark Lanegan i gitarist Gary Lee Connor između ’86 – 88′ godine. Sniman je na četvero kanalnom rekorderu, a miks je radio Jack Endino, čuveni producent koji je poznat po radu s bendovima kao što su Nirvana, Soundgarden, … . Album započinje s „Electrfy“, koja dosta podsjeća na Velvet Underground, dok je „What’s Never Been“ pod utjecajem Small Faces. Kod „When It Comes Around“ i „Next To Myself“ dominira psihodelični i garage rock ugođaj,…
pročitaj više
Prije mjesec dana, Pearl Jam je objavio novi album, „Dark Matter“. Album je sniman u čuvenom Shangri-La studiju, a producirao ga je Andrew Watt, koji je ujedno radio na solo albumu frontmena E. Weddera, „Earthling“. Na albumu se pojavio i session gitarist Josh Klinghoffer, najpoznatiji po radu s bendovima / solistima Red Hot Chilli Peppers, Jane’s Addiction, Beck i Iggy Pop. Album započinje s „Scared Of Fear“ koja dosta podsjeća na fazu albuma „Yield, No Code“, dok je „React Respond“ pod utjecajem Soundgardenovog albuma „Badmotorfinger“. „Wreckage“, koji je ujedno i singl koji je najavio album je akustična balada, te djeluje kao uvod u sljedeću pjesmu, naslovnu „Dark Matter“, u kojoj…
pročitaj više
Preminuo je Dickey Betts! Jedan od posljednjih Mohikanaca prošlog stoljeća je otišao tiho, kao što je i živio u posljednje vrijeme. No, u mladosti je bio sve samo ne tih. Pod svjetla reflektora je došao kao su-osnivač i drugi gitarista južnjačke grupe Allman Brothers Band. Do smrti Duane Allmana je živio u njegovoj sjeni, bez prihvaćenog priznanja o ulozi u radu grupe. Tek njegovim odlaskom, Dickey dobiva ono što je trebao imati od početka. Pa kako i ne bi kad su neke od najpoznatijih pjesma matične grupe u cijelosti njegovo djelo (“Ramblin’ Man”), a autor je i dvaju instrumentala koji su proslavili bend (“In Memory of Elizabeth Reed” i “Jessica”).…
pročitaj više
Psihodelični temelji i inkorporacija klasične glazbe možda su bile iste odskočne daske koje je koristila većina drugih progresivnih scena diljem svijeta tijekom istog razdoblja, ali čak i u ovoj embrionalnoj fazi u zraku se osjećao dašak nečeg drugog. Početkom ’70-ih Italija je bila pogođena takozvanom britanskom invazijom i progresivne grupe su posudile praktički sve stilske značajke britanskog simfonijskog rocka: duge i strukturirane pjesme (suite), tematske albume (konceptualni albumi), sofisticirane i pretenciozne tekstove s čestim referencama na mitologiju, do filozofije i fantazije, kontaminacije klasičnom glazbom i velikim naglaskom na klavijaturama, složenih ritmičkih rješenja, baroknih aranžmana, obrada s umjetničkom vrijednošću. Stranica koju ste otvorili je samo uvod u objavu. Integralnu verziju možete…
pročitaj više
Ono ka, napokon, ..! Nakon XYZ godina postojanja splitski Harpoon Blues Band je izdao singlicu „Puka san“, autora Ivana Gilića. O ovom se bendu ne priča, jer njihova se muzika sluša. Iako su do ove kompozicije izvodili samo obrade blues provenijencije, tijekom godina brušenja na pozornici su se odmakli od pukih reproduktivaca i utabali neku svoju stazu u prenapučenoj lepezi blues izričaja. Kao i svaki bend imaju dobrih i onih manje dobrih svirki, iako su te manje dobre svirke za nekoliko kopalja iznad prosječnih izvedbi. I u tim trenucima se gušta u njihovoj izvedbi. No, kad im se zvijezde poklope i planeti uđu u konstelaciju, … e to se mora…
pročitaj više
Iako se na progresivni rock uvijek gledalo kao na uglavnom britanski fenomen, nicao je i u ostatku svijeta. Drugdje na kontinentu, Focus je postao jedan od najtraženijih nizozemskih glazbenih izvoznih artikala, najvećim dijelom zahvaljujući slavnoj predstavi kao što je “Hocus Pocus”, skladbi koja se vrtoglavom brzinom izmjenjuje između vrištećih gitarskih rifova, komično-opernog falseta i maničnog udaranja flautom Thijs Van Leer-a. Pored toga, doprinio je lirskim stihovima za flautu elegantnim instrumentalima poput njihovog prvog singla, “House Of The King”, a također je objavio nekoliko izvrsnih solo albuma uključujući svoj album klasične flaute ‘Introspection’. Stranica koju ste otvorili je samo uvod u objavu. Integralnu verziju možete naći ovdje! Posjete: 1
Preminuo je Stephen Malcolm Ronald Nice ili bolje znan kao Steve Harley. Kad su se sedamdesetih godina prošlog stoljeća na valovima Glam pokreta na sceni pojavili Cockney Rebel, bili su od strane kritike žigosani kao „manje talentirani supstituti“. Za to vrijeme donekle razumljiv pridjev, jer na sceni su harali divovi, a neki u tim trenucima i na kreativnom vrhu svoje karijere. No, gledajući danas njihova prva dva albuma „The Human Menagerie“ i „The Psychomodo“, teško se oteti dojmu unikatnosti i originalnosti izričaja, pa čak i u kontekstu vremena u kojem su nastali. A da o današnjim danima i ne govorimo, jer sam pristup, filozofija izlaganja, koncepta, pa i lucidnosti izričaja…
pročitaj više
Trend koji su Traffic, Jethro Tull i drugi počeli kotrljati krajem ’60-ih postigao je zamah u prvoj polovici ’70-ih dok se prog rock penjao kroz stratosferu, kombinirajući okus psihodelije s avanturom i sofisticiranošću diplomiranih instrumentalista na konzervatoriju. Sedamdesete su navijestile eru u kojoj je prog rock zasjao najjače. U tom se razdoblju žanr etablirao kao moćna sila u glazbenoj industriji, producirajući neke od najlegendarnijih sastava i albuma. Ovdje je, možda više nego na bilo kojoj drugoj sceni, flauta našla dom. Gitarist Mick Abrahams napustio je Jethro Tull nakon njihovog prvog albuma ‘This Was’ i osnovao vlastiti sastav Blodwyn Pig koji je izdao dva dobra albuma za A&M, a zatim je…
pročitaj više
Stvarno, flauta u rock ‘n’ rollu? Da, ovo je bio eksperiment koji je doveo u pitanje samu definiciju rocka. Neki ljudi su to voljeli. Ali drugi su mislili da je to najnapuhanija, najpompeznija glazba koju su ikad čuli. Sudbina flaute u modernoj glazbi ima tendenciju da fluktuira na taj način, kroz faze sveprisutnosti, a zatim kroz duga razdoblja zastoja. Zapravo, unatoč tome što je bio tako star instrument, kasno je došao u popularnu glazbu 20. stoljeća, uživo i studijski, jer je njegova finoća zvuka išla protiv toga. U orkestru koji uključuje cijelu sekciju drvenih puhača, može se čuti masovna snaga mnogih svirača flaute, ali u manjim ansamblima i aranžmanima s…
pročitaj više
Ne pohodim baš jazz festivale, ali kad sam vidio preporuku druga Predraga Lovrinčevića Lovre na njegovom zidu fejsa i pogledao video, odlučio sam nedjelji dati smisao i potegniti do Zagreba vidjeti Lizz Wright, mladu soul, gospel i bluz divu mojih godina. Znao sam o njoj koliko i o bruto nacionalnom dohotku Južnog Sudana. A nisam si dao ni vremena istražiti, osim par pisama na Tidalu. Samo sam se javio kolegama muzičarima Vedranu Perkovu i Bruni Vrgoču koje nisam morao dugo nagovarati da iz svoje mutne rokenrol i bluz svakodnevnice uskoče u jazz čiste vode. Svima nama trima to je bio prvijenac u prostoru Kino Sc (Studentski Centar), pa ni sami nismo znali…
pročitaj više
Uobičajeno je reći da chillout glazba ne postoji da se čuje, već osjeti. U vezi s tim, može se postaviti pitanje kako jedna od najvećih chillout i downtempo skladateljica, producentica i DJ-ica našeg vremena, prozvana “The Queen Of Chillout“, Marga Sol (pravim imenom Margarita Sotirovska), to uspijeva postići? Jednostavno bi se moglo reći da je tajna njena uspjeha u tome što uvijek osjeća raspoloženje publike i vibrira s njom. “Zagledam se duboko u sebe i shvaćam da je moja sreća u samom procesu stvaranja, ali smisao svega ovoga je kada nekoga usrećim ili opustim kroz svoje glazbene priče, svoje glazbeno stvaralaštvo; kada nekoga inspiriram ili motiviram da dođe u kontakt…
pročitaj više
Frekvencija odlazaka se ponovo zahuktava. Biologija uzima danak u životima i ne bira, odlazi se na put bez povratne karte, bez obzira na …. Petar Luković je otišao kao još jedan iz (osobne) nostalgične prošlosti, za pisca ovih redaka kao jedan od oslonaca izvora svega rokerskog iz sedamdesetih, Džuboksa. Možda mi i ne bi ostao toliko u sjećanju, jer osobno ga nisam poznavao, a ni upoznao, da nije bilo njegovog stila pisanja. Bilo da je pisao o koncertima ili o albumima, sipao je humor, satiru utkanu u istinsko poznavanje materije o kojoj piše. I osjećao ju je i time se ne jednom doveo u situaciju da je stao na jednu…
pročitaj više
Svi oni koji su početkom 80-tih prošlog stoljeća tko zna kojim kanalima nabavili i slušali This Heat, njihova dva albuma, presnimivši ih na kasete, ushićeni su dočekali vijest da Charles Hayward, utemeljitelj, pjevač i bubnjar, dolazi ponovno u Zagreb, ovog puta sa svojim kolektivnim sljedbenicima. To je družba relativno mladih glazbenika, multi-instrumentalista sa suvremene londonske eksperimentalne glazbene scene, gdje svi članovi jednakopravno doprinose u oblikovanju i izgradnji zvuka ovih kreativaca. Sublimirani pop koji utkan u avangardu, eksperiment, koji u neka doba prelazi u drone obrazac. Krajem prošle godine objavljuju svoj prvijenac, a službena rock kritika dočekuje ga hvalospjevima. Neki časopisi tipa Wire, Mojo i Uncut natječu se tko će napisati…
pročitaj više
Skoro sramežljivo se u medijima pojavila vijest da je preminuo Damo Suzuki. U biti, Facebook stanica pjevača je objavila vijest o njegovoj smrti, a prenijeli su je muzički magazini diljem zemaljske kugle. Pomalo nelogična konstatacija, da odlazak skoro pa anonimnog pjevača van specijaliziranih krugova, ovako odzvanja medijskim prostorom. Što samo po sebi dakako eliminira pridjev „anonimnog“ i stavlja ime u kontekst vremena i događaja u kojima je sudjelovao. A sudjelovao je u jednoj od najvećih trilogija moderne muzike, albuma „Tago Mago“, „Ege Bamyası“ i „Future Days“, grupe Can. Ova je trilogija postavila temelje kraut rocku kao pravcu, ali je svoj utjecaj prelila daleko van okvira žanra kojeg je utemeljila i…
pročitaj više
00:00 Nastavljam sa serijom od tri emisije posvećene grupi Led Zeppelin. U ovoj emisiji ću prezentirati njihov cjelokupan uživo album “Celebration Day”, snimljen 2007. godine na koncertu u londonskoj O2 areni. Ovo je ujedno i posljednje ostvarenje ove velike grupe. Koncert je bio posvećen osnivaču Atlantic Recordsa, Ahmetu Ertegunu, koji je bio jedan od rijetkih u ono vrijeme, koji je uočio veliki potencijal ove grupe na njenim počecima i u neku ruku možemo komotno reći, da nije bilo njega, ne bi bilo ni Led Zeppelina, bar ne u ovom obliku i ovoj veličini. O grupi Led Zeppelin se u ovih četrdesetak godina puno pisalo. Započelo je s pljuvanjem, a završilo…
pročitaj više
00:00 Pred vama je druga od tri emisije posvećene grupi Led Zeppelin. U ovoj emisiji ću nastaviti sa prezentacijom rada grupe i to od njihovog možda najboljeg albuma, “Physical Graffiti”. I onda je došla 1975. godina kad Led Zeppelin objavljuju svoje najzrelije ostvarenje “Physical Graffiti”. Samo snimanje albuma biva popraćeno mnogobrojnim incidentima, od kojih je jedan dobrano uzdrmao grupu. Naime, zbog meni nepoznatih razloga, John Paul Jones je najavio napuštanje grupe. Znajući njegovu ulogu unutar strukture organizacije Zeppelina, bilo je to skoro ravno raspuštanju same grupe. Incident se nekako izgladio i snimanja su nastavljena. “Physical Graffiti” obara sve rekorde u prodajama, nepotrebno je napominjati da je zauzeo sve moguće top…
pročitaj više
Ima nešto u osamdesetima što je neobično opojno za ljude, zbog čega se osjećamo tako nostalgično, posebno ako smo tada bili tinejdžeri, pa čak i onima, ili možda posebno onima, koji ih zapravo i nisu proživjeli. Gledano u kontekstu svojih najprepoznatljivijih, vizualno zadivljujućih sastojaka, ’80-e se neprestano vraćaju – u dizajnu, glazbi i popularnoj kulturi. Kao što jedan komentar na YouTube-u kaže: “Tragedija odrastanja u ’80-ima je u tome što u to vrijeme niste shvaćali koliko je to sjajno, a kada ste konačno shvatili, bilo je gotovo.” Pitanje o podrijetlu suvremene popularnosti ’80-ih može izazvati različite odgovore. Neki to vide kao nostalgiju za vremenom zapadnog ekonomskog prosperiteta kada se činilo…
pročitaj više
Oko 100.000 studenata okupilo na pekinškom Trgu Tiananmen kako bi odali počast Hu Yaobangu, svrgnutom vođi Komunističke partije Kine koji je bio orijentiran na reforme, i izrazili svoje nezadovoljstvo autoritativnom komunističkom vladom Kine, te su zahtijevali demokratske reforme i kraj korupcije u kineskom komunističkom sustavu. Bio je to početak masovnih demonstracija na trgu Tiananmen. Prosvjedi su nastavili rasti tijekom travnja i svibnja sve dok početkom lipnja nisu okončani nasilnom vojnom silom pri čenu je stotine prosvjednika ubijeno. Američke trupe upadaju u Panamu u pokušaju da svrgnu čelnika generala Manuel Norieg-u. Berlinski zid, koji je dugo bio simbol Hladnog rata, pada, nakon što je istočnonjemačka vlada objavila da su granični prijelazi…
pročitaj više
Nakon osam godina i više od milijun mrtvih, iransko-irački rat završava kada Iran prihvaća prekid vatre uz posredovanje UN-a. Sovjetska Crvena armija se povlači iz Afganistana. SSSR se uključio u sukob 1979., a njihove trupe su ga napustile tek u veljači 1989. George HW Bush izabran za predsjednika, inauguriran u siječnju sljedeće godine. Stephen Hawking objavljuje “Kratku povijest vremena”. “The Phantom Of The Opera” Andrew Lloyd Webber-a počinje na Broadwayu, s Michael Crawford-om u naslovnoj ulozi. U kinima: The Big Blue Uz veličanstveni soundtrack Eric Serra-e, Luc Besson-ova dubokoumna melodrama naglašava vlastitu dubinu – emocionalnu, umjetničku, oceansku – dok se bori između svoja dva glavna rivala. Stranica koju ste…
pročitaj više
Svjetska populacija doseže otprilike pet milijardi. Mathias Rust, državljanin Zapadne Njemačke, doletio je malim zrakoplovom Cessna u Moskvu i sletio na Crveni trg. Taj je trik ponizio sovjetsko ministarstvo obrane jer je istaknuo nedostatke u njihovom golemom sustavu, a na kraju su ministar obrane i šef protuzračne obrane otpušteni. Na vrhuncu Hladnog rata američki predsjednik Ronald Reagan održao je svoj poznati govor na Berlinskom zidu u Zapadnom Berlinu. Reagan je preklinjao vođu Sovjetskog Saveza, Mihaila Gorbačova, da “sruši ovaj zid“, pozivajući ga da uključi ponovno ujedinjenje Njemačke kao dio Gorbačovljeve “perestrojke” (restrukturiranja) koja je bila obećana svijetu kada je preuzeo vlast. Reagan je također iskoristio govor kako bi potaknuo sovjetske…
pročitaj više
Zadnjih dana slušamo o rasprodanim Arenama, rasprodanom Saxu sedam dana zaredom, a vrlo malo o rasprodanom Vintageu i Močvari dva dana zaredom, što je pošlo za rukom zagrebačkom one-man bandu IDEM. Antun je trombonist Porto Morto, a i pjevač i gitarist Trophy Jump, no svojim je prvim albumom „Poyy“ izazvao pravu senzaciju na hrvatskoj indie sceni. Idem je DIY pop punk projekt u kojem je Antun sve. Od kompozitora, tekstopisca i svirača. A ako bismo baš htjeli povlačiti paralele onda bismo prizvali Franka Turnera, Becka, Sleaford Modse i pop punk estetiku. Nisam bio na prvom koncertu u Vintageu, ali bio sam sinoć u Močvari i bio oduševljen količinom pozitivne energije…
pročitaj više
Sovjetski nuklearni reaktor u Černobilu eksplodira 26. travnja uzrokujući oslobađanje radioaktivnog materijala u većem dijelu Europe. Stotine tisuća ljudi je raseljeno zbog katastrofe dok je Sovjetski Savez evakuirao i zatvorio okolno područje unutar 28 milja od nuklearne elektrane. Samo 73 sekunde nakon što je poletio s Cape Canaveral na Floridi, Space Shuttle Challenger sa sedam članova posade je eksplodirao. Dok je svijet gledao na televiziji uživo, vatrena kugla koja je uslijedila strmoglavo je pala s neba i nestala u oceanu ispod. Tragedija je zaprepastila naciju i svijet te postala odlučujući trenutak za generaciju Amerikanaca. Sovjetski Savez lansira središnju jedinicu modularne svemirske postaje Mir u Zemljinu orbitu. Tijekom sljedećeg mjeseca nakon…
pročitaj više
Potres od 8,1 Richterove ljestvice pogodio Mexico City – poginulo je više od 9.000 ljudi. Mihail Gorbačov postaje vođa SSSR-a nakon što je izabran za generalnog sekretara Komunističke partije Sovjetskog Saveza. Coca-Cola je predstavila “New Coca-Colu” što su mnogi promatrači proglasili najgorom marketinškom greškom u povijesti, te su obožavatelji marke prosvjedovali protiv te odluke uz izrazito negativan odgovor. Nintendo Entertainment System (NES) pušten je u promet na sjevernoameričkim tržištima, izvorno lansiran sa sedamnaest igara. Live Aid pop koncerti u Philadelphiji i Londonu koje su organizirali Bob Geldof i Midge Ure prikupili su više od 120 milijuna dolara za pomoć gladnima u Etiopiji. Osim 160.000 prisutnih, gotovo dvije milijarde ljudi skakutalo…
pročitaj više
U Orwell-ovoj godini… Velika Britanija i Kina slažu se da će se Hong Kong vratiti Kini 1997. Ljetne olimpijske igre 1984., poznate i kao Igre XXIII. olimpijade, održane u Los Angelesu – SSSR i sovjetski blok bojkotiraju Olimpijske igre kao odmazdu za bojkot Zapada ljetnih olimpijskih igara 1980. u Moskvi. XIV Zimske olimpijske igre otvorene su u Sarajevu, Jugoslavija, jedine Olimpijske igre do sada čiji je domaćin bio član Pokreta nesvrstanih. Najbolji britanski i irski pop glazbenici okupili su se u studiju Notting Hill kako bi osnovali Band Aid i snimili pjesmu “Do They Know It’s Christmas” kako bi prikupili novac za pomoć gladnima u Etiopiji. Stranica koju ste otvorili…
pročitaj više
00:00 Prije nekog vremena sam sam imao priliku pogledati zadnje izdanje koje su potpisali Led Zeppelin. Radilo se o snimci koncerta u londonskoj O2 Areni i njihovom koncertu posvećenom osnivaču Atlantic Recordsa, Arhmetu Ertegunu. Bila je to večer kad su veliki ponovo sišli na zemlju i pokazali ono što svi znamo – da su bili i ostali najveći među najvećima. Bila je to večer bez nostalgije za nekim prošlim vremenima, jer za to nije bilo ni mjesta – to je bila večer u kojoj se, po tko zna koji put kad su oni u pitanju, dogodila muzika. I to muzika koja nakon 40 godina od svog nastanka nije izgubila ništa…
pročitaj više
Godina u kojoj je rođen Internet i mobitel također je vidjela i mnoge tragedije. U Etiopiji nakon najveće suše u povijesti broj umrlih doseže nevjerojatnih 4 milijuna. Američke trupe su izvršile invaziju na karipski otok Grenada, po nalogu Ronald Reagan-a kako bi se suprotstavile prijetnjama marksističke vlade Amerikancima koji tamo žive. Predsjednik Ronald Reagan predlaže “Stratešku obrambenu inicijativu” (SDI). Predloženi obrambeni sustav bio je vrlo napredan sustav koji bi se oslanjao na tehnologiju koja još nije bila razvijena za presretanje i sprječavanje napada nuklearnim projektilima na SAD od strane Sovjetskog Saveza. Plan su nazvali “Ratovi zvijezda”. SAD počinje raspoređivati krstareće rakete i projektile Pershing u Europi u zračnoj bazi Greenham…
pročitaj više
Ove godine ispisana je medicinska povijest jer su liječnici uspjeli uspješno ugraditi umjetno srce u ljudsko tijelo. Dizajn ovog implantata izradio je Robert Jarvik. Na svjetskoj pozornici Argentina napada Falklandske otoke, te Argentina i Ujedinjeno Kraljevstvo započinju rat zbog malog otoka tisućama milja daleko. Izraelske snage napadaju Libanon – tisuće palestinskih izbjeglica u izbjegličkim kampovima u zapadnom Bejrutu ubijene su od strane libanonske milicije. Privremena IRA nastavlja svoju kampanju bombaških napada u Londonu i kontinentalnoj Britaniji. Leonid Brežnjev, glavni tajnik Komunističke partije SSSR-a, umire od srčanog udara dok je bio na dužnosti. CDC (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti) priznaje AIDS kao novu bolest. Uvođenje CD-a (Compact Disc), prvog široko…
pročitaj više
Jednom zgodom Princ tame, pok. Mark Lanegan izjavio je da je na njega najviše utjecao “Shine” drugi album australske skupine ogorčenih duhovnika znanih kao Crime and the City Solution, koji su se u dvije godine ukazali u glavnom gradu po drugi put. Prvi put u zagrebačkom Boogaloo-u, i sad u Vinatage-u. Kako nisam mogao nazočiti prvi put, jako me obradovala vijest da se Crimovci, Simon Bonney i njegova družba, ovog puta u šestoj inkarnaciji grupe, vračaju u Zagreb. Nakon uvodnog seta, jako dobrog i zanimljivog gitarista Joshua Murphyja, ekipa je izašla u sastavu: Simon Bonney, vokal, vođa i osnivač grupe, koji je od početka u grupi prošavši sve njene faze…
pročitaj više
Drugu godinu desetljeća obilježio je kraj krize s taocima u Iranu – Iran oslobađa 52 američka taoca koji su bili zatočeni 444 dana. Domovi i uredi počeli su se prilagođavati novim tehnologijama. A na poslu, pisaći strojevi počeli su stvarati mjesto nečemu što se zove osobno računalo iz IBM-a. “Novac ne može kupiti život“, bile su posljednje riječi Bob Marley-a svom sinu Ziggy-u, prije nego što je preminuo od raka kože u 36-toj godini. U kinima su se pojavili: Mad Max 2: Road Warrior ‘Road Warrior’ je sve ono što bi trebao biti nastavak Mad Max-a s većim budžetom: veći, brži, glasniji, uz šokantno originalnu ikonografiju je vizija koja odjekuje…
pročitaj više
Održano je 14-o finale St-art festivala, u klubu Kocka. Evo tek sam sad doša sebi da išta napišem, od hajdukove pobjede 3-0 i titule jesenskog prvaka. Doša sam na finale točno na vrime u 21 sat ali bilo je tek 22 ljudi. No, nitko nije izlazilo, svi su samo ulazili pa se prostor lako napunio i oko 21.30 je mogao početi program. U prethodna dva polufinala od 8 bendova koji su ušli u uži krug do finala su se zasluženo probila njih 4 i to sva 4 različitog žanra, što mi je ulijevalo optimizam da će konačna odluka biti neizvjesna. Prvi na scenu se popeo očekivano rap dvojac iz Omiša…
pročitaj više
Prva godina desetljeća bila je nezaboravna po političkoj drami, TV mrežama i igricama od kojih se nismo mogli odvojiti. I dok su neki od tih ranih igrača petljali sa šarenom Rubikovom kockom, arkade su bile prepune ljudi koji su igrali novu video igricu Pac-Man. Mount Saint Helens u državi Washington eruptirao je u jednoj od najvećih vulkanskih eksplozija ikada zabilježenih u Sjevernoj Americi. Tisuće životinja je ubijeno, 10 milijuna stabala je srušeno, te je usmrtilo i 57 ljudi. Potres jačine 6,0 pogodio je južnu Italiju uzrokujući smrt više od 3000 ljudi. Irak napada južnu granicu Irana, čime će pokrenuti rat koji će trajati do sporazuma o prekidu vatre 1988. i…
pročitaj više
Ono smo što jedemo i što nosimo. Isto tako trebamo negdje živjeti, imati neka sredstva međusobne komunikacije pri čemu pokušavamo uravnotežiti posao i slobodno vrijeme. Hrana, odjeća, sklonište, posao, slobodno vrijeme, komunikacija – zajedno su te stvari dio tkiva naših života. No, ne zaboravimo ni kulturu, ponajprije popularnu kulturu kao temelj suvremene kulture i njene priče, pjesme i ples. Ponekad neke od tih stvari u dobroj mjeri izostaju, pa se često nađemo u potrazi za utjehom u jednostavnijim, povoljnijim vremenima. 2020-e nisu ničije omiljeno desetljeće, jer snažno desetljeće podrazumijeva bogatstvo dobrog osjećaja, vrhunske kinematografske ponude, ritmičkog slavlja plesa i glazbe uz kulturu koja je na vrhuncu. Naravno, kultura nekog prošlog…
pročitaj više
Kevin Walker, znan kao Geordie Walker je bio gitarist kultnog britanskog post-punk sastava Killing Joke, koji je uz Public Image Ltd., Joy Division i Souxie & Banshees jedan od ključnih bendova tog žanra. Sam Geordie Walker je kao gitarist pokupio izričaj tih bendova, te ga je podigao na višu razinu, zbog čega ga citiraju kao utjecaj, Metallica i Nirvana (čija je pjesma „Come As You Are“ bazirana na riffu pjesme Killing Joke „Eighties“), te Helmet, dok ih bendovi kao što su Ministry, Nine Inch Nails smatraju rodonačelnicima svog glazbenog pravca, industrial rocka. Uz Killing Joke, Geordie Walker je bio uključen u projekte kao što su Murder, Inc., The Damage Manual,…
pročitaj više
Screaming Trees su prije pola godine objavili album, „Live At Egg Studio“, a riječ je o polu live/ polu studijskoj snimci iz 91′, u studiju Egg Conrada Una, nakon objavljivanja albuma „Uncle Anesthesia“, što je bio prvi album za veću diskografsku kuću, Epic Records. Album je objavljen kao bijeli vinilu sa žutom etiketom, zbog čega izgleda kao pečeno jaje. Za to vrijeme, bend je napustio bubnjar, Mark Pickarel, kojeg je trenutno zamijenio Dan Peters iz Mudhoney, dok je miks radio Jack Endino, kućni producent diskografske kuće Sub Pop, najpoznatiji po radu s imenima poput Nirvana, Soundgarden, Mudhoney. Album sadrži pjesme poput „Orange Airplaine“ s njihovog, prvog dugosvirajućeg albuma, „Clairvoyance“, zatim…
pročitaj više
Druga polufinalna večer mladih autorskih bendova je održana u Kocki. Moj ovalni stol mudraca od zadnjeg puta se proširia na cilu Kocku, jer ovi put se skupilo više svita pa je i bia veći gušt to popratiti na nogama i prokomentirat sa dragim ljudima. ’Ko u Kocki samo čuva svoje misto, njemu u glavi nije sve čisto.’, to je grafit u hodniku WC-a koji se tek treba napisat. Vidia san čak neke face koji jednom godišnje zalutaju u Kocku osim kad sviraju i volia bi da im to postane navika, podržat i mlade, a i stare bendove bar jednom misečno. Prvi na bini su se popeli momci iz Bepo Bagulin…
pročitaj više
Zvuči kao neki SF naslov, ali radi se o koncertu koji se sinoć dogodio u Solinu. u lijepo uređenom, klasičnom kafiću, koji ničim ne odaje da će se u njemu zbiti žestoki i opaki koncert rocka i punka. Lijepo je vidjeti da i Solin postaje mjesto druženja rokera. Stidljiva i osakaćena, prognana i desetkovana rock scena pušta svoje mladice i možda jednom izraste veliko drvo koje će pod svoje krošnje ugostiti mnoge ljubitelje rocka, punka, bluesa i svega što valja u glazbi. Publika raznolika, vrlo mlada i jako fino obučena, s obzirom na vrstu glazbe koja slijedi. Nema dark ekipe sa izbušenim dijelovima tijela na zidiću ispred. Nema plastičnih boca…
pročitaj više
U klubu Kocka se održao po ko zna koji festival autorskih bendova St@Art. To je uvik dobra prigoda za otarasit se apokaliptičnih misli kako u ovom gradu više nema mladih bendova i dobre mjuze, a i ublažit depresiju koja nastupa posli lita, a i prije zime. U konkurenciji stotina pristiglih prijava i audio uradaka stručni žiri je imao nezahvalan posao izabrati ona 4 benda koji će nastupiti u prvoj polufinalnoj večeri. I na kraju njihov izbor se suzio na ova imena od jedne riječi i 5, 6 slova: Foster, Sejnt, Binebi, Parola. Ja sam kako mi i ne priliči došao čak uru vrimena ranije da u miru uz stol mudraca sastavim svoj…
pročitaj više
Prvi dan i večer je uspješno završila. E a za sljedeći dan sam već bio odmoran i show je mogao početi po zimskom vremenu, sat ranije. Ušli smo bez da nas je iko zaustavljao i pitao karte dok smo obilazili pult za prodaju ulaznica. Što mi je odmah dalo ideju da dogodine i ne kupim kartu, ali moj škrti balkanski um mora pokleknuti pred moralnim svjetonazorom i racionalnom odlukom da organizatoru omogućim materijalnu nadoknadu za uloženi trud u vidu 1390 kruna za oba dana. Suprotnost mog distorziranog uma je da već padam u napast kupiti VIP ulaznicu pa da mogu žderat i pit koliko hoću, no onda bi u areni…
pročitaj više
Bia sam opet na ponajvećem blues festivalu u svitu. Ovo PO isprid najvećeg sam doda da se ogradim ako na nekoj ludoj ljestvici se nađe i veći festival, ali ja ga dosad nisam doživio. Što je Ultra festival za techno fanatike, to je ovaj za bluzere. U ovim teškim vremenima za cijeli svijet biti na tako….bla,bla,bla, tako bi započinjao tekstove u zadnjih par godina u iščekivanju smaka svijeta koji nikako da dođe, ali neću sada. Doletit u Dansku avionom prije dvi godine usrid korone, a necijepljen, virovatno ne bih ko zna kada, čak i u normalnim vremenima, pa ni sada, da tamo nemam druga do groba, umjetnika iz Zenice koji…
pročitaj više
Ako se za neki bend može reći da nikad nije iznevjerio hrvatske fanove preskačući ih na bilo kojoj europskoj turneji, onda su to definitivno Swansi. Eksperimentalni bend Swans, predvođen karizmatičnim Michaelom Girom, nije samo glazbeni kolektiv, već i izazov svim pretpostavljenim granicama i normama umjetnosti. Swansi su pioniri u korištenju glasne, repetitivne i hipnotičke muzike kako bi izazvali duboke emocionalne reakcije kod publike. Njihov zvuk je teško opisati riječima, jer se kreće između punka, noise-a, post-rocka, no wave i mnogih drugih žanrova, stvarajući nešto sasvim svoje. Iako je na posljednjoj turneji, prije sedam godina, Gira najavio raspuštanje benda i okretanje nekim novim projektima, prvo nas je početkom ove godine obradovao…
pročitaj više
The Lord je ime iza kojeg stoji Greg Anderson, gitarist drone/doom metal legendi Sunn O))), ujedno suosnivač Southern Lord Records, diskografske kuće specijalizirane za doom metal žanr. U suradnji s Danielom Kubinskim, vokalom čuvenog hardcore punk benda Die Kreuzen, snimili su pjesmu „Palliare“. Najbolji opis koji bi pristao pjesmi „Palliare“ je kombinacija teških riffova drone/doom zvuka Sunn O)))-a i ukletih vokalnih dionica albuma Die Kreuzen – „October File“, stvarajući na takav način atmosferu kakvu imaju filmovi Andreja Tarkovskog. Iako je pjesma objavljena tek nedavno (03. Studenoga – 2023.), pjesma je napisana 2016. godine kada je D. Kubinski sa svojim bendom The Crosses pisao pjesme za nadolazeći album, kad se grupa…
pročitaj više
00:00 The Rolling Stones su izdali novi album „Hackney Diamonds“. Dakako, najava je bila dobro medijski pokrivena i popraćena, singlica „Angry“ je otvorila vrata panegiricima, i u biti svi se slažu da su Stonesi izdali izuzetan album i priredili prvoklasno iznenađenje. No, pokušajmo promotriti album s tri različite, ali realne točke gledišta, kao izdanje nepoznate grupe, potom ga smjestiti u sedamdesete i naposljetku, smjestiti ga u kontekst vremena, što je jedino objektivno, kako u umjetnosti, tako i u životu uopće. „Hackney Diamonds“ izdanje nepoznate grupe Kad nepoznata grupa danas izda album sastavljen od blues kompozicija, onda teško može računati na pažnju i kakav takav uspjeh van specijaliziranih publikacija. O komercijalnoj…
pročitaj više
Nakon povratničkog albuma „Forever Black“ iz 2020, i EP-a „Half Past Human“ iz 2022., Cirith Ungol je objavio novi album „Dark Parade“. Album započinje s pjesmom „Velocitiy (S.E.P.)“, s kojom su ujedno najavili nadolazeći album, te su je po prvi put predstavili publici na ovogodišnjem festivalu Keep It True. Sama pjesma ima intenzivan tempo, zbog čega me dosta podsjetila na njihov prvi album, „Frost & Fire“. „Sailor On The Sea Of Fate“ je inspirirana pričom Michael Moorcocka, čiji lik Elric je maskota benda, a samim time i tematika benda. Ovo je najduža pjesma na samom albumu (otprilike 8 minuta), no, bez obzira na to, nije ništa manje intenzivna od ostatka…
pročitaj više
00:00 U glazbenom miljeu i onom oko njega postoje dva prokletstva. S jedne strane prokletstvo „drugog albuma“ i nasuprot njega, prokletstvo praćenja (favorizirane) grupe i koliko toliko objektivnog valoriziranja novog materijala. Za „druge albume“ je puno toga znano i rečeno, mnogi su ga uspjeli prebroditi, no, daleko više ih je kliznulo na njemu. Prokletstvo praćenja i objektivnog valoriziranja zalazi u polje (emocionalnog) oksimorona, na kojem i ta objektivnost dobiva značenje „objektivnost“ ili što je još gore, prijeti prelaskom u osobno, bez obzira na predznak. Predispozicija automatskog odobravanja/negiranja u skladu je s percepcijom kojeg uživa bend, teško na lagodan način može biti savladana u korist kakve takve objektivnosti. (subjektivnost je majka…
pročitaj više
O Pink Floyd, o njihovom krucijalnom djelu „The Dark Side of the Moon“ (u nastavku samo skraćeno TDSOTM) pisano je na ovom portalu, pisane su knjige, pravljene su televizijske emisije…. . U Hi-Fi krugovima TDSOTM je i dan danas referenca za ocjenu zvuka, stereo separacije ukratko kvalitetu samog sistema. Album koji je probio sve granice u prodaji nosača zvuka, boravka na top ljestvicama. Album koji se i dan danas prodaje i to jako dobro. Gore navedeno je sve više nego poznato međutim radi korektnosti osobnog doživljaja samog albuma TDSOTM to sam morao navesti. Za mene osobno TDSOTM uz album „Live“, grupe Genesis su od krucijalne važnosti za ulazak u prog…
pročitaj više
00:00 Govoreći metaforički, ali često i doslovno, kad netko cijelog života kopa, onda jednom u mirovni, što drugo može raditi nego, kopati. To je sudbina svih koji svoj posao vole, bez obzira kakav je bio i što je njime postigao za života. Ako je kojim slučajem tim poslom osigurao mirnu starost, onda konstatacija prelazi na polje retorike. Paul Rodgers je cijelog života bio samo jedno, van serijski vokal i skladatelj. Imati iza sebe povijest koju on ima i u „pretincu“ kompozicije koje on ima, znači samo jedno, nema mirovne u obliku mirovanja, a pogotovo ne u obliku ikakvih drugih aktivnosti osim, pjevanja i skladanja. Za trajanje grupe Free je stekao…
pročitaj više
Steven Wilson je izdao svoj sedmi solo album 28.09.2023. i tu bi u normalnim vremenima trebala završiti recenzija ovog albuma. Kao vijest i samo vijest, jer recenzirati bilo koji Stevenov album je isto kao pokušaj dešifriranja bezvremenskog osmijeha Mona Lize. Ne treba recenzija, treba nabaviti ili streamati album i uživati u novom malom remek djelu zadnjeg prog gurua. Možda je ovo „zadnjeg“ teška riječ, ali da tamo od početka 90-tih nije bilo Wilsona i njegovih Porcupine Tree sigurno ne bi danas bilo ni Riverside, ni Hakena, ni ostalih bendova koje su pod snažnim utjecajem prvenstveno Wilsona zadržali kakav takav prog izražaj poviše površine, te danas imamo prog scenu prilagođenu novom…
pročitaj više
Svi mi znamo za EKV, svi smo slušali pjesme tog kultnog benda, svi znamo tragediju koja se krije iz tog imena. Svemir je poželio te genijalne ljude samo za sebe. Jučer je bio rođendan Milana Mladenovića, rođenog Zagrepčanina, Sarajlije i Beograđanina. Malo ljudi zna da je on i Makaranin. Najljepše trenutke svog života, od svog rođenja, pa do nesretnog rata, provodio je ljeti u Makarskoj, rodnom mjestu svoje majke. Sinoć u Makarskoj bez velike pompe, kako obično i prolaze važni događaji vezani uz rock i alternativnu glazbu, legende i vrhunsku umjetnost, dogodio se rock. Makarska već danima živi s rockom, EKV-om, duh novog vala prožima kamene zidove, plaže, parkove… U…
pročitaj više
Evo prošlo je već 10 godina otkako je Steve Hackett oformio Genesis Revisited orkestar, te počeo novim naraštajima predstavljati prog ostavštinu benda Genesis. Od skromnih početaka projekt se razvijao i došao mic po mic do velikih dvorana, oduševljene kritike i do devetog albuma… Kao i prethodnih osam izdanja , ‘Foxtrot at 50’ nadilazi nostalgiju i sentimentalnost. Snimljen uživo u Brightonu, album predstavlja klasičan Genesis album „Foxtrot“ u svježem i modernom izdanju. Inače „Foxtrot“ je četvrti album grupe Genesis i prvi album koji je bio visoko na top ljestvici u U.K., probio se na 12 mjesto. Za izričito progresivan album veliki uspjeh. Da to su bila takva vremena kada je progresiva…
pročitaj više
Kad se spomene ime Gary Wright, ime danas malo kome nešto znači, pogotovo u kontekstu opće pauperizacije medijskog prostora. Biti umjetnik u nekoj od punine smisla riječi, danas je u 99% slučajeva totalna nepoznanica, svima pa i onima koji vladaju na top listama. Ne radi se o tome da li se nešto razumije ili ne, već jednostavno o vremenu koje je tijekom godina izgubilo mjerila vrijednosti kakva su nekada važila. Kao i u javnom životu, kad su moralne vertikale stvar daleke prošlosti, tako i u muzici, umjetnici koji su stvarali, izvodili svoja djela pripadaju istoj izumrloj vrsti. Jedan od tih i takvih je bio Gary Wright. Poklonicima (mainstream) progresivne muzike…
pročitaj više
Održan je prvi u dugom nizu Kawa festivala u Solinu. 🙂 Za prosječno uho to ništa ne znači, možda će netko samo poželit popit kavu. Ono što sam ja znao je da u tri dana po tri super lokalna benda nastupaju. Dosta nam je više reciklaže starih mainstream bendova koji ni kada im glavu odrežeš ne umru, već narastu dvi. Pomislih, pa napokon neki festival u prirodi u blizini Splita, i to na izvoru rijeke Jadro koja stoljećima pere noge i puni mjehure Solinu, Splitu i okolici. Sunce je popodne zasjalo, a navečer puni mjesec je obasjavao put što mi nije pomoglo da se ne zgubim čak i uz GPS,…
pročitaj više
Space The final frontier These are … Ne, ovaj put nije riječ o omiljenoj TV seriji. Glumac, producent i pisac William Shatner, možda najpoznatiji po ulozi kultnog kapetana zvjezdane flote James T. Kirk-a, još uvijek hrabro ide tamo gdje nitko prije nije bio. Čini se da je njegova sljedeća, možda i konačna granica, područje progresivnog rocka. U svom umjetničkom pothvatu iz 2013. godine, prihvatio je “svijet prog rocka” u značajnom konceptualnom albumu, njegovom najosobnijem, ‘Ponder The Mystery’, koji se fokusirao na tako bogate i bezvremenske teme o prirodi vremena koje prolazi, agoniji i skrivenoj radosti starenja, dubinama depresije i veličanstvenim visinama pronađenim u ljepoti i čudu života. Glazbeno, album je…
pročitaj više
Throe je one – man projekt brazilskog glazbenika Vinicius Castra, osnovan 2020. u Sao Paolou. Vinicius Castro je gitarist instrumental metal benda Huey, dok Throe, njegov side projekt više naginje ka eksperimentalnoj/ambijentalnoj glazbi, u kojem je, kao multi instrumentalist odsvirao sve instrumente. Moram napomenuti da je bas dionice na ovom EP-u odsvirao Marco Nunes, koji je uz V. Castroa, jedan od producenata. Sam album, tj. EP „O Enterro Das Mares“ ima svega tri pjesme, a riječ je o ambijentalnoj glazbi s utjecajem industrial metala i post- rocka, dok na samom albumu dominira melankolična atmosfera. Prva pjesma „Hope Shines In The Autumn“ je melankolična pjesma, s dosta utjecaja poput Slint i…
pročitaj više
Još jedan iz plejade velikih nas je napustio. Robbie Robertson, gitarista i autor/ko-autor najvećih kompozicija matične grupe The Band, preminuo je u 80.-oj godini života. Teško je u nekim kratkim crtama sublimirati jedan život, a pogotovo kad je osoba za života napravila toliko toga na muzičkom polju, da bi samo taksativni opis zauzeo ogroman prostor. Stoga, u najkraćim crtama i o onom najbitnijem iz Robbiejevog života, ono što će definitivno ostati zapisano u povijesti moderne glazbe. Od mladih dana Robbie je bio vezan za muziku, tako da nije bilo čudno da je još kao maloljetni tinejdžer svirao u bandu. Prvi profesionalni angažman dobiva u rokabili bendu Ronnie Hawkins and the…
pročitaj više
00:00 Preminuo je Sixto Rodriguez, čovjek koji ima tako nevjerojatnu prošlost, da ni nakon pola stoljeća od otkrivanja prave istine, priča djeluje kao plod bujne mašte vrhunskog scenariste. Kad je izašao film o njemu i njegovom „otkrivanju“, „Searching for Sugar Man“, odnio je pobjedu na Sudance festivalu, pobjedu koja ima i te kakvu težinu, jer radi se o najprestižnijem. Pa i tada su se mnogi u nevjerici pitali, da li je ovo vješto napisan scenario i plasiran u formi dokumentarca. Na sreću po Sixtoa, sve je bila istina. O čemu se radilo? Sixto je bio mladi umjetnik, skladao je i izvodio protestne pjesme. Veoma brzo biva zapažen i ulazi u…
pročitaj više
Istražujući djela izvornog vala umjetnika i njihovih suvremenih ekvivalenata, pronalazeći veze između različitih razdoblja i prostora, otkrivajući djelomično skrivenu priču o glazbenoj avanturi, temelji ovog projekta leže u biti na važnosti ponovnog otkrivanja, očuvanja, kontinuiteta i širenja tradicionalne glazbene manifestacije s popularnim korijenima. Što dulje slušamo njihovu ostavštinu, lakše ćemo pronaći osebujne elemente, klasične geste plus mnoge procvate meke psihodelije, idiosinkratičnih progresivnih prizvuka, acid-folka i svih ostalih okusa koji ulaze u očaravajući svijet prog folka. Potpuno je logično da se riječ “kult” često koristi za opisivanje njihovih kreacija. Prog folk je vrlo zanimljiv žanr, jer je na neki način čudan spoj simplističkih i modernih instrumenata te načina na koji pokušava…
pročitaj više
Kula Kula Festival je Trogir maknuo od tradicionalnih klapa, estrada, polu narodnjačkih nota i treba tom festivalu odati priznanje. Pomislih, ajde da odem na S.A.R.S. nakon deset godina, a najbolje u svemu, početak pomaknut za 18.30 što senioru kao što sam ja baš fino odgovara. Lagano gunđam, kao nije ta glazba moja, đir, ali dobro, možeš jednom biti i objektivan kad nešto pišeš. Kula Kamerlengo, standardno zanimljiva i posebna. Spoj povijesti i novog je uzbudljiva kao i Arena u Puli ili Gradina u Solinu. Prvi bend je crnogorski Who See, trojac repera koji su sa zanimljivim samplovima i duhovitim tekstovima fino rasplesali malobrojnu publiku. Tekstovi su aktualni i ne naginju…
pročitaj više
Dakle, suvremena prog folk glazba odnosi se na širok izbor žanrova koji su nastali drugom polovinom 20. stoljeća i nakon toga, a koji su bili povezani s tradicionalnom folk glazbom. Fusion žanrovi kao što su folk rock i drugi su evoluirali unutar ove pojave. Premda je suvremena folk glazba žanr koji se uglavnom razlikuje od tradicionalne folk glazbe, često dijeli isto ime, izvođače i prostore kao i tradicionalna folk glazba; čak su i pojedine pjesme spoj ove dvije. Uglavnom je to sretan brak između snažnog osjećaja tradicije te stvaranja originalnih tekstova i glazbe. I dok je tradicija neprekinuti lanac koji povezuje sadašnjost s prošlošću, prizvana za izgradnju i održavanje ravne…
pročitaj više
Folk glazba je uvijek bila progresivna, tj. napredovala je, nije mogla drugačije, jer je morala proći promjenu “iz instrumenta u uho” pisanim prijenosom – i bilo joj je dopušteno da prođe kroz promjenu. Iz ove tradicionalne suštine, međutim, folk glazba može svjesno napredovati, usvajajući tehnike iz drugih glazbenih svjetova, prilagođavajući se sebi i tako evoluirajući u smislu zvuka i koncepta – ukratko, postaje progresivna folk glazba. Kao glazbeni žanr koji odbacuje ili naglašava sve konvencije tradicionalne folk glazbe i nadahnjuje stilske inovacije, suvremene varijante prog folk glazbe često imaju složenije aranžmane, s više instrumenata i harmonija. Tekstovi se mogu baviti širim rasponom tema, uključujući osobna iskustva, politička i društvena pitanja…
pročitaj više
Narodna glazba uvijek je imala povijesni prizvuk. Na kraju krajeva, upravo je folk narodna glazba, izvorno napisana uz logorske vatre i u zakučcima birtija gdje radoznalo oko šire javnosti nije bacilo sumnjičavo oko. Neka narodna glazba ipak ima specifičniji dio povijesti u svom središtu, posebno srednjovjekovni folk. Žanr kombinira tradicionalnu ranu glazbu, kakva se čula na dvorovima Tudora i srednjovjekovnim dvorcima davnih vremena, sa suvremenijim zvukovima folka i rocka. Bilo da se radi o pjevanju mitova i fantazija naših predaka ili samo o korištenju starih tradicionalnih instrumenata, srednjovjekovni folk rock jedan je od najzanimljivijih i najosebujnijih glazbenih žanrova. Srednjovjekovni folk-rock glazbeni je podžanr nastao ranih 1970-ih u Engleskoj i Njemačkoj…
pročitaj više
Keltska glazba je širok pojam koji obuhvaća grupiranje glazbenih žanrova koji su evoluirali iz tradicijske narodne glazbe keltskih naroda zapadne Europe. Odnosi se na glazbu koja se usmeno prenosi i na snimljenu glazbu, a stilovi se uvelike razlikuju i uključuju sve od tradicionalne glazbe do širokog raspona hibrida. S vremenom su se te glazbene tradicije razvile i proširile keltskom dijasporom, preuzimajući regionalne varijacije i utjecaje drugih glazbenih stilova. Ne samo da se razlikuju od zajednice do zajednice, već se i nekoliko stilova koje koristi jedna zajednica ili čak jedan glazbenik mogu međusobno oštro kontrirati. To je za očekivati, jer glazbene tradicije obično nisu statično, kruto konzervativno nasljeđe, već predstavljaju medij…
pročitaj više
U Britaniji je tendencija elektrifikacije dovela u rock nekoliko progresivnih folk djela. To uključuje akustični dvojac Tyrannosaurus Rex, koji je postao električni kombo T. Rex. Drugi, vjerojatno pod utjecajem ljudi naklonjenim električnom folku koji su pokrenuli Fairport Convention iz 1969., prešli su na tradicionalniji materijal, kategoriju koja uključuje Dando Shaft, Amazing Blondel i Jack The Lad, potomke sjeverne progresivne folk grupe Lindisfarne, koji su bili jedan od najuspješnijih britanskih sastava s početka 1970-ih. Primjeri sastava koji su čvrsto ostali na granici progresivnog folka i progresivnog rocka bili su kratkotrajni (ali kasnije ponovno ujedinjeni) Comus i, što je još uspješnije, Renaissance, koji su kombinirali folk i rock s elementima klasične glazbe.…
pročitaj više
Tradicionalna glazba u Engleskoj doživjela je snažni preporod 1950-ih i ’60-ih, a folklorni klubovi nikli su u zadimljenim zadnjim prostorijama pubova diljem zemlje. Vodili su ih, uglavnom na amaterskoj osnovi, oduševljeni mladi ljudi čiji su ukusi obuhvaćali veliku raznolikost materijala. Britanski folk preporod 1960-ih razvio je folk glazbu u mnogim smjerovima, uključujući ponovno uvođenje tradicionalnih engleskih narodnih pjesama pred mlađu publiku kojoj bi te pjesme vjerovatno ostale nepoznate, da nisu na ovaj način odjevene u moderan aranžman. Prethodni valovi folk preporoda u 20. stoljeću otkrili su mnoge od tih pjesama i formalizirali glazbu kanon folk glazbe na Britanskim otocima. Društvo izvođača folk pjesama i njihovi sljedbenici poput Cecil Sharp-a i…
pročitaj više
Kasnih 60-ih i ranih 70-ih glazba je doživjela radikalnu transformaciju koja je odražavala promjenjivu političku i društvenu sliku tog vremena. Glazba psihodelične ere, koja se često karakterizira kao divlja i trippy, s dozom nadrealizma i disonance kako bi se prilagodila trenutku, bila je odraz kontrakulturnog pokreta koji je harao Sjedinjenim Državama i šire. Ovaj je pokret potaknut željom za oslobađanjem od ograničenja okorjelog društva i istraživanjem novih načina života, razmišljanja i izražavanja. Pokret koji svojom slojevitošću, distorzijom i soliranjem, uz puno eha, reverba, fuzz gitare, efekata, ponavljanja, valova zvuka, svemirskog, magičnog i/ili mitološkog lirskog sadržaja, uvođenja mnogih instrumenata iz različitih kultura, vizualne estetike, upotrebe psihodeličnih droga tijekom snimanja ili kao…
pročitaj više
Folk glazba je globalni fenomen, s jedinstvenim stilovima i tradicijama koje se nalaze u različitim zajednicama širom svijeta. Jednostavno rečeno, folk glazba tradicionalno ima dvije odvojene, ali paralelne svrhe, od kojih je jedna usmena i narativna, a druga fizička i unutarnja: priča priče i tjera nas na ples, pri čemu možda obje strane imaju krajnji cilj približiti ljude jedni drugima. Progressive folk ili jednostavnije prog folk je derivat folk glazbe i progresivnog rocka, između ostalog. Međutim, u konačnici odbacuje standardne oblike folk glazbe i teži inovacijama, unutar stilskih obilježja te s konceptima i temama koje pokriva, dodajući nove slojeve glazbene i lirske složenosti, često uključujući i različite etničke utjecaje. Prog…
pročitaj više
00:00 Kad sam prije nekih četrdesetak godina kupio Pionirovog trakaša, jedna od prvih ideja za snimanje mi je bila, mix psihodeličnih tema od The Doors. Naime, uvijek sam bio infiltriran onom fluidnom, mistično magičnom atmosferom psihodelije i u to vrijeme, nisam baš previše volio one, nazovimo ih, obične, dnevne teme koje su The Doors izvodili. Problem se javio u tome što nisam imao sve njihove ploče. U to vrijeme je bilo skoro nemoguće doći do njihovih vinilnih izdanja, a onaj tko ih je imao, u pravilu nije posuđivao. I tako je vrijeme prolazilo, ali ideja je ostala u mojoj glavi. Nikad nije kasno! U ovoj emisiji ću ostvariti tu davnu…
pročitaj više
Kada ljudi pomisle na Španjolsku, obično pomisle na andaluzijsku ili katalonsku kulturu. Ali Španjolska je puno više! Prekrasan, gotovo surov krajolik, sa svojom zadivljujućom obalom i rijekama, hladnim zelenim brežuljcima i šarmantnim selima i gradovima, prepun drevnih arhitektonskih nalazišta, Galicija je autonomna zajednica koja se nalazi na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Španjolske, uz granicu s Portugalom. Jedna od najvećih kulturnih razlika između Galicije i bilo koje druge regije u Španjolskoj je njezina glazbena tradicija. Glazba je dio Puta svetog Jakova od njegovih najranijih dana: Codex Calixtinus (također Compostellus) je zamišljen kao antologija detaljnih uputa i savjeta za hodočasnike koji slijede Put svetog Jakova do svetišta apostola Svetog Jakova Velikog, gdje leže…
pročitaj više
Trećim danom Thrill Blues Festival je završen. Iako je taj treći dan uvijek nekako u sjeni, jer udarni je bio ispred njega, to ne znači da je bio manje uzbudljiv. Bio je, i te kako. No, hajmo ispočetka, jer dan je bio krcat događajima. Počelo je u jutarnjim satima, dakako sa školicom za male bluesere. Kad je između ostalih, predavač Yogi, onda vjerujem da ne treba „crtati“ činjenicu da su mladi imali vrh prezentaciju. Prema izjavama Borisa Hrepića Hrepe i Mira Dimića, mentora ovog projekta, školica je ove godine kulminirala i doživjela svoje najbolje izdanje do sada, dakako, s nadom i uvjerenjem da će sljedeća biti još jača, veća, brojnija..…
pročitaj više
Drugi dan nekog festivala je obično onaj udarni dan, koji po nekom nepisanom pravilu privlači najviše posjetitelja i dakako poentira cijeli događaj. Ta se poanta prvenstveno odnosi na headlinere, koje većina dolazi bar vidjeti, ako ne i poslušati, a tek onda na ostale sudionike. Da, ali, ..! Thrill Blues Festival je i po tome izuzetak, ali o tome nešto kasnije. Krenimo redom, od jutarnjih sati koji su rezervirani za podmladak i sve vezano za njihovu animaciju bluesom i svega oko njega. Dakle jutro je pripalo, kako je organizator nazvao Kids and Youth Glazbena radionica. Nažalost nisam bio prisutan radi drugih obaveza, ali ne sumnjam kako je bilo i kako je…
pročitaj više
Došao je i taj dan, počeo je šesti po redu blues festival u Trilju. Sam broj je respektabilan, pogotovo u današnje vrijeme instant produkcije i odsustva bilo kakvih dugoročno održivih događaja s kulturološkim predznakom, a pogotovo s muzičkom formom koja danas ipak posustaje u masmedijima, bluesom. Prvih je godina festival prebolio „dječje bolesti“, pozicionirao se na koncertnoj ljetnoj sceni Hrvatske i što je najveće, ponio epitet najvećeg blues festivala u nas. (a možda i šire, ali ne bih volio špekulirati). Gabariti festivala su polako rasli, od jednodnevnog, na dvodnevni i naposljetku trodnevni. No, gabariti sami za sebe i nemaju neki značaj ako nisu popraćeni sadržajem. I tu leži možda najveća…
pročitaj više
Nakon duge borbe sa teškom bolešću, u 57oj godini je preminuo Igor Willheim, skladatelj, producent i pionir riječkog novog vala, najpoznatiji kao frontman benda Idejni Nemiri. Idejni Nemiri se sa svojom pjesmom ’Bombe i bomboni’ pojavljuju na kultnom kompilacijskom albumu “Rijeka Paris Texas” s kojim su riječki rock bendovi sa svojim prepoznatljivim zvukom dokazali da su tada, sredinom 80-ih, potpuno dominirali jugoslavenskom novovalnom scenom. Zanimljivo je i to da je sama pjesma ’Bombe i bomboni’ u jednom trenutku bila na prvom mjestu top liste Studia B, i to ispred Bijelog Dugmeta. Kasnije se pojavljuju i na albumu “Zvuk za zrak” riječke supergrupe Ri Val. Ali, i nakon novog vala Igor…
pročitaj više
Još jedan Derivat je prošao, peti po redu. Kapetanski park u Zadru, uz tvrđavu Sv. Mihovila, možda najljepši koncertni prostor u Dalmaciji, pa i šire. Mjesto naoko zapušteno, ali baš onoliko koliko treba da daje potrebnu kulisu za svirku alternativnih bendova i onih koji to žele biti. Mala bina iza koje se vidi more, nešto je što osvaja na prvi pogled. Ove godine samo jedan štand s pićima i jelom, posve dovoljan, na njemu svega što može trebati suhim rokerskim grlima. Štandovi s nakitom i ostalim rukotvorinama mladih umjetnika i pokojom udrugom daje fini šušur glazbi i druženju. Lipo je vidit zadarsku alternativnu rock publiku kako se druži i evocira…
pročitaj više
Spoznaja porijekla glazbe i mogućnosti hibridizacije stilova i žanrova proširuje naše razumijevanje i eventualno kreativnost. Glazbenici prepoznaju relevantnost klasične glazbe ne samo u pop glazbi, već i u našim kulturama i svakodnevnom životu. Stvaranje classical crossover glazbe ili eksperimentiranje klasične glazbe s različitim stilovima sastavni je dio gotovo svake glazbene epohe, posebno ideja da tradicionalna zborska djela zablistaju u suvremenoj i svježoj interpretaciji, jer je zbor oduvijek plijenio pozornost svojom scenskom pojavnošću. No, potencijal tih glasova nadilazi glazbene žanrove kako bi proizveo nešto neodoljivo privlačno, prelazeći u novu glazbenu dimenziju. Libera – “The Lighthouse” Jedan od vodećih svjetskih eksponenata britanske zborske tradicije, Libera, dječački zbor anglikanske župe St. Phillip iz…
pročitaj više
00:00 Album „Can’t Write A Pop Song (when you’ve got the blues)” predstavlja važnu kariku, trenutno posljednju, ali i jednu od najjačih do sada. Svojim postojanjem učvršćuje lanac i priprema teren za nasljednike. Nadam se da će evolucija izričaja nastaviti teći svojim tokom i obogatiti opus novim elementima, pa i utjecajima drugih žanrova. Dakako, uvijek imajući na umu ishodište svega, blues! Ništa logičnije od nastavljanja ondje gdje ste stali…., i to se i dogodilo. Novi album „Home Again“ nastavlja putanju ne samo prethodnika, već i cijelog opusa. Iako su svi albumi nastali i egzistiraju u nekim zadanim okvirima, ni jedan ne robuje formi u nekom čistom obliku. Najdalje je u…
pročitaj više
Kad je u Splitu početkom sedamdesetih prošlog stoljeća bilo objavljeno da će gostovati Ike and Tina Turner, bio je prvorazredni događaj. Ne samo radi činjenice da su Ike i Tina bili na vrhuncu slave, već i radi samog imagea cijele karavane koja ih je pratila, točnije rečeno, the Ikettes su bile senzacija za prateće uši i fokusirane oči. Imati ispred sebe svjetsku senzaciju, bilo je to neponovljivo iskustvo. Godine, pa i desetljeća su prolazila, Tina se razvela od Ikea, najprije u stvarnom životu, a potom i onom umjetničkom. Da li je Ike stvorio Tinu, bilo je i ostalo veliko pitanje, pogotovo jer je njena solo karijera okrunjena bezbrojnim trijumfima, kako…
pročitaj više
Ne, nismo bili prijatelji, jedva poznanici. Iako smo se redovno sretali po mjestima gdje se događala muzika, prvi put smo prozborili ispred kluba Ovčice, jer nas je kiša prisilila da sjednemo za istim stolom. Ne sjećam se kako je počelo, ali ono što znam, nakon desetak minuta smo se poznavali cijeli život. Nekim drugim rječnikom bi se reklo, kliknuli na prvu. Od Alan Forda, preko Ferala, Smoje, muzike, nebrojeno kulturoloških zajedničkih točaka. Viđao sam ga i dalje tu i tamo, u Trilju je bio stalan, čak je i nastupao sa svojim kvizom. Lani, ga nije bilo, pitan di je? Nije mi bilo drago … I onda vijest da je partija…
pročitaj više
Bila jednom jedna ekipa metalaca. Duge kose, kožne jakete, ludi za glazbom, zeznuti, nije im bilo strano i potući se. Sve u svemu, odlični momci. Znali smo izaći zajedno, uvijek je bilo dobro. Prošle su godine, 10, 20, 30 pa i više. Iz te stalne i lude ljubavi prema žestokoj glazbi iznikao je isto takav čudni bend, Kosturi. Dugo već svira ta ekipa. Teški underground, nepotkupljivi, nepoderivi… Postoje oni već više desetljeća i stekli su kultni status u underground društvu. Sve ove godine pohodim stotine koncerata, a nikako da Kosture čujem uživo. Teška nepravda i moj nemar i zato sinoć krenem u EKS-a, još jedno teško underground mjesto kultnih svirki.…
pročitaj više
Cultura Tres je sludge/doom metal bend s primjesama psihodeličnog rocka i utjecajem Južne Amerike, iz Macarayja (Venezuela), a čine ga braća Alejandro Londoño (gitara i vokal) i Juan De Ferrari Montoya (gitara), Jerry Vergara Cevallos (bubnjevi) i Paulo Xisto Pinto Jr.(bas) koji je najpoznatiji po svom radu u Sepulturi. Cultura Tres je poznata po svom DIY (do-it-yourself) pristupu radu, bili to albumi, spotovi ili turneje. Također, moram spomenuti kako se Paulo pridružio bendu 2019. tijekom snimanja albuma, netom prije COVID pandemije. Dok je pandemija zaustavila praktički cijeli svijet, to uopće nije bio slučaj s Cultura Tres, već naprotiv, samo su dobili dodatni poticaj i napravili odličan album. Album započinje s…
pročitaj više
Prilično otvoreni prema tematskom sadržaju koji stoji iza njihove glazbe, preuzimajući frazu ‘crown land’ koja se povijesno koristila za opravdavanje i produžavanje kolonijalnog nasilja nad domorodačkim narodima, moćni kanadski rock duo Crown Lands – Kevin Comeau (gitara, bas i klavijature) i Cody Bowles (vokal i bubnjevi) – vraćaju je kao dio svoje revolucije, kako bi dali glas zajednici autohtonih naroda. Okultni motivi i organske teme koje se slave u popratnim videoklipovima potvrđuju njihovu predanost ispravljanju nepravdi i stvaranju skladnog prostora među ruševinama. Odjekujući kroz njihov glazbeni opus, antikolonijalni stav prati svoje podrijetlo kroz domorodačke korijene Bowles-a; nasljeđe koje seže do plemena Mi’kmaw iz Nove Škotske. Njihov monarhijski nadimak samo je…
pročitaj više
Preminuo je Ray Shulman! Kad je davne 1970. godine Ray zajedno s braćom Derekom i Philom oformio Gentle Giant, u startu su bili jasni, moto benda će biti: “expand the frontiers of contemporary popular music at the risk of becoming very unpopular”. (izvor: Wikipeida) Ova je izjava došla iz frustracije embrionalne inkarnacije benda pod nazivom Simon Dupree and the Big Sound, kad su na pritisak diskografske kuće izdali singlicu “Kites”. Singlica je čak došla na top listu, zauzevši #8,mjesto UK top liste singlica. Možda je povijesno i dobro što se to dogodilo, jer kao posljedicu imamo stav da bend više nikada nije izdao singlicu (iako je imao kompozicija s hitoidnim…
pročitaj više
Već neko vrijeme na nekoć bogatoj splitskoj rock sceni ne događa se ništa bitno. I kad smo se već pomirili s tom činjenicom, pojavljuje se sastav koji svira dinamičan, suvremeni retro rock kakav bi dugogodišnji fanovi htjeli čuti. Otkriće vrijedno pažnje. Rock/grunge/blues/psychedelic/ambiental – premda zvuči tako nostalgično, ali žanrovski nedefinirano uz zamagljene reference, stvoren je poseban identitet i zvučna paleta. Set od osam pjesama prožet je zanimljivim pričama, opuštenim vibracijama i zavaravajućom jednostavnošću. Ovi momci nisu razmetljivi ljudi; ovaj materijal ima tendenciju biti ugodan na prilično suptilne načine, što je jedan od razloga zašto će trebati nekoliko slušanja prije nego što se ovi uradci stvarno počnu upijati i uhvate vas…
pročitaj više
00:00 Ima bit da ima nekoga vraga zimi u dalmatinskim gradovima. Valjda radi pustinje koja po defoltu zavlada nakon turističke sezone. I kad se izbroje euri, apartmani zatvore, nema druge nego … A to “nego” nije ni malo bezazleno, čemu svjedoče slana izdanja koja drmaju našom „underground“ scenom. Kad se spomene Makarska, asocijacija je odmah na Biokovo, more, plaže, neobrane masline i dakako, neizostavne klape. Povezati neku verziju rocka s ovim gradom u kolektivnoj memoriji i nije baš neko smisleno razmišljanje. Dok se ne čuju prvi zvukovi .. . Teško se oteti dojmu odsustva bilo kakve lokacije kad se oni čuju, jer garažni naboj urbanog bluesa pomiješanog s pop senzibilitetom…
pročitaj više
Putujući kroz razne labirinte koji zasipaju prog folk podžanrovsku scenu, lako se možemo izgubiti među svim tim različitim stilovima, čak i unutar opusa jednog sastava, a kamoli cijelog kozmičkog prog prostora. Postoje tisuće sastava širom svijeta, od kojih mnogi zagovaraju vlastiti eksperimentalni pogled na tradicionalnu glazbu, gdje se tradicionalni korali i srednjovjekovne balade pjevaju u glazbenom jeziku sastavljenom od melodija, ritmova i instrumentacije modernijeg prizvuka. Kao što sam već spominjao kroz svoje tekstove, tradicija nadahnute glazbe iz keltskih, britanskih, nordijskih, bretonskih i slavenskih izvora oblikovala je klasičnu i modernu glazbu od zore vremena, često kao legendarne (čitaj: bajkovite) priče o ljubavi, hrabrosti i magiji. Postoji nešto zapanjujuće jezivo u nordijskoj…
pročitaj više
Preminuo je Wayne Shorter! Za sve koji su živjeli muziku u prošlom stoljeću, ovo ime je bilo sinonim za kvalitetu i neprestano traženje novoga. Ime mu je privi put zasjalo kao članu benda Art Blakey’s Jazz Messengers, kojem je nadugo nakon pridruživanja de facto stao na čelo, kao skladatelj i kao lider. To dakako nije moglo proći nezapaženo, te dobiva poziv od „maestra“, Miles Davisa i pridružuje mu se u pratećoj inkarnaciji nazvanoj Second Great Quintet. Iz tog doba datira u sada već čuvena izjava Miles Davisa da Wayne Shorter po dolasku nije ni za dlaku promijenio svoj stil, ni pristup, jednostavno se uklopio u Milesovu viziju i to je…
pročitaj više
Tradicijska znanja, koja se usmeno prenose kroz generacije, održavaju sjećanje na vidljive i nevidljive stanovnike nekog mjesta. Međutim, pristup nekim vrstama znanja je ograničen. Djela, riječi i misli u mnogim se tradicijama shvaćaju kao moć u svijetu. Velikodušnost je, u indijanskoj tradiciji, religiozni čin, ali i društveni. Vrijednost velikodušnosti je možda najdramatičnije prikazana u praksi naroda sjeverozapadne obale poznatoj kao ‘potlatch’, u kojem se imovina i darovi ceremonijalno dijele. Ljudska su bića naučena željno davati jer time oponašaju velikodušnost mnogih ne-ljudskih bića koja ljudima daju hranu. U isto vrijeme, promjene koje su pohodile američke domoroce nakon dolaska Europljana bile su masovne, bez presedana i uglavnom destruktivne. Cijeli jezici, a s…
pročitaj više
Glazba je kao plamen, i ima svoj život. Koliko god najnoviji autori težili nekim drugačijim načinima izražavanja, nostalgija temeljena na poštivanju korijena, načela i morala nasljeđa cijelih generacija je i dalje moćna u stvaranju i upijanju glazbe, bilo da je u obliku albuma inspiriranog određenim izvorom ili u obliku nenametljive obrade. No, nije dovoljno samo se prepustiti putovanju niz uspomene, jer nostalgija svakako ima svoje mjesto u stvaranju glazbe, ali ako njezina upotreba ne dodaje ništa novo širem glazbenom krajoliku, onda nije kreativna, već se besmisleno ponavlja. I plamen se gasi. Kao jedan od najistaknutijih predstavnika švedske rock scene, prizemni i duboko ukorijenjeni u zvukove 70-ih, Siena Root besprijekorno hvataju…
pročitaj više
They did it, again! Um je kao padobran, ne funkcionira dok se ne otvori, rekao je pok. Frank Zappa. Bila je to doduše samo jedna u nizu pametnih od njega, ali i te kako simptomatična, onda, ali daleko više danas. I to u mnogobrojnim kontekstima. Političke, svjetovne, pa i kulturne, ćemo ovaj put staviti po strani, i posvetiti se samo muzičkom, jer predmet ovog teksta je recenzija albuma „Shook“, grupe Algiers. Nakon dva albuma koji su koliko toliko slijedili neku putanju razvoja i progresije izričaja („Algiers“ i „The Underside of Power“), Algiers lansira treći album „ There Is No Year“, s kojim radikalno mijenja izričaj, i ne samo njega, već…
pročitaj više
In Roots su neka vrst blues institucije na našim prostorima, dakako ne u klasičnom smislu te riječi, već po unikatnosti. Pozicionirajući se na iskonskoj strani blues lepeze, svoj izričaj su prvenstveno bazirali na obradama standarda root bluesa, ali na specifičan, svoj način. Uzimajući arhaične, pa hajmo reći istinu, skoro zaboravljene standarde s “delte Mississippija”, oblače ih u agresivno urbano ruho i time im udahnjuju novi život, primjereniji trenutku u kojem živimo. Možda nisu ništa originalno napravili s time, postoje stotine bendova pogotovo vani koji to rade, ali način na koji to oni rade, e to je ipak unikatno. Do te mjere da se (bez oponašanja Led Zeppelina) komotno mogu potpisati…
pročitaj više
Teško se nekome u današnje vrijeme obratiti s informacijom da je preminuo Burt Bacharach i očekivati odgovarajuću reakciju. U skoro svim slučajevima u očima se očitava nevjerica i pitanje, a tko je taj? Teško je pak na drugu stranu bilo kome i zamjeriti na tom odgovoru jer Burt je bio „skrivena ikona“ pop i tin pan (revijalne) glazbe prošlog stoljeća. U tom kontekstu mu nije bilo ravna, a njegove su kompozicije dominirale ne samo top listama singlica već i top listama filmova. Njegova je muzika „ukrašavala“ mnogobrojne filmove, a toliko je bila dobra da se s nekim od najvećih i poistovjetila. Stoga, kad spomenemo da je Burt bio autor evergrina…
pročitaj više
Preminuo je Tom Verlaine! Gotovo u pravilu, kad netko napusti ovaj svijet, za njega se čuje i nad odlaskom se lamentira. Gotovo u pravilu, u tom su lamentiranju i lijevanju krokodilskih suza najglasniji oni koji za njega ili nju nikad čuli nisu. Dakako, tuga traje dok se „ne osuši tinta“ i kreće se dalje, u potragu za izvorom novih klikova, jer, samo oni su bitni. Zašto ovakav uvod u jedan tužni slučaj? Pa zato jer kad otiđe netko značajan, a relativno anoniman, rijetki znalci se laćaju pera i napišu par rijeći, ne zato jer ne znaju, daleko od toga, već jednostavno jer osnova pristojnosti i digniteta traži od obrazovane i…
pročitaj više
Da Thrill Blues Festival ima nakanu postati ne jedan od, već najveći blues festival na našim prostorima, to je odavno poznato. Još od onih dječjih muka na počecima cilj je bio jasno definiran. No, nije ga samo to definiralo kao potencijalno velik događaj već i sam pristup organizaciji, pa i marketinškoj promociji. Kao prvo i za posjetitelje najbitnije, ulaz na festival je besplatan, što mu u startu otklanja auru klišeiriziranog konzumerizma u cilju stjecanja profita. Odsustvo „kupljenih karata“ automatski definira komercijalni status, što dakako nema nikakve veze s umjetničkim. Jer taj umjetnički je drugi dio priče, a glasi: na polju bluesa, do danas je pozornicom prodefilirala mala armija najeminentnijih bluesera,…
pročitaj više
Beskonačna traka smrti nezaustavljivo odnosi nama drage osobe. Bez kriterija, ubire redom. Nema tome dana da smo izgubili Jeff Becka. Nismo se ni počeli navikavati na prazninu koju je ostavio, stiže vijest da nas je napustio i David Crosby. Možda na našim prostorima i ne toliko eksploatiran kao Jeff, ali na globalnom nivou ništa manje. Za života je toliko toga napravio u muzici da bi trebala malo deblja knjiga da se nabroji i opiše čime je pridonio da se njegov odlazak gleda očima ogromnog gubitka po muzičku scenu. Samo spominjanje grupe Byrds (i u tom kontekstu i Buffalo Springfield), pa Crosby, Stills & Nash (kasnije se pridružio i Young), pa…
pročitaj više
Dimenzija i prostranstvo prog žanra je vrlo široko i doista opsežno, stoga je veliko zadovoljstvo moći uroniti u svijet delikatnije energije prog izraza, u prostor koji se ne sreće tako često unutar carstva ovog žanra, tako da je ovo promjena i prilika za istraživanje drugačijeg svijeta magije temeljene na glazbi. Iako je Edenya sastav čiji se izraz vjerojatno može kategorizirati na nekoliko različitih postavki, ipak nije sastav koji nastoji rušiti granice niti stvarati zahtjevne krajolike s mnoštvom izazovnih značajki, no način na koji spajaju elemente atmosfere s pregršt različitih stilskih obrazaca sam po sebi daje tom izrazu progresivnu namjeru kao i orijentaciju. Progresivni aspekt, često filigranski, sa svojom višeslojnom instrumentacijom,…
pročitaj više
Tako je došao najkraći dan, i godina je umrla, I posvuda niz stoljeća snježnobijelog svijeta Dolazili su ljudi pjevajući, plešući, Da otjeraju tamu. Hladnoća, tama i nepoznato mogu biti snažni simboli, ali, iako je još dobar dio zime pred nama, od prvog dana nakon zimskog solsticija dani postaju sve duži, te umjesto da sa strahom gledate na zimu, evo šest pjesama koje će vas podsjetiti na čari sunca, te pružiti vam toplinu i utjehu kada zapušu ledeni vjetrovi, potičući na razmišljanje i obnovu. Jednako fascinantno konceptualna i provokativna kao i na njihovom prethodnom albumu, ovo je glazba koja može pokrenuti vaše srce, vaš um i vaša stopala na različite načine…
pročitaj više
Jeff Beck Dead at 78! OK, gledam rečenicu, pa slova koja je čine, pa onda gledam tko je donio vijest? On line muzički magazin neprikosnovene ingerencije! Opet čitam .. , „Jeff Beck Dead at 78“ … . Slova ‘ko slova, poredana da čine neki smisao, ovaj put ne baš tako ugodan … . Jeff Beck, .. ma onaj Jeff Beck, naš heroj koji ne može umrijeti, gitarista kojeg su obožavali gitaristi, superman za instrumentom od šest žica i nešto pragova? Jeff Beck koji je stvorio „Truth“, „Blow by Blow“, …. , Jeff Beck koji je u svojim sedamdesetima napravio jedno od najmarkantnijih djela svog opusa, album „Loud Hailer“. Ma, je…
pročitaj više
Praksa često potvrđuje činjenicu da postoji poveznica između predivne naslovnice i dobrog albuma. Stoga sam, između ostalog, dopustio da moj odabir glazbe djelomično odredi prekrasan omot, premda mi diskografija ovog kolektiva nije nepoznata. Dakle, privučen fantastičnom ilustracijom Igor Sokolskiy-a, pokušao sam uvelike preslušati novi album sastava Sunchild, jednog od brojnih projekata Antony Kalugin-a, od kojih je Karfagen svakako najpoznatiji. Kao otmjeno i dinamično izdanje “Exotic Creatures And A Stolen Dream” apsolutno je prekrasan početak godine i, stoga, najbolji način da je započnem jest slušanjem i pisanjem o albumu apsolutne vrijednosti kao što je ovaj. Ova posveta ne mijenja njihovu uvriježenu glazbenu orijentaciju, jer i dalje živi od atmosferičnog, simfonijskog prog…
pročitaj više
Na prvim vijestima o smrti osobe koja je na svoj način postala dio svakodnevnog života, u nevjerici listate vijesti na netu kako bi ste pronašli dokaz da se radi o hoaxu. Nekidan je takva potraga za istinom urodila plodom, jer Ozzy nije „partija“, kako su neki prenijeli. Nažalost, danas je potraga za istinom potvrdila one prve vijesti. Preminuo je Massimo Savić. Bez najave, bez ikakvih vijesti o ikakvoj bolesti, tiho, kao što je i živio van svjetla reflektora. Da, preminuo je Massimo Savić, čovjek koji je svake godine „špartao“ Hrvatskom uzduž i poprijeko, održavajući koncerte. Nije bio sam ni jedini, svi estradni umjetnici žive od tog načina života, i nomadski…
pročitaj više
Popušili smo zasluženo u polufinalu Svjeckog, ali zato se u Kocki odigralo finale autorskih bendova za ostatak ljudi kojima balun sigurno nije najvažnija sporedna stvar na svitu. Moram priznat da sam se teško dovuka u Kocke još pod velikim dojmom i utjecajem Londona na naš grad. Ne, nije božićni advent niti nogometne proslave uz galone pivi koje podsjećaju na London već 134 litre kiše po kvadratnom metru samo u prošlom misecu, dok za ovaj gledamo oboriti i neki rekord. Pa da bar to pada pošteno da mi auto opere, nego nebo sve nešto cmizdri ka žena u Pms-u ili reprezentacija Brazila nakon penala. Nisam vidio sunca od zadnje pomrčine sunca,…
pročitaj više
Zoran Majstorović, Borko Rupena i Toni Starešinić su se složili da ispričaju svoju priču ili bolje rečeno, svoju verziju već odavno i bezbroj puta ispričane priče. A priča se zove, muzika! Svaka nota koja prva ugleda svjetlo dana predstavlja izvidnicu koja onima koje je slijede, nagovještava u kojem smjeru se ide. Determinirajući ritam kojim „skakuće“ i melodiju kojom „pleše“ ta prva nota magičnim zvukom povlači za sobom sve koje nakon nje izlaze i slažu se u fragment, a oni u kompoziciju i naposljetku, kompozicije u album/djelo. Takvo nastajanje kompozicije i izlaganje nota nosi u sebi bezbroj zamki, ali i sočnih plodova. Mnogi su se okušali. Puno ih je uspjelo, ali…
pročitaj više
Kad netko s pet-šest godina iza sebe već ima povijest sjedenja pred crno bijelim tipkama, onda je već u toj dobi izvjesno da će ostatak života provesti prebirući po njima i tražiti život u njihovom okruženju. Christie Perfect je bila jedna od takvih osoba, inficirana u najranijoj dobi crno bijelom bojom magičnih tipki. Pred njima je razvijala svoj osebujni talent, koji će je donijeti na svjetsku pozornicu i upisati je u knjigu vječnosti. Početak tog puta je došao veoma rano, kad se kao tinejdžerka pridružila prijateljima iz ranog djetinjstva, Stan Webbu i Andy Silvesteru u lokalnoj grupi Sounds Of Blue. Nije to bio veliki, ni medijski popraćen angažman, ali je…
pročitaj više
Kako su Kopilad otvorili Advent u Zagrebu …. 25.11.2022 … zacijelo će ući u anale zagrebačke koncertne aktivnosti, jer su upravo toga dana prašile četiri svirke … naravno ne računajući ozbiljnu glazbu … i klupske evente .. . …. pa krenimo redom .. ,The Clutch, .. američki stoner rockeri u rasprodanoj Tvornici kulture … LEBANON HANOVER … dark wave duo .. u Močvari … Let3 .. u Bogallo-u .. i naposljetku Pankrti .. u nakrcanom KSET-u Pošto sam nedavno odgledao odista fascinantni The Cure … dvojba između LEBANON HANOVER i ljubljanskih Kopiladi … bila je odista nepremostiva … pa sam se odlučio za svoju prvu ljubav ... Pankrte… I odhitao…
pročitaj više
M.O.R.T. …. Vintage industrial bar … četvrtak 24.11.22 ili ti ga kako su sinjski puškomitraljesci izrešetali Zagreb! Iako je koncert sinjskih punk-blues boraca bio najavljen za 20 h, naravno to se nije dogodilo, već su gerilci izašli na pozornicu negdje oko 22 h. Cijelo vrijeme dok smo čekali izlazak ratobornih Sinjana iz zvučnika je treštao zvuk na kojem su M.O.R.T.-ovci odgojeni, novosadske Boye, Čonta, Pekinška Patka, Cane i Partibrejkersi, Koja, Zeleni zub, Disciplina i Idoli s Paket Aranžmana, tako da me kašnjenje nije izbacilo iz tračnica. Negdje oko 22 h izlazi lik i u Vrdoljakovom stilu, „ala La Cinema“, najavljuje M.O.R.T. Vintage pun ko brod, tako da ne bi više…
pročitaj više
Umra je Wilko Johnson, al nisam plaka, jer znam da je živia duže i bolje nego je ikad mislia, ali da mu je sinoć bilo čut muziku sa St- Arta probudia bi se iz mrtvih, pa bi se vratia u grob. Kao i obično došao sam nepripremljen i neinformiran, samo s majicom Dr. Feelgooda. Ok, imao sam i gaće i jaketu i cipele, ali to je bilo u crnoj boji, kako i priliči kada ti umre neko drag. Naručio sam na šanku i crnu pivu i bio spreman za noć vječno crne Kocke. Uvik mi je lipo srest u tom klubu klijentelu žednih ušiju. Sami glazbenici, umjetnici, svirači, hašiša pušači,…
pročitaj više
Otišla je zvijezda Igre prijestolja, takve članke na netu niti ne otvaram, niti će te ih ovdje čitati, ali iza te površne objave stoji vijest da nas je napustila najbrža i najbjesnija desna ruka rock gitare, ekscentrični, originalni i energični gitarista Dr. Feelgood, Wilko Johnson koji je usput, čisto iz znatiželje i dosade bio i egzekutor u planetarnoj popularnoj spomenutoj seriji. Njegov pogled ili bolje rečeno pogledi, hladnokrvnost, govor ili šutnja tijela su bili stvoreni za takvu ulogu. Rođen 1947 godine u Engleskoj u depresivnom i industrijskom gradu Essex, Canvey Island. Ostao bi profesor u školi da mu nije najboljeg prijatelja, Fender Telecastera. U samo tri aktivne godine sviranja s…
pročitaj više
Živi ta Irena u nekom svom svijetu. Nježnom, lijepom, punom osjećaja. U tom svijetu se lijepo pjeva, kad se kritizira, to se radi na pristojan i fini način. Pjesme su tamo kvalitetne, tekstovi pametni, čarobni… Tako je nekako bilo sinoć u Azimutu s Irenom Žilić, kantautoricom svjetskog nivoa. Nježna pojava moćnog glasa, laganih pjesama, glasnih gitara i bubnjeva, klavijatura. Fino izbalansirane suprotnosti čine savršenu zvučnu kulisu. Tekstovi na engleskom, inteligentni i pjevni. Najljepše od svega je taj glas, tako lako, bez napora… Milozvučan i moćan u isti mah i nikad ne posustaje, ne gubi na snazi, nikad ne falsa. Mali, ali uigrani bend, po svemu viđenom, školovanih glazbenika fino prati…
pročitaj više
Svetost života. Jedinstveni dar svim stvorenjima. Potreba za povezivanjem s Bogom, temeljem svih bića. S djetinjim strahopoštovanjem prema svom Tvorcu i naoružan nevjerojatnim darom komunikacije, teksašanin Chris Tomlin posvećen je pisanju pjesama koje šire evanđelje, stvaraju jedinstven zvuk, povezuju se s crkvama, pojedincima i na kraju povezuju ljude posvuda s Bogom. Čovjek je koji se ne boji pjevati iz sveg srca, te svoj glas ne skriva iza moćnih instrumenata, već ga pomoću njih naglašava i pjeva hvalu Gospodinu za sve što vrijedi. Pronašao je način kako spojiti prošlost i sadašnjost kroz glazbu i riječi koje su bezvremenske koliko i vremenske. A kada se liturgija susreće s ostavštinom, za ovog umjetnika,…
pročitaj više
Pisati o albumu „Maternity Beat“ nakon samo par slušanja je ravno „plesanju arhitekture“ (parafraza pok. Zappe), iako ni konačni uradak u obliku teksta koji bi trebao biti fokusiran na album i govoriti o njemu ne odstupa daleko od te izreke. Znam, Zappa je bio genij i imao je svojih pametnih, i kad je tome tako, nema druge nego se uhvatiti u zagrljaj sa zidom, zagristi ciglu i otplesati ovaj album, pa kud puklo da puklo! Album je stilski toliko diversificiran da svaki od „udrobljenih“ žanrova traži pristup par excellence da bi se prodrlo u samu bit kompozicije. Nije tajna da je fuzija u sedamdesetima prošlog stoljeća dominirala čak i main…
pročitaj više
U legendarnom klubu Kocka u Splitu desio se sada već legendaran St-Art festival u svom 13-om izdanju. Minjao je lokacije, od O Hare do Judinog Drva, Circusa, Plana B... , redom ih je i zatvarao (još se ovi zadnji drži), ali nije minjao početnu ideju i zanos, a to je da se pomogne mladim bendovima, na užas roditelja, da se dokopaju bine i publike. Čak sam i ja nastupio sa svojim bendom Terapija davne 2010 što nam je bio prvi i zadnji nastup, ali ostvario se cilj, jer kako biti rok kritičar ako nisi propali muzičar? Za prvu polufinalnu večer su nas čekali mladi i nedokazani bendovi Suhikrimp, The Kulash…
pročitaj više
U ljudskoj prirodi je da što ide stariji postaje sentimentalniji i u veselim notama se sjeća svoje mladosti, glorificira i sa sjetama se sjeća svega iz mladih dana, pa tako i muzike. Bruce Springsteen ovim albumom pokazuje da je i on običan čovjek sa svim svojim manama i vrlinama. U cijeloj svojoj karijeri se s pravom predstavljao kao tip iz susjedstva koji je uspio i koji se nikad nije sramio svog porijekla i svoje radničke četvrti New Jerseyja koja mu je manje više bila uvijek inspiracija u njegovom radu. Danas u 73. godini Springsteen lagano svodi (kao i svatko u njegovoj dobi) svoje račune na nulu i glorificira svoje odrastanje…
pročitaj više
„Second edition“ („Metal Box“) drugi album monolitnih monumentalista znanih kao PiL. Na omotu prikazuje iskrivljeno razliveno lice Keith Levenea gitariste PiL-a koji je iznenada preminuo 11.studenoga 2022g. Netko je povodom te smrti napisao.. Koliko je samo ta ploča potencijalnih prijateljstva razvrgnula!? Kako pogrešno! Upravo suprotno, koliko je taj epohalni album to istinsko remek djelo stvorilo novih prijateljstava. Koliko je ljudi zbližilo, npr. moju malenkost i urednika ovog portala g. Jakšića, neprijeporno jednog od najvećih poznavatelja glazbe na ovim područjima. Obojica smo se usuglasili da je „Second edition“ remek djelo suvremene glazbe, gdje pok. Levene zajedno sa svojim sudruzima, dakako dok je ljubav još tinjala, dao svoj ne mali obol. To…
pročitaj više
Bilo je to davno, tamo negdje po sredini prošlog stoljeća, kad je mladi Nick susreo Dave Brocka i s njime osnovao grupu Hawkwind. Teško je u tim trenucima itko od sudionika mogao pretpostaviti da će se život grupe ne samo materijalizirati u obliku desetina albuma, od kojih su neki dolazili i na top liste, već i dugovječnosti koja krasi rijetke iz tog ešalona muzičke najezde medijskim prostorom tog doba. No, Hawkwind se pokazao kao žilava starina. Iako su po eksploziji punka bili gurnuti u stranu, krajem prošlog i počekom novog stoljeća ponovo zauzimaju pozicije. Ne kao nekada, jer je to u biti nemoguće, ali solidno sljedbeništvo i regrutacija novih im…
pročitaj više
Postoje grupe, a s njima i njihovi članovi koji se tijekom vremena izgube iz memorije, kako kolektivne tako i one osobne. Dakako, ovo ne važi ako ste sljedbenik i pratite svaki pokret. Govorim općenito, jer recimo grupa Nazareth je bila „aktualna“ prije pola stoljeća, iako je cijelo vrijeme bila tu i djelovala, rijetko tko je polagao ozbiljniju pažnju njima i njihovom radu. Uglavnom, postoji pravilo da su te grupe svoje dale odavno i sve nakon toga je život na staroj slavi i ubiranje ekstra love na račun nostalgije. Spomen grupe Nazareth nije slučajan, jer je krenula u vrijeme dok su divovi hodali zemljom, što im je na samom startu objesilo…
pročitaj više
“Vidim sebe kao slikara ili pripovjedača. Ne želim misliti da se sve svodi na glazbu. Ono što radim lako bi mogla biti knjiga ili film. Stvaram neku vrstu ‘nevidljivog kazališta’ u umu slušatelja.” Švicarski multiinstrumentalist Andreas Vollenweider obično ovako govori, ali to ne bi trebalo iznenaditi nekoga tko je već čuo njegovu glazbu. Koristeći harfu, klavir, gudače, puhače, udaraljke iz cijelog svijeta i povremeno vokale, on proizvodi raskošne, gotovo simfonijske glazbene tapiserije, često besmislene, povremeno nadahnute, koje se jednostavno ne mogu točno odrediti. Ni klasika, ni folk, ni jazz, ni world music, ni new age, te bez imalo rock aspekta, njegova glazba nježnog ugođaja zapravo nikamo ne ide i gotovo…
pročitaj više
Kad je neko (remek?) djelo staro pola stoljeća i još uvijek intrigantno do te mjere da ga se eksploatira u različitim oblicima, onda je veoma teško jednoznačno ocijeniti neke od varijacija u kojima se pojavljuje. Original je original i u to nema nikakve sumnje. Obrada je obrada i ni u to nema nikakve sumnje. Zna se što je jedno, a što je drugo. Pretakanje forme i sadržaja uz zadržavanje esence i osnovne niti djela se zove dobra obrada, copy-paste se više ne može zvati obrada nego reprodukcija. Stoga se postavlja pitanje, kad se posluša najnovije izdanje „Tubular Bells“ (pa i pratećih kompozicija u nekom drugom predznaku) u „režiji“ Royal Philharmonic…
pročitaj više
Skoro 15 tisuća nakrcalo se u zagrebačku Arenu, u glavnom gradu Lijepe naše. Tih 15 tisuća skoro iz svih zakutaka naše domaje od Broda pa do Brača došlo je vidjeti i čuti ikone, uvjetno kazano, alternativne glazbe. Pod tim se izričajem glede Cure-a zalijepila čitava niska pod pravaca od ghotica novog vala pa do post rocka. Osnivač i vođa Robert Smith a priori je protiv bilo ikakvog ukalupljivanja u bilo koje ladice. No, krenimo redom. Miljenici Smitha i kolaboracionisti s Mogwai, predgrupa The Twilight Sad, svojim su nastupom potpalili oganj i zagrijali publiku koja je polako počela puniti dvoranu. Naslušani toga sazvučja od atmosfere Joy Division do melodičnosti liverpulskih Doorsa,…
pročitaj više
Na svom vrhuncu, renesansna Firenca bila je središte ogromnog bogatstva, moći i utjecaja, privlačeći i stvarajući mislioce i umjetnike kroz reputaciju svojih dobronamjernih vladara. Budući da je aura osobnog sjaja bila zahtjev države, granica između javne i privatne umjetničke potrošnje često je bila nejasna. Grad je pozdravio ideale i filozofije dalekih zemalja, upijajući ih u pisanje i umjetnost koju je stvarao. Republikanski grad-država financiran trgovinom i bankarstvom, njegovom često krvavom političkom scenom dominirale su bogate trgovačke obitelji, a najpoznatija je bila Medici. Od relativno skromnih početaka, postali su bankari bogatih i moćnih obitelji u Europi i bankari pape, a time i politička dinastija. Ali njihova trajna ostavština dolazi od njihovog…
pročitaj više
Iz majstorske radionice Extra Music Studio izašao je jedan neobičan album. Ovo neobičan je toliko slojevito i višeznačno da čak ni ta riječ ne opisuje vjerno sadržaj kojeg nosi. Moderno je doba kad algoritmi određuju konstrukciju kompozicije, pa se tako dogodilo da su algoritmi streaming servisa uočili da su refreni najpopularniji dio pjesme (kao da se to i prije nije znalo), te su umjetnici i „umjetnici“ počeli pisanje pjesama koje na samom početku imaju refren. To se drugim riječima zove povinovanje tržištu ili pragmatičnije, ljigavo podilaženje radi ostvarivanja što većeg profita. Nije sporno to što se ide za zaradom, to je uvijek u nekoj mjeri bilo zastupljeno, ali nekada u…
pročitaj više
Kad se pristupalo realizaciji ovog filma, očito se na umu imalo samo jedno i najvažnije. Ovo je film o David Bowieju i time, po nekoj božjoj providnosti, mora biti izniman u svim segmentima prikazivanja, a posebno u konceptu. Jer Bowie je u neku ruku cijeli život živio koncept, bilo likova koje kreirao kao alter-ego, bilo muzičkog života kojeg je u redovnim intervalima okretao „upside down“. Pri tome se nije smjelo ispustiti iz vida samu teoriju kaosa koju je Bowie obožavao i po njegovim riječima, najugodnije se osjećao u takvom okruženju. Stoga, dokumentarac , ako je htio biti o Bowieju, jednostavno je morao biti svjetlosnim godinama udaljen od sličnih radova na…
pročitaj više
Bilo je to davno, kad je Korni Grupa harala progresivnom scenom bivše Juge. Slušati Korni Grupu značilo je biti u trendu, značilo je biti “in“. Kao što je bilo uobičajeno u to vrijeme Korni Grupa je živjela dva života, na dva kolosijeka, jedan progresivni i drugi „festivalski“. Ne treba puno objašnjavati razlog tog duplog života, jer kao i danas, ni nekada se nije baš moglo živjeti od muzike koja svoje uporište nalazi u progresivnom elementu. Kornelije Kovač je bio lokomotiva benda, osoba koja je napisala skoro cijeli opus Korni Grupe. Kad je grupa prestala s radom, nije se našao na vjetrometini, jer teren je već bio spreman. Kako je u…
pročitaj više
Rijetko kada idem na koncert ovako rasterećen. Nema tenzije, nema nervoze, nema zabrinutosti, kao npr, hoće li Bare biti ok, hoće li Johnic biti u elementu, itd. Krenuo lagano na koncert popularne Konstrakte i Zemlje gruva. Površno sam pratio famu oko njenog nastupa na Euroviziji ne shvaćajući zašto se netko nervira oko tako slabog i namještenog takmičenja. Na kraju poslušao njen nastup uživo i ostao razočaran. Zvuk osrednji, glas drhturav, pjesma kako tako, neobična, ali nikako da se fama oko toga može objasniti. Ulazim na tvrđavu Sv. Mihovila, već sada kultno mjesto glazbe i primijetim da su posjetitelji koncerta sve žene. Žene u tridesetima i četrdesetima u ogromnoj većini. Nekoliko…
pročitaj više
Zašto ovakav naslov? Pa „Second Out“ grupe Genesis je jedan od najboljih live albuma svih vremena. To je fakat od kojeg ne treba bježati i postavlja pred slušatelja referencu i model za usporedbu ne samo s novim pothvatom Steve Hacketta i Genesis Revisited benda. Kratak podsjetnik. Neposredno prije izdavanja albuma „Second Out“ (od toga i ime albuma) Hackett napušta Genesis nezadovoljan muzičkim smjerom kojim su Genesis stremili. Album se izdaje s maksimalno prigušenim zvukom gitare i možda mu to i daje veličinu koju i dan danas ima. Jednostavno, kemija koja je uhvaćena te večeri u Parizu nam je podarila fantastičan album koji i dan danas sjaji istom snagom kao i…
pročitaj više
Subota 27.8. započeo sam putovanjem autom u Zagreb negdje oko osam sati ujutro u nadi da ću izbjeći gužve na autocesti. I u velikoj mjeri mi je to i uspjelo. Jer mi je prijatelj koji je išao sat kasnije rekao da su ga dočekale kolone. U Zagrebu je popodne bilo mutnjikavo vrijeme, a i prognoza je govorila o mogućim pljuskovima i kiši. No, nadao sam se da će večer ipak biti suha. Na Velesajam sam došao nešto prije početka svirke predgrupe, britanskog indie benda Slow Show koji su ime uzeli po istoimenoj pjesmi The National. A i glazbeno su nešto dosadnija i razblažena verzija istih. Kao predgrupa Pixiesima bolje bi…
pročitaj više
Nakon kurtoazne isprike zbog odgođenog koncerta, krenulo se. Trebalo bi reći 110 na sat, ali ne, bilo je to „samo“ 100 na sat. Bare i Majke su u prvom satu koncerta pružili neizmjerni užitak djelu publike koja je došla uživati samozatajno u koncertu iz udobnih sjedećih mjesta na tribinama. Drugim riječima, koncert je otvorio s „Rođen za suze“, nastavilo se s „Ljubav krvari“, „Grešnik“, … , uglavnom s kompozicijama koje se ugodno i udobno sluša sjedeći. U tom su se tonu nizali standardi do negdje kraja prve ure koncerta. I onda je krenulo. Bare je u trenutku pomalo „ozbiljnu“ atmosferu pretvorio u usijanu klupsku. Lavina je počela s „Vrijeme je…
pročitaj više
Mjesec je jedno od čuda stvaranja u koje je čovjek oduvijek gledao s divljenjem i žarom, jer osim privlačnosti ljepote koja vas obuzima u gluho doba noći, postoji način na koji nas povezujuća svjetlost obasjava – i transcendentalan i uzvišen. Veći je kontrast između mjeseca i noćnog neba nego između sunca i dnevnog neba, i taj kontrast više pogoduje tuzi, koja se uvijek odvaja ili izolira, nego sreći, koja se uvijek spaja ili stapa. U stvari, postoje mnoge poznate fraze koje je mjesec inspirirao tijekom vremena, postavši protagonist intenzivnih, ponekad patetičnih pjesama koje su ušle u povijest. Are you man or are you fantasy? Lighting my darkness since you left…
pročitaj više
Pisati o Josipi i njenim koncertima je u pravilu istovremeno i jednostavno i komplicirano, da ne upotrebim riječ, zahtjevno. Pisati o njenim koncertima kad je na pozornici neka standardna postava pratećeg benda (… , violina, saksofon, .. ) koji isporučuje aranžiranu pratnju njenom vokalu ne zahtijeva poseban intelektualan napor. Svi su parametri poznati, kako kod Josipe tako i kod pratnje. I pogađate, sad ide ono, ali … ! Ali, pisati o Josipi na pozornici kad njena iskrena elokvencija na trenutke zasjeni glasove bravure, dok istovremeno prateći bend u klasičnoj rock formaciji rastura, doslovno mrvi atome zraka pred sobom i bombardira auditorij s gromadama zvuka, onda gospodo moja, to sve skupa…
pročitaj više
Postoje trenuci u našim životima za koje želimo da nikad ne proteknu. Postoje događaji kojih smo u trenutku odvijanja svjesni da ćemo ih pamtiti i zapamtiti za cijeli život, dakako, s pozitivnim predznakom. Pogađate, ovaj uvod je ujedno i ocjena nastupa King Gizzard & The Lizard Wizard u Šibeniku, 03. Kolovoza. Iako su nastupili dan ranije, u našim medijima nije bilo konkretnog spomena tog koncerta, a kamoli nekog osvrta na njega, te je i drugi dan na ulazu u naj pozornicu na našim prostorima, sv. Mihovila, visio upitnik, kako će sve skupa teći? No, hajmo redom, jer ovaj put za divno čudo i predgrupa, Grace Cummings (sa svojim bendom), zaslužuje…
pročitaj više
Jack White je izdao „običan“ album. Vjerojatno umoran od statusa bijele ovce današnjeg rock trenutka, Jack nakon kaotičnog „Boarding House Reach“ i skoro pa dadaističkog „Fear of the Dawn“, po drugi put u ovoj godinu lansira novi album, „Entering Heaven Alive“. Sastavljen od kompozicija na kojima se prati akustičnom gitarom uz minimum intervencija ostalih instrumenata osim neophodne „orkestracije“, album donosi Jacka ipak u neobičnom izdanju. Nema naznaka Tim Bartonovske uvrnutosti, nema fragmenata koji se redaju naoko bez smisla da bi na kraju dobili konačnu konturu i smisleni sadržaj. Ništa od toga nema, ali ima nešto drugo, i dobro i ne baš tako dobro. ‘Ajmo najprije ono drugo. Ovim albumom Jack…
pročitaj više
Nitko ne može osporiti činjenicu da je suradnja Jeff Becka i Johnny Deppa počela prije medijski (pre) napuhanog sudskog slučaja u kojem je Deep ipak izvukao deblji kraj, iako je to samo jedna u nizu parnica u kojima je optužen. No, taj materijal ne pripada ovdje,već samo kao digresija o tome da album „18“ nije rezultat trenutnog iskorištavanja situacije i medijske promocije Deepa, već samo rezultat jedne (neobične) kolaboracije koja je počela prije sudskog slučaja. John Depp je svestrani umjetnik i jedan dio njegovog umjetničkog djelovanja je i muzika. S Hollywood Vampires je snimio album i s njima nastupao u promociji istoga. Jednom prije par godina, ušetao se u garderobu…
pročitaj više
Muzičko odrastanje svih nas s ovih prostora na neki način je povezano posredno s Bijelim Dugmetom i Goranom Bregovićem. Njihova (njegova) muzika je svojevremeno bila produkcijski i komercijalni vrh. Poslije onog što se „dogodilo„ s velikim guštom pratio sam solo karijeru Gorana Bregovića. Veliki meštar je etno muziku i izričaj naših „naroda i narodnosti“ proslavio širom planete. Svaka mu čast! Igrom slučaja (Vojka hvala na odustajanju) dobio sam mogućnost da guštam na Sustipanu u muzičkom izričaju Brege i njegovog Orkestra za Vjenčanja i Pogrebe. Sinoć je na Sustipanu bila Woodstockovska atmosfera. Nije bilo numeriranih sjedala. Sjedilo se di je ko stiga. Bilo je puno familija s dicom, stranaca ukratko sve…
pročitaj više
I treći dan Thrill Blues Festivala je iza nas. U opuštajućoj atmosferi Gradskog parka odvijao se završni čin ove priredbe. Čak ni line–up nije bio ambiciozan, tako da se i s te strane moglo osjetiti da je organizator ovom danu namijenio ulogu „closera“, bez većih stresova i iznenađenja. Isto tako, cijeli je koncept s muzičke strane baziran na reproduktivnom programu. Bilo je interesantno vidjeti svojevrsnu evoluciju covera od samog otvorenja trećeg dana do završnice. No, prije službenog djela zadnjeg dana festivala odvila se jedna pomalo neuobičajena aktivnost, utrka na nekih sedam kilometara, u kojoj su sudjelovali mnogi, bez obzira na godište. Službeno nazvana 7K Blues Run, zajednički je pothvat udruge…
pročitaj više
Drugi, udarni dan Thrill Blues Festivala je iza nas. Dojmovi se polagano sliježu, iako će za njihovu konačnu poziciju u „layeru“ memorije trebati daleko duže od jedne (neprospavane) noći. Razlog je veoma jednostavan, i leži u oksimoronu „previše dobre muzike“. Nažalost ili na radost, taj oksimoron u sebi nosi jednu „grubu“ istinu, a to je da je ljestvica kvalitete toliko podignuta, da je u običnom životu ili svakodnevnoj prilici rijetko tko može preskočiti. Ali, oksimoroni i postoje da ukažu na anomalije, a ta se anomalija sinoć ukazala u činjenici da su je svi preskočili. Stoga, ono što slijedi nakon ovog uvoda i pored eventualnog neuvrštavanja tog podatka, samo po sebi…
pročitaj više
Počeo je peti po redu Thrill Blues Festival, koji će trajati tri dana. Škola bluesa je i ove godine otvorila festival. U atriju škole je bend na čelu s Hrepom najmlađima približio „vječnu formu“ na veoma pristupačan, skoro pa šaljiv način. Dakako, najbolji put kako doprijeti do budućih poklonika. I kao uvijek, nakon edukativnog uvoda, najmlađi su zauzeli mjesta na pozornici. I … , bilo je smišno ih vidit i čut. Nema boljeg pristupa od učenja uz igru! Program se nastavio u popodnevnim satima. Slijed je otvorila veoma interesantna izložba poljske umjetnice Danute Matysik. Tematika izložbe je bila u skladu s cijelim festivalom, skice i trenuci uhvaćeni u postojbini bluesa…
pročitaj više
Od Goe do Ibize, od Balija do Miamija, od Cape Verdea do St. Tropeza. Kosa postaje svjetlija, koža postaje tamnija, voda postaje toplija, pića postaju hladnija, glazba postaje glasnija, noći postaju duže, život postaje bolji. Dobrodošli u beskrajno ljeto, dobrodošli u Buddha-Bar! Kao sinonim za vrhunsku glazbu, Buddha-Bar nadaleko je hvaljena serija kompilacijskih albuma koje je izdala franšiza barova Buddha-Bar kreirana od strane ugostitelja Raymond Visan i dizajnera interijera, ujedno i DJ-a, Claude Challe u Parizu, te koja se naposljetku proširila i na salone, toplice, hotele i noćne klubove širom svijeta, kao globalna referenca u područjima gastronomije, ugostiteljstva, wellnessa, glazbe i miksologije, pružajući gostima vrhunsko iskustvo klubova na plaži, restorana…
pročitaj više
Lipo je uvik u Zadru. Ima taj grad neku energiju, drugačiju od ostatka Dalmacije. Tamo je mirnije, finije, tiše, ozbiljnije, tradicionalnije, … . Ništa od toga sinoć nije bio Zadar. Sinoć je Zadar bio ludo, rockersko, punkersko, bluesersko i alternativno do kosti. Retro apokaliptični ambijent Kapetanskog parka s prekrasnim pogledom na more, savršena je kulisa za horde čupavih, čudnih, otkačenih ljudi istančanog ukusa i volje za skakanjem. Organizacija profesionalna, ali bez presinga, štandovi zanimljivi, humanitarnog karaktera, skupljao se novac za potresom razorenu Banovinu. Pohvalno za mlade kreativne ljude, neka nas takvi nose! Dobar izbor pića, finih piva, klope i umjetničkih djela po pristojnim ne-turističkim cijenama. Bina, ne prevelika, taman za…
pročitaj više
‘Pronaći svoj put kući’ jedna je od velikih tema blues glazbe. Za mnoge začetnike glazbe lutanje od grada do grada i pronalaženje utočišta bila je uobičajena biografija koja je odavno pretvorena u metaforično zlato u pjesmama većine suvremenih blues pjevača. No, dok mnogi blues autori pokušavaju imati vezu s pjesmama koje izvode nastojeći svojim glasom prizvati bol, Janiva Magness jedna je od rijetkih koja to može učiniti s istinskim razumijevanjem. Poznata po tome što istražuje složenost ljudske povrijeđenosti na načine koji su istovremeno osobni i univerzalni, Janiva je nadaleko hvaljena pjevačica bluesa i soula. Ona piše s ozbiljne pozicije i prikladno, njezinu glazbu ne treba shvaćati olako; ona često u…
pročitaj više
Prije samog osvrta na novi album moram s vama podijeliti jednu kratku priču o mojim počecima slušanja i praćenja Stevena Wilsona i grupe Porcupine Tree . Tijekom jedne od bezbroj zajedničkih zimskih šetnji i lamatanja o muzici „kolega“ mi je onako usput rekao da li što slušam od Porcupine Tree? Ja onako iz prve, jesam (iskreno prije toga nikad), ali mi nisu baš nešto … . “Kolega” onako iz prve (znajući moje muzičke afinitete) kaže, “ćudi me kolega … “! Ponukan njegovi komentarom dođem doma, uključim moj streaming servis, nađem Porcupine Tree. I počnem slušati, … , i ne prestajem do danas. Usput pokupovao sve moguće nosače zvuka , DVD,…
pročitaj više
Treća večer Inmusica za mene je započela kasnije nego i druga. Propustio sam namjerno Gogol Bordello koji su vjerojatno bili zabavni, ali njih sam već gledao par puta, a bio sam i preumoran od prve dvije večeri. Stigao sam proći pokraj naših Them Moose Rush koji sviraju čvrsto, ali me nisu nešto pomakli s mjesta i čuo dvije stvari od Clone Age koji sviraju kompetentni grunge pop, onako poput Vatre koja svira Pearl Jam i poneku stvar Soundgardena. Ne pitajte me volim li Vatru. Valjda ste skužili ako čitate ove prikaze. Na glavnoj su se pozornici ukazali Royal Blood. Britanski duo s bubnjevima i basom koji pokriva i gitarske dionice…
pročitaj više
Popodne se nebo nad Zagrebom smračilo, prognoze su govorile o kiši, nevremenu, tuči. Počela je i grmljavina. Na sreću, osim par kapi kišice nije bilo kako je prognozirano. No, nisam otišao pogledati Amadou & Mariam. Došao sam na pola White Lies, britanskog postpunk benda kako ih predstavljaju. Nisu me se baš dojmili nekakvom kombinacijom Editorsa i pop rock glazbe. Produžio sam do Hidden Stagea gdje au svirali Rebel star, kompetentni americana pop momci i cura iz Srbije. Njih bih možda volio vidjeti na nekom intimnijem mjestu (ovogodišnji Hidden Stage bio je puno veći od prijašnjih). Pa sam se odlučio malo pogledati i Porto Morto prije Nick Cavea. Njih sam već…
pročitaj više
Ove godine, nakon dva odgađanja zbog pandemije, napokon smo dočekali i 15. izdanje INmusica. Bez Becka ili Belle and Sebastian, ali s nikad više recentno važnih bendova. Dođoh negdje oko 19 blizu velike pozornice, svirale su španjolke Hinds. Četiri cure koje pokušavaju svirati nekakav indie rock već desetak godina i nemaju loše recenzije albuma. Možda bi to u nekom manjem klubu zvučalo i donekle simpatično, ali na velikoj bini bile su izgubljene i uglavnom dosadne. Da debakl s obradom „Spanish Bombs“ od Clasha ni ne spominjem. Hoćemo Otoboke Beaver! Nakon njih odgledao sam dio nastupa Koikoi, srpskog benda koji je na razmeđi utjecaja Repetitora i B 52’s začinjenih psihodelijom ala…
pročitaj više
Sinoć u Kaštelima večer za pamćenje. Već na zalasku Lovestock festivala, kada su svi favoriti već spremili svoje instrumente, iz granja se pojavilo Daliborovo granje. O bendu sam čuo dosta i slušao pjesme online, ali ovo je jedan od onih bendova kojeg morate čuti uživo. Momci iz Čakovca imaju neobičan bend. Mješavina stilova, ali taj miks je zanimljiv, privlačan, magičan… Iako nisu bili u punom sastavu, nedostajao je kolega na trubi, meni ništa nije nedostajalo. Kao stari zagrizeni obožavatelj električne gitare, trenutno me začarao zvuk otkačenih Međimuraca. Četiri mlada glazbenika s osjećajem i znanjem tvori vrhunski bend sposoban za čaroliju. Odlični instrumentali, kreću od makedonskog ritma i dijelova starih pjesma,…
pročitaj više
Već jubilarni četvrti put građani Kaštela ne spavaju do kasnih uri u ovo doba godine, jer im kroz zatvorene škure lupaju zvukovi gitara i bubnjeva znanih i neznanih bendova. Pod zaštitom stabala novog parka u Kaštel Lukšiću rodila se impresivna bina koja izgleda kao da i sam borac s obližnjeg spomenika koji nosi narukvice od policijskih lisica, bi joj se mogao pridružiti. Sad kad bolje pogledam partizan izgleda kao torcidaš koji je pobjegao iz marice, a nosi poruku „Sloboda navijačima“. Tri dana traje festival, u četvrtak navečer na prvu večer i slobodan dan su nam se obećali Screaming Wheels, M.O.R.T. i Stonebride. Došao sam tamo već u 21 sat jer…
pročitaj više
vHodajući po samom rubu, ali ne i preko njega, J.R. August svojim posljednjim albumom „Still Waters“ donosi svoju viziju najstarije vjerske priče. S laganim odmakom od prethodnika, na pomalo nesvakidašnji način interpretira tu viziju garnirajući je svojim osebujnim i prepoznatljivim izričajem (koji je btw, u idealnoj konstelaciji sa sadržajem albuma!). Naoružan ovim duhovnim oružjem, i uz pratnju ni manje, ni više, nego šest pratećih vokala, saksofona i kontrabasa, J. R. August se ukazao u Šibeniku u Kući umjetnosti Arsen. Potpuno adekvatan prostor za njega, u biti, kao skrojen za njega, pružio je bendu veliku dozu samouvjerenosti, što se i te kako osjetilo na pozornici. Kad se na to još doda…
pročitaj više
Prošlo je tri godine od kako je Chui zablistao na muzičkom nebu sa svojim albumom „Iz kapetanovog dnevnika“. Bio je to vrhunac izričaja kojeg je bend njegovao i samim time se nametnula misao, kako nastaviti, gdje, u kojem smjeru? Odgovor je došao sam od sebe, najprije s „posrednikom“, solo albumom Toni Starešinića „Survival Kit“, napravljen u pandemijsko vrijeme, i naposljetku s najnovijim izdanjem „Zagreb – Berlin“. Sam naslov traži pomnu analizu, jer nije za ništa album dobio to ime. Na prvi pogled postaje jasno, jer cijelu stranu vinila zauzima jedna kompozicija u četiri stavka i dakako, muzika je za film „Berlin simfonija velegrada”, Waltera Ruttmanna, iz 1927. godine, dok jednu…
pročitaj više
Kad je Voodoo Ramble izdao album „That’s Why“, nisu se dogodili tektonski poremećaji na globalnoj sceni. Nije se skoro pomakla ni naša scena, iako je album imao sve epitete, manje za jedno, više za drugo. Bio je to punokrvni uradak benda koji je odavno raskrstio s time što hoće i gdje ide. Stigao je trenutak kad je nasljednik simptomatičnog naslova ugledao svjetlo dana. Naslovljen “Can’t Write A Pop Song (when you’ve got the blues)”, upućuje na svojevrsni oksimoron na relaciji sadržaja i proklamacije iz naslova. Oksimoron nije ružna riječ, iako se u nas i te kako koristi baš u tom kontekstu (HDZ i sud časti u stranici, pošteni političar itd…
pročitaj više
Početkom XIII stoljeća katolicizam je vladao, ali je veliki broj kršćanskih skretanja bio popularan. Djela pape Inocenta III izazvala su neprijateljstvo velikog broja ljudi prema katoličanstvu, jer se činilo da Crkva predstavlja Rim umjesto istinske vjere. Plodno okruženje za hereze, a jedno od njih bio je katarizam, od kojih je najveća skupina nastala u južnoj Francuskoj, u području Languedoc kod Toulousea. Smješten u Ariègeu, Montségur je dvorac pun misterija. Tvrđava-svetište katarizma, bila je tema mnogih spisa tijekom stoljeća nakon događaja u križarskom ratu. Blago Katara? Duhovna misterija? Sveti Gral? Obožavanje sunca? Teško je razgrnuti džunglu informacija koju danas imamo i razlikovati činjenice od sumnjivih ekstrapolacija. Vjerovanja Katara su počivala na…
pročitaj više
Što se više novoga može kreirati unutar već prenapučenih granica izričaja, a da on sam sebi ne postane svrha? Svi znamo, bar oni pismeniji, kako je završilo razdoblje „l’art pour l’art“ -a i koje je posljedice imalo po kreativnu komponentu razdoblja. Sama činjenica da su u ogromnoj većini remek djela epohe danas bezvrijedna, kako u slikarstvu, tako i u muzičkoj umjetnosti, samo po sebi dovoljno govori. Imati ispred sebe album koji sadrži izričaj toliko puta već preslušan, izričaj s toliko varijacija i derivata od osnovnog, znači biti skeptičan spram njemu i od prve note ga uzimati s debelom dozom rezerve. Jer, što tu ima što bi me moglo zainteresirati nakon…
pročitaj više
Baraka nam je ovaj vikend pripremila pravu poslasticu, za prste lizat, koncert legendarnih Songkillersa. A prste prije svirke mnogi stvarno i jesu lizali, i to nakon hamburgera, domaćih kumpirića u umaku od tartufa i odrezaka divlje svinje iz ukoričenog menija što je nudio svaki stol, a na što se zgražao svaki istinski zaljubljenik u pravu glazbu koji jede kući prije izlaska ili u Mate i Prerade nakon. No ako ću iskreno, mislim da se polako moramo navikavati na to da sve osim narodne muzike teško nalazi put do klubova koji ulažu u svoj interijer, ozvučenje, ponudu i osoblje kao što to radi Baraka, a ne radi Kocka. Klubovi koji nude…
pročitaj više
Tiho i medijski skoro neprimjetno, otišao je Vangelis. To što „bulevarska“ i žuta štampa nisu reagirale, to mi je jasno i razumljivo, ali ostaje nepoznanica zašto mediji koji drže do sebe, a pogotovo specijalizirani mediji, o njegovoj smrti nisu donijeli ni jedno jedino slovo, čak ni informaciju?!!! Evángelos Odysséas Papathanassíou aka Vangelis je bio jedan od najvećih kompozitora moderne muzike. Iako je počeo kao progresivac i s matičnom grupom Aphrodite’s Child snimio klasik „666“, nije se dugo zadržao u tim vodama. Kako se vrhunac kreativnosti grupe poklopio s plimom elektronike u muzici, Vangelis je jednostavno uskočio u tutnjajući vlak koji ga je naposljetku ovjenčao slavom. Jer biti kreator globalnih hitova,…
pročitaj više
Sinoć prava poslastica u Azimuta, Šibenske oaze dobre energije i urbane zabave. Damir Avdić, kralj necenzuriranog nastupa, ekstrem u pozitivnom smislu koji ruši tabue i predrasude lijevih i desnih, južnih, zapadnih, istočnih i sjevernih. Njegove pjesme, koje su autobiografska trauma, brutalni tekstovi od kojih se ježiš, koji te tjeraju da se zamisliš, posramiš, tjeraju te da digneš šaku i zavičeš, zaprijetiš… Avdić je glas svih potlačenih, razočaranih, liberalnih, urbanih, inteligentnih. Antiratni poklič, poklič protiv gluposti, nasilja, apatije, religije, države… Gitara je posebna priča. Moćni rifovi i distorzije, Avdić sa svojom gitarom gradi zvuk cijelog benda, radi čaroliju u koju utoneš lako i prepustiš se žestokim zvukovima. Sat i pol neprestane…
pročitaj više
Preminuo je Ricky Gardiner, pogonska lokomotiva underground grupe Beggars Opera. Nažalost, ta imena danas ne znače baš puno i teško da se ima oko toga išta reći, jer vrijeme radi svoje. Ukusi se mijenjaju, nekome na bolje, nekome na gore, teško je biti objektivan, ali za sigurno, oni koji su živjeli muziku šezdesetih i sedamdesetih, dileme nema. Iako je Beggars Opera stabilno boravio u drugoj ligi Otočkog progresivnog rocka, to nije onda značilo marginalizaciju, kao što je to slučaj danas. U vrijeme kad su divovi hodali zemljom, biti rezident druge lige značilo je imati jaku vojsku sljedbenika, (mnoge grupe su došle do kult statusa), popunjene klubove i manje dvorane, te…
pročitaj više
Postoje izvođači koji su se tijekom svog glazbenog putovanja uspjeli transformirati u jedinstveni fenomen koji intrigira gotovo svakoga tko malo dublje doživljava glazbu. U takve izvođače spada australsko – britanski projekt Dead Can Dance koji su nakon više od 40 godina svog postojanja po prvi puta nastupili u Hrvatskoj, i to u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Iako bi možda neka gotička crkva u Istri još jače pojačala doživljaj njihovog nastupa, dvorana Lisinski se pokazala kao i više nego idealan odabir. Dead Can Dance čine australska glazbenica, pjevačica i skladateljica Lisa Gerrard i britanski pjevač i multiinstrumentalist Brendan Perry. Od samog osnutka 1981. godine DCD su počeli eksperimentirati sa raznim žanrovima,…
pročitaj više
Odavno očekujem vidjeti u živo Daliborovo Granje. Studijske snimke su intrigantne, ali ne donose bend u obliku organizma od krvi i mesa kojeg nosi pozornica. A Chui, posebna priča. U osvitu izlaska novog albuma, „Zagreb – Berlin“ (ako se točno sjećam), isplatilo se vidjeti vanstrujaše u novom izdanju. Dakle, sama najava da će na istu pozornicu, isti dan biti Daliborovo Granje i Chui, rješava mnoge nepoznanice do tog trenutka. Kocka je bila lipo popunjena. Auditorij klasika lokacije, od mladih snaga koje su tu po nekom defoltu, ali i znatiželji (poželjna i rijetka osobina danas) do ostarjelih rockera za koje je pitanje čemu više troše dragocjeni kisik. (uključujući i autora ovih…
pročitaj više
Rječnik definira ljepotu kao kvalitetu prisutnu u stvari ili osobi koja daje intenzivan užitak ili duboko zadovoljstvo umu, bilo da proizlazi iz osjetilnih manifestacija, smislenog dizajna ili uzorka, ili nečeg drugog, kao što su osobnost ili duhovne kvalitete. Ali, doživljaj ljepote u distorziji, u izobličenju…? Odmičući se od svojih metalnih korijena i preuzimajući melodičnije i alternativnije rock utjecaje, uz primjenu distorziranih gitara i harmonijskih vokala te besprijekorni balans osjetljivosti i agresivnosti, nizozemski pioniri The Gathering stvaraju kaleidoskop zvukova koji prati dobru viziju spomenutu u naslovu, ekspresionistički hvalospjev melodiji, inherentnoj ljepoti distorzije. Sa sofisticiranim zvučnim eksperimentima, dirljivom melodičnom melankolijom i žanrovski izazovnim stavom, s eksperimentalnijim dodirom, istražuju različite aspekte konvencionalne glazbe…
pročitaj više
Rammstein su izdali osmi studijski album. Samom izdavanju albuma prethodila je već za ovaj sastav uhodana dobro smišljena reklamna kampanja i dva singla s provokativnim popratnim video klipovima. Ovo je osmi studijski album Rammsteina i prateći tempo izdavanja, samo izdavanje ovog albuma je (po meni) pomalo iznuđeno. To iznuđeno ne znači ništa negativno, sam album je Rammsteinovski. Vrhunska produkcija se osjeća u svakom djeliću muzičkog izražaja. Ne gledajući omot svatko tko se i malo razumije u muziku prepoznat će da je ovo njihov album. Sada da elaboriram moje mišljenje o iznuđenosti ovog albuma. Naime poslije izdavanja sedmog albuma Rammstein su krenuli na stadionsku turneju po Europi koja je bila apsolutni…
pročitaj više
Pisati o djelu koje (prividno?) stoji na suprotnoj strani svjetonazora nije baš lako, ni bezbolno. Zahtjeva izuzetan napor, postavljanje konteksta, studiranja tematike i nadasve, sa stalnim „strahom“ da će se promašiti ono osnovno, „što je pjesnik htio reći“. Kao pragmatičnom ateisti, koji jest čitao Bibliju, ali i koji vjeruje da voda vrije i na 72 °C i zna da to nije djelo nikakvog nadnaravnog biča, već jednostavno odnos temperature i tlaka, teško mi prihvatiti bajku kao stvarnost ili pak događanja čuda koja su joj prethodila i na koju se naslanjaju. No, umjetnost jest umjetnost, koja ne pita kakav je dan ili kako će biti sutra, već jednostavno traži pristup kojim…
pročitaj više
Preminuo je David Kubinec! Standardna rečenica koja ide iza objave o smrti jest da to ime danas malo kome išta znači. Za mlade naraštaje mi je jasno, ali u Davidovim slučaju, čak i kod suvremenika. Pa i kad na to dodamo i domaći medijski prostor, jer je David bio više od dekade neraskidivo vezan za naše podneblje, onda se zaključak sam nameće, žalosno. Kad pročitate ovo gore zapitat će te se, pa pobogu, po čemu je David Kubinec zaslužio nekrolog, zaslužio biti spomenut u medijima, zaslužio da se o njegovom životu napiše priča. E pa sjednite i pročitajte ono što slijedi, i kad dođete, ako uspijete doći, na kraj teksta…
pročitaj više
3rd Secret je super – grupa koju čine Krist Novoselić (Nirvana), Kim Thayil i Matt Cameron (Soundgarden), Jon “Bubba” Dupree (Void), Jillian Raye i Jennifer Johnson (koje zajedno sviraju s K. Novoselićem u Giants In The Trees), a album je producirao, miksao Jack Endino, kućni producent diskografske kuće Sub Pop. Album započinje s „Rhythm Of The Ride“ i „I Choose Me“, za koje možemo reći da su u stilu heavy rocka 70’ih kao što je rani Black Sabbath. „Last Day Of The August“ je pop/alt rock, dok je „Winter Solistice“ akustična pjesma s ambijentalnom atmosferom. „Lies Fade Away“ je tipični grunge zvuk kakav smo znali s početka 90’ih, a „Live…
pročitaj više
Jack White je jedan od ili bolje rečeno, posljednji veliki rocker. Rocker koji se ne boji prevući lanac preko kamena, ubaciti neku ritmičku sekvencu i na tome kreirati kompoziciju. Ovaj je opis pomalo ekstreman jer on to ne radi, bar ne na ovom albumu, ali esencijalno se ipak može staviti znak jednakosti. Album “Boarding House Reach”, je dobio nasljednika. „Fear of the Dawn“, koji je krenuo nekim drugim putem od prethodnika. Kreativni kaos genija je zamijenila sirovina, rudača zvana iskonski rock n’ roll ogoljen i uvrnut do kostura u toj mjeri da na trenutke koketira s dadaizmom. No, dadaizam nije samo u tome prisutan na ovom albumu, izvire iz svake…
pročitaj više
Nordwand, sjeverni zid planine Eiger, “posljednji problem” Alpa, visoko lice što se uzdiže milju iznad mirnih livada u njegovom podnožju, izdubljena poput grudi bolesnika unutar okomitog prostranstva trošnih stijena, ogromnih ledenih polja i monumentalnih uporišta, obavijen oblacima i često u dubokoj sjeni, prekrivenih olujama, lavinama i kamenim padom, nosi tragičnu, ali trijumfalnu priču o jednom od najdramatičnijih planinarskih uspona svih vremena. Priču koja pokazuje surovost svijeta planine uz opise dramatičnih događaja koji su zatekli sudionike ekspedicija, uzimajući mnogobrojne živote, čime je taj sjeverni zid preuzeo drugo ime – Mordwand (The Murder Wall), sugerirajući na njegovu zastrašujuću reputaciju. Kaprekar’s Constant – “Victorious” Sam naziv albuma, uz naslovnicu omota, daje nagovještaj o…
pročitaj više
Taylor Hawkins, bubnjar grupe Foo Fighters je iznenada preminuo. Grupa je na južnoameričkoj turneji i nakon završenog koncerta u Bogoti (Columbia), pronađen je mrtav u hotelskoj sobi. Uzrok smrti nije objavljen. Imao je 50 godina i do trenutka smrti nije imao zabilježenu (bar ne javno) ekstremnu zloupotrebu droga ili bilo kakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema. (ipak je utrđeno obukcijom da se predozirao!) Hawkins se pridružio grupi Foo Fighters nakon što je bend drugi put snimio drugi album „The Colour and the Shape“. (Situacija oko ovog albuma je bila poprilično bizarna. O njoj više možete naći ovdje.) . (sve je bubnjarske dionice naknadno snimio Dave Grohl). Od tog dana pa sve do…
pročitaj više
“Svaka generacija koja je rođena na ovoj planeti ima svoju energiju i izričaj, i tako se pojavljuje glazba. Ta energija, taj izraz svake od generacija umjetnika, mislim da je to nešto apsolutno prekrasno.” Diane Arkenstone oduvijek je bila iskrena pripovjedačica, uz strastveno i vješto preplitanje emocija kroz savršen spoj gracioznih melodija, poetskih riječi i vokala. Njen stalni tok energije pisanja pjesama dijelom proizlazi iz bogatstva jedinstvenih životnih iskustava, ne dopuštajući da je životne nedaće ili žanrovske linije spriječe da istražuje dubine glazbe. Diane Arkenstone, David Arkenstone – “She Reigns Through Tears” Perspektiva pripovjedača također je jaka značajka u skladbama David Arkenstone-a, no, na ponešto drugačiji način. “Obično me identificiraju kao…
pročitaj više
Midlake je već neko vrijeme bio izvan pogona i medijske pažnje, ali ‘For The Sake Of Bethel Woods’ samouvjeren je i ambiciozan povratak, kojeg je potaknuo san klavijaturista Jesse Chandler-a u kojem ga je pokojni otac ohrabrio da reformira sastav. Međutim, osim što je imao snažan i poetski utjecaj, taj san oblikuje album na različite načine, maglovito ploveći osjećajem misterije, kroz istraživanja gubitka, sjećanja i povratka. Premda svrstani u indie folkrock okruženje, nastali su u studentskim danima kao jazz sastav, da bi glazba skrenula preko progresivne britanske folk-rock opsesije prema više teksturiranoj raznolikosti psihodeličnog rocka, dajući pjesmama trag tragične ranjivosti, te stvarajući zadivljujući brak između emocionalne rezonancije folka i onostrane…
pročitaj više
„Treba nekako preživjeti do smrti“, bila je jedna od Igorovih u poznim godinama. I uspio je! Sama ta opaska dovoljno govori o njegovom odnosu prema sudnjem danu svake osobe, ali i svjetonazoru. Sarkastičan, ciničan, a katkad i poprilično uvredljiv za sugovornike. No, ovo posljednje nikada bez jakih argumenata koje jednostavno nije imao tko oboriti, jer su bili neoborivi, bili su istina! A ta istina ga je koštala puno toga u životu, do te mjere da je neko vrijeme bio disident u vlastitoj kući. Ali kao i svaka moralna vertikala (danas nepoznat pojam u Hrvatskoj!) nikada nije odstupao od svojih stavova i uvjerenja. Ne rijetko je bio sam protiv svih, kao…
pročitaj više
Trenutak istine! Možemo mi pisati koliko god hoćemo vođeni nekom intuicijom i tvrditi, ovo, ono, u biti, navoditi vodu na naš mlin. Pa i sama objektivnost nosi u sebi veliku dozu subjektivnosti kad govorimo i pišemo o stvarima do kojih nam je stalo. Vjerujemo i skoro smo sigurni u to da i ostatak svijeta gleda našim očima na pojave oko nas, poglavito one u kojima prevladava ukus i spoznaja. No, kad se pojave brojke, a one su neumoljive, puno toga se ruši kao kula od karata. Hrvatska muzička scena je trenutno u fazi u kojoj je muzički svijet bio neposredno po uvođenju Billboardove liste koja je počivala na egzaktnim parametrima,…
pročitaj više
Beth Hart je veliko ime današnje scene. Jedna od rijetkih osoba danas koja predstavlja direktan link na eru šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Oboružana izrazito moćnim vokalom, (powerhouse vocal) Beth Hart svojim postojanjem pokriva ogroman prazni prostor koji se stvorio odlaskom velikana prošlosti i dakako, novih nema na horizontu. Elegantno pliva u tim vodama, snima albume, nastupa i priča poprima lijep tok. Uživajući neprikosnoveni status, Beth se odlučila na riskantan korak. Za vrijeme snimanja albuma „War In My Mind“, „zagrijavala“ je glas pjevušeći “Whole Lotta Love”. Producent Rob Cavallo je ostao impresioniran vježbom i predložio Beth da snimi cijeli album pjesama Led Zeppelina. Ova apriori odbija govoreći, „da bi…
pročitaj više
Teško išta smislenog u prvim trenucima reći ili napisati kad vas nespremnog zatekne vijest o smrti vama drage osobe. Ne mora to biti netko od bliskih po rodu, pa ni prijatelja s kojima ste odrasli, može to biti i netko tko vas i ne pozna niti je ikad čuo za vas. Ali vi za njega ste i te kako čuli i to tako da izgubite uopće pojam kad ste prvi put čuli za njega, jer je jednostavno postao dio vašeg svakodnevnog života. Slušanje njegovih albuma ili odlazak na koncert je postalo nešto sasvim normalno, iako praznik za sva čula, svakodnevno, jer je bio tu, na vašem gramofonu, pred vašim očima…
pročitaj više
Preminuo je Gary Brooker! Danas se mnogi pitaju tko je bio taj čovjek, a ne znaju da su tijekom svog života bar jednom uživali u njegovoj muzici, a pogotovo vječnom hitu koji je lansirao njegov matični bend u nebesa. Dakako, radi se o grupi Procol Harum i suosnivaču i lideru, Gary Brookeru. Gary Brooker je počeo, kao i svi u to vrijeme, kao golobradi klinac. S Robin Trowerom, 1962. godine osniva grupu The Paramounts. Grupa je postala veoma tražena na ondašnjoj britanskoj R/B sceni, toliko da su joj davali status daleko poznatijih suvremenika (Beatles, The Spencer Davis Group, The Animals, The Rolling Stones, ..). No, kreativni duo nije bio zadovoljan,…
pročitaj više
Preminuo je Ian McDonald. Pomalo je već otrcano pisati, još jedan velikan je otišao. Svi će otići, u to nema sumnje, ali problem je što teško da i jedan koji otiđe iza sebe ostavi mjesto u koje netko uskoči. Naprotiv, kako koji krene na jednosmjerni put prema sv Petru, praznina ostaje i nitko, skoro nikad nitko ne uskače. I u tom kontekstu nažalost, moramo ponovo reći, još jedan velikan je otišao. Ian McDonald je bio jedan od armije samozatajnih umjetnika, koji je imao sve predispozicije da bude medijska zvijezda i kao takav eksponiran. Ali ne, rijetki su za njega znali po imenu, iako su njegove pjesme harale top listama diljem…
pročitaj više
Obično se pri otvaranju recenzije brzo proučava pedigre autora na kojeg se ona odnosi. Samo nabrajanje različitih projekata koje je poduzeo dovoljno je da se izmjeri opseg njegovog talenta i njegovih višestrukih aspekata: Trippa, Cyan, Magenta, The Fyreworks, Chimpan A, Kiama i Kompendium – svi nose pečat ovog umjetnika višestrukih kapaciteta. Bit progresivnog rocka je njegova sposobnost upijanja i asimilacije glazbe iz različitih područja, elementima koji služe za razvijanje melodijskih motiva velike snage i konzistentnosti, uvijek tražeći inovacije, eksperimentiranje i potragu za novim putovima. To je ono što radi velški multiinstrumentalist, skladatelj, producent i audio inženjer Robert Reed, jedan od najsvestranijih i najplodnijih protagonista progresivnog zvuka našeg vremena. Zasigurno bi…
pročitaj više
Doista nema sumnje da je određena vrsta pastoralne fantazije o predindustrijskom svijetu uvelike pridonijela privlačnosti i komercijalnom uspjehu keltske glazbe kako se plasira široj javnosti. No, čista keltska glazba jednostavno nije dovoljna. Obično nudi blagu i lijepu pozadinsku atmosferu, a u nekim situacijama žudi za intenzivnijim i nadahnjujućim zvukom. Kombinirajući višeslojne, strogo kontrolirane aranžmane, ovaj jedinstveni zvuk, sasvim nov u keltskoj glazbi, a opet vrlo vjeran duhu tradicije, potpuno je promijenio javnu percepciju irske glazbe i naveo mnoge glazbenike da istražuju galsku ostavštinu s većom sviješću o njezinim osebujnim osobinama i kreativnim mogućnostima. Treba, međutim, napomenuti da kako se ova glazba sve više doživljava kroz gradske koncertne dvorane i kroz…
pročitaj više
00:00 Nije tajna da su instrumentali kao muzička forma daleko teži u prenošenju poruke ili opisu onog, „što je pjesnik htio reći“, od kompozicija koje u sebi nose tekst, time i direktnu poruku. Većinom naslovi tih kompozicija nose bizarna imena ili pak nasumično odabrani naziv. S druge pak strane, postoje instrumentali s kojima su autori htjeli izraziti svoje osjećaje i opisati ih u formi bez govorne riječi, dajući tek naslovom kompozicije naznaku o čemu se radi. Ovoj drugoj skupini pripadaju Earthless sa svojim posljednjim albumom „Night Parade Of One Hundred Demons“. U potrazi za inspiracijom ovaj trio je krenuo prema Japanu i njegovoj bogatoj tradiciji. Hyakki yagyō .. Legenda japanskih…
pročitaj više
Kad je prije par mjeseci u medije lansirana najava novog albuma benda Jethro Tull, malo tko je u bliskim muzičkim krugovima sumnjao u to da je ime Jethro Tull samo inačica Ian Andersona. Drugim riječima, nakon solo izdanja, očito kalkulirajući s komercijalnom stranom, Anderson se odlučio upotrijebiti ime benda i na njemu poentirati financijski. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da je na posljednjem solo izdanju „Homo Erraticus“ sudjelovala ista ekipa koja je radila i na novom albumu grupe. No, to je ono kalkulantsko, razumu razumljivo, svi smo crveni ispod kože. Album je nastajao dugo vremena. Govorimo o otprilike četiri godine, od pisanja do finalnog miksa. Anderson je do detalja brusio…
pročitaj više
Crni kosac nemilosrdno kuca na sve više vrata nama poznatih i dragih ljudi. Povijest i vrijeme nitko ne može zaustaviti, ni vratiti, pa i nije čudno što je njegova aktivnost prihvaćena kao dio života i bivstvovanja ljudskog bića. No, problem je kad sa sobom povede nekoga tko vam je blizak, ne nužno člana obitelji, ne nužno ni prijatelja, već jednostavno osobu koja je u vašem životu zauzela neko mjesto, bili svjesni toga ili ne. Nisam ljubitelj Parnog Valjka, drago mi je poslušati neke njihove stvari, no mora im se dati kredit za „minuli rad“. Kad je na tržište lansirana singlica „Prevela me mala žednog preko vode“, malo tko se u…
pročitaj više
00:00 Da se katkad najbolje stvari dešavaju slučajno, govori primjer grupe Cactus. Nastavši slučajno, Cactus po prvom ulasku u studio i curenja „zvukova“ iz njega postaje neka vrst američkog pandana Led Zeppelina. Izlazak albuma je to potvrdio, a i kasnija izdanja samo stavila točku na „i“. Tako je i jedni živi album „Tokyo Nights“, izdan 2014. godine? samo potvrdio status grupe. I bilo je za očekivati da se više ništa ne može očekivati, Cactus je dao svoje i otišao u povijest s imenom ispisanim pozlaćenim slovima. I onda iznenađenje. „The Birth of Cactus 1970“, album sa živim snimkama nastalim u periodu od lansiranja prvijenca do ulaska u studio za snimanje…
pročitaj više
Biologija bez pauze radi svoj posao, otišao je Meat Loaf! Michael Lee Aday aka Meat Loaf je bio simbol jednog doba, doba kad se muziku živjelo, bio je simbol jedne filozofije koja je počivala na poštenom odnosu prema auditoriju. Možda samo u poredbi s Bon Jovijem, Meat Loaf je svoj odnos s publikom bazirao na bespoštednom izgaranju na pozornici, isporučujući pri tom izvedbe koje su privilegirani na njegovim koncertima čuli taj put i nikad više. Ne rijetko su ga s pozornice odvodila kola hitne pomoći, jer je ne jednom kolaborirao na pozornici. Na drugu stranu, onu diskografsku, vlasnik je jednog od najprodavanijih albuma u povijesti američke diskografije. „Bat Out of…
pročitaj više
Preminuo je John Burke Shelley! Davne 1967 godine zajedno s Tony Bourgeom i Ray Phillipsom osniva sastav Budgie. Iako iz Walesa, sastav brzo stječe popularnost na Otoku jer su krenuli “100 na sat” s nečim što bi se danas opisalo kao teškometalna grmljavina. (govorimo o 1967. godini!). Bili su najbučniji bend, prije nego su im primat preoteli Deep Purple, ali bili su nešto više. Bili su embrio iz kojeg se razvio drugi otočki val teškog metala. Ne za ništa Metallica redovno na koncertima izvodi baš njihovu, „Breadfan“ i baš tu je kompoziciju napisao John Shelley, dakako uz mnoge druge. Cijeli je svoj muzički život vezao uz Budgie, te je s…
pročitaj više
Proširujući se iz Velike Britanije na kontinentalnu Europu, izvorni prog je bio kao divlja komora eksperimentiranja, znanstveno-fantastični odmak od granica popularne glazbe, koji bježi od modnih i komercijalnih trendova i zauvijek kruži oko Zemlje. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, unutar američkog Srednjeg zapada i Ontarija, postojala je fascinantna subkultura koja je bila izrazito njihova vlastita, a ta je pojava bila oštro izražena u glazbi regije. Ovdje je početkom ’70-ih vladao neograničeni FM radio, a nebrojeni Baby Boomeri svake su se večeri javljali kako bi čuli neku od divlje glazbe koja je dolazila iz Europe u to vrijeme (osobito iz Velike Britanije). U drugoj polovici ’70-ih, prog je pronašao svoj vlastiti američki…
pročitaj više
Beskrajna enigma progresivnog rocka nastavlja se dokazivati kao gotovo nadrealna stvarnost, a sama veličina njegove povijesti i tekuće naslijeđe ostaju zapanjujući. To se događa kada imate globalni fenomen koji će zauvijek nuditi nova otkrića. Postoje progresivni umjetnici koji kao da stvaraju glazbu za vječnost, ali, ipak, iz nekog razloga, nikada zapravo ne dobiju priznanje koje zaslužuju. Rick Miller jedan je od temeljnih stupova na kojima se bazira suvremeni progresivni žanr, čija kreativnost ne blijedi s godinama, naprotiv, o čemu svjedoči i njegova ogromna nezavisna produkcija. S ‘Old Souls’, još jednim toplim dodatkom u svojoj sagi, on ne ruši nikakve kalupe niti isprobava nove žanrove. U stvari, ovo je album sa…
pročitaj više
Grupa Teški Osjećaji s Murtera je nakon 10 godina postojanja i upornog muziciranja po Dalmaciji i okolici napokon snimila svoj prvi album. U današnjim digitalnim vremenima nije teško snimiti album, ali jeste teško snimiti da to nešto valja i da te nije sram ostaviti unucima. Zato su potpisali za Croatia Records koja je prepoznala njihov talent, pa se skupina glazbenika poznatih širom uže familije udružila s legendarnim multi tasking talentom Antom Prginom Surkom i snimila svoj prvijenac nazvan “Danas Opuštam Glavu” . Jer kad se zovete tako teško kao Teški Osjećaji normalno je da vam triba opustiti glavu digod, pogotovo nakon južine. Držeći okvir kompakt diska u rukama odmah upada…
pročitaj više
Kad su Beatlesi odbili ideju da Robert Stigwood preuzme od Brian Epsteina poslovni dio upravljanja kompanijom, nisu ni slutili da su time po drugi put, nesvjesno, determinirali tokove muzičke povijesti. Doduše, taj će se događaj dogoditi dobro desetljeće poslije, ali, .. . Odbijanje Beatlesa da angažiraju Stigwooda, primoralo ga je da poduze solo korake, a oni su bili skoro pa proročanski. Povukao je sa sobom Eric Claptona (na koga nitko više nije računao), Bee Gees, .., te se preselio u USA u New York, gdje otvora ured. Dakako, osniva kompaniju Robert Stigwood Organisation koja uskoro prerasta u diskografsku kuću. Tako počinje film Mr. Saturday Fever o Robertu Stigwoodu. Oni koji…
pročitaj više
Pjesma vas može vratiti u neko vrijeme ili mjesto, uspomene duboko zakopane u vašoj podsvijesti koje se mogu izoštriti samo slušanjem poznate pjesme. Božić je vrijeme obiteljske topline i ljubavi, vizualna slika mira na zemlji i dobre volje prema ljudima. Teško je odabrati omiljenu božićnu pjesmu, ne samo zato što ima toliko dobrih pjesama koje možete birati, već i zato što nas mnoge od njih često vežu za uspomene. Pjesma poput “I Believe In Father Christmas” poprilično sažima osjećaje Božića, podsjećajući na čaroliju otajstva Djeda Božićnjaka i darova koji bi se čarobno pojavili ispod okićene jelke na božićno jutro. Topla, upečatljiva, jedna od najpopularnijih božićnih pjesama, i na neki način,…
pročitaj više
Postoje u kronologiji datumi oko kojih se manje više svi slažu da su jedinstveni i kao takvi upamćeni. Jedan od tih i takvih dana će biti i 25. Studenoga 2021. godine, kad je na Disney kanalu počelo emitiranje serije o nastajanju albuma „Let It Be“, grupe the Beatles. (Serija se temelji na materijalima za film istoimenog naziva koji je izašao paralelno s albumom.) I odmah na početku, ovo nije serija ili bolje rečeno film za usputne prolaznike. Pogotovo nije za one koje za Beatlese ne mare i jedva da su čuli, jer u filmu se do besvijesti ponavljaju sekvence nastajanja pojedinih pjesama, koje jesu po izlasku postale evergrini, ali, ……
pročitaj više
Kada se izdaje snimka koncerta stara 42 godine onda govorimo o ribanju s dna kace ili…. U ovom slučaju to je ono ili s mnogo uskličnika. Ukratko „The Legendary 1979 No Nukes Concerts“ je izvanredan komad vinila koji predstavlja Springsteena & E-Street Band u esencijalnom izdanju koje traje već 50-tak godina. Da bi elaborirao navedeno treba se vratiti daleko u prošlost kada je, što se tiče muzike, bog hodao po zemlji. Već tada Springsteen & E-Street band su imali izdana dva velika albuma iza sebe. Mislim na „Born to Run“ i „Darkness of the Edge of Town“, s jednom velikom razlikom. Ta razlika se očitovala u pristupu predstavljanja muzike i…
pročitaj više
Od svojih embrionalnih, konceptualnih faza, mnogo prije nego što se ikakva glazba materijalizirala, sama ideja albuma ‘Raising Sand’ držala je beskrajnu fascinaciju i za njegove kreatore i za one oko njih. Skriven iza vela tržišnog rocka, bježeći od duge sjene Led Zeppelin-a, te uslijed mase unutarnjih glazbenih proturječnosti, istovremeno fokusirajući se na svoje umjetničke, a ne profitabilne talente, Robert Plant pronalazi nove registre i svrhu vukući korijene iz američkog bluesa i engleskog folka, djelomično podsjećajući na potaknutu vokalnu simetriju u duetu sa Sandy Denny na “The Battle Of Evermore”. S druge strane, iako su bluegrass pop teksture po kojima je poznata jedva prepoznatljive, Alison Krauss pridonosi country i bluegrass osjećaju,…
pročitaj više
Većini modernih progresivnih rock izvođača nije cilj da zvuči kao bilo tko drugi, budući da bi to po definiciji, bio gubitak identiteta. Klasični Genesis je originalan, idiosinkratičan i inovativan progresivni izraz sudeći prema snazi njihovih posebnih vrlina, no stvarajući (poput većine zvučnih sličica spomenutih u ovoj temi) potpuno različite entitete od onih koji su zaista “pod utjecajem” ili bolje rečeno ohrabreni primjerom Genesis. Pitanje napretka ometalo je mnoge prog sastave: etos, koji je podrazumijevao stalnu transformaciju, bio je u suprotnosti sa zvukom, koji je bio prepoznatljiv, pa je zato ostao zaglavljen. Progresivni rock je tvrdoglav žanr, a ipak su se brojni njegovi adepti pokazali iznenađujuće fleksibilnima; pokazalo se da se…
pročitaj više
U beskrajnoj raspravi o definiranju podrijetla Neo Proga mnogo je kritičara i povjesničara koji su otišli toliko daleko da su uspon ovog novog imitacijskog podžanra progresivne rock glazbe pripisali dvama posebnim albumima. Genesis albumi ‘A Trick Of The Tale’ i ‘Wind And Wuthering’ najavili su dolazak zapaženog pomaka od tehnički orijentiranog instrumentalizma prethodnog progresivnog rocka do onog koji je proizveo bujnije, saharinske zvučne pejzaže s pjesmama kraće duljine i pop-orijentirani tekstovi te koji su se pokazali radijski prihvatljiviji. Također, zahvaljujući velikom napretku računalno generiranih tehnologija koji je otvorio poplavu novih i pristupačnih instrumenata u obliku sintisajzera, sekvencera, ritam mašina, MIDI-ja i tehnologija sempliranja, mnogi su mladi umjetnici odjednom dobili pristup…
pročitaj više
Na kraju “klasičnog” razdoblja progresivnog rocka podiglo se nekoliko hrabrih i predanih mladih umjetnika koji su bili toliko inspirirani zvukovima i stilovima koje su generirali njihovi avanturistički “preci” da su odlučili posvetiti svoje vrijeme i talente stvarajući vlastite romantizirane verzije proga. Dakle, nakon što su sredinom ’70-ih pali od naklonosti koju je dugogodišnja glazba orijentirana na album doživjela (barem u svijetu zapadnoeuropskih i američkih glazbenih kritičara), počeo se pojavljivati novi takozvani “Neo Prog” podžanr progresivne rock glazbe. Albumi koje su izdali ovi poštovački imitativni sastavi stigli su s malo ili uopće bez pompe jer su jahali daleko ispod dominantnih strujanja mainstream glazbe. Iako su često eksperimentirali s istim novim instrumentima…
pročitaj više
Naše odredište je fantastična Zemlja Prog – i to onaj dio te čarobne zemlje čije stanovništvo uključuje ženu u večernjoj haljini s glavom lisice, zmijama koje piju krv i ludim starcem koji živi u glazbenoj kutiji, ali s nekim novim imenima, s nekim novim pričama. Za razliku od mnogih drugih rock žanrova, prog je dobro svjestan svoje povijesti, od postanka do otkrivenja, sve do današnjeg vremena. Izvorni duh proga odnosio se na prevazilaženje proizvoljnih žanrovskih granica. Čak i više od većine glazbenika, prog rokeri su ciljali na besmrtnost. Stoga, postoji nešto nadahnjujuće u neprobavljivosti proga, što još uvijek nije sasvim apsorbirano u kanonu kritički voljenog rock ‘n’ rolla, pa stoga…
pročitaj više
Teško da je podnaslov shvatljiv onome tko ne zna za prvi ili drugi pojam, a pogotovo kad ih se spoji. Objašnjenje je veoma jednostavno, muka ježeva je sinonim za muku ili teret kojeg se ne može skinuti sa sebe, ma koliko pokušavao, a dobar album je onda za ludu dobar album. Muza je lepršala daleko iznad dohvata da bi je mogao uhvatiti za guzu i napisati nešto smisleno. Nekoliko puta napisan tekst je završio u smeću, jer jednostavno, bilo je to daleko, daleko od nekih kriterija i onoga što “je pjesnik htio reći”. Pa i posljednji, od prije jedno mjesec dana, kad se činilo da je muza ipak prišla na…
pročitaj više
Povijest ljudskog roda je puna slučajeva kad se oko jedne točke okrene cjelokupna ljudska djelatnost do tog trenutka u tom segmentu ili pak u onim velikim slučajevima i sama sudbina ljudskog roda, te se time mijenja njegova budućnost. Jedan od takvih trenutaka ili točaka oko koje se zavrtjela povijest jest i nedavno natjecanje multimilijardera u tome „tko ima veći penis?“. Citirane riječi su doslovno navedene iz medija kako bi se podcrtala kratkovidnost pisaca tih redaka, a njih je bilo poprilično. Za sve upućene već je jasno o čemu je riječ, Musk, Bezos i Branson, današnji trio Fantastikus kroz koje ljudska raca kroz ključanicu gleda u budućnost. S nepovjerenjem, dakako. Ne…
pročitaj više
Riječi, kao i glazba, imaju nevjerojatnu moć. Svaka riječ mora zaslužiti svoju zadržanost i pridonijeti stvaranju zanimljivog djela. Stoga moramo znati koristiti riječi kako bismo komunicirali o glazbi. Koje ćemo riječi i na koji način koristiti ovisi o našem talentu, o osjećaju umjerenosti i sklada. Razvijanje vještine da se puno toga kaže u nekoliko pažljivo odabranih riječi korisno je i kod pisanja u ovom slučaju. To je također oblik koji zahtijeva pročišćenost i izbacivanje svega onoga što ne doprinosi konačnom cilju. Tek u formuliranju vlastitog stava razumijemo ga i dolazimo sa samopouzdanjem i entuzijazmom u suočavanju s glazbom. Pisanje o glazbi omogućuje nam približavanje neizrecivoj stvari koja komad čini lijepim…
pročitaj više
Svrha pisanja recenzije je procjena vaših dojmova o albumu i vaše sposobnosti da glazbeno iskustvo izrazite u književnom smislu. Ono što često navodim je da treba “duh albuma pretočiti u tekst recenzije“. To uključuje opise čimbenika kao što su atmosfera, instrumentacija, žanr, vještina glazbenika, kvaliteta glazbe i njezino trajanje i mnogi drugi aspekti. Pregledi učinka trebali bi pokazati kritičko razmišljanje i razlučivanje. Imajte ideju što ćete napisati. Autor mora unaprijed odlučiti kako će “odabrati željeni utisak” i kako će ga postići kod čitatelja. Korak po korak podiže se tekst, razvija se poimanje, a uz to se proširuje i upoznavanje materije na temelju dobro izabranih primjera. Pisanje, poput svih umjetničkih oblika,…
pročitaj više
Kvaliteta glazbe, kao i bilo koji drugi oblik osobnog izražavanja, ima određenu subjektivnost koja ljude dijeli u bezbroj različitih skupina, u konačnici formirajući osobnost. Rijetko ćete pronaći dvoje ljudi koji se potpuno preklapaju u glazbenom ukusu. Ljepota umjetnosti, a posebice glazbe, je u tome što svi imamo različite ukuse i volimo različite stvari, i to je nužno upamtiti. No, vrlo često izbor glazbe je i odraz trenutka odnosno raspoloženja u tom trenutku. Sumirajući sve te trenutke, glazbeni ukus se mijenja i tokom vremena, odnosno tokom života pojedinca, naročito kod onih koji glazbi posvećuju više vremena i pažnje. Štoviše, glazbeni ukus obično veže društvene skupine, povlači crte oko njih. Posjete: 0
Možemo li zamisliti svijet bez glazbe? Bez pjesme, plesa, koncerata, glazbe u kući i na putu? U samoći ili u društvu. Ni u društvu ni u životu čovjeka ništa se bitno ne događa bez glazbe. Svatko tko ima smisla za glazbu i voli je, osjeća u sebi nešto poput božanskog daha koji mu daje osjećaj da nije uzalud na ovome svijetu, te da nije sam. Glazba predstavlja izraz kreativnosti kroz zvukove, iskustvo koje se kroz našu slušnu sposobnost filtrira u naš svjesni i nesvjesni um; produžetak ljudske emocije na način doživljavanja svijeta kroz neobuzdane kreativnosti, obavijen oko ljudske duše – glazba je hrana duše. Oduvijek je glazba prisutna u čovjekovu…
pročitaj više
Evo vodećeg primjera da je bit izraza sve teže precizno kategorizirati jer postaju uglađeniji, profinjeniji i donekle komercijalno održiviji. To se često događa u progresivnoj rock struji gdje vanjske i unutarnje sile stvaraju pustoš s izvornim duhom iza izbora ili smjera njihovog glazbenog zanata. U nekim slučajevima, sastavi poput Mostly Autumn, s vremenom postaju sve bolji, sve napredniji i eksperimentalniji, neprestano tražeći nove suptilnosti, miješajući moderne elemente s onim tradicionalnim, u ovom slučaju one iz otočne kulture. Tijekom spontane evolucije sastav je doživio kadrovske promjene koje su utjecale na njegov zvuk. Oslanjajući se na utjecaje rocka iz zlatnog doba sedamdesetih, razvili su i usavršili vlastiti jedinstveni zvuk i stil koji…
pročitaj više
Zalazak sunca. Nakon što je propustila posljednji autobus, nesigurno se vraća do kuće koju je iznajmila na ljeto. Kuća sa sjećanjima na davne vikende. Zatvara vrata. U polumraku joj nešto upada u oči. Stolica je pomaknuta, tako malo. A tama se produbljuje. Ovo ne može biti dobro. Kao kroz ovu uvodnu horor priču, dok teške melotronske tipke naglašavaju mutne, hipnotičke melodije, tekstovi pjesama usredotočuju se na to kako strah može postati ogorčenje, pa čak i ubojiti bijes, obuhvaćajući prilično široki pojam ‘katarzičnog nasilja‘. Glazbena tema razvijena na različite načine za stvaranje različitih atmosfera. Konceptualni album za uranjanje u vlastitu nutrinu i prepuštanje. Svojim veličanstvenim i raskošnim skladbama The Watch često…
pročitaj više
Sve počinje vizijom. Virtuozna mašta slobodno lebdi u zraku, sastavljena od višestrukih fragmenata i ideja koje se postupno sve više konkretiziraju, polako se oblikujući, a zatim konačno formiraju iz umova njihovih tvoraca kao novi projekt. Potpuno neočekivano, to je samo prirodan, tečan proces. No, u prolaznim trenucima između stanja budnosti i dosezanja vrata svijeta snova nalazi se granica odakle dolazi raspoloživa glazba (ne)ispričanih drevnih priča – nebeski sklad triju kreativnih duša poznatih kao Auri. Ovaj projekt pomogao je Tuomas Holopainen-ovoj viziji i skladateljskim idejama širom otvoriti vrata kad nije imao mnogo inspiracije za stvaranje nove glazbe za Nightwish; Auri je bilo njegovo pribježište i blagoslov. Auri – “The Valley” Projekt…
pročitaj više
Neke se stvari moraju priznati. Između ostalog i razlika između instrumentalnog i albuma koji sadrži liriku. Na stranu umijeće pisanja te iste lirike, ali instrumentalni dio u tim kompozicijama je u pravilu „lakši“. (Ove će navodnike razumjeti svi koji znaju o ćemu govorim.) Izdati instrumentalni album je svojevrsna hrabrost, pogotovo danas u vrijeme instant pjesmuljaka koji svoje trajanje baziraju na trajanju vokalnih dionica s malo i ništa instrumentala osim nužne pratnje. Stoga je i segment publike koji je okrenut nečem drugačijem i te kako reduciran. Do te mjere da danas skoro da govorimo o endemskim primjercima koje interesira ta i takva muzika. Vedran Baotić – “Train Tracks” No, prave umjetnike…
pročitaj više
Bio je lijep sunčan dan. Vraćao sam se iz Grada s dvije plejke pod miškom. Jedna je bila prvi album Santane i druga, album meni nepoznate grupe Iron Butterfly, „In-A-Gadda-Da-Vida“. Nakon prvog slušanja Santana pada u sjenu, Iron Butterfly me zakovao za gramofon. Bili su to trenuci u životu koji se nikada ne zaboravljaju. Infantilna pjesmica zaraznog rifa, rastegnuta na sedamnaest minuta je zazvonila ogromno zvono. Kako meni tako i milijunima diljem svijeta. Postaje novi svjetionik svima koji su bili u potrazi za rifom i „težinom“. Dobar dio naslovne kompozicije je zauzimao solo na bubnjevima. Solo koji se uvlačio pod kožu na prvo slušanje i tu ostajao , hm, ..pa…
pročitaj više
Dogodilo se ono što je još ujutro bilo nemoguće. Jedan član the Rolling Stonesa je preminuo. Kamena utvrda rock ‘n’ rolla je načeta biološkom neminovnošću i čemu tajiti, tuga pregolema. Tuga za preminulim Charlijem, tuga u kojoj je satkana i naša sudbina. Ne toliko vezano za spoznaju o vlastitoj smrtnosti, već u gubitku dijela esence koja je tvorila naš život, ljubitelja muzike. Jedan po jedan komad život otkida bez ikakve namjere da ga nadomjesti bilo kakvim takvim supstitutom Ne, ostavlja prazninu koja se s danima i godinama koje dolaze samo povećava sve dok jednog trenutka ne ostane „big void“, u koji ćemo jednog dana i sami utonuti. Charlie Watts je…
pročitaj više
Kao rijetko koji film koji počiva na muzici kao temelju svog postojanja, ovaj film ostavlja nedoumicu sve do posljednje minute svog trajanja. Nisu to nedoumice po pitanju kvalitete, kako izvedbe tako i same produkcije, nisu to nedoumice koje pitaju da li je ovo film o Areti ili za Aretu, ovo su nedoumice o smjeru u kojem film gazi. Svakom sekvencom krivuda u drugom smjeru, ali pri tom, smjer u kojem globalno ide je pravocrtan. Iz ovog uvoda je vjerujem jasno da pred nama stoji vrhunski film, vrhunske produkcije pa ako baš hoćemo i vrhunske vjerodostojnosti. Prisjetimo se nastajanja filma, a on je mukotrpno nastajao, jer se nisu mogli naći odgovarajući…
pročitaj više
Lipa litnja večer u Kuli. Čarolija ambijenta Kule Kamerlengo diže glazbeni ugođaj na n-tu. Večeras dvije poslastice. Vinko Čemeraš, pobjednik Voicea kojeg znam još iz doba dok je bio frontmen odličnog benda Anarhiv. Slušao sam ih dva puta uživo, kao predgrupe MORT-a i zapazio visokog Vinka s moćnim glasom. Žestoku i socijalno angažiranu tematiku Anarhiva zamijenio je nešto mekšom varijantom rocka koja malo bolje do izražaja dovodi njegov vrhunski glas. Malo domaćeg, malo engleskog, malo autorskog, malo tuđeg, koncert Vinka i njegove grupe Talvi Tuuli daje zanimljiv koloplet melodija za pravo uživanje. Dobra gitara i već opjevani vrhunski vokal imaju potencijala da prežive ove teške godine za glazbenike. Osobno sam…
pročitaj više
Prva pomisao kod planiranja ove recenzije mi je bila „Neš ti, znam sve bendove osobno, bit će lako za napisat!“, da bih odmah potom pomislio: „Ajme ne, znam sve bendove osobno, ako napišem nešto negativno…“. Lako je kritizirati strani bend kojega više nećete vidjeti u životu, no malo je teže pisati o ljudima koje viđate na tjednoj bazi, a još teže ostati objektivan ako su vam to prijatelji. Ako se ikome zamjerim, obrijati ću bradu, to je dosad bilo dovoljno da me nitko ne prepozna, valjda će i sada… Nebesa FesT je projekt sinjskih volontera vođenih Brunom Delongom, poznatijim kao Teča i Brunom Markovićem Ćosom. Trebao se održati već prošle…
pročitaj više
„Blue Jeans Blues“ sam prvi put čuo dalekih sedamdesetih. Ne sjećam se da li je to bila prva što sam čuo od ZZ Top-a ili tko zna koja po redu, ali ono čega se sjećam jest bila „ljubav na prvi pogled“. Bila je to ljubav za cijeli život! Imao je ZZ Top poprilično hitova i to na globalnoj razini. Little Ol’ Band From Texas je njima harao top listama i punio dvorane, ali „Blue Jeans Blues„ je ostao „cornerstone“ opusa u mojoj percepciji ZZ Top-a. I kad spoznate da je dio tog kreativnog tima otišao i da se više neće vratiti, što možete osjećati nego ogromnu tugu, iščupan još jedna…
pročitaj više
Preminuo je Robert Steinhardt, violinist progresivne grupe Kansas. Još od rane dobi u ruci ima violinu i dakako, ispred sebe klasično obrazovanje. Čak je u dječačkoj dobi, za boravka u Europi, imao nastupe sa simfonijskim orkestrom. No, sudbina je htjela drugačije. Život ga je skrenuo s već utabane putanje i odveo u rock. Kako su rock violinisti ipak bili poprilično rijetki, bez problema nalazi angažmane sve do osnutka grupe White Clover, koja dvije godine nakon njegovog pridruživanja mijenja ime u Kansas. Unutar grupe Robert dakako preuzima sve dionice vezane za violinu, iako nije i jedini skladatelj i pisac dionica za taj instrument. Pored sviranja violine značajan doprinos grupi daje svojim…
pročitaj više
Drugi dan su otvorili Buč Kesidi, elektronski rock duo iz Pančeva. Kad je prvi puta čuo za taj bend, jedan moj dragi prijatelj (koji me još uvijek nije razuvjerio da mu vrhunac rocka nisu Stonesi i AC/DC, unatoč tomu što tvrdi suprotno) se zapitao „Eh, što se sve danas može nazvati rockom…“. Eh, nije žvaka za selj… zezam se, svatko ima pravo na svoje mišljenje. A što se to prijatelju nije svidjelo? Bend je na svome drugom albumu prešao s klasičnog garažnog rocka na indie electro-rock (ne bi da moj prijatelj to zna, ali treba napomenuti), mijenjajući punk riffove za jednostavnije, ali plesnije riffove i fokusirajući se više na beatove…
pročitaj više
Uz Vlatka Stefanovskog se veže toliko toga da je nemoguće obuhvatiti u jednom sve što taj čovjek radi i stvara ili je radio i stvarao. Sjetimo se početaka, dok je s grupom Leb i Sol palio i žario ondašnjom ex-Yu rock scenom i time si priskrbio auru velikog gitariste, ali i začetnika čuvanja ideje makedonske muzičke tradicije kroz prizmu modernog izričaja. Nakon raspada matične grupe kreće u solo vode i ostvaruje mnogobrojne suradnje s eminentnim imenima iz rock i etno miljea. Bez namjere ulaženja u detalje, može reći da je Vlatko Stefanovski jedna od najznačajnijih figura moderne umjetnosti ne samo na našim prostorima, već daleko šire, pogotovo u svjetlu preslikavanja…
pročitaj više
Ako ste ljubitelji glazbe, a živite u Splitu, nemate sreće – vječni problem je nedostatak koncerata i većih festivala, djelomično prouzrokovan i položajem Splita „tamo doli, na periferiji“. Većim i starijim domaćim bendovima to i nije problem, no novim imenima s domaće alternativne scene se većinski ne isplati doći. Fibra festival to nastoji promijeniti. Ne ograničavajući se žanrovski (a još se samo čeka metal!), ovaj festival od 2018. dovodi najkvalitetnije s domaće alternativne scene, kako stare, tako i nove. Da se odmah razumijemo, ja ne volim gotovo polovicu line-upa festivala! Vojko i Z++ su predstavnici „nove škole hip-hopa“, s pustim bass-dropovima i autotuneovima koja mi ne paše niti malo, za…
pročitaj više
Kad se spomene Massimo i Trogir, prve asocijacije su vezane za konstantu gostovanja i činjenicu da je Massimo sa svojom ekipom bio prvi koji je smisleno ozvučio kulu Kamerlengo. Svi prijašnji pokušaji su završavali s konstatacijom da se drugačije i bolje ne može, prostor je preakustičan??, feedback neminovan, ne može se izbjeći, itd, itd. I onda je Massimo održao koncert u toj istoj kuli i, … povijest lokacije se počela pisati, jer je tom prilikom bacio rukavicu u lice svim organizatorima i producentima za mix pultom, postavivši visoki (normalni!) standard ozvučenja srednjovjekovne utvrde. Nakon njega, slučajno ili ne, producentski segment koncerata u kuli je krenuo uzlaznom putanjom, i nakon nekog…
pročitaj više
Kad se spomene veliki basista onda iznad mnogih glava iskrsne upitnik, jer, da citiram/parafraziram Hendrixa, „dobrog basistu na sceni nećete vidjeti!“. (to doduše na engleskom zvuči daleko bolje, ali, ..!). Ako se za ikoga može reći da je row model takvog načina razmišljanja onda je to Rick Laird, veliki basista, veliki fotograf i nadasve, čovjek kojem su vjerovali svi i nikad se nisu razočarali. A to „svi“ je popis od kojeg boli glava, bar prosječnom poznavatelju muzike uopće. O onim drugima, koji žive muziku, Rick je imao status božanstva. Kao mladić iz Irske migrira u Australiju i tamo stjeće prvo scensko (jazz) iskustvo. I to ne bilo koje, svira bas…
pročitaj više
Kad u zoru sunce pomoli prve zrake kroz vlažno jutro, teško da itko može pretpostaviti što nosi taj dan koji je upravo najavljen. Mnogo su puta očekivanja potisnuta na uštrb stvarnosti, mnogo su puta ta očekivanja realna i dan se ostvario u nekim očekivanim okvirima. Ali i mnogo se puta dogodilo da se dan baš i ne ostvari onako kako je zamišljen ili poželjan. U većini slučajeva ta konstatacija sa sobom povlaći razočaranje, uz onu obaveznu „sutra će biti bolje“. Veoma rijetko, dan se ostvari ne onako kako je bilo željeno, već daleko više, bolje od toga. I s ovim posljednjim riječima počinje osvrt na drugi dan Thrill Blues Festivala…
pročitaj više
Kako jedna fešta može početi osim sa školom „za pačiće male“. „Blues At School“ se odvio u jutarnjim satima prvog dana festivala. Nasuprot malih znatiželjnih glavica na pozornici su se znojili Miro Dimić, Leo Baltazar, James Perri, Jimi Polo, Ivan Peso Kozina i Hrepa. Poruka prenesena i shvaćena, mladi naraštaj čeka svoj trenutak. Svi ostali događaji su se odvijali na otvorenom prostoru, na „maloj“ bini podignutoj samo za taj dan. (velika će biti spremna za drugu, finalnu večer). Večer je otvorio Jan Ivelić sjedeći za impresivnim setom bubnjeva. Majstorski je odradio dvije numere u pratnji matrice i demonstrirao ono što se već zna, da je vrhunski bubnjar, ali i kvalitetu…
pročitaj više
“Avionu slomit ću ti krila, da ne letiš, ona bi tu bila.” Moja osobnost bi u Kragujevcu još bila da nisam morao se budit ranim jutrom i vatat bus za BG, pa onda taxi, pa mali Boing za Split. Ne samo da sam kao električni orgazam za kraj propustio Peru Defformeru, kojeg sam doduše već ranije gleda u Splitu dva puta, već me zeznula satnica festivala. Nikad nisam bia dobar sa čitanjem rasporeda, tako i sada. Svi glavni koncerti prva dva dana su počinjali u 21 sat, tako da sam planski preskočio Osvajače koji su osvojili Split nedavno u našem malom bivšem klubu Circus s uvjerenjem da ću taman stići…
pročitaj više
Jon Hassell preselio se u svoj četvrti svijet. Jon Hassell preselio se u svoj četvrti svijet. Prvi sam put njegovu potpuno drugačiju trubu čuo na albumu “Remain in Light”, Talking Headsa. Pa na “Brilliant Trees”, Davida Sylviana. A onda sam čuo i njega i Enoa, “Fourth World”. Četvrti svijet u kojem je etno glazba soundtrack budućnosti. Elektronski instrumenti, plemenski ritmovi, Hassellova truba koja huči poput vjetra među trskom na obali nekog malajskog jezera. Susretao sam ga i kasnije. Više u njegovim kolaboracijama nego na solo albumima. S Ry Cooderom, Stinom Nordenstam, Peterom Gabrielom…. i njegovim prvim zabilježenim gostovanjem, na “In C”, legendarnog minimalista Terryja Rileyja. Jon je otišao u legendu,…
pročitaj više
U nadi da nisam potrošio sve hormone sreće noć ranije angažirao sam vojnika adrenalina da pogura i nogom šutne u guzicu starog prevaranta endorfina, dopamina, a melatoninu (hormon spavanja) zabranio da se pojavljuje prije tri ujutro. Dođoh pred ulaz festivala taman na vrijeme za Hladno Pivo u 21 sat, a kad ono more ljudi isprid. Totalno sam zaboravio da je petak i da se očekuje duplo veća posjeta. To je tako kad si na godišnjem, svaki dan ti je subota, a kad radiš sezonu svaki dan ti je ponediljak. Ali red se brzo micao, uskoro je iza mene bilo više ljudi nego isprid. A brzo se micao zato što napokon…
pročitaj više
Kako kaže jedan duhoviti festivalski plakat: “U najtoplijih 3 dana u godini dešava se festival koji ne smijete propustiti”. Kad sam prije par tjedana pročitao line up sačinjen od Partibrejkersa, Bajage, Riblje Čorbe, Obojenog programa, Brkova, Repetitora, Dub FX, Dubioze kolektiv i još dosta njih koje znam i ne znam, ništa me nije moglo zadržati u mistu di jesam. Kasnije to moje “ništa” je dobrano testirano, prvo jer mi je sezona počela ranije, a u prošlih 19 godina nikad u sezoni se nisam maka dalje od trokuta Šibenik-Makarska-Sinj, točnije pravac Split-Rogoznica-Split. A sada gren za Kragujevac o kojem u životu ništa ne znam sem da su proizvodili Crvenu Zastavu, pištolje…
pročitaj više
Nakon duge pauze, napokon su počeli koncerti. Čast otvorenju sezone je pripala projektu Rock the Opera, u izvedbi zagrebačkih filharmoničara predvođenih dirigentom Friedemann Riehleom, i dakako front timom, Marketom Poulickovom-Maky i Leanne Jarvis i naposljetku zvijezdom večeri Dinom Jelusićem. Bilo je lijepo vidjeti dug red na ulazu u kulu i još oku ugodnije pristojno popunjeno gledalište gladno muzičkog doživljaja. Nakon nastupa u Šibeniku u tvrđavi sv. Mihovila, na red je došla kula Kamerlengo, skoro pa idealno mjesto za održavanje ovog i sličnih koncerata. Srednjovjekovni ambijent u kombinaciji sa simfonijskim aranžmanima je dao onaj neodoljivi šarm postojanja, budeći u nama emocije, dakako, garnirane preljevom od nostalgije. Nostalgija i jest glavni adut…
pročitaj više
Mario Rašić je izdao četvrti album kojeg potpisuje svojim imenom. Već nakon prvog slušanja albuma postaje jasno da je možda najbolje zaboraviti na prethodnika („Aftershock“), ne jer je manje ili više vrijedan ili je drugačiji od njega (što i jest!), već jednostavno zato što je ovaj album napravljen za slušanje u nekom sasvim drugom modu. Mario je krenuo laid back/smooth jazz putem protkanim (prigušenim) etno elementima. U ovom albumu rock ne stanuje, tako da se s tom činjenicom moraju pomiriti svi koji ga imaju u ruci i spremni su ga poslušati. Ono što stanuje u njemu jest eklektičko izlaganje isključive jazz provenijencije. To je dakako uključilo i suradnike koji su…
pročitaj više
Dolazi dan kada će sloboda biti samo suština uma, unutrašnje prebivalište koje je nekada bilo fizički dostižno. … A ono u šta najviše vjerujete, može se samo čuvati u tajnosti, jer svi moraju pasti u vjeru nove vladavine. Sve što je vani bit će ukinuto. Tražit će se čak i smrt, ali suzdržana. Oni će izvršiti potpunu kontrolu nad svime i biti jedini vlasnici vaše duše. Anthony Liccione Nova era nade, preživljavanja i prosperiteta dolazi s albumom ‘Crash Of The Crown’, na kojem se pažljivo razmatraju neke suštinski mračne teme, da bi prevladavajuće svjetlo na kraju postalo žarište svake pjesme – ustrajna žarkost da se nastavi naprijed i postigne veće…
pročitaj više
Kao po nekom pravilu, nakon desetljeća terora šunda i škovaca na domaćoj zabavnoj sceni, sve što dođe u tom segmentu se apriori odbacuje. Ne bez razloga. Stvarnost nam je dala previše dokaza da ta i takva zvučna zagađenja zaobilazimo u širokom luku. Bez ideja, ikakvih inovativnosti, interesa da se napravi nešto dobro, veliki dio domaće scene jednostavno vegetira na temelju (sponzoriranih) radio emitiranja i koncerata na kojima se većina ulaznica podjele besplatno kako dvorana ne bi zjapila prazna. Uostalom, nedavni ulazak Billboarda na naš prostor je otvorio oči i de facto samo potvrdio ono što se odavno zna i svi znaju, ali bussines je bussines, sto eura je sto eura.…
pročitaj više
Zagospodariti prirodom, otvoriti vrata tehnologiji, znači izmijeniti postavke svijeta, a što više čovjek preinačuje svoj svijet, više se i sam mora preinačiti kako bi uopće mogao postojati unutar njega. U vremenima kreiranja scenarija ljudskog i tehnološkog suživota, često nalik na distopijske i opresivne, rođen je ‘One To Zero’, konceptualni album u čistoj prog rock tradiciji. Konceptualni albumi i progresivni rock kombiniraju dugu povijest koja je stvorila mnoge prekretnice i bezvremenske klasike, kao evoluciju tematskih zbirki skladbi koja album čini sveobuhvatnom avanturom, pravim iskustvom, gdje je doživljaj ključna riječ. Sylvan imaju nevjerojatnu povijest stvaranja (neo)progresivne rock glazbe s kombiniranim konceptima i pričama, stvarajući neodoljivu glazbu koja kombinira umjetničku virtuoznost s intelektualnom…
pročitaj više
“Rat je mir Sloboda je ropstvo Neznanje je moć“ George Orwell, ‘1984’ Rock umjetnici često vole koristiti dobru književnu priču da nadahnu svoju glazbu i tekstove. Primakavši se mračnom srcu Orwellove priče, album ‘Room 101’ preispituje autorovu zastrašujuću viziju, prilagođavajući je današnjem burnom vremenu i ulazeći u intrigantne teme, što rezultira fascinantnom i mračnom vožnjom kroz ljudski um i njegove slabosti, s namjerom da istraži i pokuša razumjeti razloge koji stoje iza ljudskog neuspjeha. Koncept albuma je vješto utkan u glazbu kako bi stvorio istinski kohezivno iskustvo slušanja, što rezultira vrhunskim zvukom koji suptilno obavija slušatelja, koji se uvodi u hipnotički trans izazivajući snažne emocije što se svojim tlačiteljskim ozračjem…
pročitaj više
Nijedna tradicija ne može opstati nepromijenjena, iz jednostavnog razloga što je svaka tradicija artikulacija i pregovaranje o temama koje se kritički preispituju, čak i kad se vjeruje da čuva “bit”, jer niti jedna tradicija nije imuna na cjelokupno kretanje društva, i sam je čin romantično “individualistički”. U stvari, ona je rezultat glazbenika i intelektualaca koji su kroz povijest trajno radili na konceptu “tradicije”. Danas oni žive tradiciju sa sviješću da žive u trećem tisućljeću, na lokalnom ili čak globalnom tržištu, te otvorena uma za svaki poticaj koji bi mogao biti “koristan” u smislu obogaćivanja svog djela smislom. Canzoniere Grecanico Salentino – “Balla Nina” Drevna tradicija glazbe i plesa ‘pizzica’ pripada…
pročitaj više
Bilo je to ne tako davno vrijeme kada je zemljopisna karta svijeta još uvijek prikazivala mnoštvo bijelih mrlja – područja koja su se opirala istraživanju iz razloga nepristupačnosti ili prijetnji poput neizlječivih bolesti i kanibalizma. Na karti globalnog glazbenog terena također je bilo mnogo blistavih praznina koje su se počele popunjavati kad su se otvorile hermetički zatvorene kulture. Privlačnost i misterij nepoznatog otada su zamijenjeni sve većim poznavanjem različitih glazbenih dijalekata svijeta. Istodobno, ono što su nekad bile ravne crte koje su međusobno razdvajale kulture postalo je međusobno povezano, čak isprepleteno, a u mnogim su se slučajevima nagrizale razlike koje su stvarale podvojenost i autohtonost. Nije iznenađujuće što mnogi umjetnici,…
pročitaj više
Dugogodišnju tvrdnju da je Led Zeppelin plagirao poznati riff u “Stairway To Heaven” američki je žalbeni sud ukinuo prošle godine. Među čimbenicima obrane Led Zeppelina bio je argument da se splet akorda u uvodu gitare Jimmyja Pagea pojavljuje u pjesmama koje datiraju od prije 300 godina. Slijed bilješki u “Stairway To Heaven” povezuje daleku prošlost s onom nedavnom, ali i sadašnjom. Standardne povijesti rocka bilježe da su ovu vrstu glazbe ubili disko i punk. Ali apetit za to nikada nije nestao. Poput 300 godina starog spleta akorda u “Stairway To Heaven”, i klasični rock je trajno odsjeo u kolektivnoj svijesti. No, što točno znači stvaranje klasičnog rocka u 21. stoljeću?…
pročitaj više
Još jedna institucija klupske scene u Splitu je zatvorila vrata. Circus (Monty Python) nije izdržao kovid pritisak. Nema ništa nelogičnog u tome, jer kao i sve na tržištu i klubovi podliježu zakonima tog tržišta. Kako se trenutno ne vidi kraj ove tamne epidemiološke ere, žrtve padaju jedna zadrugom, tiho i skoro nezamjetno. Nemoguće je plaćati sve namete, režije i pokrivati rashode hladnog pogna na duže vrijeme bez ikakve aktivnosti koja bi donijela kakav takav prihod. Stoga Luki jedino što se može uputiti jest veliko BRAVO što je do sada klub izdržao, vjerojatno u kakvoj takvoj nadi da će se neko „normalno“ skoro vratiti. Ne znam što vlada misli (ako išta…
pročitaj više
Logos i Mythos – oprečna neizvjesnost koja nam preostaje, nepomirljivi pogledi na svijet, možda oba upravo na istoj osnovi. No, Logos ima svoja ograničenja: on ne može ublažiti ljudsku bol ili tugu, ne može naći nikakav smisao u tragediji, ne može odgovoriti na pitanja u vezi s ultimativnom vrijednošću ljudskog života, ne može objasniti smisao života. To je sačuvano za Mythos. Priča. Mitologija. Priča koja rađa mitologiju. Ljudi vole zakoračiti u priču, a umjetnici su vizionari koji donose priču ili poruku, mitologiju kako bi poetski izrazili prirodu života, stvorili priče koje bi njihovim životima davale smisao i uputili ih kako živjeti svoj život. Mythos bilježi ove nadnaravne mitove za naše…
pročitaj više
Preminuo je Đorđe Balašević! Otišao ja najobičniji od najneobičnijih velikih zvijezda našeg muzičkog neba. Od prvih dana je njegov image, ako se uopće može tako reći za neformalni način komunikacije, ponašanja i olakog shvaćanja statusa zvijezde, što je uistinu bio. Bio je jedan od rijetkih na ovim prostorima koji je mogao sam stati na pozornicu i dva, pa i tri sata zabavljati publiku, bilo svojim pjesmama, bilo vicevima, bilo običnim pričama. I baš te obične priče su bile njegovo najveće narativno djelo, jer način na koje ih je ispričao, poanta i poruke koje je njima slao, su u pravilu u gledalištu izazivale salve odobravanja. Pjesme su mu bile skoro narativne,…
pročitaj više
Otišao je još jedan velikan fuzije. Chick Corea je krenuo na put bez povratne karte. Kazati da je netko igrao krucijalnu ulogu u promociji jazza, teško da bi ikog danas zainteresiralo više od kurtoaznog pogleda radi drugog djela naslova, R.I.P.!. Kazati pak da je isto tako njegov rad obilježio eksploziju fuzije sedamdesetih godina, kad je sa svojim bendom Return to Forever punio velike dvorane, da, privući će koji pogled više. No, za one koji znaju za Chick Coreu i njegov rad, pa i ulogu koju je odigrao u našim životima tog doba, neminovno goni suzu na oko. Da, Chick Corea je jedan od super junaka koji su bili tu kad…
pročitaj više
Prije radija, filmova, TV-a, ploča, CD-a, mp3-a, videa i YouTube-a, prije MLP-U portala, postojali su akustični instrumenti. U Americi je na prijelazu u dvadeseto stoljeće glazba bila dio jezika društva. Bluegrass glazba jedinstvena je mješavina tradicionalnih i suvremenih zvukova koja i dalje osvaja svijet. Ništa bolje ne objašnjava strast iza bluegrass glazbe nego promatranje veličanstvene ljepote planina koje su je nadahnule. Njeno je podrijetlo izravno vezano za život u planinama i podnožju Sjeverne Karoline, Appalachia gorju i Blue Ridge u sjevernoj Georgiji do južnog vrha u Thomasville-u, te glazbenu tradiciju Europljana i Afroamerikanaca koji su se tamo nastanili. Svaki novi val imigracije donosio je nove kulturne utjecaje koji su unakrsno…
pročitaj više
Steven Wilson je UMJETNIK. Njegov um je percipira uvijek prema progresiji. Samo značenje rijeci progres u svojoj definiciji znači širenje, napredak, pomicanje naprijed. I to Steven Wilson radi već vise od 30 godina. Inovativan studijski genijalac, lider nikad prežaljenih Porcupine Tree, autor fantastičnih solo albuma, … , Mogli bi tako nabrajati unedogled. UMJETNIK koji nikada ne slijedi trendove već ih uspostavlja, njegova mesijanska aura novim albumom je potvrđena. Samo izdavanje albuma “The Future Bites” bilo je planirano za 2020 godinu, te popratna turneja. Što se tiče turneje Wilson je planirao par koncerata održati u dvoranama većim od 5000 posjetilaca ( Hamburg naprimjer), međutim turneja i izdavanje albuma su zbog COVID…
pročitaj više
U planinama i šumama Arcadije, bog divljine, Pan, slobodno je lutao, uzrokujući nevolje, ali i štiteći pastire i njihova stada. Jednog dana dok je lutao šumom, Pan je vidio Syrinx, prekrasnu šumsku djevu, kao i sve nimfe u grčkoj mitologiji, kćerku riječnog boga Ladona, i poželio je za sebe. Zavjetovana na čistoću, Syrinx je bila naviknuta na progon, jer njezina neporeciva ljepota činila ju je čestom žrtvom neželjene pažnje i bogova i ljudi. Za razliku od ostalih ljudi, Pan je bio vješt u kretanju kroz šume i planine i mogao je trčati dulje vrijeme bez zamora. Danima je jurio Syrinx po dolinama, brdima i šumama Arcadije. Iscrpljena i ne mogavši…
pročitaj više
Preminuo je Phil Spector. Danas skoro anoniman, zbog mnogo razloga, nekada zlatni dečko koji je u čisto zlato pretvarao sve čega se dotakao. Prvi veliki producent nove muzičke ere, koji je svojom ingenioznošću stvorio poseban zvuk i svoj pečat po kojem ga se prepoznaje od prvih odsviranih nota neke pjesme. Bio je to njegov “Wall of Sound“ Sve je počelo 1962. godine. Phil Spector je već bio duboko u show businessu i bio je jedan od “mogula” studijske scene. Manijakalni rad u studiju donio ga je do cilja. “Wall of Sound” je porobio svjetske top liste. The Crystals – “He’s A Rebel” Prijelomni trenutak kad se “Wall of Sound” u…
pročitaj više
Nekada davno, ili kako se kaže, kad su veliki hodali zemljom, postojao je jedan bend, Vanilla Fudge. Bilo je to vrijeme kad ni jedna muzika nije bila dovoljno „teška“, jer heavy se tek razvijao, kidao povoje da bi nesputano zavladao pozornicama diljem svijeta. To heavy se poistovjetilo nakon nekog vremena s Vanilla Fudge, ne za ništa. Svojim su teškim izričajem i nesvakidašnjim obradama, kojima su dali osobni pečat kojim su ih toliko udaljavali od originala da se samo u naznakama mogao prepoznati izvor, zacementirali ono što će kasnije postati Heavy Metal i u nekom fazama i derivatima doživjeti današnje dane. Vanilla Fudge – “Shotgun” Malo je reći da je Vanilla…
pročitaj više
Obrade u popularnoj glazbi predstavljaju vrlo zastrašujući zadatak za svaki sastav koji se odluči uhvatiti u koštac s njima. Ako se pjesma uvriježila u kolektivnu svijest, kako će svojom reinterpretacijom dodati nešto novo već postojećem klasiku? To, međutim, mnoge nevjerojatne umjetnike ne priječi da izađu na kraj s izazovom. Te obrade ne moraju nužno biti inherentno superiorne, ali pjesmama ponekad daju novu dimenziju – ponekad umjetničku, ponekad komercijalnu, ponekad vrlo ekscentričnu, koju ne nalazite u izvornicima. A ponekad su tu samo kao nostalgični podsjetnik za starije generacije, ili priručnik za nove. Pa čak i kao… Sammy Hagar & The Circle – “Won’t Get Fooled Again” Sammy Hagar kaže da njegov…
pročitaj više
Glazba je jedinstveno sposobna podići svijest, budući da su slušatelji koji vole pjesmu prisiljeni pokušati razumjeti njezinu poruku. Folk umjetnici često koriste tu posebnu snagu ulijevajući svojim pjesmama skriveno značenje ili izravno govoreći o problemu. Multi-instrumentalist i producent Jeff Fielder proveo je godine svirajući kao gitarist po turnejama širom svijeta davajući podršku imenima poput Mark Lanegan, Amy Ray i Indigo Girls, dok je Tekla Waterfield uspostavila nasljeđe profeminističkog aktivizma koje se savršeno uklapa sa stavom kantautora unutar široko otvorenog carstva Americana Roots glazbe, uključujući elemente folka, countryja, bluesa i soula. Provodeći dane zajedno posljednjih nekoliko mjeseci u svom prebivalištu u Seattlu, dok se svijet oko njih zatvarao i drhtao zbog…
pročitaj više
Stigli su podaci o prodaji vinila za prošlu godinu i iz UK. BPI (British Phonographic Industry) je objavila rezultate najnovijih istraživanja. Rezultati su očekivani, veoma malo novih igrača, stara garda dominira. Samo podatak da su AC/DC, Nirvana, Pink Floyd i Queen na samom vrhu liste dovoljno govori. No, pored imena koja su „omastila“ brk na novom tendu, još više impresionira podatak da je rast prodaje u prošloj godini nastavak neprekinutog niza u posljednjih 13 godina, što u brojkama 2020. godinu izjednačava s 1990. godinom. Posjete: 0
Već i „grajaši“ na grani znaju da je vinil napravio veliki povratak, no, ono što se dogodilo prije par dana, točnije u tjednu koji je prethodio Božiću, premašilo je sva pa i ona najoptimističnija predviđanja, (pa i snove). Dakako, rezultati su dobiveni analizom na američkom tržištu, ali 0povijest nas je naučila da trend američkog potrošača, ljubitelja muzike, prije ili kasnije, postaje svjetski trend. Dakle, Billboard je izvještio da je u tjednu koji je prethodio Božiću u Americi prodano 1.842 milijuna vinilnih lp ploča. Broj predstavlja apsolutni rekord od kako je analitička kompanija Nielsen/MRC Dana počela s praćenjem prodaje vinila. (prvi izvještaj su objavili 1991. godine.) Prijašnji rekord je postavljen samo…
pročitaj više
Još jedna Woodstock legenda nas je napustila. Leslie Weinstein poznatiji kao Leslie West je preminuo u 75. godini života nakon srčanog udara. Sljedbenici Djece Cvijeća i Woodstocka, a poglavito Greenwich Village boemske filozofije će se sjećati ovog čovjeka kao idealiste koji do zadnjih trenutaka svog života nije napustio filozofiju mira, ljubavi i tolerancije među ljudima. Kao mladi tinejdžer se našao u Greenwich Villageu i od prvih dana boravka upoznao i prisvojio filozofiju i način beatničkog života. „Na Cesti“ postaje njegova Biblija, a beatnici njegova familija. Nakon lutanja po lokalnim grupama, od kojih je s grupom The Vagrants čak imao dva manja hita u istočnom djelu Amerike, upoznaje Felix Pappalardija, koji…
pročitaj više
Ne znam koji je kua ovima našima, hoće li uskoro koji loš album, pa da ga lijepo poslušam par puta, vidim da je komad smeća, napišem lijepu kritiku s opojnim mirisom pljuvanja i krenem u ostatak dana?. Ali ne, ovdje se očito radi o nekom inatu kako bi nama koji pišemo zagorčali život. Naprave dobar album, i onda se ti misli što, kako, na koji način, ….! Manje više sve što god izađe u zadnje vrijeme je toliko dobro da postaje „degutantno“. Treba potrošiti dane slušanja da bi se prokljuvilo „što je pjesnik htio reći“. Počinješ se buditi uz te note u glavi, provodiš dane s melodijama koje automatski pjevušiš…
pročitaj više
Harold Budd, skladatelj i pijanist poznat po nadnaravnoj eteričnosti i melankoličnoj smirenosti svoje glazbe, kojega je suradnik Brian Eno jednom prilikom opisao kao “velikog apstraktnog slikara zarobljenog u tijelu glazbenika”, napustio nas je početkom ovog mjeseca u 84. godini života. Steve Takaki, Buddov menadžer, potvrdio je njegovu smrt dodajući da su uzrok smrti komplikacije zbog koronavirusa. Budd je započeo svoj glazbeni život kao bubnjar, što zvuči kontradiktorno, jer je njegova diskografija obilježena odsustvom backbeata i rijetko ima uopće ritmički element. Njegovo rano glazbeno obrazovanje uključivalo je tečaj glazbene teorije na Los Angeles Community Collegeu, sviranje bubnjeva u vojnom sastavu i na kraju studiranje pod Schoenbergovim štićenikom Gerald Strange-om u Cal…
pročitaj više
Premda je Ritchie Blackmore desetljećima oblikovao hard rock scenu kao jedan od najutjecajnijih i najozloglašenijih gitarista, prvo s Deep Purple, a kasnije s Rainbow, iskazujući podjednako glazbenu genijalnost, individualnost i integritet, često je pokazivao fascinaciju srednjovjekovnom glazbom, stručno kombinirajući srednjovjekovne fleksije s hard rockom i tako razvijajući gitarski stil koji je uistinu jedinstven. Zajedno sa suprugom Candice Night, čiji eterični glas očarava svakog slušatelja i čija scenska prisutnost nije ništa drugo do zadivljujuća, i s nekolicinom pratećih glazbenika, stvorio je kombinaciju klasičnog europskog folka i progresivno nijansiranog rocka, dajući novi, iako tradicionalni zvuk kroz jedinstveni glazbeni projekt – Blackmore’s Night. Nagovještajući njihov jedanaesti studijski album ‘Nature’s Light’ koji bi se…
pročitaj više
Prošlo je punih 40 godina kako je grupa Rush izdala jedan od svojih najvažnijih i ujedno i prijelomni album “A Farewell to Kings”. Bio je to album kojim su potvrdili zvjezdani status na američkom kontinent i priskrbili sebi put u visine na kojima su obitavali Led Zeppelin, The Who, Jethro Tull, Cream, … . Interesantno za napomenuti kad ovo spominjem, da Rush i Led Zeppelin imaju dijametralne statuse kad se uspoređuje Amerika i Stari Kontinent. Dok su u Europi i UK Led Zeppelin neosporni vladari žanrovskog neba, dotle su Rush marginalizirani, do te mjere da su u potpunosti na periferiji, van okorjele jezgre zaljubljenika u muziku, relativno nepoznati. U Americi…
pročitaj više
Napraviti smisleni dokumentarac o Franku Zappi neminovno nosi neophodan kompromis, jer je jednostavno nemoguće prikazati muzički put i njegov osobni u bilo kojem terminu trajanja filma, pa bio on i u „extended“ verziji od par sati. Toga je bio svjestan i režiser Alex Winter, te je od prvih kadrova jasno da se odlučio fokusirati na Frank Zappu kao osobu i glazbenika, a njegov opus u potpunosti gurnuti u stranu. Nažalost pri tom je stradao veliki dio esence samog Zappe, jer na pozornici je bio jedinstvena pojava. No, i ta amputacija nije bila dovoljna da oslobodi dovoljno prostora, te je režiser posegnuo još dublje, iz filma je eliminirao lucidnost, ingenioznost, pa…
pročitaj više
Dugo već znam za ovu ekipu. Zaljubljenici u žestoku glazbu, nepotkupljivi i nepokolebljivi baštinici Novog vala. Gledao sam ih uživo na “Evo ruke” festivalu i bilo je baš onako kako treba biti, žestoko, maštovito i dobro. Album “Galaksija” je dobro uravnotežen uradak sa primjesama više stilova, utjecaja, žanrova, ali ipak je to onaj pravi, čisti rock. Dobra doza zabave uz lucidne tekstove i tvrde poruke. Prva pjesma “DOK LJUBAV OSJEĆAM”, dobra i žestoka na tragu starih Partibrejkersa, sa kratkim i čvrstim porukama. Saksofon fino prede i odlično upotpunjava tvrdu zvučnu kulisu. Žestoki rifovi i odličan bas. Saksofon vraća u doba ranog Filma i nastupa uživo Le cinema ekipe iz ranih…
pročitaj više
Iako se nigdje izrekom ne kaže ili naglašava, album „The Residents Present Alvin Snow, AKA Dyin’ Dog“ jest kreacija the Residentsa i to je dio koncepta kojeg su osmislili. U biti, ovaj album je album kojeg bi izdali the Residents u sedamdesetima da su izdali blues album. Ovo „blues“ ipak treba prihvatiti na način „blues ala the Residents“. I ponovo, jest, iako nigdje ne piše, „The Residents Present Alvin Snow, AKA Dyin’ Dog“ jest album Residentsa, pod krinkom objavljivanja demo snimaka izmišljenog bluesera iz sedamdesetih, Alvin Snowa. Ono što jest stvarno to je sam album “Metal, Meat & Bone – The Songs of Dyin’ Dog” na kojem se nalaze obrade…
pročitaj više
Krajem ’70-ih progresivni rock optuživan je za pompoznost i pretencioznost, te dugi niz godina glazbena industrija nije imala hrabrosti podržati progresivnu glazbu u većem obimu, izuzev par časnih iznimki. Nakon desetljeća pomračenja (’80-te se općenito smatraju mračnim dobom rock glazbe, iako se tih godina sjećamo s nostalgijom), sve se više dovodilo u pitanje vrijednost većine komercijalnih izdanja koje su prevladavale tijekom osamdesetih i počelo se tražiti dublji i značajniji glazbeni jezik, te je progresivni rock ponovno osvanuo početkom devedesetih nešto drugačijeg pristupa nazvanog Neo Prog. I kada je većina ljudi vjerovala da je symphonic prog zauvijek nestao, Par Lindh, uz nekolicinu prijatelja uključujući i Roine Stolt-a, je s osnivanjem švedskog…
pročitaj više
Nije čudo što svi Springsteena zovu Boss !!! Evo nakon ne baš duge i inovativne reklamne kampanje izašao je i dvadeseti Springsteenov studijski album pod imenom ”Letters to You”. Album je snimljen sa starim pajdašima tj. s E-Street Bendom. Prema riječima samog Springsteena album je snimljen iz „prve“, u pet dana! Da se vratim malo u prošlost. Springsteenu to snimanje „na prvu“ nije strano. Svoj krucijalni album „Nebraska“ snimio je u kupaonici na četvero kanalnom Revox magnetofonu. Remek djelo „We Shall Overcome“ je snimio također iz „prve“ u par dana u svojoj kući s pajdašima iz Seeger Sesion benda. Bruce Springsteen – “Letter to You” Za sami početak u glavu.…
pročitaj više
Pred nama je „biografski“ o David Bowieu, „Stardust“. I odmah na početku dilema, zašto navodnici u riječi biografski. Pa jednostavno jer ovaj film samo narativno i donekle faktografski pripada tom žanru, dok na drugu stranu, svojim velikim djelom, pa i porukom, pripada fikciji. Vjerojatno je i to razlog zašto je dobio more negativnih kritika i rijetko koju pozitivnu. Razlog? Većina je očekivala neku vrst verzije „Bohemian Rhapsody“, a to nije dobila, čak ni u najgrubljim crtama. Tome je pridonijela činjenica da u filmu nema muzike David Bowiea, jer je naklada koja se brine o ostavštini ovog umjetnika, pa i sama obitelj, uskratila dozvolu da se Bowieva glazba upotrebi u filmu.…
pročitaj više
00:00 Sunnysiders su izdali četvrti album „The Bridges“. Ovaj put se diskografska kuća pobrinula da svatko tko je iole zainteresiran za muziku sazna tu informaciju. Iako sama medijska promocija priziva neka druga, sretnija vremena, vjerujem da je ovo ipak neki početak smislenih i decentnih kampanja, kakve odgovaraju glazbi koju nagovještavaju. Prvim albumom „Licence to blues“ Sunnysiders su udarili temelje svom izričaju. Iako još u potrazi, na površini je isplivala verzija roota pomiješana s urbanim bluesom, te spakovana u neku vrst pop/rock ambalaže kao smjer u kojem idu. Iako ne toliko egzistentan u stilu, album je lansirao bend u main stream naše rock scene, poglavito radi hita „Hard Connection“, koji bi,…
pročitaj više
Kao što je Pitagora već u antičkoj Grčkoj vjerovao u nešto što se zove “harmonija sfera”, tako je ulazak čovječanstva u svemir pružio dovoljno tema i nadahnuća za glazbu sredinom šezdesetih koja je iznjedrila iz psihodeličnih kulturnih fenomena uz umjetničku perspektivu progresivnog rocka. Napuštajući koncizne stihovno-refrenske obrasce rock & rolla i krećući se prema fluidnim, slobodno oblikovanim strukturama skladbi, uz eksperimentiranje s novom studijskom tehnologijom, elektroničkom izmjenom instrumenata i glasova eventualno, stavljajući naglasak na teksturu, i time stvarajući audio-vizualnu halucinaciju kao duhovno i improvizacijsko putovanje koje proširuje um, doveli su do toga da su glazbu tih autora nazvali ‘space rock’, razvijajući se u nekoliko različitih pravaca. Legenda britanskog undergrounda Ozric…
pročitaj više
Interesantan je film posvećen grupi Bee Gees. Na prvo gledanje, u njemu uživaju samo fanovi i pokoji slučajni prolaznik, među koje ubrajam i sebe. Prazninu u dnevnom rasporedu je lijepo popunio i život je krenuo dalje. I tada se javlja problem. Ma koliko ga ravnodušno gledali „iz prve“, film nikako da izađe iz glave i preseli se na prašnjavu policu zvanu zaborav. I da, odmah da poentiram, nije muzika u pitanju, već sadržaj i smisao koji je u ovom filmu i veći od nje. Iako je napravljen rutiniranom rukom profesionalca, režiser Frank Marshall u filmu donosi ono što rijetko viđamo u ovakvim filmovima, ono što svaki put ponavljam kao papagalo.…
pročitaj više
Ozzy Osbourne ili pravim imenom John Michael Osbourne je ime znano diljem zemaljske kugle, pa čak i populaciji koja nema baš previše veze s muzikom. S druge pak strane, oni koji su upoznati s muzičkim tokovima prošlog i ovog stoljeća, veoma dobro znaju tko je Ozzy. U ovih nekoliko posljednjih riječi prethodne rečenice krije se (dakako, pored financijskog) raison d’etre ovog filma. Jer Ozzy je u kolektivnoj memoriji ostao kao frontman grupe Black Sabbath, ostao je u kolektivnoj memoriji kao čovjek čiji je bend u biti „izmislio„ današnji Heavy Metal i nadasve, ostao je kao čovjek koji sebe naziva „Princ of Darkness“. Djelomična negacija svega navedenog leži o ovom filmu.…
pročitaj više
„Što je to u ljudskom biću što ga tjera prema piću? Tako bi nekako mogao biti podnaslov osvrta na sinoćnji koncert Massima u Trogiru. Naime, Massimo u redovnim intervalima posjećuje Trogir i održava koncerte u kuli Kamerlengo. Bilo bi realno za očekivati da se grad u biti zasiti ovog umjetnika i da u sve manjem broju posjećuje nove njegove koncerte. No, stvarnost je drugačija. Kao po nekom ustaljenom redu, prostor kule Kamerlengo se svake godine napuni, doduše, ove godine u corona modu, ali ipak, gledalište je bilo puno. Što je to što ljude privlači njegovim koncertima i „prisiljava“ ih da uvijek iznova kupe kartu za nešto što su do sada…
pročitaj više
U ovim apokaliptičnim vremenima koji me podsjećaju na hladni rat 50-ih (narod u strahu, ali velike gazde piju šampanjac i votku) svaki koncertni događaj se može promovirati kao zadnji na svijetu, ako ne i jedini. Ljudi su umorni od ove ludnice i bilo koji dodir s onim starim vremenima “prije nove ere 2020” se može slaviti. Tako je pred sam početak ovog koncerta na šibenskoj tvrđavi sv Mihovila (kojeg ću vam sad probati dočarati) posjetiocima koji su još kasnili (kao ja) priređen raskošni vatromet nekih stotinjak metara ispod tvrđave. Doduše iznenadio je i same organizatore pa ne uspjedoh saznati jeli razlog vatrometa kraj sezone, dolazak Amire, svadba ili samo nečiji…
pročitaj više
Nakon debakla u Trogiru, Bare je nastupio u Šibeniku u tvrđavi Sv. Mihovila. Po tko zna koji put ostajem impresioniran utvrdom i njenim uređenjem, odnosno namjenom u ljetnu pozornicu. Već sam o njoj dovoljno na ovom portalu, tako da se jednostavno ne isplati ponavljati. Samo kratko, najljepša i najbolja ljetna pozornica u ovim krajevima. Bare je u Šibenik stigao s hipotekom nastupa u Trogiru i već u samoj najavi je rekao da je dobio „po prstima“ i da će se ponašati „uzorno“. Što to u njegovom slučaju znaći, svi znamo i prihvaćamo, jer ipak, to je Bare. O Majkama neću trošit riječi, jer prvi taktovi uvodne „Ljubav Krvari“ tjeraju suzu…
pročitaj više
U prekrasnom ambijentu srednjevjekovne kule Kamerlengo, Bare i Majke su održali nezaboravni koncert pred prepunim gledalištem, bla , bla, bla, … Tako bi nekako trebao početi klasičan tekst koji počiva na statusu Bare i lokacije na kojoj se koncert održao. Nažalost, malo i skoro ništa od toga. Kula Kamerlengo jest srednjevjekovna, i jest prekrasni ambijent i tu se otprilike sve ono lijepo završava. Dobro, bilo je još toga, pogotovo od strane publike, Majki i ozvučenja, ali za ludu. Sjena koja se nadvila nad koncertom je ostavila bljutavi okus u ustima i čemu tajiti, nije bilo dobro i točka. A nije trebalo biti tako. Tonska prova je nagovještavala punokrvnost događaja, bend…
pročitaj više
Da nije bilo korone, covida ili kako ga već zovu, ove je godine trebao biti održan četvrti blues festival u Trilju. Impozantna je to brojka koja već „debelo“ podcrtava tradiciju, ali i još nešto više od toga. Festival je postao mjesto okupljanja bluesera, ne samo njih, i to u velikom broju. Ako se spomene da se posjete mjere u tisućama, onda je šteta uzrokovana otkazivanjem ovogodišnje blues fešte ogromna. Da bi bar donekle ublažio devastirajući utjecaj trenutnog stanja na muzičkoj sceni, organizator se odlučio na hrabar korak, organizirat će jednodnevno druženje domaćih blues snaga i time, iako ne nosi nastavak u obliku broja četiri, ipak održava kontinuitet događaja na Cetini.…
pročitaj više
Veoma je teško išta smislenog napisati o Peteru Greenu, a ne upasti u šablonu patetike, panegirika, veličanja bolje prošlosti, žaljenja, .. itd .. itd .. Pisati o Peteru Greenu i taksativno nabajati što je sve radio u životu i s kime je svirao, isto tako nema baš puno smisla, bilo bi to prežvakavanje već tisuću puta prežvakanog. Stoga, vjerujem da je najpošteniji način odavanja počasti jednostavno ići od sebe i izložiti, na osobnoj razini, zašto je čovjek bio velik, što je u biti napravio da bi ga se danas sjećalo kao genija? Moj prvi susret s Peterom Greenom i njegovim bendom Fleetwood Mac se zbio po samom osnutku benda. Cijela…
pročitaj više
To zajedničko, osnovna poveznica koju dijele Alvin Snow aka Dyin’ Dog” i the Residents, jest uvrnuta verzija bluesa, koji potonji interpolira u sadašnjost, ali s dubokim korijenima u izvor i vrijeme u kojem su nastali. Govorim dakako o novom albumu grupe the Residents, “Metal, Meat & Bone – The Songs of Dyin’ Dog”, na kojem su obrade demo snimaka Alvin Snowa i njegovog benda Dyin’ Dog and the Mongrels. Album je izdan s dvostrukom namjenom. Da demonstrira blues ala the Residents, baziran na opusu Alvin Snowa i plus kompozicije koje su nastale u laboratoriju ove grupe, a inspirirane su originalnim demoima. Očito je da su natpisi o tome kako su…
pročitaj više
Čak i ako vam nije poznato ime Ennio Morricone, nesumnjivo ste već čuli neku od njegovih glazbenih tema, jer je u svojoj 60-godišnjoj karijeri skladao glazbu za više od 450 filmova, te neke od najpoznatijih filmskih partitura svih vremena. No njegova glazba nije dostigla kultni status samo radom na spagheti westernima redatelja Sergio Leone-a, s kojim je surađivao desetljećima, već je zbog svoje neusporedive svestranosti i produktivnosti, svoj raspon glazbenih stilova prilagodio gotovo svakom zamislivom filmskom žanru. Zasluženo nazvan il maestro, on je upravo to: majstor svog zanata, istinski virtuoz, koji s lakoćom isprepliće kontrastne stilove kako bi proizveo neke od najslikovitijih skladbi, koje su se pokazale jedinstvene, nadahnute kako…
pročitaj više
Pronalaženje nekih trenutaka jasnoće u onome što se inače čini kao neorganiziran i kaotičan svijet, moguće je unutar modusa slušanja neke dobro producirane, svjesne, pozitivne glazbe, temeljene na harmoniji i suglasju, a ne na disonanci, koja pomaže uskladiti duboke podsvjesne obrasce stresa. Široka, amorfna kategorija, glazba je jedan od najmoćnijih darova koje imamo za kontakt s našim emocijama i pronalaženje utjehe, iscjeljenja i inspiracije. Poznat po stvaranju glazbe usredotočene na naša najveća prirodna čuda, u nedavnoj video prezentaciji svog novog izdanja ‘Pacific Blue’, Nicholas Gunn kaže: “Vjerujem da svi imamo istu vrstu životnog puta, da svi postojimo u istim parametrima. To je naše pacifičko plavo“. Tokom slušanja, osjetit ćete da…
pročitaj više
U posljednje vrijeme, pa i duže, postoji pomalo nestvarna činjenica, da se domaća produkcija koja žanrovski pripada nekim dalekim predjelima u kojima je rođena i još uvijek aktivno živi, može ravnopravno nositi s izvorima u svim segmentima koji je sačinjavaju. Hajmo reći da je to donekle i shvatljivo, talentirani ljudi stvaraju na svim meridijanima, te nije ni čudno to prepletanje sličnih/istih civilizacijskih tekovina na sasvim drugačijim zemljopisnim širinama. No, kad nešto što bi trebala biti kopija, odnosno neka posveta uzorima, u mnogome nadmaši izvor, e to je nešto što stavlja smiješak na lice. Osvrnimo se nakratko samo na recentnu produkciju. Ne tako odavno Voodoo Ramble je izdao „svjetski“ „That’s Why“,…
pročitaj više
Miješanje glazbenih žanrova, naročito ako je u pitanju fuzija modernih trendova s tradicionalnim elementima, često može biti težak izazov, a rezultati se obično pretvaraju u pretencioznu pseudo-egzotičnu kašu. No, DJ kolektiv sa sjedištem u DC Washington-u Thievery Corporation čini da to izgleda naizgled tako jednostavno i logično, ne ograničavajući se na jedan određeni zvuk upijaju bezbroj žanrova u njihovu nemirnu, beskrajno evoluirajuću trip-hop kreaciju, prelazeći u gotovo nadrealno iskustvo koje prkosi definiciji. S kozmopolitskim pogledom na svijet, što je vidljivo u raznolikosti njihovih glazbenih stilova i dodatno u njihovim tekstovima, koji su često društveno i politički svjesni, koristeći engleski, španjolski, francuski, talijanski, perzijski, portugalski, rumunjski i hindu jezik, Rob Garza…
pročitaj više
Glazba je umjetnost, zvuk, emocija, medijator stvarnosti, put u imaginarni prostor i poveznica između ljudi, društveni fenomen prisutan u središtu svake kulture od početaka bilježenja ljudske povijesti kao ostvarenje identiteta, povezujući čovjeka sa samim sobom i s kolektivom. Često sve što u glazbi pronalazimo zapravo pronalazi nas i predstavlja svojevrsnu reafirmaciju. Škotska tradicionalna glazba prošla je kroz uspješan preporod sredinom dvadesetog stoljeća čime je ušla u profesionalizirani i javni prostor, evoluirajući od povijesno vezane glazbene autentičnosti do prijelaznih zvučnih identiteta koji zamagljuju ustaljene glazbene žanrove i značenja onoga što danas predstavlja “tradicionalna” glazba. Brian Ó hEadhra & Fiona MacKenzie – “Chan Eil mi gun Mhulad Orm” Slijedeći tu evoluciju stigli…
pročitaj više
Postoje albumi koji nemaju tu sreću da legnu u uho na prva slušanja. U tim slučajevima kondicija i „hint“ imaju presudnu ulogu. No, to i nije najgora varijanta, jer na njihovu nesreću, postoje albumi koji ne da ne legnu na prva slušanja, već stvore neku odbojnu sliku koja sprečava da mu se približite i o njemu realno razmišljate. Ne, nema puno takvih primjera, za razliku od onih prvih. I time je nagrada daleko veća od trenutka kad (ako) ga prihvatite kao punopravno djelo, djelo sa svojim pravom na postojanje. I da, klasičan uvod za album „There Is No Year“, koji pripada ovoj zadnjoj kategoriji, dakako, promatrajući ga kroz prizmu prethodnika,…
pročitaj više