Dave Mason je bio karizmatična figura rock miljea šezdesetih. Jedan od osnivača grupe Traffic, cijenjeni kompozitor, solo umjetnik i još uz to, kolaborator na mnogim velikim projektima svog doba. Kad je sa Steve Winwoodom osnovao Traffic, bio je jedini koji je komponirao uz Stevea, no, za razliku od njega, koji je uvijek kasnije radio u timu s Jim Capaldijem i Chris Woodom, Dave je uvijek sve radio sam i na setove dolazio s gotovim materijalom, diktirajući ostatku benda sve vezano za tu njegovu kompoziciju. To je bilo frustrirajuće za ostatak benda, pa je i sam Winwood izjavio da je u tim trenucima Traffic bio Daveov prateći bend. Stoga nije ni čudno što je Dave po izlasku prvog albuma grupe…
pročitaj više
Nije neka tajna da Toni Starešinić “operira” na nekoliko polja, pa je tako teško odrediti koje mu je polje najmilije, da ne kažemo najdraže. Možemo samo spekulirati s obzirom na afinitete, ali i isprepletenosti u kojem bi pravcu intimno želio da ide njegov rad i u kojoj formi da se zaokruži izričaj u nekoj evoluciji koja jest permanentna u trajanju, ali isto tako jednoznačna u trenutku. Bez namjere za “nabadanjem”, slušajući novi album koji je pred nama, Eksterminator ’81, i nije teško zaključiti koje su to vode u kojima se osjeća kao riba, u kojima ne diše na škrge, već punim plućima. No, kao i za sve u životu, i za ovo putovanje…
pročitaj više
U stvarnom životu kojem je neophodna ona virtualna komponenta kako bi olakšala percepciju stvarnosti, moraju postojati osobe koje će se u masama nametnuti po neobičnim sklonostima, moćima, nastojanjima i time potvrditi ono staro pravilo, da je napredak u stvari greška evolucije. Iako je odrastao, stasao, pa i živio poprilično normalno, po stupanju na filmsko platno, počeo je lagano, ali konstantno i sigurno graditi svoj image. Najprije on sam, potom neka agencija, da bi, kad je gruda dosegla kritičnu masu, sama nastavila kotrljati se i uvećavati. Za razliku od svih, doslovno svih koji su krenuli istom stazom, njegova se lavina otkotrljala u do tada neviđenom smjeru, dajući mu božanske sposobnosti, dakako,…
pročitaj više
Priča o grupi Osibisa je jedna veoma, veoma neobična priča, poglavito kad se zna koju je muziku njegovala, odakle su bili članovi, gdje su radili i u kojem su vremenskom kontekstu postojali. Dakle, … Osibisa je bio engleski afro-rock sastav, utemeljen u Londonu 1969. godine, od četvero afričkih i troje karipskih muzičara. Bili su prvi afrički bend koji je stekao svjetsku popularnost, a priznaju ih kao utemeljitelje world muzike, odnosno kako bi kod nas rekli, etno muzike. Priča o Osibisi započinje 1950. godine, kad saksofonista Teddy Osei, bubnjar Sol Amarfio i dvojac na flautama, Mamon Shareef i Farhan Freere, osnivaju Highlife bend pod nazivom The Star Gazers. Bitno je odmah…
pročitaj više
Kad se o vrijednosti neke nekretnine razglaba, onda su presudne tri činjenice: a. lokacija b. lokacija c. lokacija Sukladno tome, u biti i nema razlike kad se logika stavi ispred svih ostalih parametara, vrijednost nekog djela je determinirana, ali ne isključivo dakako, s tri činjenice: a. kontekst vremena b. kontekst vremena c. kontekst vremena E sad, kad smo to riješili, možemo dalje i krenuti prema novom albumu Canterbury grupe Soft Machine, “Thirteen“. (naziv albuma sve govori!) Smješteno u kontekst, to bi glasilo nekako ovako: punih šezdeset godina od osnutka i dvanaest studijskih albuma, grupa lansira album na kojem ne sudjeluje ni jedan originalni član. (John Etheridge je najstariji član, ali…
pročitaj više
Phil Campbell, gitarist Motörheada, pridružio se Lemmyju. Još jedna legenda… Phil Campbell, poznat i po nadimku “Bampi”, rodio se ne tako davne 1961. godine u Pontypriddu, u Walesu. Veoma rano počinje s glazbom, a vjerojatno je presudno bilo prijateljstvo s Lemmyjem. Imao je samo 12 godina. Doduše, nije to bilo prijateljstvo od samog početka, već je Phil otišao na koncert Hawkwind, u kojem je svirao Lemmy. Nakon koncerta ga je zamolio za autogram (kojeg je čuvao do kraja života!). Putevi su im se razišli, Lemmy je nedugo nakon toga napustio Hawkwind, ili bolje rečeno, bio izbačen, te osniva Motörhead. S druge strane, mladi Phil osniva svoj bend Persian Risk, da bi punih pet godina s njima snimao i krstario lokalnim pozornicama, sve dok jednog dana…
pročitaj više
Ne znam je li itko napravio trenutačni popis živih protagonista Woodstocka (dakako, onog iz 1969. godine!), što u biti i nije neki težak zadatak danas kad je informacija na dohvat ruke. Bila bi to jedna tužna lista koja se s jedne strane proširuje iz dana u dan i ekvivalentno, skraćuje iz dana u dan, s druge strane. Kako je Woodstock 1969. godine bio točka oko koje se okretala kontrakultura i ujedno sam festival bio vrhunac pokreta, tako i odlazak njihovih protagonista nameće logičan zaključak da s odlaskom posljednjeg u povijest nepovratno odlazi i jedna era. Era koja je, doduše, već u osamdesetima i devedesetima toliko erodirala da ju je novo…
pročitaj više
Postaje pomalo prozaično pisanje o veličinama koje neumitno odlaze i odlazit će. Sve skupa postaje predvidljivo na granici patetike i u nekoj žalosti za prošlim vremenima, koja se nikad više neće vratiti. Teško je reći da odlazak treba slaviti, ali ako je osoba otišla u miru, bez patnje i iza sebe ostavila ne malo godina i bogat fundus aktivnosti na globalnoj razini, onda, da, treba ne slaviti njegov odlazak, jer svaki je tužan, treba slaviti njegov život. I takav je bio život Mike Vernona. Mike Vernon kao producent Nekada davno, u doba dok su rock dinosauri hodali zemljom, jedno se zanimanje veoma često poistovjećivalo s kreacijom, skoro u ravan, ako ne…
pročitaj više
Vanja Orlandić stari je poznanik ovog portala. Bio je jedan od prvih domaćih autora koji su našli svoje mjesto na njemu – kako diskografijom, tako i stvarnim životom kojeg je pratila. Samozatajno, nekako u tišini, skoro unutar zidova svog dnevnog boravka stvara albume na kojima eksploatira svoje viđenje trenutka. Sve su te glazbene kontemplacije projicirane kroz njegov odnos prema gitari, pa stoga nije ni čudno da je naposljetku i sam instrument došao na red da mu se oda poštovanje. Već sam pogled na naslov i sadržaj albuma neizbježno nameće asocijaciju na album “Guitars”, Mikea Oldfielda, no tu svaka sličnost prestaje, jer Oldfield nalazi utočište u esencijalno sasvim drugačijim vodama. Vanja na svoju stranu,…
pročitaj više
“Melian je bila Maia, iz roda Valara. Živjela je u vrtovima Lóriena, i među svim njegovim narodom nije bilo ljepše od Melian, ni mudrije, ni vještije u čarobnim pjesmama.” – ‘The Silmarillion’, J. R. R. Tolkien Eye Of Melian – “Symphonia Arcana” U mitološkim predajama šuma je uvijek bila prag – prostor između poznatog i nepoznatog, između dnevnog svijeta i onog drugog, gdje se pravila mijenjaju. U Tolkienovoj kozmologiji ona nije samo pejzaž, nego stanje svijesti: mjesto gdje se brišu jasne konture identiteta, ali se istodobno otvara mogućnost dubljeg pamćenja. “Forest Of Forgetting” priziva upravo takvu šumu. Ne kao literarnu referencu, nego kao unutarnji prostor. Prostor koji ne traži razumijevanje,…
pročitaj više
Vjerojatno ne postoji niti jedna publikacija, tiskana ili online, koja nije donijela vijest da je preminuo Robert Duvall, glumac i čovjek koji je označio, pa i na neki način formulirao, čitavu jednu eru u filmskoj industriji. Ako se i nije znalo, sada se zna koliko je puta bio oženjen, zna se da je osvojio Oscara, da je bio još sedam puta nominiran, da je igrao u velikim filmovima i da je redom, u pravilu, pobirao lovorike za svoju glumu. Stoga, evo jednog ne toliko različitog, koliko fokusiranog osvrta na njegov rad. (Život i oko njega neka rade drugi.) Ono što je karakteriziralo ovog velikana glume jest da je rijetko igrao glavne…
pročitaj više
Postoji nešto gotovo kontemplativno u slici kotača koji se polako okreće. U antičkim predajama nit su prele božice sudbine, u srednjem vijeku žene uz ognjište, a u kršćanskoj misli tkanje je često postajalo metafora Providnosti — uzorka koji mi vidimo tek djelomično. Kotač se okreće bez spektakla, ali s neizbježnom postojanošću. On podsjeća da je život satkan od ponavljanja — povijest se vraća, a čovjek se uvijek iznova suočava s istim pitanjima. “The Spinning Wheel” nije metafora. To je princip. Dvanaest mjeseci, dvanaest božica, dvanaest koraka u krug koji se nikad ne zatvara sasvim. U tom kruženju, između prolaznosti i trajanja, svoj glas ponovno pronalaze Mediaeval Baebes — stvarajući svojevrsni…
pročitaj više
I drugi član najjače i najveće reggae ritam sekcije nas je napustio. Preminuo je Sly Dunbar! Sly Dunbar je s pajdašem Robbyjem Shakespeareom tvorio producentski duo, ali i moćnu ritam sekciju, toliko dominantnu u svijetu reggaea da ih je bilo nemoguće zaobići u bilo kojem izdanju reggae provenijencije. I ne samo to, za razliku od svojih pandana, Carmine Appice / Tim Bogert, Sly i Robbie su imali i svoje grupe u kojima su vodili glavnu riječ. Sly and Robbie, s kojom su postigli relativno skroman uspjeh, ali i o Black Uhuru, s kojim su bili globalna senzacija. No, kao i svaka, pa tako i ova priča ima neke početke. Rođen kao Lowell Fillmore “Sly” Dunbar nije…
pročitaj više
Biologija radi svoje, nitko nije imun, bez obzira na to što je radio/la, imao/la i da ne nabrajamo. Svi smo imali tu sreću da se rodimo, ali i sreću da ćemo jednog dana sklopiti oči i ustupiti mjesto novim naraštajima (dakako, ako luđaci u uredima koji vladaju ne unište ovo jedino što imamo!). Tako je red došao i na Boba Weira, velikog Boba koji je cijeli život živio životom “male zvijezde” i ponosnog vlasnika titule “suosnivača grupe Grateful Dead“. Nema tu mjesta patetici, koja se, kad se spomene ime benda, neminovno se nameće. Jer sve što je bilo vezano uz ovu grupu dok je djelovala, a pogotovo na njenim vrhuncima, danas izaziva…
pročitaj više
Preminuo je Erich von Däniken, čovjek koji je digao veliku prašinu koja se ne sliježe do današnjih dana. Dapače, njegove su se teorije u novo stoljeće “debelo” uvukle u popularne teorije zavjere, i to do te mjere da su one prvobitne ostale na margini. Što je taj čovjek napravio i čime je digao toliku buru, kako među običnim pukom, tako i u znanstvenoj zajednici? Erich von Däniken je bio i hotelijer i to nikad nije skrivao, dapače, isticao je svoje osnovno zanimanje kao financijski temelj za početna istraživanja i, dakako, izdavanje knjiga. U sedamdesetima prošlog stoljeća je postavio teoriju da su Zemlju u ranim stadijima civilizacije posjetili vanzemaljci i krenuo u potragu za…
pročitaj više
Ako je u rock industriji postojao (anti)arhetip rock zvijezde, Chris Rea bi bio među vodećima. Jer imati iza sebe ono što on ima i ostati s ‘nogama čvrsto na zemlji’ svojstvo je rijetkih. Sam pogled na njegov kreativni, ali i medijski put samo potvrđuje tu tezu. Iako je rođen u Engleskoj, odrastao je i svoj životni rockerski put počeo u Engleskoj, prvu slavu stječe u Americi. Tek nakon nekog vremena i nekoliko albuma na Otoku i ostatku Europe počinje svoj uspon i naposljetku, krajem osamdesetih, doživljava trijumf s devetim albumom. Kad se spomene taj deveti album “Road to Hell” i istoimena singlica, vrlo lako i nesmotreno se može upasti u klopku kategorizacije…
pročitaj više
Kad su Ian Anderson i Mick Abrahams osnovali Jethro Tull, nitko u tim trenucima nije mogao naslutiti da će se početi pisati jedna od najvećih priča u suvremenoj glazbi. No, ljubav nije dugo trajala – ne zato što se nisu podnosili ili nešto sličnoga, već jednostavno zbog umjetničkog mimoilaženja. Koliko god to danas otrcano zvučalo, jer pokriva mnogo toga ne baš lijepoga, u ovom slučaju je bilo baš to: Mick je želio da Jethro Tull krene nakon prvog albuma utabanom stazom u razvijanju blues utijecaja u rocku, dok je Anderson težio ekspandirati izričaj van blues šablona, obogaćujući ga folkom, pa i medievalnom u naznakama. Sukob je eskalirao nakon izlaska prvog albuma “This Was”,…
pročitaj više
Nije bila rijetkost da se japanski rockeri dobro snađu u europskom glazbenom miljeu. Pored Damo Suzukija, Isao Tomite, vjerojatno najpoznatiji Japanac koji je redovito bio pod svjetla reflektora tog doba bio je i basist Tetsu Yamauchi. Za njega se prvi put čulo kad se kao basist pridružio velikom japanskom blues rock bendu Creation (ex-Blues Creation). Po napuštanju benda, Yamauchi se pridružuje bendu Samurai i s njima intenzivno snima te odlazi na turneje, a to je uključivalo i koncerte po Europi. Kako je bend usput snimao nove materijale po studijima u mjestima gdje bi održavali koncerte, Yamauchi je upoznao i tonca Tonyja Rockliffa, što mu je pomoglo da počne raditi kao studijski glazbenik u UK i Japanu. Kad je Paul Kossoff napustio…
pročitaj više
Ako se za ikoga može reći da je bio “tiha legenda”, onda je Steven Lee Cropper upravo row model tog sinonima. Kad se samo letimično sagleda biografija ovog čovjeka i njegov rad pod svjetla reflektora, ali i izvan njih, postaje jasno da pojam legenda dobiva svoje ultimativno značenje. Jer Steven Cropper je bio gitarista kućne grupe Booker T. & the M.G.’s diskografske kuće Stax i time sudjelovao u kreacijama nebrojenih albuma najvećih umjetnika Stax škole tog vremena, od Otis Reddinga, Wilson Picketta, Sam & Davea, Carle Thomas, Rufusa Thomasa, Johnnieja Taylora, … . Njegov se doprinos snimkama velikana nije ograničavao samo na ulogu gitariste, već je veliki dio albuma i producirao. Samim time, njegovo sudjelovanje u vječnom “Green Onions” je bilo samo po…
pročitaj više
Iako dio labave trilogije, album ‘Do Zvijezda’ je ipak označio neku prekretnicu u opusu grupe Chui. Kao nasljednik odličnog ‘Zagreb Berlin’, svojim je sadržajem pridonio pluralizaciji izričaja benda i približio ga fusion mainstreamu (da, i to postoji!). Samim time, otvorenost i pristupačnost su mu donijele velike bodove i nove poklonike u taboru. Nema sumnje da je taj mali, ali značajan iskorak dio evolucije “koja teče” i teći će i dalje. No, kao i sve dobro, mora biti ovjekovječeno ne samo studijskim uratkom, već i registriranom živom izvedbom, jer ne zaboravimo, Chui je u promociji albuma uistinu nadilazio sam sebe, odnosno učinio da studijske snimke budu inferiorne izvedbama na pozornici. Da je tomu tako,…
pročitaj više
“Somewhere On The Other Side” je album koji svoje postojanje duguje isključivo afinitetima svih koji su na njemu sudjelovali. Iako je Jadranov projekt, krasi ga jednak doprinos u izgradnji atmosfere koja dominira u svakoj od kompozicija, i to u nekoliko varijanti. U ovom slučaju, pojam “jednak” nije ekvivalentan broju nota, niti minutaži; on je odraz esencijalnog doprinosa ukupnoj slici koja određuje sam album. Iako je album jednoznačne, meditativno-atmosferske orijentacije, neupitno mu daje balans koji u ravnoteži drži sve poluge na kojima su oslonjene kompozicije. Fizički se album može podijeliti u dva dijela. Prvi dio obuhvaća obrade: “Samba”, “Riders on the Storm” i “Space Thunderwalk”. Ove su tri numere duboko uronjene…
pročitaj više
Kad dobijete neki album na slušanje, s molbom da o njemu nešto napišete, onda pred svaki pokušaj pisanja prethodi ono embrionalno: je li album “kliknuo” ili pak ne? Pa i kad je odgovor “ne”, nikada se ne osuđuje na prvu, jer se prva slušanja mogu (vrlo često) pokazati kao “pucanj u prazno” (osobno iskustvo s albumom “Pretzel Logic”) i jednostavno je šteta da albumi koji to zaslužuju prođu nezapaženo, bar s vaše strane. Stoga, svakom albumu se daje ne samo druga, nego i treća i četvrta šansa. Ako se pak i na tim slušanjima pokaže da ne pobudi ništa vrijedno bilježenja (što ne znači da je loš!), odustaje se i…
pročitaj više
Siguran sam da će to biti pravi raspašoj u publici usljed zajedničkog vriska prilikom izvedbe naslovne pjeme „Everybody Scream“ s njenog novog, istoimenog albuma, jer jednostavno ta pjesma je otvoreni poziv na zajedničku interakciju u još jednom njenom „crnom“ biseru. Razlika u broju vještica koje su opsjedale Macbetha biti će ništavna spram broja novih izdanaka „vještica“ i „vještaca“ koji će oformiti novi masovni kovent u kojem će vrisak predstavljati portal za odlazak u neku drugu, zanimljivu dimenziju. Nije slučajno što spominjem vještice, jer je Florencein najnoviji uradak provokativno objavljen upravo na Halloween, noć vještica. Nadalje, nije slučajno pozadinsko „pjevanje“ ili diskretno vrištanje ženskih vokala u sprezi s Florensinim vokalom u gotovo svakoj pjesmi. To je osim njenog osobnog „sidra“ i generalni,…
pročitaj više
„Alkohol i droge prirodni su sastojci naših krvotoka“, izjavio je svojevremeno Paul Rogers. Još su romantičarski pjesnici veličali stanja obasjana unutarnjim suncem. Alkohol je pravi simbol životne vatre, ujedno i simbol stvaralačke inspiracije. Zaista, Rogers nije ni prvi, ni zadnji kojemu je ambivalentnost alkohola pomogla udaljiti razum, spriječiti ukrućivanje logike, te pripremiti racionalnu invenciju. Paul Rogers, zbog svog je specifičnog glasa često uspoređivan s Rodon Stewartom, ponosan je vlasnik jednog od najosebujnijih, najpotencijalnijih, najinteligentnijih, i promišljenijih vokala u cjelokupnoj povijesti rocka. Uz taj božanski dar, ja bih ga opisao kao najkvalitetniju kombinaciju Otis Reddinga i Toma Jonesa. No drugs, no alcohol, no rock – mogla bi se ta istinita tvrdnja sažeti u tih par riječi.…
pročitaj više
Ace Frehley, jedan od osnivača i gitarista grupe Kiss, preminuo je od ozljeda koje je zadobio uslijed pada. Naoko ne baš kritičan pad, zbog kojeg je Ace odgodio svoje dogovorene nastupe, nije bio toliko ozbiljan, dok se stanje nije zakompliciralo par dana nakon toga. Nažalost, sa smrtnim ishodom. Ace Frehley, punog imena Paul Daniel Frehley, odrastao je u Bronxu i kao mnogi mladići tog doba na dar je dobio gitaru, koja je postala njegov suputnik cijeli život. Javio se na oglas Paula Stanleyja koji je tražio glavnog gitarista za svoj bend. Ace je bio posljednji koji se pridružio, jer su uz Stanleya u grupi već bili Gene Simmons i Peter Criss. Nakon audicije, svi su bili…
pročitaj više
Nakon niza desetljeća u kojima se stvara percepcija moderne muzike kao nekog amorfno/kompaktnog tijela u našim životima, konzument jednostavno prihvaća neka činjenična stanja. Ili jasnije rečeno: jazz je… , pa jazz, rock je rock, ono između je jazz-rock ili fuzija. Postoji klasika i koketiranje rocka s njom, ali i s jazz strane. Fuzija ima bezbrojne smjerove, kad već slobodno govorimo o eklektici, u kojima se izričaji kreću od skoro potpuno čistog jazza do skoro potpuno čistog rocka, pa kombinacija sva tri: jazza, rocka, klasike, i niz se nastavlja, ali uvijek s prilično jasnim granicama: tko, gdje i kako. Dakako, etno kao neizostavni pratitelj, koji je naknadno uskočio u taj vlak,…
pročitaj više
Josip Radić je autor koji iza sebe ima impresivan opus: kao polovica Valentina Boškovića stvorio je najmaštovitiji pop univerzum ovih prostora, a s projektom Kensington Lima dokazao da posjeduje svijest o glazbenom detalju, aranžmanu i globalnom pop senzibilitetu. S Izgubljenim vikendom kreira najintimniji projekt, onaj u kojem napušta svemirske priče i ambiciozne koncepte te se okreće običnom životu i njegovim nenametljivim emocijama. Što i ne čudi, jer Radić je dokazani meštar glazbene spontanosti, ogromne strasti i rijetkog talenta kojem uspijeva da složene melodijske linije zvuče vrlo jednostavno, a opet intrigantno. Album “Je li ovo stvarno to?!” koncipiran je kao kolektivna ispovijed: Radić piše glazbu i tekstove, svira, ali umjesto da…
pročitaj više
Dio po dio povijesti polako, ali sigurno dobiva svoje konture, i vjerojatno će jednog dana od svega toga i ostati samo sjećanja kod rijetkih koji su imali tu sreću preživjeti do tih trenutaka, i prašinom pokrivena, koja će se evocirati tu i tamo, po potrebi, ili u većini slučajeva nikako, ili prevedeno, zaborav. Teško je nekome od “djece cvijeća” prihvatiti da smisao njihovog života danas malo kome išta znači, a i sam način razmišljanja iz tog vremena je danas misaona imenica i prelazi u sfere znanstvene fantastike. Jedan od kreatora takvog okruženja u prošlom stoljeću bila je i grupa Moody Blues, koja je svojim albumima, a potom i nastupima, oslikala cijelu…
pročitaj više
Možda se na ni jednom dosadašnjem albumu grupe Mangroove ne osjeća duh embrionalnog instrumentalnog ustrojstva kao na najnovijem albumu “Komad neba”. Iako je više od desetljeća udaljen od tih početaka, evolucijom se tijekom svih godina i izdanja, krug nekako počeo zatvarati i kao rezultat dobivamo bend koji je do detalja definirao svoj stil i izričaj, nasljedstvo obilato iskoristio u svoju korist i stvorio jedinstvenu pojavu na našem prostoru (da li samo na našem, to je već neko drugo pitanje). Sazrijevajući “u hodu”, sublimirajući stečena iskustva i pretvarajući ih u višeslojnu, ali vrlo pitku ambalažu, potvrđuje i nešto drugo. Mangrove je “proces koji teče”, jer samo od albuma “Srce”, preko albuma…
pročitaj više
Wanda Dunn je živjela u mračnom podrumskom stanu, prilično zaboravljena, do te mjere da je i najmodavac više nije uznemiravao s najamninom. Jednog jutra začula je graju ispred svog stana; bila je to tučnjava u kojoj je stradao mladi policajac Harold. Iako je molio da ga pusti unutra jer je ranjen, Wanda je oklijevala jer je očekivala da će je Smrt dotaknuti. Izbjegavala ju je mnogo puta, jer je znala da Smrt prima mnoge forme, varljivo odnoseći ljude s ovog svijeta. Naposljetku se sažali na njegove vapaje, pusti Harolda unutra i ubrzo se smiruje, jer ga je dotakla, a nije umrla. Nedugo nakon toga netko kuca na vrata. Wanda ne želi otvoriti, ali je Harold nagovara, garantirajući joj da Smrt sigurno nije ta koja…
pročitaj više
Makedonska rock scena nikad nije bila samo pitanje zvuka – oduvijek je bila žarište identiteta i kulturološkog preispitivanja. U zemlji složene povijesti i čestih političkih previranja, rock se nije razvio kao puka zabava, već kao prostor otpora, traganja i izražavanja onoga što je često bilo potisnuto ili prešućeno. Od narodnog temelja utkanog u glas Vaska Ilieva, preko progresivnih fuzija Leb i Sola, do alternativne eksplozije osamdesetih koju su predvodili Padot na Vizantija, Mizar i Arhangel, pa sve do suvremenih angažiranih glasova poput Bernays Propagande, Muger Fugera i Vel-a – makedonski rock nikada nije bio tek glazbena kulisa. Rekao bi više kao osjetljiv seizmograf društvenih potresa, ritam promjena i refleks identitetskih borbi kroz desetljeća. Za razliku od nekih regionalnih scena koje su…
pročitaj više
Kad netko kaže da je Moondog bio “samotnjak”, to se jedino može tumačiti u kontekstu osobnog, iako ni na tom polju to nije istina, jer je bio oženjen i živio je u krugu (ne svoje) obitelji do kraja života. Dakle, tko je taj koji bi mu mogao praviti društvo na umjetničkom planu i pri tome isto tako zadržati glupi epitet “samotnjaka”? Bio je to Hermeto Pascoal, ekscentrični brazilski skladatelj, multiinstrumentalist, i očito nenadjebivi glazbenik, jer… U Brazilu je bio “bog” (ne Eric Clapton, nego ON!), nadjenuli su mu ime ‘Čarobnjak’, a krasio ga je i epitet ‘Ludi genij’. Iz ova dva nadimka, pored njegove vanjštine, krije se sve što je…
pročitaj više
Priča o Ricku Daviesu je u biti klasična priča o rockeru i njegovim afinitetima. Kad netko u dobi od osam godina dođe u doticaj s glazbom i njome se oduševi, onda postaje jasna i životna orijentacija. A Rick je baš u tom dobu došao u kontakt sa starim pločama Genea Krupe i, dakako, oduševio se bubnjevima. Prve bubnjeve sklopio mu je otac od praznih limenki, da bi već s dvanaest godina svirao u lokalnom orkestru za “matineje i vjenčanja”. Pa i prvi bend koji je osnovao, svirao je bubnjeve, ali samo kratko, jer je slučajno došao u dodir s klavirom i… e, tu počinje malo nevjerojatna priča. Naime, oduševljenje bubnjevima…
pročitaj više
Mark Volman je ime koje ne odzvanja ni u jednom kontekstu koji je okrenut mainstreamu. Pa čak ni u prog krugovima teško će se netko s ovim imenom prepoznati osobu koja je svojevremeno punila dvorane i skakala po top listama. No, mnogi će ljubitelji glazbe prošlog stoljeća potvrdno kimnuti glavom na pitanje o bendu The Turtles, jer je bend bio vrlo popularan, imao hitove na top listama, no iza njih su stajali “bezimeni”, jer… , u ugovoru s diskografskom kućom stajala je klauzula, koje nisu ni bili svjesni kad su ga potpisivali, a to je da nemaju pravo na ime The Turtles, i što je još gore, za trajanja (robovlasničkog)…
pročitaj više
Postoje osobe u našem životu koje u njega uđu tiho, nenametljivo, tu borave neprimećeno i iz njega isto tako izađu. Ne bivajući ni svjesni, jednostavno u jednom trenutku opazite da ih više nema i zapitate se, pa gdje su pobogu? Bio bi kliše reći da je Vjeran baš bio jedna od takvih, ali teško je naći neki drugi opis u kojem bi bio sažet cijeli taj period “poznavanja”, bivstvovanja i naposlijetku odlaska. O Vjeranu ne mogu pisati ono što ne znam, stoga je i ovaj tekst izrazito subjektivan i osobna posveta čovjeku kojeg sam poznavao, a nikada upoznao. Iako je bio na svim frontovima, od radija, on-line aktivnosti, izdavanja knjiga,…
pročitaj više
Priznajem, na prvo slušanje novog albuma engleskog benda The Modern Nature – “The Heat Warps”, ostao sam malo zbunjen. Sve mi je zvučalo pinku pretiho, minimalistički, gotovo kao da album odbija komunicirati. Nisam osjetio onaj pravi klik, iskonsku emociju koja me zna usisati kad slušam rasno glazbeno djelo. No, onda mi je prijatelj Zdeslav Benzon koji ima beskrajno strpljenje za glazbu i ljude, rekao da albumu dam još jednu šansu. Ne samo zato što “postane bolji”, nego jer “ga ne možeš slušati kao što slušaš njihove ostale albume”. I bio je u pravu. Kad sam mu dao novu priliku, ovaj put bez jasnih očekivanja, s više tišine oko sebe i…
pročitaj više
U 51. godini života, u prometnoj nesreći, poginuo je Brent Hinds, bivši glavni gitarist i pjevač grupe Mastodon. Nesreća se dogodila kada je Brentu, koji je vozio svoj Harley Davidson, oduzeto pravo prolaska na raskrižju. Možda bi to bila obična prometna nesreća s lakšim ozljedama, da se sudbina nije umiješala i promijenila kraj sa smrtnim ishodom. William Brent Hinds odrastao je u Birminghamu, ne u Engleskoj, već u Alabami. Vrlo rano se posvetio glazbi, a prvi instrument koji je savladao bio je bendžo. Klasičan izbor, ali baš i ne, jer je već u ranoj mladosti na tom instrumentu savladao tehniku ‘fret-tappinga’, što će kasnije obilato koristiti na električnoj gitari. Dakako,…
pročitaj više
Neka glazba ne počinje notom, već treperenjem: tihim šištanjem svijeće koja osvjetljava put natrag do mjesta na kojima nikada niste bili, a ipak ste ih nekako oduvijek poznavali. S albumom “III: Candles & Beginnings“, Auri ponovno otvara portal prema onostranom zvučnom krajoliku, nastavljajući svoje mistično putovanje kroz granične prostore između snova, nade i sjećanja; putovanje koje zadire u sanjive zvučne pejzaže keltskog folklora, ambijentalnog mekog fokusa i progresivne razigranosti. Auri – “Blakey Ridge” U središtu je Johannin eter, glas koji lebdi nad bujnim, filmskim poljima zvuka; Tuomasove emotivne klavijature i Troyeva eklektična instrumentacija tkaju tapiseriju od svjetla i sjene. Ovdje glazbu okružuje tišina – intimnost i nježnost – kao da…
pročitaj više
Priroda radi svoje, jedan po jedan, možda ne po zaslugama, ali po nekom univerzalnom redu, odlaze ljudi koji su bili dio našeg odrastanja, pa i samog života. Neki imenom i djelom, a neki samo djelom, jer su u većini bili u sjeni onih prvih. No, njihova zasluga time nije manja, dapače, katkad se tek nakon što netko ode o njemu sazna i ono što se nije znalo ili nije bilo vrednovano na pravi način. Najbolji primjer takvog statusa za života imao je Bobby Whitlock, čije je ime poznato samo ljubiteljima glazbe prošlog stoljeća, ali i njima u obrisima, jer je djelovao u sjeni velikana, Erica Claptona, Georgea Harrisona, te grupa Delaney…
pročitaj više
Ako je ikome u glazbenoj industriji karma bila nenaklonjena, onda je to njemu. S jedne strane, Terry Reid je cijelog života uživao neprikosnoveno poštovanje establišmenta, jer je svojim stavom i integritetom (danas nepoznata kategorija karaktera) stekao reputaciju pravog rock buntovnika, i to ne zbog buntovne lirike, niti izvikivanja parola, već zbog stila života i odluka koje je donosio. Točnije rečeno, Terry Reid je bio prvi izbor Jimmyja Pagea kad je sastavljao ekipu kojoj je dao ime New Yardbirds, a koja je kasnije postala Led Zeppelin. Odbio je ponudu jer nije htio prekršiti danu riječ Ianu Andersonu (iz Jethro Tulla), kojemu je obećao da će mu otvarati koncerte. Štoviše, Terry Reid je još više zaslužan za uspjeh Led Zeppelina, jer je on predložio Jimmy Pageu da umjesto njega…
pročitaj više
Završno poglavlje ne donosi kraj, već sintezu. Ovdje se ljubav prema zemlji, prkos identiteta, pobožna nježnost prema majci, djetetu, moralu i ženi pretaču u pjesme koje su mnogima postale putokaz. Od Miše i Thompsona, preko Cocine molitve ribaru, do Gibonnijeva divjeg cvita – sve ove pjesme su ispovijedi. Ne nužno lijepe, ne uvijek skladne, ali beskrajno iskrene. Ovdje pjesma ne traži pozornicu. Ona sjedne do tebe kad gasiš svjetlo, i ostane. Dalmacija u mom oku Pjesma „Dalmacija u mom oku“ u izvedbi Miše Kovača nije tek još jedna himna o zavičaju. Ona je emotivni krajolik, pogled iznutra, ispisan ne suzama nostalgije, nego dubokom ukorijenjenošću u ono što se ne da…
pročitaj više
Treće poglavlje donosi zrelost i mirenje, ali i unutarnju borbu. Ovdje pjesme više nisu sjećanja – one su sudbine, oproštaji, unutarnji dijalozi. Neke su gotovo molitve, poput Oliverove ili Klape Šibenik. Druge, poput Atomskog skloništa – šaka u lice sustavu. Ovaj dio feljtona balansira na rubu osobnog i univerzalnog, zavičajnog i buntovnog. I dok jedna pjesma šuti pred grobom, druga viče iz podruma. A sve zajedno pričaju priču o čovjeku koji nije zaboravio tko je. Galeb i ja Kad se govori o slobodi, često se govori glasno. Ali Oliver je znao da se o slobodi pjeva tiho – i duboko. “Galeb i ja“ nije pjesma o letu. To je pjesma…
pročitaj više
Istražujući teme poput tankog vela između ovozemaljskog života i nebeskog, tajanstvene priče drevnih keltskih svetaca, čudo i slavu prirodnog svijeta, Dave Bainbridge pritom nenametljivo dotiče i suvremene brige – od klimatskih promjena do podjela koje oblikuju naše vrijeme. Međutim, obuhvaća i duboki osjećaj svetog i nade. Njegova glazba ovdje diše poput živog bića: valovi zvuka izviru iz keltskih korijena, prelijevaju se u progresivne vizije i kroz svetu čežnju potom nestaju u tišini koja šapće o nadi u ono što bi moglo biti u svijetu previranja i neizvjesnosti, u svijetu koji je zaista na rubu. Dave Bainbridge – “Farther Up and Farther In” Aranžmani su orkestrirani s očaravajućom pažnjom posvećenom detaljima.…
pročitaj više
U ovom poglavlju feljtona, emocija postaje glasnija, sirovija, ranjivija. I dalje govorimo o domaćem – ali sad domaće nije samo krajolik, već i srce koje voli, pati, sanja, buni se i traga. Tu su ženski glasovi, Meri, Josipa – koji ne šapuću, već pjevaju iz unutarnjih svemira. Tu su i muški ispadi nježnosti, tuge, čežnje, od Kiće preko Davorina i Željka do Dade. Tu su i utopije koje bi spasile svijet da im je dano da zažive. Ovaj niz je ogledalo emocionalne zrelosti, ali i trag ranjivosti koju glazba ne skriva, već pretvara u ljepotu. More Pjesma “More” u izvedbi Meri Cetinić i grupe More jedno je od onih djela…
pročitaj više
Feljton “Neke domaće srcu prirasle” već iz samog naslova sugerira ono što je i njegova suština: intimni put kroz glazbenu povijest moga kraja, odabranu ne po logici žanra ni ideologije, već po osjećaju. Taj osjećaj gradi unutarnju geografiju, zvučne postaje života, melodije nostalgije. I to je dovoljno snažno da i raznolikost pjesama djeluje kao dublja cjelina. Postoje pjesme koje ne rastu uz hit-ljestvice. One rastu u čovjeku. Spuste se tiho, nerijetko kroz godine, i ostanu tamo gdje je najosjetljivije. Ovaj prvi dio feljtona vodi nas u vrijeme koje više ne postoji, osim u nama. To je prostor kolektivne melankolije, ali i osobne pripadnosti – niz kao zaziv korijena. Ovdje ne…
pročitaj više
Neke stvari sjednu na svoje mjesto prije ili kasnije. Kod Rogera Watersa to znači da su stvari sjele na svoje mjesto odmah, ali za razliku od mnogo toga u životu, to sjedanje na prvu je evoluiralo i permanentno se povećavalo do dimenzija u kojima je njegovo proročanstvo i borba protiv nepravde danas više nego ikada aktualna i stvarna. Beskompromisnost njegovih ideja i njihovo iznošenje glavna je karakteristika ovog čovjeka, koji se ne boji već desetljećima nazvati pravim imenom sve anomalije koje u datom trenutku odstupaju od humane komponente, a ta se anomalija zove fašizam. A „danas“ mu je za to dalo obilje materijala… Iako iza sebe ima nekoliko filmskih projekata…
pročitaj više
Ozzy Zig Needs a Gig! Bio je to početak priče zvane Black Sabbath. Tony Iommi je u potrazi za vokalom naletio na komad išaranog papira u izlogu obližnje prodavaonice. Ono što je još pisalo na njemu prevagnulo je u odluci, jer Ozzy je imao i svoj mikrofon i mali zvučnik, upravo ono što je Iommiju nedostajalo da oformi bend. Iako ga je zlostavljao u školi i nije imao preveliko mišljenje o njemu, Iommi se odlučio za Ozzyja uglavnom zbog opreme. No, pokazalo se da je to ipak bio pravi potez. Bend u sastavu Tony Iommi, Geezer Butler, Bill Ward i Ozzy Osbourne ubrzo ulazi u studio i snima prvi album. Prije tog ulaska u…
pročitaj više
Preminuo je David “Dave” Cousins, osnivač, pjevač i glavni tekstopisac britanskog sastava Strawbs. Generaciji iz šezdesetih Strawbs je bio mistično kultni bend, poznat po svom progresivnom folku, a kad je stigla vijest da je Rick Wakeman pristupio grupi Yes, Strawbs su, ni krivi ni dužni, porasli u očima sljedbenika. Jer ući u najprogresivniju grupu tog doba nije mogao svatko, a činjenica da je potekao iz Strawbsa samo je dodala na težini njegovom odlasku. Strawbs su započeli kao Strawberry Hill Boys, i to kao bluegrass sastav, da bi 1967. godine prešli na folk, folk rock i naposljetku progresivni rock. Sastav se razvijao, mijenjajući članove tijekom godina, uključujući značajne glazbenike poput spomenutog Ricka…
pročitaj više
Ne kaže se ni za što da ni prsti na istoj ruci nisu isti, ili preneseno, u svakom žanru ne postoje dva identična izričaja, ma koliko žanrovski, pa i esencijalno, bili bliski. U pravilu, svatko traži svoje mjesto pod medijskim suncem, pokušavajući se nametnuti svojim, autentičnim izričajem, koji će se, dakako, naslanjati na neku legislativu, ali samo kao polazišnu točku, dok će u daljnjem životu evoluirati u nešto sasvim novo, drugo… To su osnovni postulati glazbe koja plijeni i koja traži angažman, što i jest sama bit kreativnog procesa – pobuditi i probuditi radoznalost i proces traženja, nalaženja i ponovnog traženja. No, taj proces ide u oba smjera, od umjetnika…
pročitaj više
Dugo se već u medijima provlačila činjenica da Mick Ralphs nije dobrog zdravlja. Njegova posljednja turneja s matičnom grupom Bad Company bila je prije skoro deset godina, i od tada se na svakom reunionu grupe njegovo ime spominje u kontekstu: „Nažalost, ne može biti prisutan zbog zdravstvenih tegoba.“ Stoga ni vijest da je preminuo nije bila veliko iznenađenje. Dakako, kao i uvijek, iako je sve već bilo poznato odavno, i u biti se samo čekalo, ipak je prisutno svojevrsno iznenađenje pomiješano s tugom. Jer još jedan veliki gitarista je napustio scenu i krenuo prema nebeskoj pozornici. Za života je puno postigao, u svom zenitu je bio suosnivač i član dviju velikih grupa.…
pročitaj više
Iskreno, plan mi je bio sasvim drukčiji. Htio sam pisati o “Getting Killed”, novom albumu njujorškog benda Geese, energičnom i raspojasanom indie-rock izdanju koje je s razlogom zapalilo većinu glazbenih portala. No, dok se o tom albumu već naveliko govori, odlučio sam pažnju usmjeriti na „skriveni dragulj“ vrijedan svakog slušanja, pogotovo među ljubiteljima folka. Odmah na početku ću reći: “Planting by the Signs” američke kantautorice S.G. Goodman nije ploča koja osvaja brzim refrenima, trikovima u produkciji ili instant hitićima. Naprotiv, to je album čija snaga leži upravo u suzdržanosti. Dajte mu vremena i otvorit će vam se poput knjige koju ste dugo odgađali, a onda shvatili kako vam je istinski nedostajala. Njezin prethodnik, “Teeth…
pročitaj više
U vremenima kada riječi gube težinu, a glazba svrhu, glas Marka Perkovića Thompsona odjekuje – kao otok postojanosti u nemirnom moru zaborava. Njegova glazba ne podilazi – ona opominje, podsjeća i povezuje s onim temeljnim što nas oblikuje. Prožet duhovno ukorijenjenim domoljubljem – na spoju katoličke mistike i narodne predaje – njegov glazbeni izraz postaje višeslojna mapa duše. Ispričan gotovo obredno, ‘Hodočasnik’ je album koji slijedi onu istu silinu duha koju nosi čitav njegov opus – ne donosi tek zbirku pjesama… nego duhovni odjek epohe. M.P. Thompson – “Devedeset neke” Ova glazba ne djeluje kao da je komponirana – nego kao da je zapisana iznutra, poput zatečenog tona srca i…
pročitaj više
Brian Wilson je bio duša i mozak operacije zvane Beach Boys. Njegova životna priča (ovjekovječena u filmu Love & Mercy), nevjerojatna je, prepuna obrata, ali i ispunjena tragedijama, osobnim, obiteljskim i drugim, kojima se ne zna broj. Zajedno s braćom Dennisom i Carlom, nećakom Mikeom Loveom i prijateljem Alom Jardineom, osniva Beach Boys. Od samog pojavljivanja postaju perjanice surf rocka, a Wilson, pored rada u grupi, piše hitove za razne izvođače. Već na tim počecima vidljivo je da neće sve ostati na surf rocku, niti na povremenim izletima na top liste s drugim izvođačima. Bili su najuspješniji bend u žanru, a često su se probijali i izvan njega, te su…
pročitaj više
Prošlo stoljeće, era eksplozije popularne glazbe, koja je iz embrionalne jezgre u valovima pokoravala zemaljsku kuglu, stvarajući pritom nebrojene pravce i stilove. Sastavi su nicali kao gljive, svaki kantun je imao svoj bend, svaka zgrada nekoliko, svaki kvart respektabilan broj gologlavih momaka u bendovima, a o gradovima da i ne govorimo. Stoga, pojava formacije, ili još bolje rečeno, kolektiva, koji će kroz svoj izričaj promovirati funk, soul, rock i psihodeliju, nije bila iznenađenje za nikoga. Svaki grad na svijetu imao je svoju perjanicu koja je pokrivala ako ne sve, onda barem većinu žanrova iz tog koktela. No, postojao je jedan sastav koji je svojom kvalitetom, ali i univerzalnim porukama, iskočio…
pročitaj više
Trebalo mi je ipak neko vrijeme da procesuiram informaciju koju sam dobio, doslovno minutu od samog događaja. Teško je katkad pomiriti se s činjenicama, pa i sa samim životom, a vijest da je preminuo Matija Dedić je upravo takav trenutak. U nevjerici prvo gledaš tko je objavio, je li to možda neki hoax, patka ili navlakuša. Zatim ugledaš ugledni portal, koji, iako kao i svi juri za klikovima, ipak ima određeni nivo kredibilnosti iznad lažnih vijesti. Ipak, istina je. Teško je isto tako, jednom kad se suočiš sa stvarnošću, prihvatiti je u njenoj surovoj istini i početi razmišljati o tome da je svijet izgubio još jednog umjetnika… Matija Dedić bio je dijete para…
pročitaj više
Preminuo je Piko Stančić! Pravog imena Ivan, rođen je u umjetničkoj obitelji. Njegov otac, Miljenko Stančić, bio je jedan od najvećih hrvatskih slikara (prema kojem se kulturološka elita danas odnosi maćehinski). Time je u biti bio unaprijed zadani smjer u kojem će se kretati njegov život, a samo je trenutak određivao njegovu putanju. Ona je počela osnivanjem lokalnih bendova (studirao je gitaru i udaraljke), “UFO” i “Ab Ovo”. U tim formacijama nastupao je gdje god je mogao, a tijekom jednog od nastupa grupe “Ab Ovo”, primjećuje ih Drago Mlinarec i poziva u grupu “220”. Bio je to u biti pravi početak jedne velike karijere. S grupom 220 snimao je i nastupao diljem tadašnje države, da…
pročitaj više
Rick Derringer u biti nije bio klasični gitaristički heroj, iako je tijekom svoje karijere, a pogotovo u ranim počecima, kotirao kao jedan od… . No, taj je čovjek tijekom života napravio toliko toga u glazbi da se, kumulativno gledano, njegov status kao gitarističkog heroja iz sedamdesetih prošlog stoljeća čini samo epizodnim. Jer, osim što je svirao gitaru, bio je producent, skladatelj, studijski glazbenik i suradnik brojnih zvijezda u glazbenom svijetu, tako da se njegov opus ne mjeri brojem izdanih albuma na kojima je svirao, već brojem albuma na kojima je sudjelovao, bilo kao glazbenik, skladatelj ili producent. Da elaboriram ovaj hvalospjev u par rečenica, Rick je svirao solo gitaru na…
pročitaj više
Kako su godine odmicale i velike grupe koje su definirale rock prošlog stoljeća polako, ali sigurno počele silaziti s pozornice, započeo je nezaustavljivi pokret osnivanja tribute bendova. Oslanjajući se u potpunosti na opus velikana, pa čak i doslovno kopirajući njihove scenske nastupe, od koreografije do performansa, svaki tribute bend nastojao je biti što vjernija kopija originala. I mnogi su u tome poprilično uspjeli, neki manje, neki više… Ovaj put smo imali sreću da su na pozornici bili oni drugi, s one uspješnije strane uspješnosti kopiranja originala. Queen Sensation, tribute bend koji potječe iz ex-naših krajeva, točnije, iz Beograda, što je tijekom predstave bilo teško zaključiti, pogotovo jer je komunikacija s publikom…
pročitaj više
Prošla su vremena kad su umjetnici bili svijest društva i svojim radom kanalizirali društvene, ali i političke tokove u kojima je plivalo. Ulica je bila bojno polje, ciljevi (u pravilu) ostvarivani masovnim protestima, katkad graničili s nasiljem, a katkad, nažalost, i s fatalnim posljedicama (Ohio). No, kao rezultanta tih gibanja rodilo se društvo koje više nije bilo isto. U ta vremena, glazbenici i grupe su bili “vođe” koji su svojim stihovima, glazbom, pa i karizmom okupljali mase i davali im svrhu i cilj. Sama činjenica da je John Lennon bio proglašen Državnim Neprijateljem broj 1 u Americi dovoljno govori o snazi pojedinaca. Nažalost, to kolo povijesti se prije nekoliko desetljeća…
pročitaj više
Ljubazna Lea mi je udovoljila, ne mogu slušati album on-line .. nije to to .. ja sam dinosaurus, skoro, ako ne i izumrla vrsta, triba mi mp3, flac ili još najbolje wav. Pozdrav Jerko, Nema problema, šaljem i link za preuzeti album… Skinija san ga, onako piratski staromodno, kako smo imali običaj dok smo bili u tehnološkoj pećini, i smistija u neki folder. Upravo završavam sa recenzijom jednog puno lipog albuma, i stavljan na razglas „Đon obraz“, aj samo da čujem malo o čemu se radi i krenem dalje u dan. I to kretanje dalje u dan se nije obistinilo, jer ….. Prve note kompozicije „Kaktus“ su me prikovale, instrumental,…
pročitaj više
Postoje albumi koji dolaze tiho, bez pompe, bez potrebe da budu doživljeni odmah. Dolaze kao val – s nepoznatog horizonta. ‘Ribbon Butterfly’, najnoviji rad sastava Yuka & Chronoship, upravo je takav val. Nije bučan, ali ima težinu mora. Nije stvoren za konzumaciju – već za unutarnju plovidbu. Već u samom naslovu – “vrpčasti leptir” – krije se simbolika: nježnost i lakoća u suprotnosti s dubinama koje album dotiče. Čak i prije nego što se odsvira prva nota, pozornica je elegantno postavljena. Zvuk, priča i vizualna umjetnost isprepliću se – plešu i igraju u kreativnom čudu koje budi maštu za glazbu koja slijedi. Yuka & Chronoship – “Ribbon Butterfly” Naime, u…
pročitaj više
Kad je 1974. godine osnovan bend bizarnog imena Rocket from the Tombs, bio je čak i u tim turbulentnim vremenima, punim grupa svih mogućih provenijencija, izuzetan bend. Ponajviše zahvaljujući jednom izuzetnom članu, koji je u to vrijeme svirao na trombonu, klavijaturama, gitari…, ali je prvenstveno bio pjevač. I to kakav! U biti, takav da ga nijedan bend u okruženju nije baš gledao s čežnjom. Svojim je vrckavim i visoko rezonantnim glasom narušavao zvučnu idilu konvencionalnog. No, zato je idealno legao na podlogu koju je stvarao najprije spomenuti Rocket from the Tombs, a potom njegov nasljednik, Pere Ubu, s kojim se probio na površinu undergrounda. Oksimoronska tvrdnja, površina undergrounda, u biti najbolje oslikava cjelokupni opus ovog…
pročitaj više
Suradnja Julee Cruise s Davidom Lynchom i Angelom Badalamentijem često se opisuje kao slučajnost, no u stvarnosti djeluje kao neminovnost. Kada Lynch nije uspio dobiti prava za pjesmu “Song To The Siren” , 4AD projekta ‘This Mortal Coil’, za film ‘Blue Velvet’, otvorio se prostor za nešto drugo, i to “nešto drugo” pokazalo se trajnijim od planiranog rješenja – bilo je početak jezika koji će definirati čitav jedan estetski svijet. Album ‘Floating Into The Night’ (1989) i njegov nasljednik ‘The Voice Of Love’ (1993), čija proširena izdanja su gradivni dio ove kolekcije, danas se mogu slušati kao jedno kontinuirano djelo – ne zato što su slični, nego zato što pripadaju istoj…
pročitaj više
Teško je bilo što reći u stilu “što bi bilo kad bi bilo”, ali kad se pogleda sastav Blondie i njegov utjecaj, onda isto tako teško za bubnjevima možemo zamisliti ikoga osim Clem Burkea. S bendom je bio od prvih dana i uz Debbie Harry i Chris Steina jedini član koji je u grupi ostao cijelo trajanje njenog života. Dakako, svi albumi koje je grupa izdala nose njegov potpis na bubnjevima. Možda i nije bio toliko na kompozitorskoj kreativnoj strani, ali on je ipak bio lokomotiva koja je pogonila vrući bend koji je harao pozornicama i top listama diljem svijeta. Ponikli u CBGB leglu, Blondie je vrlo rano, zapravo već s prvim albumom, shvatio da budućnost leži u autorskim kompozicijama,…
pročitaj više
Ponekad je potrebno više vremena za „switch“ prema glazbi koju neki album nosi, nego koliko traje proces samog vrednovanja na osobnom uz pokušaj objektivnog. Album „Avanturist diletant“ jest najočitiji primjer te teze, jer vrijeme potrebno da se „prešalta“ na njegovu valnu duljinu je ogromno. Dakako, govorim iz osobne perspektive, netom izašavši iz pisanja o albumima fuzijsko-eksperimentalne provenijencije. Katkad je trud uzaludan i vrijeme izgubljeno, no dok se ne dođe do zida, teško je unaprijed išta reći. Nepošteno je nekoga a priori odbaciti jer nije u modu koji trenutno obitava u glavi. Lekcija naučena na albumu „Pretzel Logic“ grupe Steely Dan, stoga, ako se ima kome zahvaliti na ovom tekstu, to su Donald Fagen i Walter Becker.…
pročitaj više
Kad neko premine, pogotovo ako se radi o Hollywoodskoj osobi, u sjećanjima na nju/njega se evociraju uspomene i nabrajaju uloge koje su odigrane, naglašavajući zašto je baš ta osoba bila poznata/popularna. Val Kilmer je bio dio Hollywoodskog establišmenta, bio je glumac koji nekako nikada nije uspio doći u onaj centralni fokus medija radi nekog filma ili uloge. U biti, sve ga je nekako zaobilazilo. I pored zapaženih uloga, uvijek je ostajao u sjeni, bilo radi filma, bilo radi glumačke postave, ili jednostavno zato što je uloga bila takva da ga nije dovoljno istaknula. No, postojao je jedan trenutak koji želim evocirati u ovom sjećanju na Val Kilmera, trenutak koji je danas skoro pa zaboravljen,…
pročitaj više
Carlos Santana je veliki umjetnik, čovjek kojem se klanjaju najveći, gitarist kojeg slušaju gitaristi, kompozitor pred kojim se skida kapa i, nadasve, svojom zaraznom životnom filozofijom šezdesetosmaške provenijencije svih ovih godina plijeni i budim pošteni, mami uzdahe mnogih u želji da ga bar nekako oponašaju. No, on je samo jedan i jedini. Stoga i posljednji album kojeg potpisuje ne deklarira kao autorski album, iako je to komotno mogao, ne deklarira ga ni kao album kolaboracija, iako je i to mogao, već jednostavno kao kompilaciju, što on u biti i jest. Album „Sentient“ jest album s kojim se u neku ruku grebe po dnu kace, no, vrijeme je takvo da na svijet…
pročitaj više
U zadnjim decenijama, ime i djelo Stevena Wilsona zasluženo su se probili u mainstream medije, pa tako i u uši konzumenata visokokvalitetne muzike. Neaktivnost matične grupe Porcupine Tree samo je povećavala interes za muziku istih, što je dovelo do veličanstvenog povratka potkrepljenog mega uspješnom turnejom po najvećim dvoranama Europe i Amerike. Usput je povećan i interes za solo albume Wilsona, tako da je on učvrstio svoju poziciju kao neosporni lider modernog prog izražaja. I sama najava novog albuma izazvala je ushićenje i iščekivanje fanova Wilsona, a i samog autora ove recenzije, pogotovo što je Wilson izjavio da se vraća prog izražaju. Naime, od albuma “The Bone”, pa do predzadnjeg albuma “Harmony Codex” (napominjem, nijedan od tih…
pročitaj više
Netko je jednom rekao da The Residents nikad nisu snimili „just another album“. Svaki ima svoj život, svoje okruženje, svoj koncept, svoju auru, sve svoje, i na slušatelju je, na osnovu osobnog ukusa, da odabere favorita. Bilo da se radi o embrionalnom opusu u obliku albuma „Meet the Residents“, bilo da se radi o remek-djelu, albumu „Eskimo“, bilo da se radi o velikim albumima kasnijeg opusa, svi su redom van svih kategorija ocjenjivanja. Kao što logika nalaže, u kontekstu trenutka najinteresantniji su albumi kasnijeg opusa, koji nekako počinje s albumom „The Ghost of Hope“, koji teško može izbjeći validaciju vrhunskog, ako ne i genijalnog albuma. Nasljednik, „Intruders“, sasvim druga galaksija, album…
pročitaj više
Roberta Flack je prvi put došla pod svjetla reflektora 1970. godine, kada je Clint Eastwood uvrstio njezinu obradu pjesme “The First Time Ever I Saw Your Face” za svoj filmski prvijenac „Play Misty for Me“. Bio je to samo uvod, jer je cijelog života provela pod svjetlima reflektora i bila redoviti posjetitelj top lista, a nadasve, radio valova. Roberta je bila jedna od najizvođenijih umjetnica u eteru na kontinentu preko Velike Bare. Osim globalnog hita “The First Time Ever I Saw Your Face”, pogodila je s još dva velika hita, “Killing Me Softly with His Song”, i “Feel Like Makin’ Love” i time zapečatila karijeru za sva vremena. Roberta Flack…
pročitaj više
Corde Oblique, talijanski glazbeni projekt predvođen virtuoznim gitaristom i skladateljem Riccardo Prencipe-om, obilježava 20. godišnjicu postojanja izdavanjem osmog studijskog albuma ‘Cries And Whispers’. Naslov albuma je posveta istoimenom filmskom remek-djelu Ingmar Bergman-a, te predstavlja ambiciozno istraživanje zvučnih krajolika, podijeljenih na dva dijela. Prvi dio, “Cries”, uvodi nas u svijet post-metala i folkgazea, gdje se električna gitara spaja s intenzivnim ritmovima i atmosferičnim melodijama. Već uvodna pjesma “The Nightingale And The Rose” dočarava tamnu ljepotu, dok “Leaver” i “John Ruskin” demonstriraju sposobnost sastava da kombinira težinu metala s eteričnim vokalima Rite Saviano. “A Step To Lose The Balance” ističe se kao emocionalni vrhunac, balansirajući između agresivnih rifova i melankoličnih melodija. Corde…
pročitaj više
Postati Led Zeppelin je imalo čast samo četvorica privilegiranih muzičara, od kojih je svaki iza sebe u trenutku upoznavanja imao „debelo“ iskustvo. Od Roberta Planta i Johna Bonhama s različitim grupama i nasljeđem prije pridruživanja (uključujući Band of Joy), do John Paul Jonesa, koji je bio traženi studijski glazbenik i aranžer, pa do nevjerojatnog Jimmy Pagea, koji je u trenutku pridruživanja Yardbirdsima bio najveća zvijezda svih studija u UK. (Postoji podatak da je Jimmy Page kao studijski gitarist sudjelovao u pola svih snimanja na Otoku.) Formula je bila neobična, toliko neobična da je pri samoj pomisli kod suvremenika izazivala nevjericu i, u pravilu, podsmijeh. Jer na horizontu se valjala psihodelija, a Page dolazi s idejom da formira grupu koja bi ujedinila…
pročitaj više
Rock glazba od ranih 2000-ih do danas nastavlja se razvijati s društvenim promjenama, predstavljajući primjere glazbenih scena u razvoju u digitalnom dobu, te potvrđujući legitimnost suvremene rock glazbe i raspravljajući o nostalgiji za rock glazbom iz prošlosti. Ovo je doba doživjelo ponovni porast zanimanja za klasični rock i vinilne ploče, budući da nova generacija otkriva glazbu prethodnih desetljeća. Osim toga, rock je kao glazbena forma zašao u srednju dob pa ne čudi da ga je oblikovala nostalgija koliko i mladost, reflektirajući se kroz nove hard rock (revival, retro ili ako vam je draži pomodni izraz vintage) sastave koji su održali primarni duh žanra živim, slaveći vrijeme u kojem je glazba…
pročitaj više
Blues je mjesto gdje je sve počelo. Ali postoji nekolicina sastava i autora koji su se formirali u ovom stoljeću i koji su se stvarno vratili bluesu i korijenima kultnih rock sastava, pri čemu je instrumentacija glavni fokus onoga što rade. No, oživljavanje blues rocka u modernoj glazbi više je od nostalgičnog trenda. Moderni hard bluesrock baca svjetlo na autore koji su redefinirali blues rock žanr, ulijevajući tradicionalni blues sa sirovom energijom hard rocka kako bi stvorili nešto doista jedinstveno. The Company Of Snakes – “Back To The Blues” / album: Burst The Bubble (2002) Interstate Blues – “Set Me Free” / album: Redux (2009) Hundred Seventy Split – “The…
pročitaj više
Preminula je Marianne Faithfull! Bila je jedna od muza britanskog pokreta sredinom šezdesetih, ali se vremenom profilirala i kao pjevačica i kao glumica. Počeci su bili doslovno nevini, kao i sve u to vrijeme, dok je crno-bijela TV carevala, a mono bio standard. Već u ranoj mladosti bila je zapažena zbog prepoznatljivog glasa i, dakako, atraktivnog izgleda. Kako je u to vrijeme prijateljevala s Jaggerom i Richardsom, oni su joj poklonili pjesmu “As Tears Go By”, s kojom se po prvi put penje na top liste i dolazi pod svjetla reflektora. (The Rolling Stones će pjesmu “As Tears Go By” izdati naknadno na albumu „December’s Children (And Everybody’s)“) U tom…
pročitaj više
Prijelaz tisućljeća najavio je eru retrospekcije i reinvencije u svijetu glazbe, oblikovanoj digitalnom revolucijom i globalizacijom. Opći zvuk, estetika i stav rock glazbe uvelike su se promijenili tijekom desetljeća. Ovo je doba vidjelo fragmentaciju žanra na bezbroj podžanrova, od kojih je svaki zadovoljavao sve specifičnije ukuse slušatelja, kako su internet i digitalne platforme demokratizirale glazbenu produkciju i distribuciju. Ovi razvoji osigurali su stalnu relevantnost i dinamičnost žanra, pokazujući trajnu privlačnost rock glazbe i njenu sposobnost prilagodbe promjenjivom glazbenom krajoliku. Globalni doseg rock glazbe proširio se tijekom tog razdoblja, sa sastavima iz raznih zemalja koji su stekli međunarodno priznanje. Ova globalizacija rock glazbe ne samo da je diverzificirala žanr nego ga…
pročitaj više
Rock glazba tijekom ’90-ih odgurnula se od mainstream popa ’80-ih, generirajući alternativne i nezavisne glazbene scene koje će zatim preuzeti istu količinu popularnosti. Nakon desetljeća tijekom kojeg su popularnom glazbom dominirali sintisajzeri, velika kosa i pretjerane produkcijske tehnike, konačno je stiglo izbavljenje u obliku sastava iz Seattlea koji su predvodili ono što su mediji nazvali grunge glazbom – žanr koji je uvelike usmjeren na revitalizaciju duha rock ‘n’ rolla, često opisivan kao soundtrack generacije. Crpeći uvelike iz ogoljenog etosa punka i snažnih riffova heavy metala, grunge je postao simbol zbog svog prepoznatljivog sirovog zvuka, često postignutog jako distorziranim gitarama i svojim introspektivnim, tjeskobom ispunjenim tekstovima koji su doticali teme otuđenja,…
pročitaj više
U ’80-ima rock je doživio zaokret, obilježavajući živahnu i transformativnu eru u modernoj glazbi, prvenstveno pojavom novih stilova i uvođenjem žanra kroz moć televizije i vizualnih medija. Iako je rock još uvijek bio značajan u glazbenoj industriji, synth pop i new wave počeli su preuzimati kontrolu nad glazbenom industrijom. Pojavila se nova vrsta mega-zvijezda, koje su postale ikonske maskote i definirale desetljeće kroz modu, talent i osobnost. Nakon vala dance i pop glazbe ’80-ih, argument da rock ‘n’ roll umire bio je predmet rasprave. Osamdesete su bile desetljeće u kojem je rođen moderni metal, za razliku od nekih koji su bili pod utjecajem hardcore punka. Kako se hard rock počeo…
pročitaj više
Preminuo je posljednji živi član legendarne grupe the Band, Garth Hudson! Bio je u neku ruku zaštitni znak benda, sa svojom harmonikom i bradom je cementirao image grupe. No, nije to bila poza, bio je multiinstrumentalist, virtuoz na klavijaturama, a legendaran je njegov zvuk Hammond orgulja, koje je modificirao doslovno iz albuma u album. Te mu modifikacije nisu došle „ni otkud“, još je u ranoj mladosti rastavio i sastavio Hammond od oca. S dvanaest godina već svira u lokalom bendu i kad su roditelji uvidjeli da im je sin talentiran, šalju ga na školovanje na Toronto Conservatory, gdje studira klavijature, dakako, klasične muzike. Na studiju se susreće s rock’n’rollom, i…
pročitaj više
Kako je rock glazba ušla u mainstream, rock umjetnici ’70-ih odstupili su od trendovskih stilova ’60-ih, pokazujući jedinstvene kontekste oko daljnjeg razdvajanja rock glazbe na ono što će postati neki od vodećih žanrova suvremene glazbene scene. Žanrovska čistoća ponekad je nestajala iz logike stvari i tadašnjih uvjeta, što se očituje kako u stvaralaštvu, tako i u vještom međužanrovskom balansiranju. Bilo kako bilo, nastojanje da se nastavi tutnjava u granicama tadašnjeg tekstualnog i decibelskog zakona bilo je jasno vidljivo i pozdravljeno od slušatelja. Ukratko, ’70-e bile su desetljeće u kojem je uspostavljen obrazac rock formata i funkcija. Utjecaj ovih sastava proširio se i nakon ’70-ih, oblikujući putanju rock glazbe u narednim…
pročitaj više
Glazbena virtuoznost, utjecaj klasične glazbe u nekima i potresna žestina pojedinih djela dat će dimenziju, lirsko-epski dah ovom glazbeno začinjenom pokretu. Kraj ’60-ih i početak ’70-ih donijet će uz hard rock i progresivni rock, dva nova glazbena žanra proizašla iz velikog debla rocka. Ova dva glazbena pokreta s velikim društvenim korijenima promijenit će cjelokupnu zvučnu scenu od rođenja popularne glazbe. No, i progresivni rock imao je svoje istupe u hard rock. Jethro Tull – “Sweet Dreams” / single (1969) Jethro Tull – “Locomotive Breath” / album: Aqualung (1971) Uriah Heep – “Easy Livin'” / album: Demons And Wizards (1972) Electric Light Orchestra – “Ma-Ma-Ma Belle” / album: On The Third…
pročitaj više
New Gondoliers već su dugo jedna od konstanti, ali i iznimki splitske rock scene. Glazbeno čedo Alena Čelića koji je autor glazbe i tekstova, pjevač i gitarist, inače i profesor scenskog pokreta na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Drugi stalni dugogodišnji član je bubnjar Veljko Popović, producent, prateći vokal, a i menadžer benda, također profesor na Umjetničkoj akademiji, poznati autor nagrađivanih animiranih filmova, ujedno i bivši član nekoliko splitskih bendova. I kako onda da nazovu drugi album nego „Art Cartel“. Prvi se album, „Escape Town“, pojavio u jeku pandemije i, premda su ga slušatelji i kritičari jako dobro prihvatili, nije ostavio dubljeg traga na hrvatskoj glazbenoj sceni. S obzirom na to…
pročitaj više
Gledanje unatrag je način da se prošlost posloži. Sedamdesete godine 20. stoljeća nose mnoge ključeve za razumijevanje vrijednosti popularne glazbe, ali to je ujedno i prekrasno emocionalno područje za istraživanje. Moja izjava da je ovo bilo najbolje desetljeće za popularnu glazbu više se odnosi na osobnu introspekciju nego na dokazivu prosudbu, mada, vjerujem, mnogi moji vršnjaci bi se složili sa mnom. Uvijek sam na ’70-e gledao kao na doba u kojem je rock, kao umjetnički i kulturni pokret, postao svjestan svojih vrlina i mana. Društveno-kulturni kontekst tog vremena, pogodan ekscesima, stvorio je potrebne uvjete za širenje stvaralaštva, ponekad i remek djela, koje je prenosila diskografska industrija koja još nije bila…
pročitaj više
Rock ‘n’ roll postao je sinonim za mladenački bunt, simbolizirajući raskid s tradicionalnim vrijednostima i odbacivanje društvenih normi. Predstavljao je smjenu generacija, s mladima koji su prihvatili glazbu kao oblik oslobođenja i identiteta. Rođenje rock ‘n’ rolla postavilo je pozornicu za bezbrojne transformacije koje će žanr doživjeti u desetljećima koja slijede. Bilo je to vrijeme glazbenih inovacija koje je postavilo temelje za raznoliku i dinamičnu prirodu rock glazbe, učvrstivši njezino mjesto kao kritičnog dijela globalne glazbene povijesti. Pojam proto-punk se koristi za opisivanje onoga što je utjecalo ili na neki način sličilo punk rocku prije komercijalnog proboja tog žanra sredinom ’70-ih. Ono što karakterizira proto-punk u Velikoj Britaniji je određeni…
pročitaj više
Ovim feljtonom želim vam pokušati dočarati rođenje i evoluciju ovog posebnog glazbenog žanra koji je u povijesti moderne glazbe bio među najomiljenijima u javnosti, a u isto vrijeme i među najmaltretiranijima i omalovažavanjima od strane medija, odnosno dobrog dijela “obrazovanih” kritičara i puritanaca zvuka. Ipak, malo je glazbenih žanrova koji se mogu pohvaliti istom dugovječnošću i mnogobrojnim sljedbenicima. Pokušat ću ga prikazati kao retrospektivno putovanje kroz desetljeća, istražujući kako su ga oblikovala promjenjiva vremena, da bi s nekoliko kratkoh opisa prilika došao i do današnjih dana, svjestan da se neću moći sjetiti svih imena ili čak iscrpiti sve aspekte (nije mi ni namjera da ovo bude enciklopedijski članak), pa se…
pročitaj više