Suradnja Julee Cruise s Davidom Lynchom i Angelom Badalamentijem često se opisuje kao slučajnost, no u stvarnosti djeluje kao neminovnost.
Kada Lynch nije uspio dobiti prava za pjesmu “Song To The Siren” , 4AD projekta ‘This Mortal Coil’, za film ‘Blue Velvet’, otvorio se prostor za nešto drugo, i to “nešto drugo” pokazalo se trajnijim od planiranog rješenja – bilo je početak jezika koji će definirati čitav jedan estetski svijet.
Album ‘Floating Into The Night’ (1989) i njegov nasljednik ‘The Voice Of Love’ (1993), čija proširena izdanja su gradivni dio ove kolekcije, danas se mogu slušati kao jedno kontinuirano djelo – ne zato što su slični, nego zato što pripadaju istoj unutarnjoj logici. To nisu zbirke pjesama u klasičnom smislu, nego nizovi prizora, gotovo filmskih sekvenci, u kojima se vrijeme rasteže, a emocije nikada ne eksplodiraju. Sve je pod kontrolom, i baš zato djeluje tako krhko, na momente čak uznemirujuće.
Julee Cruise – “Falling”
Badalamentijeva glazba, duboko ukorijenjena u jazz, noir i staru američku popularnu glazbu, vještu mješavinu retro utjecaja ’50-ih sa sanjivim i tajanstvenim sintetiziranim i sempliranim teksturama, uz hodajuće bas linije, zlokobne gitarske zvukove, ritmove pucketanja prstima i efekte vibrafona, ovdje je usporena do krajnjih granica. Harmonije su jednostavne, gotovo uspavljujuće, ali uvijek s pomakom – jednim tonom koji ne pripada sasvim, jednim akordom koji sugerira da se ispod površine događa nešto drugo.
Lynchovi tekstovi, stihovi povezani s kodom intenzivno gorko-slatke nostalgije, lišeni narativne jasnoće, funkcioniraju više kao fragmenti svijesti nego kao poruke. Premda su glazba i lirika usredotočeni na Cruiseov blistavi vokal, on nikada ne dominira. On lebdi. Pjevajući slatkim tonom zadihane ranjivosti, njezin glas obavijen je tolikim odjekom da je teško razaznati gdje glas završava, a atmosfera počinje. Reverb nije produkcijski ukras, nego sastavni dio identiteta. Ne postoji klasična dramaturgija: nema uspona i raspleta, samo trajanje. I upravo u tom trajanju nastaje nelagoda, ali i ljepota.
Julee Cruise – “The Nightingale”
Neizbježno je promatrati ovu glazbu kroz prizmu TV serije ‘Twin Peaks’, ali ona stoji i bez slike. Istina je da su ove proganjajuće skladbe postale nerazdvojive od Lynchova vizualnog svijeta, no njihova snaga ne ovisi o kontekstu. One same proizvode slike: nejasne, fragmentirane, osobne.
Danas, s odmakom i sa sviješću da ni Julee Cruise, ni Angelo Badalamenti, ni David Lynch više nisu među nama, ova glazba poprima dodatnu težinu…
Zbirka uskog raspona ‘Fall • Float • Love – Works 1989-1993′ ne nudi potpunu sliku Julee Cruise kao umjetnice, ali to možda i nije njezina svrha. Ona dokumentira jedno rijetko kreativno preklapanje – susret triju senzibiliteta koji su, na kratko vrijeme, govorili istim jezikom. Jezikom sna, slutnje i suzdržane ljepote.
Julee Cruise – “Into The Night”
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.