Red do dna kamenih stuba od tvrđave Sveti Mihovil govorio je da ovo nije običan koncert večeras, ili samo to kako ljudi sporo ulaze preko kontrole karata.
Red mladih, red staraca, red djece, red trudnica, svi su došli ugrabiti malo zvjezdane prašine vokala jednog od najvećih bendova svih vremena. To je i prigoda da se vide neke kolege glazbenici kojima tradicionalno zahvalim što podržavaju scenu.
Prva večer Robert Planta je završila kako je završila i nisam se mogao obraniti od crtica hvalospjeva sa svih strana, čak i da sam tia.
Tako da sam držao otvorene oči i uši za neku naznaku greške na koju bih ja mogao slavodobitno opaliti kritiku i osjećati se pametno.
Znamo svi ko je Robert Plant i da je bilo 10 koncerata u nizu sve bi ih rasprodao, ali mi je upitno bilo tko je ikad slušao nešto od njega snimljeno nakon što je Bonhan umro, a ja se rodio.
I to je prokletstvo velike slave u kratkom periodu i onda traženja svoje autentičnosti do kraja života. Jedan Robbie Krieger iz Doorsa je nekidan opet svirao u Whiskey a Go Go klubu točno 60 godina od prvog nastupa.
Koliko puta moraš odsvirati ‘Light my Fire’ i ‘Love me two times’ da to prevaziđeš?
I onda još odgovarati na upite kakav je Jim bio zapravo i jeli se možda javljao sve ove godine. Ali to se traži, pa bih i ja rado njega gleda nego BiH-Švicarska u istom gradu.
Koliko puta moraš odsvirati ‘Light my Fire’ i ‘Love me two times’ da to prevaziđeš?
I onda još odgovarati na upite kakav je Jim bio zapravo i jeli se možda javljao sve ove godine. Ali to se traži, pa bih i ja rado njega gleda nego BiH-Švicarska u istom gradu.
Suprotno od Kriegera, John Lydon iz Sex Pistolsa ne piva ni jednu jedinu stvar koja ga je proslavila nego samo PIL-a.
Ali žao mi je ljudi koji su došli večeras s očekivanjem doživjeti nešto što su propustili prije 50 godina, jer tada nisu bili živi ili u mogućnosti ga gledat u originalu. Oni koji jesu možda to doživjeli nisu htjeli kvariti dojam s krnjim LD u Domu sportova, s Pageom i Plantom 1998., kao što oni koji su to doživili nisu htjeli kvariti dojam s ovim setom koncerata.
Svako vrime nosi svoje i jedino šta možemo se nadati i raditi na tome je da dostojanstveno starimo.
A to malo tko čini bolje od Planta, uskoro 78 godišnjaka, upornog s dugom kosicom, ali i dalje dvi godine mlađeg od Šerbedžije s kojim sam guštao nedavno u Melina.
Tada te nesretne godine 2007 kada je bio u Splitu moram priznat nisam ni ja bio posebno zagrijan za njega prvenstveno radi cijene karte od 250 kuna, ali sam došao iza ograde i čekao povjetarac da mi prenese nešto od njegove magije.
No, 2016 sam bio pametniji, kupio karte na vrime, skupio ekipu u svoj kabriolet i bez klime pravac Pulska Arena.
Već tada sam preslušao sve što je čovjek otpjevao za mog života, tako da nisam očekivao Led Zeppelin tribute.
Od tog koncerta pamtim samo ekstra dugu verziju “Whole Lot of Love”, sebe visoko u oblacima i ekstra kratak nastup od 01.15+bis. Za inat na istom mistu je par dana kasnije Balašević za manje pare odradio 4 sata svog koncerta i stand up-a.
Večeras ipak nisam očekivao maraton od 2 sata i duže. Plant i Saving Grace sa Suzy Dian su odavno uigrani orkestar, dok se naš junak može zezati kako je sretan da je još živ, ali i što “sings like a motherfucker”, da ga citiram bez prevođenja i nedajbože autocenzure.
Taman nakon zalaska sunca i ulaska u noć, malo iza 21 sat kada su se svi smjestili na svoja mjesta od tribina i dodatnih stolica koje su pokrile podij za stajanje ili plesanje, magija je mogla započeti.
Osvjetljenje je decentno, ozvučenje je moćno, Robija slušam, Suzanu gledam.
Dižem aparat da snimim bar jednu od 3 dozvoljene stvari i odmah problemi. Prilazi zaštitar i zabranjuje mi da to činim, jer da smo to htjeli trebali smo i mogli to jučer činiti. Naknadno saznajem da je svaki portal imao pravo na jednog fotografa u 3 dana.
Tako da za profi fotke morate pogledat osvrt kolege Jerka, a kako se ja ne volim kititi tuđim perjem, u biti ne volim se kitit perjem uopće, pogotovo ne na ovu vrućinu, onda sam radio šta i drugi, te slikavao i snimao mobom, posebno kada bi naletila stvar koju svi znaju kao:
I kada bi se zasviralo nešto što apsolutno nitko ne zna ni jednu riječ svaki krik i urlik, svaki glas proizašao iz stisnutog grla i širokih pluća izazvao bi divljenje i uzdah ljudi u publici koji su uživali u dozu intimnosti i zahvalnosti naći se tako blizu s takvom legendom.
A Robi je to mudro meračio, birao set listu stvari gdje njegov 78 godina star glas će najviše doći do izražaja, za razliku od 15 godina mlađeg i još nadobudnog Axl Rosea koji ni sebe, a ni publiku ne štedi svojim oktavama koje često prokližu u okuci.
Suzi je tu da ga nadopunjuje i njeguje svojom anđeoskom pojavom, kosom, glasom i haljinom koja je lepršala ispod harmonike oko vrata i ponekad basa oko struka.
Volim nekada reći kako sjajan bend izvuče lošu izvedbu vokala kao što to majčinski rade Majke Goranu Bari, ali večeras su svi bili u savršenom skladu.
Da se mene pitalo samo bi im pridružio na pozornici jednu damu lagano obučenu, ne opterećenu sramom i grudnjakom, da kao u transu, zatvorenih očiju pleše sa svakim milimetrom svoga tijela.
Dok sam to zamišljao, po tu damu mojih godina je došla cura iz organizacije i na moje oči i uši je zamolila da ne pleše tu između redova smrtnika koji moraju sjediti. Jer s tim činom njima nabija komplekse koji se manifestiraju kao ljutnja usmjerena prema vani, a nekad i suptilno prema unutra, jer ona čini nešto što bi oni htjeli, ali nemaju toliko hrabrosti, računajući i mene.
Ptica u kavezu misli da su sve ptice koje lete nenormalne.
Ja bih možda i plesao s njom, ali na upozorenje nadležnih bih brzo i ponizno sjeo na svoje mjesto tapšajući maloga mene u dubini koji poštiva zakone i društvene norme, sretan da samo ponekad ih ipak testira.
Ali ne i ona, sa smiješkom je curi iz organizacije rekla da ne kani prestati plesati i da oni nemaju pravo da joj to zabrane. A ako to i pokuša vrištit će na sav glas Plantu pod mikrofon da je tiraju zato što na rock koncertu pleše.
Ona je moja kraljica te noći, moj idol.
Mirela joj je ime.
Sve me to podsjeća na ono kada su Bijelo Dugme turnejom osvajali istočnu Europu i svirali po kazalištima dok su panduri između redova palicom disciplinirali svakog veseljaka koji bi odlučio da stane na noge i da si malo oduška.
Ne znam šta o tom misli baš Bog sexa i rokenrola iz 70-ih koji samopouzdano i da ga ne znam rekao bih engleski samodopadno vlada scenom uvjeren da bi i u ovim godinama mogao nekolicinu dama odvesti u svoju sobu na privatne poduke. Ili bar na žmul vina kako je ostarjeli Smoje predložio jednoj novinarki nakon što mu se nije moga dignit.
Izgleda da prati trendove mladih koji nose samo crno ili bijelo, njega krasi crna košulja u crnim gaćama koje su vješto skrivale nešto čvrsto i relativno dugačko. Kada je desnom rukom uvlačeći trbuh posegnuo u tom pravcu samo sam ja pomislio da ne ide namjestiti svoj ponos ili zaigrati džepni ping pong, već je na oduševljenje mnogih izvadio najmoćniju stvar koja krasi svakog pravog muškarca, Hohner usnu harmoniku u D duru.
Sve odsvirano s istim vokalnim mikrofonom, molim lijepo.
U međuvremenu je Tony Kelsey iza njega promijenio više gitara u jednoj noći nego Josipa Lisac frizura u godinu dana i sve je zvučalo jedno bolje od drugoga.
Ali kada sam vidio dvije akustične gitare istovremeno, znao sam što slijedi:
Za kraj koncerta nakon sat i pol ni oni nisu mogli pobjeći od užitka testiranja publike koliko mogu pljeskati dok ih ne zabole dlanovi, tj. od navike starije od biblije, bisa. A mogli su slobodno se bacit u more i vratit se, još pljesak ne bih stao.
Poklonjeno nam je još nekoliko stvari i onda je tehničar planski pustio glazbu iz studija.
Tko nije bio, puno je propustio.
Volili bi svake godine na istom mjestu doživjeti ono što nismo vidili u mladosti, nekog starog lisca u novom ruhu, koji se zdravo hrani pa dugo živi, možda još Claptona, Paul McCartneya, David Byrna, Patti Smith, Stinga…
Hvala Šibenik.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
