Vrlo često se nađemo zaprepašteni nekim činjenicama iz povijesti koje su nekada bile prilično normalne, a danas su nezamislive.
Ili, prevedeno, zamislite da netko stvori remek-djelo i to ga stvori „usput“, te da ga ne objavi za života, već godinama nakon njegove smrti netko se sjeti i donese ga na svjetlo dana.
Upravo takva sudbina zadesila je nenadmašno remek-djelo umjetnika Modesta Musorgskog, djelo “Pictures at an Exhibition” ili, prevedeno, “Slike s izložbe”.
Dakle, priča počinje u fazi umjetnikova života dok je stvarao operu “Boris Godunov”. Bio je to vrhunac karijere ovog umjetnika, iako se kritika nakon premijere nije baš složila, ali to je neka druga priča.
U tom razdoblju Musorgski je prijateljevao sa slikarom Viktorom Hartmannom, s kojim je dijelio mnoge svjetonazore i afinitete, te su njih dvoje postali vrlo bliski.
Nažalost, Viktor Hartmann umire u jeku kreativnog stvaralaštva, što je devastirajuće djelovalo na Musorgskog. Kako je u tom trenutku bila aktivna izložba slika pokojnika, odlučio je na njenim postulatima napisati posvetu prijatelju.
Prema njegovim riječima, napisao ju je u jednom dahu, unutar tri tjedna, što je za takvo djelo, takvih razmjera značilo samo jedno – manijakalna inspiracija duboko prožeta patnjom.
Modest Mussorgsky – “Pictures at an Exhibition”
I sada na scenu stupa pomalo neobičan tijek događaja.
Pet dana nakon što je zabilježio posljednju notu djela, Musorgski šalje notni zapis Vladimiru Stasovu, kojemu je posvetio ovo djelo, s napomenom da bi želio da se objavi. No, do toga nije došlo, iako je djelo kružilo u umjetničkim krugovima, te u biti nije ostalo nepoznato, iako nije službeno izdano.
Službeno izdanje dogodilo se tek 1886. godine, punih pet godina nakon kompozitorove smrti!
Iako je Nikolaj Rimski-Korsakov, koji ga je objavio, bio prisan s Musorgskim i poznavao djelo, to prvo javno izdanje nije bilo potpuno i vrvelo je greškama i pogrešnim interpretacijama.
Tek je 1931. godine, u povodu obilježavanja 50 godina od Musorgskogove smrti, po prvi put djelo objavljeno u integralnom obliku, kakvim ga danas poznajemo.
Djelo je glazbena šetnja kroz izložbu slika, koja kao spojnicu ima “Promenade”. Sastavljeno je od deset stavaka i, dakako, teme “Promenade”.
Nažalost, većina slika koje su poslužile kao inspiracija nepovratno su izgubljene, i o njima gotovo da i nema pisanog traga. Pomalo čudno, ali izgleda da je tako.
Djelo “Slike s izložbe” sa svojom strukturom idealno je za orkestraciju, te nije prošlo puno vremena od objavljivanja integralne verzije, a već je doživjelo i tu transformaciju.
Mihail Tušmalov je 1886. godine orkestrirao klavirski zapis i premijerno ga izveo pet godina kasnije. No, zbog danas nepoznatih razloga, od deset stavaka od kojih je djelo sastavljeno, u svoju je obradu uključio samo sedam, te se njegova verzija danas rijetko spominje.
Bez ulaska u povijesne detalje, jer ih ima u izobilju, dovoljno je spomenuti ime Mauricea Ravela. I sada je jasno, Maurice je, na nagovor svog nakladnika, 1922. godine napisao orkestralnu verziju djela i s njom ušao u povijest. Jer danas se, mimo originalne klavirske verzije, njegova uzima kao ultimativna.
Ne bez razloga!
Modest Mussorgsky – “Pictures at an Exhibition” / (orch. Ravel)
I na kraju, moramo spomenuti verziju koju su izradili Emerson, Lake & Palmer. Iako je djelo „šarmantno iskasapljeno“ i dočekano na nož od kritike, publika ga je prihvatila s takvim žarom da je osvojilo sve najveće top liste na svijetu, ne samo to, u Ujedinjenom Kraljevstvu dospjelo je na #3. mjesto, a na Billboardu na #10.
No, najveća vrijednost ove verzije krije se u nečem drugom. Naime, kako je dominiralo top listama i medijskim prostorom, proširilo je glas o klasičnoj glazbi, ne kao o nečemu velikom i dosadnom, već kao nečemu što može biti izrazito izazovno. Drugim riječima, više je ovo djelo u ovoj verziji učinilo za klasičnu glazbu u drugoj polovici 20. stoljeća nego sve akademije i glazbene kuće zajedno.
I da, i pisac ovih redaka se netom nakon „totalne apsorpcije“ ove verzije vratio kući s vinilom, koji je na A-strani imao originalnu klavirsku verziju, a na B-strani, Ravelovu verziju!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
