Priča o životu i trajanju*, priča o grupi Indexi

Prije više od 50 godina nekoliko sarajevskih mulaca , koji su tek upisali fakultet, odlučili su osnovati svoj bend. Ime su uzeli po onome što im je bilo pri ruci – po indeksu.
Vjerojatno ni u snu nisu mogli pretpostaviti da će se o njima pisati i nakon toliko godina, a još manje da će postati jedna od najznačajnijih rock grupa na našim prostorima.
Mnogi od njih danas nisu među nama, ali sjećanja su i te kako svježa.

Još jedna mala napomena na ovom uvodu.
Osobno, Indexe shvaćam i promatram kao našu grupu. Pod tim pojmom “naša” kategorički izbacujem geografske pojmove i lokacije novonastalih država. To “naša” odnosi se na glazbenu scenu tog doba. I to “naša” podrazumijeva da je Time naša grupa, isto kao Indexi, isto kao Smak, isto kao Leb i Sol, isto kao Metak, isto kao Korni Grupa, isto kao Srce, isto kao stotine dobrih sastava s prostora bivše nam zajedničke države.

U ovom osvrtu fokus će biti na progresivni dio opusa benda. Onaj šlagerski, ma koliko bio kvalitetan i danas nedostižan manje više svim akterima na sceni, ostavljam za neku drugu priliku.

I u samom uvodu par činjenica:
Indexi su bili najdugovječnija i jedna od najznačajnijih pop-rock grupa na ovim prostorima.
Indexi su bili grupa koja je napravila najveći iskorak prema etabliranoj rock sceni na europskom kontinentu, iako nikada nisu imali nikakve aspiracije za plasman van granica ondašnje Jugoslavije.

Raspon njihovog djelovanja seže od osnutka, 1962. godine, pa sve do 2001. godine. U tom su razdoblju objavili dva studijska albuma, 27 singlica, te 12 kompilacija. Ono što je interesantno, i potpuno nejasno, prema dostupnim informacijama, sav taj objavljeni opus je manji od onog neobjavljenog (!?).
Mogu samo nagađati o čemu se radi i kakva je glazba ostala na policama, koja nikada nije ugledala svjetlo dana.
Zašto je tomu tako i da li se te snimke ikada misle objaviti, za sada, ostaje bez odgovora.


Indexi

Grupa Indexi osnovana je 1962. godine u Sarajevu i postala je sinonimom izuzetne sarajevske rock-škole. Osnovala je grupa studenata, pa otuda i sam naziv grupe.
Osnivači Indexa su: ritam gitarist Ismet Nuno Arnautalić (koji će kasnije s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovati grupu Jutro, koja se potom preimenuje u Bijelo Dugme), i bas gitarist Šefko Akšamija. U prvobitnoj postavi su još bili, solo gitarist Slobodan Misaljević, klavijaturist Đorđe Uzelac i bubnjar Nedim Hadžihasanović.
Prvobitni repertoar im se sastojao od instrumentala, obrada svjetskih hitova grupa kao što su The Shadows i The Kinks.
Povremeno im se pridruživao pjevač Alija Hafizović.
1963. godine dolazi do prve smjene unutar benda. Nedo Hadžihasanović odlazi, i mijenja ga Đorđe Kisić.

Prvi zapaženiji nastup imaju na prvoj Gitarijadi u Beogradu 1964. godine.
Indexi osvajaju drugo mjesto i kao nagradu dobivaju šansu za snimanje prvog singla. Na singlu su se našle obrade hitova, ali i jedna originalna kompozicija “Nikada”, koju je komponirao Ismet Arnautalić, a koja se uzima kao prva autentična rock kompozicija u ondašnjoj BiH.


Indexi – “Nikada”


Te iste godine Indexima se priključuje pjevač Davorin Popović, koji je do tada nastupao s grupom Pauci.

Tijekom 1965. dolazi do osipanja prvobitne postave. Grupu napuštaju Slobodan Misaljević, Šefko Akšamija i Đorđe Uzelac, a iz grupe Lutalice dolaze gitarist Slobodan Bodo Kovačević i basist Fadil Redžić.

Nakon etabliranja te postave Indexi nastupaju po festivalima, utirući si put dvostrukom životu pod svjetlima reflektora.
Naime, u to vrijeme većina grupa koje su imale progresivne afinitete, bile su prisiljene nastupati po festivalima, jer je to bio jedini način da dopru do široke publike, te time dobiju šansu za kakva-takva vinilna izdanja.
I dakako, time su se financirali.
Posebno za Indexe, moglo bi se reći da su progresivni rock svirali radi svoga “čefa”.

Slijedom toga, Indexi, ne samo da su bili dio takvog sklopa, već su predstavljali vodeći bend s takvim pristupom. Šlagerski opus Indexa je prilično velik i o njemu drugom prilikom.


Indexi – “Bacila je sve niz rijeku”


Dolaskom orguljaša i kompozitora Kornelija Kovača, 1967. godine, Indexi se okreću autorskom materijalu, i dakako, pod utjecajem Kornelija, započinju s progresivnijim pristupom ka kompoziciji.
Početkom 1968. godine, bubnjar Đorđe Kisić napušta grupu, a na njegovo mjesto dolazi Miroslav Šaranović.
Nedugo nakon par zapaženih nastupa i osvojenih nagrada po festivalima, Indexe napušta Kornelije Kovač, te na njegovo mjesto dolazi Đorđe Novković.
Kornelije dakako, u Beogradu, osniva Korni Grupu.

I onda dolazi 1969. godina.
Povijesni datum u karijeri grupe, ali isto tako, povijesni datum rocka na našim prostorima. Datum koji je trebao biti ispisan zlatnim slovima u glazbenoj povijesti naših prostora.
Naime, polovicom prvog mjeseca grupa ulazi u studio da bi snimila ono što će se tijekom svih ovih godina profilirati kao možda najjače i najveće rock ostvarenje na ovim prostorima, a usudio bih se reći, i šire. Slobodan Bodo Kovačević je skladao muziku (i riff!), a tekst napisao Davorin Popović – i rodila se “Plima”.

Ta je godina bila u znaku Indexa. I pored bujanja rock scene i stotina novih sastava, Indexi su udarili svoj pečat toj godini, desetljeću, a vjerojatno i cjelokupnoj epohi rock glazbe na našim prostorima.

Po svom izlasku “Plima” obara sve domaće rekorde, da bi se, bez ikakve promocije, sama prelila na strane top liste. I tu sad dolazimo do jedne čudne, da ne kažem tužne činjenice. Naime, u zaborav je pala činjenica, da je “Plima” došla do četvrtog mjesta engleske top liste, uz bok najvećim izdanjima tog doba. Pošto je u to vrijeme bilo nekoliko top lista, teško je sada reći o kojoj se radilo, no u jedno sam siguran – bila je Engleska i bilo je četvrto mjesto.
(ipak se moram ograditi, jer potvrde danas na netu nema, što je veoma čudno, ali, kao svjedok vremena …)

Nadalje, još veće priznanje Indexima je došlo iz Luksemburga. Svi koji smo živjeli u to vrijeme, znamo koju je ulogu u našim životima imao Radio Luxembourg. Bio je to prozor u svijet glazbe. I na tom radiju, kojeg su slušali milijuni s obje strane željezne zavjese, “Plima” je tjednima, a vjerojatno i mjesecima bila na samom vrhu top liste.


Indexi – “Plima” / “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla” / “Pogledom ugasila je plamen”


Na singlici su se našle još dvije veličanstvene kompozicije, “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla”, te “Pogledom ugasila je plamen”. U kombinaciji s “Plimom”, ove dvije kompozicije su izdane na singlici i predstavljaju jednu od najvećih singlica koje su ikada izdane, ne samo u nas.

Nadalje, protokom vremena postaje jasno da “Pogledom ugasila je plamen”, po senzibilitetu čak premašuje “Plimu” i time de facto preotela primat izdanja!
Jer Indexi su na njoj na svom vrhuncu, kako kreativnom, tako glazbenom. Davorin je na svom terenu i kompozicija je napravljena za njega i samo za njega.
Davorin Popović više nikada neće postići svojim glasom tu količinu emocija koju nesebično isporučuje i savršeno kreira prigušenu atmosferu popraćenu nevjerojatnim aranžmanom.
S glazbene strane, cijeli bend se utapa u duboko plavetnilo intime vokala. Možda grubo za reći, pogotovo u odnosu na ostatak opusa benda, ali dinamika i intenzitet teksta, njegova izvedba, te savršeno koegzistiranje s glazbom, čini je jedinstvenom pričom za sebe. Toliko posebnom da se može ispričati samo jednom i nikad više.


Indexi – “Pogledom ugasila je plamen”


Singlica “Plima” je naše najjače vinilno izdanje na 45 okretaja i tu se više nema što oduzeti ni dodati!
(možda, možda, uz singlicu grupe Time, “Makedonija”/”Reci ciganko Ššto mi na dlanu piše“)
Svaka čast svima koji su se okušali na tim okretajima, ali “Plima” i “Pogledom ugasila je plamen” / “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla” ostaju “tim” kojem se gleda u leđa.

Još jedan događaj je obilježio to plodno razdoblje stvaralaštva Indexa.
U desetom mjesecu iste godine, nakon “Plime”, Indexi snimaju “Negdje na kraju u zatišju”, koja postaje prva rock kompozicija na našim prostorima, koja je trajala duže od 10 minuta. Bio je to projekt kompozitora Slobodana Kovačevića i pjesnika Želimira Altarca Čička.


Indexi – “Negdje na kraju u zatišju”


Krajem 1969. godine Ismet Nuno Arnautalić odlazi u vojsku, da bi po izlasku s Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem osnovao sastav Jutro, iz kojeg je, kako smo rekli, proizašlo Bijelo Dugme.

Početkom 1970. godine ponovo dolazi do personalnih promjena. Đorđe Novković se pridružio grupi Pro Arte, a zamijenio ga je Ranko Rihtman.

Te godine, na rock večeri Zagrebačkog festivala, Indexi nastupaju s pjesmom „Da sam ja netko“, koju je komponirao Hrvoje Hegedušić, na tekst Maje Perfiljeve. Osvajaju drugo mjesto, iza Korni grupe.
„Da sam ja netko“ biva objavljena kao singlica. Na “B” strani se našla “Svijet u kome živim”.


Indexi – “Da sam ja netko“


I jedna mala digresija.
Naime, Indexi su u ovoj fazi stvaralaštva uspješno izbjegli zamku tekstualne banalnosti, toliko svojstvene rockerima toga doba. Mudro su odabirali kvalitetne tekstove poznatih i manje znanih pjesnika, te ih uglazbljivali. Samim takvim odabirom dobili su imidž grupe kod koje se sluša glazba, ali i tekst.

Sljedeće godine, također na rock večeri festivala Zagrebfesta, Indexi su izveli ambicioznu kompoziciju „Izvor“, istog kompozitorskog tandema, Hegedušić/Perfiljeva i ovaj put osvojili prvo mjesto, ispred Korni grupe.
Nažalost, zahvaljujući maćehinskom odnosu diskografske kuće, pjesma nikada nije snimljena ni objavljena na vinilu.
Koja šteta!


Indexi – “Izvor“


Nedugo nakon trijumfa u Zagrebu, iz grupe odlazi Ranko Rihtman. Mijenja ga Vlado Pravdić, koji isto tako nedugo nakon toga odlazi da bi se pridružio Bregoviću u sastavu Jutro, potom Bijelo Dugme.

Enco Lesić dolazi umjesto Vlade, te u prvom mjesecu 1972. godine Indexi izdaju svoj megahit na ovim prostorima, kompoziciju Enca Lesića, „Sve ove godine“.


Indexi – “Sve ove godine”


No, ni Enco se nije dugo zadržao. Napušta grupu da bi u Zagrebu osnovao Spektar, te potom seli u Beograd i otvara studio. (“Paket Aranžman” !).

U proljeće 1972. godine Indexi nastupaju na prvom Boom festivalu, održanom u Ljubljani, a koncertni snimak pjesme „Hej ti, mlado momče” zabilježen je na dvostrukom albumu s ovog festivala.


Indexi – „Hej ti, mlado momče”


Potom nastupaju na Zagrebfestu s pjesmom “Sanjam“, uhodanog tandema Hegedušić/Perfiljeva, da bi ubrzo po povratku u Sarajevo napravili i pjesmu “Balada”.
Obje su se našle na singlici, koji se povijesno gledajući, smješta odmah iza “Plime” i de facto, predstavlja vrhunac ovog dijela karijere benda.


Indexi – “Sanjam”


Proslavljajući desetu obljetnicu djelovanja, Indexi održavaju veliki koncert u prepunoj Skenderiji.

Nažalost, izuzev rijetkih povremenih izleta u rock vode, ovaj koncert se komotno može uzeti kao kraj plodnog dijela rock karijere Indexa i njihovo definitivno skretanje u šlagerske vode. To možda ne bi nosilo toliki negativni predznak, da nije došlo do neprirodne fuzije s Pro Artama, Novkovićevim hopa-cupa sastavom.
U ovoj kombinaciji, ni glazba nije mogla biti drugačija, te radi mentalnog zdravlja preskačemo ovaj dio.

Ono što je u ostatku karijere nama interesantno i vrijedno spomena, je, ambiciozni album “Modra Rijeka”, napravljen na stihovima pjesnika Maka Dizdara iz njegovih zbirki “Kameni spavač” i “Modra rijeka“, izdan 1978. godine.

S “Modrom Rijekom”, Indexi se vraćaju jakoj autorskoj glazbi.
LP su producirali Nikola Borota – Radovan i Indexi, materijal je miksan u Münchenu u studiju “Barbarossa”. Kao gosti na albumu su bili, Tihomir Pop Asanović i Ranko Rihtman, stihove je recitirao glumac Fabijan Šovagović, a omot ploče je likovno opremio akademski slikar Mersad Berber.
Sve u svemu, izuzetno umjetničko dostignuće, kako u dizajnu samog omota i popratnog sadržaja LP-a, kasnije CD-a, tako u glazbenom i nadaleko poetskom pristupu.


Indexi  “Modra Rijeka”


Indexi su nastavili i nakon “Modre Rijeke”.
Ali njihov put je bio omeđen festivalima na kojima su izvodili redom beznačajne pjesmuljke, ali s kojima su bili redovni posjetitelji top lista domaćih izvođača.

Tijekom rata u BiH Indexi nisu bili aktivni, iako su snimili pjesmu “Ulica prkosa”, koja je nastala kao prosvjed na situaciju u opkoljenom gradu. Da spomenemo i to, Davorin Popović, Đorđe Kisić i Fadil Redžić, su cijelo vrijeme bili u Sarajevu.


Indexi – “Ulica prkosa”


No, 1995. godine, sastav ponovo službeno obnavljaju svoj rad. Između ostaloga, tri puta su nastupali u Londonu, a bili su česti gosti i u drugim europskim gradovima i prijestolnicama.

Interesantno je, da su u prvom mjesecu 1996. godine svirali pet uzastopnih rasprodanih koncerata u zagrebačkoj dvorani “Vatroslav Lisinski”. Te iste godine u četvrtom mjesecu, održavaju tri rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru i jedan u novosadskom SPENS-u.

Ajmo spomenuti i još jednu činjenicu. 1999. godine, Indexi su objavili tek drugi studijski album “Kameni cvjetovi”, na kojemu su se vratili svom izvornom rock zvuku, koji se najviše ogledao u tretmanu gitara i orgulja.
Jedna mala napomena kad govorimo o albumima. Razlog nespominjanja prvog albuma leži u činjenici da u stvari on nije bio izdanje s novim materijalom, već zbir dotadašnjih već izdanih radova.
(o nesretnoj sudbini i mnogo toga istotako lošeg što se nezaluženo isplelo oko ovog albuma, jednom drugom prilikom, u Vremeplovu!)”


Indexi – “Kameni cvjetovi”


Posljednji koncert, Indexi su imali u Banjoj Luci, u dvorani Borik, u petom mjesecu 2001. godine.
Davorin Popović je umro neposredno nakon njega, i to je bio definitivni kraj, naše najdugovječnije grupe.

Mnogobrojni članovi Indexa više nisu među nama.
Neka im je mirna rockerska zemlja!


Epilog

Promatrajući genezu razvoja Indexa nameće se pojam kulturološkog faktora, koji egzistira u sredini koja ima takvu povijest kao Bosna, odnosno Sarajevo u to vrijeme.
Naime, kada je u pitanju razvoj zapadnoeuropske kulture, pa tako i različitih supkultura, Sarajevo je uvijek imalo mali problem – grad se ne nalazi na pravcu Ljubljana – Zagreb – Beograd, kojom su protjecali službeni trendovi.
Ta geografska dislokacija ga je dovela u jedan poseban položaj, kad biva otvoren utjecajima koje ne pozna ni jedan od centara glazbe tog doba. Taj geopolitički nedostatak, Sarajevo je kompenziralo jednim posebnim stanjem duha koje daje pečat kreativnim tvorevinama koje tu nastaju, a koje su posljedica stoljetnog miješanja kultura i utjecaja na ovom tlu.
To će posebno doći do izražaja krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, kad Sarajevo postaje centar rock glazbe našeg podneblja, iznjedrivši mnogobrojne bendove koji su ostavili debelog traga na ondašnjoj sceni.

Rastući i razvijajući se u toj, uvjetno rečeno, izoliranoj sredini, Indexi pronalaze svoj stil, svoj izričaj i dopiru do širokog kruga slušatelja, koji kad su ih jednom čuli, slušaju ih cijelog života.
Mislite li da je to malo?

Ovom prilikom možemo citirati Dadu Topića, koji je govoreći o Indexima rekao ovo:
“Tvrdim da su Indexi bolji od Beatlesa. Oni su počeli svirajući autorske pjesme i tako se proslavili, dok su Beatlesi, koji su počeli svirati iste godine, karijeru počeli izvedbom obrade pjesme “Besame mucho”.”
I u nastavku je dodao: ”Indexi su priča o životu i trajanju, to je priča koja će se pričati i narednih 50, 100 i više godina”.

Teško da se mogu potpuno složiti s Topićem kad su u pitanju Beatlesi i Indexi, ali ono gdje se mogu složiti, je jednostavna činjenica, da su Indexi priča koja će se pričati još dugo, dugo vremena.

I za sam kraj, ono o čemu momci koji su osnovali Indexe prije pedesetak godina nisu mogli ni sanjati.
U BiH je ustanovljena godišnja glazbena nagrada “Indexi”.

Da se pravdu i pravičnost pita, ova bi nagrada bila ne samo za BiH, nego za cjelokupan prostor bivše države, jer glazba nikad nije priznavala podjele na “nas” i “njih”, glazba  nikada nije opalila niti jedan metak.
Zašto je onda ograničavati nečim s čime nema nikakve veze?

I tek tada bi uspomena na Indexe dobila svoju pravu veličinu, a bend priznanje za sve što je napravio u glazbi.

Eto!


*citat Dade Topića


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh

error: Sadržaj zaštićen !!