Vanja Orlandić stari je poznanik ovog portala. Bio je jedan od prvih domaćih autora koji su našli svoje mjesto na njemu – kako diskografijom, tako i stvarnim životom kojeg je pratila.
Samozatajno, nekako u tišini, skoro unutar zidova svog dnevnog boravka stvara albume na kojima eksploatira svoje viđenje trenutka. Sve su te glazbene kontemplacije projicirane kroz njegov odnos prema gitari, pa stoga nije ni čudno da je naposljetku i sam instrument došao na red da mu se oda poštovanje.
Već sam pogled na naslov i sadržaj albuma neizbježno nameće asocijaciju na album “Guitars”, Mikea Oldfielda, no tu svaka sličnost prestaje, jer Oldfield nalazi utočište u esencijalno sasvim drugačijim vodama. Vanja na svoju stranu, u vidu glazbene kontemplacije, iznosi svoje viđenje stvarnosti oblikovane akustičnom, ali i električnom gitarom. Sam čin posvete instrumentu u neku ruku baca okove na širinu izričaja, na albumu caruju isključivo gitare.
U nizu posveta nalazi se i jedna obrada – “In Memory of Elizabeth Reed”, Allman Brothers Banda. Iako je u startu vrlo zahtjevno takvu kompoziciju koju izvodi šesteročlani bend svesti na dvije gitarske dionice i pritom sačuvati esenciju kompozicije, Vanja lijepo uspijeva u tome. No, takav pristup ima svoju cijenu – da biste “upili” kompoziciju, morate je poznavati, što i nije neki zahtjev za ljubitelje glazbe tog doba, kojem Vanja pripada i dušom i tijelom.
Vanja Orlandic – “Ivana Mažuranića”
Ni ostale kompozicije ne izdvajaju se iz ovog komornog okruženja, koje, začudo, pored predispozicije da bude nekako tužno, ipak zrači optimizmom. Zna se i odakle taj optimizam dolazi, jer Vanja, pored nedaća koje mu nosi anonimnost šireg kruga, ipak samozadovoljno i bez kompromisa gazi stazom koju je sam sebi odavno popločao.
Album se sastoji od numera protkanih akustičnom, ali i električnom gitarom.
Akustični dio, ako ga tako možemo uvjetno nazvati, naginje klasičnom izričaju, kad gitara u biti prezentira kontemplaciju, razmišljanja o…, ali i prikazuje unutarnje stanje koje je sve samo ne mirno i ustaljeno. Nije ni shizofrenično, jer logika izlaganja dionica ima svoju nit koja se zaokružuje u (prigušenim) melodijama, koje se kao da se srame izroniti na površinu. Da je kojim slučajem komercijalni skladatelj, Vanja bi iz kompozicija na albumu izvukao pregršt materijala za top liste, no to je van konteksta i pogotovo koncepta njegove svirke.
Vanja Orlandić – “Stari grad”
Ta samozatajnost još više dolazi do izražaja kod, hajmo reći, električnog dijela, koji je još komorniji od akustičnog, što je u biti iznenađujuće, ali s pozitivnim predznakom. Taj električni dio je ipak Vanja kojeg poznajemo iz prijašnjih izdanja – maštoviti kompozitor, ali i romantični pripovjednik notnih priča.
Zanimljiva je u tom kontekstu i pozicija već spomenutog standarda Allman Brothers Banda, “In Memory of Elizabeth Reed”.
Teško je reproducirati i ne izgubiti esencu onog što šestero genijalaca kreira i izvede, ali Vanja poentira sa sirovim, “naked” pristupom, skoro bez aranžmana, minimalistički, fokusirajući melodijskim notama na cijelu kompoziciju i, dakako, njihovim varijacijama, te je dovodi do (impozantne!) devete minute trajanja.
Lijepo!
Album “Me and My Guitar” teško će doprijeti do šireg kruga, kao i manje-više svi njegovi albumi, no to ne znači da je stvarno vezan za taj statusni limit.
Možda će ipak jednog dana njegovo ime osvanuti u medijima, a njegovi albumi u katalogu neke od diskografskih kuća – ili pak neće, što je danas sudbina svih koji nisu u struji koju diktira industrija.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
