Sjedili smo na travi Hyde Parka, Guy, Jane i ja, progutavši čarobnu tableticu i poželjevši srećan let jedno drugom.
Acid je počeo da djeluje nakon 40-ak minuta, osjećao sam se čudno, maglovito, mada nije bilo prvi put.
Ležali smo na travi, zurio sam u veliku žutu loptu koja je imala sve crveniju boju i sve ljepše izgledala.
Trajalo je to neko vrijeme, a činilo se kao trenutak. Parovi su se ljubili u parku, drugi su šetali, što se sve već uobičajeno radi u parku.
Krenuli smo na koncert Iggy Popa na sjeveru Londona, tačnije u Camden Town. Put autobusom je bio prilično zanimljiv. Činjenica da i realno put traje iz tog dijela grada oko sat vremena pod uticajem LSD-ja trajao je mnogo duže. I naravno, sve je bilo drugačije!
To sigurno znaju oni koji već imaju iskustva sa ovom drogom. Ušli smo u salu, bila je prepuna ljudi i čuo se glasni žamor, koji je na mene uticao nepodnošljivo.
Bio je to „bad trip“!
Udaljio sam se od društva i sjeo u ćošku sale, skupio se pun bojazni i nerealnog straha. Guy je nakon nekog vremena prišao, sjeo kraj mene, hrabreći me: „sve je ok, govorio je, ne u padaj u frku!“.
Počeo je i koncert.
Iggy je ušao u svom stilu, go do pasa, skakao, s jednog kraja bine na drugi, psujući usput u svom punk stilu, da bi na njegov simpatični način, ipak na kraju izgovorio: „I love you“.
Počeo je i legendarni „Passeneger“, s obaveznom šutkom, u koju su se u tili čas priključili moji “suputnici”. Ja sam ostao u prvim redovima, ukočen od dejstva LSD-ja, tačnije „bad tripa“ i širom otvorenih krvavih očiju gledao u Iggija, koji je u jednom trenu pogledao u mene, zastajući nekoliko trenutaka, kao da hoće da me pita: „Are You OK?“
Redali su se standardi Stoogesa i njegovog samostalnog rada. Bio je to poprilično divlji nastup, „just like Iggy :-)”.
Nakon koncerta otišli smo kod Guyove djevojke, pijući Jack Daniels i motali jointe. Njegova djevojka, simpatična vrlo, od majke Ruskinje i oca Australijanca, pustila je bootleg izdanje Bob Dylana. Bilo je to nešto sasvim novo za mene od ovog umjetnika. Mješavina bluesa i folka, vrlo dopadljivo.
Otišli smo nakon toga u Soho, sjedili u kafeu i pili kafu. Vidjevši ljude kako ulaze u ulaz pored kafea, znatiželjno smo se pogledali i odlučili vidjeti gdje idu. Krenuli smo i na prvom spratu bila su otvorena vrata najobičnijeg stana koji je pretvoren u, ne znam kao bih to nazvao, stan-klub.
Na jednoj stolici sjedili su dva homoseksualaca, odnosno, jedan je sjedio drugom u krilo, na drugom kraju dvije gay djevojke su se ljubile, dok je treštala muzika, a ostali su bili svi pod uticajem alkohola.
Prišao nam je jedan crnac u rastafari fazonu sa prelijepom djevojkom i upitao nas: “da li ste na tripu?“
Nasmiješili smo se i odgovorili: „Da!“, na što je on nasmiješivši se rekao: „Ljubomoran sam, ljubomoran“.
Otišli smo nakon toga s njima dvoma do agencije „Mini Cab“, odnosno taxi službe, gdje se uvijek mogla kupiti dobra trava. Uzeli kesicu i otišli na neki čudan žur, gdje je bilo svega par ljudi. Sjedili smo na podu ili buljili.
Svanulo je.
Guy je s njima dvoje otišao u svoj stan, dok smo Jane i ja, koji smo živjeli zajedno, otišli svojoj kući.
Na svaku rupu na koju je naletio bus izgledalo je kao da se vijemo u svemir. Bio je to još jedan protraćeni dan u Londonu.
Ne ponovilo se!
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
