MLP-U - Velika priča o Matt ElliotuI diokontemplacija o ....

Matt Eliot je gostovao u Hrvatskom domu Split i tom prilikom je suradnik portala Zdeslav porazgovarao s njim.
I ne samo to, u materijalima koje je kreirao, nalazi se i osvrt na koncert, ali i kratka kontemplacija o ovom umjetniku.
Radi dužine, ali zbog iznimne aktualnosti teksta, pala je odluka da se prezentira u tri dijela.
Prvi je pred vama, u kojem Zdeslav iznosi svoje viđenje o ovom umjetniku.

Matt Elliott posebna je pojava na današnjoj glazbenoj sceni. Sam s gitarom, saksofonom i loopovima, sjedi na pozornici okupan diskretnim svjetlom i pjeva svoje tužne pjesme o smrti, nesretnim ljubavima, životu koji te razočarava svakog dana, a sve to uronjeno u istočnoeuropski melos, pun tužbalica kakve možete čuti na okupljanjima siromašnijih emigranata iz Ukrajine, Rusije ili Poljske , nakon mise na nekom ručku. Kako ih je i sam Elliott slušao.
Elliott je pjesnik i siromašnih, potlačenih, nesretnih, diže glas protiv onih koji su krivi za nesreću malih ljudi, onih koji vladaju svijetom ne mareći za pojedinačne živote, cijenu koju svi plaćamo za njihove hirove i propagandu.

Prvi put sam ga čuo prije nekih petnaestak godina, slučajnim algoritmom Youtubea i na prvo slušanje se nepovratno zaljubio u tu neobičnu glazbu i tekstove, tako da sam odmah kupio album ‘The Broken Man’ koji se taman u to vrijeme i pojavio. A pjesma koju sam prvu čuo bila je ‘The Kursk’, dvanaestminutna epska horor pjesma o smrti 118 mornara s ruske nuklearne podmornice od kojih su barem dvadeset trojica preživjela inicijalnu eksploziju i polako umrla u tami, zarobljeni duboko ispod mora. Samo četiri ponavljajuća Elliottova stiha opisuju situaciju iz njihove perspektive.
Znajući da neće preživjeti.

It’s cold I’m afraid
It’s been like this for a day
The water is rising & slowly we’re dying
We won’t see light again
We won’t see our wives again

A glazba i loopovi Elliottova glasa i gitare postaju vihor i zbor umirućih i čine ovu pjesmu jednom od najmračnijih i najtužnijih kompozicija ikad napisanih. Inspirirana istočnoslavenskom glazbom i napjevima ‘The Kursk’ je nepatvoreno remekdjelo moderne glazbe.

‘The Broken Man’ donio je pregršt veselih pjesama poput ‘Oh How We Fell’, ‘Dust Flesh And Bones’, ‘The Pain That’s Yet To Come’ i još jednu epsku ‘If Anyone Tells Me “It’s Better To Have Loved And Lost Than To Never Have Loved At All” I Will Stab Them In The Face’.

Nismo dugo čekali na sljedeći album, duhovito nazvan ‘Only Myocardial Infarction Can Break Your Heart’ na kojem je bilo još prekrasnih optimističnih pjesama poput ‘The Right To Cry’, ‘I Would Have Woken You With This Song’, ‘De Nada’ i ‘Prepare For Disappointment’, a nekako sam u to vrijeme nabavio i prvi ‘The Mess We Made’ koji je bio reizdan, ponešto drugačiji od ovih koji su uslijedili, jer je dosta pjesama imalo elektronike u sebi što je karakteristika prvog Elliotovog projekta, ‘The Third Eye Foundation’, industrial, jungle elektronske glazbe, također mračnijeg tona.

Nakon sljedećeg albuma, ‘The Calm Before’, reizdana je i trilogija ‘Drinking’, ‘Failing’ i ‘Howling Songs’ s prekrasno ilustriranim omotima ruskog umjetnika Vanje Zouravliova, koji je na žalost umro ima desetak godina.
Tad sam ih i kupio i 2017. imao priliku prvi put nazočiti Elliottovom koncertu, u Malom pogonu Tvornice kulture.
Sam s gitarom i loopovima odsvirao je jedan od najdojmljivijih i najemotivnijih koncerata u mom životu. A nije da sam na malo koncerata bio. I tada, u tom trenutku ‘Kursk’ je dobio svoje slojevito užasavajuće značenje. Pjesma koja postaje komad umjetnosti koji nadilazi glazbu. Slojevito urlanje ljudskih glasova iz dubine mora, odjekivanje glasova koji se loopovima umnažaju u jezovit kor čeličnih zabrtvljenih hodnika napuštene podmornice. I smrt u ledenom i mračnom grobu.

Prošle godine dobili smo i živu verziju albuma ‘Drinking Songs’ na kojem se ova pjesma nalazi, snimljenu na turneji koja je obilježavala dvadesetu godišnjicu albuma. I kad sam čuo od Vanese, ravnateljice Hrvatskog doma, da je pozvala Elliotta i da on dolazi, a već smo ranije o njemu pričali, nije bilo kraja mom oduševljenju.

Usput, dobio sam priliku i intervjuirati ga i poslije koncerta otići s njim na pivo. (nastavak slijedi!)