Kad je Steely Dan izdao treći album “Pretzel Logic”, na naplatu su došla sva htijenja i želje. Jer album po izlasku žanje hvalospjeve, žanje naklonost kritike, a ni auditorij nije baš ostao po strani. Trebalo je doduše proći nešto vremena da se ljubitelji kompozicija od pola sata priviknu na pjesme koje su trajale kao kratki uvod u “normalnu” kompoziciju. I ne samo to, miješajući New Orleans, jazz s bluesom i dakako, primjenjujući svoj, vlastiti filter grupa je već nakon dva albuma uspjela u potpunosti definirati svoj izričaj i nametnuti se kao unikatni bend trenutka.
Stoga ni “Pretzel Logic”, kad je izašao, nije toliko iznenadio, koliko je iznenađenje bilo na strani onih koji ih s prva dva albuma nisu prihvaćali onakvima kakvi jesu.
Možda bi se o tom mogla napisati i doktorska disertacija, ali o tom nekom drugom prilikom.
U tom svjetlu nije čudna ni činjenica da je tek tri mjeseca nakon izlaska albuma “Pretzel Logic” objavljena prva singlica. Dakako, osluškivalo se bilo auditorija i trend radio stanica. Izbor je, ne za ništa, pao na uvodnu kompoziciju “Rikki Don’t Lose That Number”, koja je po mišljenju diskografske kuće, ali i benda, ponijela najveći teret u promociji albuma.
Možda neobično u toj fazi života grupe, ali na pjesmi “Rikki Don’t Lose That Number” po prvi puta dolazi do nečega što će kasnije postati pravilo. Naime, već na sljedećem albumu “Katy Lied”, u grupi ostaju samo Donald Fagen i Walter Becker, koji obilato koriste studijske muzičare za realizaciju svojih ideja.
Iako ne baš klasičan hitoidni materijal, jer Steely Dan je bio daleko od komercijalnog pristupa u traženju puta prema top listama, “Rikki Don’t Lose That Number” biva prihvaćen iznenađujuće dobro. Toliko dobro da se penje na #3 mjesto Billboarda, ali i top liste u još nekoliko tržišno jakih država zapadne hemisfere.
I ono bizarno, ali kod Donalda i Waltera i te kako normalno, što će se kasnije pokazati kao dobitno – i pored dobrog komercijalnog plasmana singlice “Rikki Don’t Lose That Number”, pa i samog albuma “Pretzel Logic”, koji je dobio platinasto priznanje u Americi (1,000,000 prodanih primjeraka), po završetku veoma kratke promocionalne turneje od desetak koncerata, prekidaju se s koncertnim aktivnostima i punih osamnaest godina stvarat će samo u studiju.
To se zove umjetnički integritet.
Steely Dan – “Rikki Don’t Lose That Number”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
