Dave Brons nije prvi glazbenik koji je pokušao Tolkienov svijet pretočiti u glazbu. No, “The Fellowship” nije samo još jedan pokušaj glazbenog oslikavanja “The Lord Of The Rings”.
Tolkien je ovdje polazište, ali i mnogo više od toga – svojevrsni prostor u kojem Brons može spojiti ono što ga glazbeno zaokuplja: progresivni rock, keltsku melodiju, simfonijske aranžmane i atmosferu filmske glazbe.
Petnaest skladbi i više od sat vremena glazbe ne ostavljaju dojam zbirke pjesama. Album ima svoju putanju. Kao da se pred slušateljem postupno otvara krajolik, s njegovim mirnim predjelima, tamnim prolazima, neizvjesnostima i trenucima uzleta.
U tome je možda najvažnija Bronsova skladateljska ideja. Sam kaže da, dok piše, zamišlja prizor iz filma i ono što bi slušatelj vidio u svom umu kada čuje njegovu glazbu. Zato “The Fellowship” nije toliko glazba koja opisuje određene slike koliko glazba koja ih pokušava proizvesti u nama.
Dave Brons – “The Mirror Of Galadriel”
I upravo tu Tolkien prestaje biti jedina važna referenca.
Jer svatko može imati svoje Međuzemlje.
Bronsovo je izgrađeno od snažnih gitara, klavijatura, violine, uilleann gajdi, zbora i toplog glasa Sally Minnear. Keltski elementi daju mu onu posebnu mješavinu melankolije i drevnosti, dok progresivni rock otvara prostor za promjene, napetost i raskoš.
Ali ono što albumu daje život nije samo bogatstvo zvuka. To je kontrast. Nježnost se susreće sa snagom, intimni trenuci s gotovo orkestralnom širinom, mir s nemirom.
Glazba čas zastane, čas se razmaše, pa ponovno pronađe onu tanku nit koja vodi dalje.
Kao i svako putovanje.
Dave Brons – “Shadow Of The Past”
Možda zato “The Fellowship” možemo slušati i bez poznavanja Tolkienove priče. Ne moramo znati tko je krenuo na put, ni kamo treba stići. Dovoljno je prepoznati osjećaj. Onaj trenutak kada iza poznatog krajolika počinje nešto nepoznato. Kada se pojavi strah, ali i potreba da se nastavi. Kada više nije važno koliko je put dug, nego postoji li još jedan korak koji možemo napraviti.
A glazba taj korak ne nameće. Ona ga samo otvara.
I što album više odmiče, to se i Tolkienov svijet pomalo udaljava. Ostaje putovanje. Ostaje družina. Ostaje osjećaj da negdje postoji nešto što treba dosegnuti, premda ne znamo sasvim objasniti što je to.
Možda je upravo u tome čar ovog albuma. Brons je krenuo prema Međuzemlju, ali nam je usput ostavio dovoljno prostora da pronađemo vlastito.
Jer neki su putevi utabani, neki netom ucrtani u karte, a neki se otvaraju tek kada napravimo prvi korak.
Korak vođen maštom.
Dave Brons – “Over The River”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.