Vjerojatno ne postoji niti jedna publikacija, tiskana ili online, koja nije donijela vijest da je preminuo Robert Duvall, glumac i čovjek koji je označio, pa i na neki način formulirao, čitavu jednu eru u filmskoj industriji.
Ako se i nije znalo, sada se zna koliko je puta bio oženjen, zna se da je osvojio Oscara, da je bio još sedam puta nominiran, da je igrao u velikim filmovima i da je redom, u pravilu, pobirao lovorike za svoju glumu.
Stoga, evo jednog ne toliko različitog, koliko fokusiranog osvrta na njegov rad.
(Život i oko njega neka rade drugi.)
Ono što je karakteriziralo ovog velikana glume jest da je rijetko igrao glavne uloge. Bilo ih je, i za jednu je dobio Oscara, ali taj bi Oscar bio odavno zaboravljen da nije bilo onih drugih, sporednih, koje su opet bile velike i nerijetko, i skoro po pravilu, te su sporedne uloge de facto nosile te filmove. I ne samo to, karizma koju je imao, ne svojom krivicom, kako je i sam nekoliko puta rekao, ga je determinirala za karakterne uloge koje su dominirale svakim filmom u kojem je nastupao. I ne treba ići toliko u širinu, samo se fokusirati na dva filma: ‘Apokalipsa danas’ i ‘Kum’.
U ‘Kumu’ je dao ulogu života kao lik kojeg je kao dječaka usvojio Don Corleone, školovao ga i postao odvjetnik “famiglie”. Ma koliko katkad linearno bili napisani dijalozi ili pak u službi radnje, davao je i dubinu i širinu sceni u kojoj se odvijala radnja i time, iako nije bio glavni lik, dominirao cijelim kadrom, makar se čuo samo njegov glas. Uloga “consiglierea” jest bila stvorena za njega i on je bio stvoren za tu ulogu.
Druga je pak antologijska. Od trenutka kad je ušao u prvi kadar filma, pa do njegova kraja, iako je u filmu bio doslovno desetak minuta, njegov lik, riječi, misao, ostali su do odjavne špice. I ne samo to, Robert je utjelovljenjem ludog pukovnika Kilgora dao svijetu jednu od najvećih rečenica izgovorenih na filmskom platnu: “I love the smell of napalm in the morning, …, smells like …. , victory”.
Ne znam da li je Coppola napisao ovu rečenicu ili koji od scenarista koji su radili na filmu, ali ova bi rečenica bila samo jedna u nizu u scenariju da je ovu ulogu odigrao netko drugi. Robert je svojim hladnokrvnim, ignorantskim stavom spram smrti i pretpostavkom života surfanju, jasno dao do znanja da život ipak nije ono što mnogi misle da jest. I ono što nikad nije izgovorio, ali je jasno iz svake sekunde njegove uloge: hrabri umiru samo jednom, a kukavice svaki dan!
Da je samo to poklonio civilizacijskom okruženju, bio bi velik, najveći, ali ne zaboravimo, nakon toga je odigrao u bezbroj odličnih filmova, dao bezbroj odličnih uloga i priuštio svima bezbroj trenutaka čistog užitka.
Preminuvši u godinama kada je manje više sve jasno i neizbježno, ne treba žaliti zbog odlaska ovog velikana. Moramo slaviti njegov život i sudbinu koja mu je dosudila da živi toliko dugo i da nam pruži ono što je pružio.
Stoga, najprije hvala sudbini, a potom Duvallu kapa dolje za sve!
R.I.P.!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
