Ne kaže se ni za što da ni prsti na istoj ruci nisu isti, ili preneseno, u svakom žanru ne postoje dva identična izričaja, ma koliko žanrovski, pa i esencijalno, bili bliski. U pravilu, svatko traži svoje mjesto pod medijskim suncem, pokušavajući se nametnuti svojim, autentičnim izričajem, koji će se, dakako, naslanjati na neku legislativu, ali samo kao polazišnu točku, dok će u daljnjem životu evoluirati u nešto sasvim novo, drugo…
To su osnovni postulati glazbe koja plijeni i koja traži angažman, što i jest sama bit kreativnog procesa – pobuditi i probuditi radoznalost i proces traženja, nalaženja i ponovnog traženja.
No, taj proces ide u oba smjera, od umjetnika prema slušatelju, ali i od slušatelja prema umjetniku.
Pitate se čemu ovakav uvod?
Pa jednostavno, pred nama je album Maje Rivić, “Drugo Sunce”, album naslova s nekoliko značenja; u biti, svatko po svome može ga protumačiti i neće biti u krivu.
Da li je to odmak od matične grupe Mimica Orchestra ili pak traženje i pronalaženje novog, blistavog izričaja, ili pak neka nova mješavina jazza i eklektičnog pristupa u fragmentima?
Maja Rivić – “Dream-Time”
Uglavnom, Maja je u jazzu i tu nema dvojbe. Jazzom su presvučene sve kompozicije, ali, s osobne strane, najdraže su mi one koje koketiraju s eklektikom, te u strukturu uvode njegovo veličanstvo – “zvuk”.
Po tko zna koji put ta igra koja teško nalazi notu pokazuje da je inspiracija motor koji stoji iza trupa kompozicije, ali i motor koji svojom snagom prisiljava kompoziciju da skrene s utabanih staza.
Prekrasno!
Upotrebom klasičnih instrumenata u pastirskim eklektičnim pejzažima stvara se ugođaj jedne atmosfere, davno zaboravljene, donesene na (mom omiljenom) albumu “Mad Hatter”. U biti, ne bi se puno pogriješilo kad bi se “Mad Hatter” naveo kao esencijalni rođak albuma “Drugo Sunce”. Pa i sam Corea je na albumu priznao da je “opsjednut” kombinacijom ženskog vokala (Flora Purim) i klasičnih instrumenata upregnutih u priču zvanu eklektička fuzija.
Na trenutke se Maja i Flora toliko približavaju da je nemoguće ne evocirati uspomenu na taj album. No, već sljedećim brojem, Maja odlazi na neke druge staze, daleko od “Mad Hattera”, daleko od Flore i Coreae.
Reći da je album “Drugo Sunce” lijep album – točno je, reći da je odličan – gazimo po osobnom ukusu (no est disputandum…), a reći da je album daleko više od svega navedenog – teško da će se naći istomišljenici. Kod toga nije problem u Maji, problem je u tome što se album ovakve provenijencije, nenaviknutom uhu, teško sluša.
Pa hajmo biti realni, za ta “ušesa” nije ni kreiran.
Pa za koja je onda stvoren?
Očito je da je kreativno-umjetnički poriv bio presudan i primaran. Kreiran je da se “iz sebe izbaci” sve nagomilano, ali i kreiran je da bi se pokazalo da i kod nas postoji nešto ovakvo.
Maja Rivić – “O.K.”
Doduše, Maja Rivić pored (grlenog) glasa, koji mi je iznimno drag i pristupa jazzu, nije jedina. Tu je i Željka Veverec sa svojom verzijom, unutar Mangroovea, ali i na solo planu. No, ove dvije jazz dive se rijetko dodiruju u izričajima (pogledajte rečenice uvoda!), i ne samo to, i Željka i Maja su samouvjerene, nastupaju solo i, ruku na srce, sve što se iza njih čuje na albumima je samo pratnja.
Ali kakva pratnja!
O Mangrooveu se sve zna, ali pratnja na albumu “Drugo Sunce” je priča za sebe. Jest da je u većini slučajeva na granici laid-back jazza, jest da je sklona izletima, ali neupitno je da je u potpunosti u službi Majinog vokala, ali i, također, produkcijski i aranžerski, segment za sebe.
Ovdje moram istaknuti, bez da ikoga zapostavljam, kontrabas dionice su produkcijski odlično izvedene, balansirane, pozicionirane. Kristalnoj boji zvuka kontrabasa pridružuje se i čelo sa svojim dionicama.
Ukratko, sve skupa daje albumu prekrasnu eklektičku komponentu.
Album “Drugo Sunce” nije remek-djelo, nije niti album koji će ući u anale svjetske jazz produkcije, ali jest odličan album koji u neku ruku može idealno poslužiti kao polazišna točka u evolucijskom koraku koji je Maju odnio na neka druga područja i polja, a kojima bi eksploatirala svoje afinitete i jedinstveni (grleni ) glas.
Maja Rivić – “Drugo Sunce”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
