Kad dobijete neki album na slušanje, s molbom da o njemu nešto napišete, onda pred svaki pokušaj pisanja prethodi ono embrionalno: je li album “kliknuo” ili pak ne?
Pa i kad je odgovor “ne”, nikada se ne osuđuje na prvu, jer se prva slušanja mogu (vrlo često) pokazati kao “pucanj u prazno” (osobno iskustvo s albumom “Pretzel Logic”) i jednostavno je šteta da albumi koji to zaslužuju prođu nezapaženo, bar s vaše strane.
Stoga, svakom albumu se daje ne samo druga, nego i treća i četvrta šansa. Ako se pak i na tim slušanjima pokaže da ne pobudi ništa vrijedno bilježenja (što ne znači da je loš!), odustaje se i kreće dalje.
Album koji je dobio drugu i skoro treću šansu je i album “Putovanja”, Rade Šolaje, album koji je po mnogočemu trebao biti izdan tamo u prvoj polovici sedamdesetih i klasificiran kao komorno, šansonjersko/šlagerski, u segmentima esencjalno klapski orijentiran, i s izrazito subjektivnom lirikom, ne baš širokog spektra izražaja, koji se prepliće između granica ljubavi i putovanja (što i sam naslov sugerira, a ako ćemo pravo, i ljubav je putovanje, i to kakvo!).
Album nosi dvanaest kompozicija koje su nastajale kako su i nastajale, u glavi autora, možda čak niti onako kako su zaživjele, ali spakovane u lijepu ambalažu, koja doduše više pristaje nekoj boljoj prošlosti nego današnjoj trap, turbo, cajkaškoj sadašnjosti.
Stoga je očito da je album napravljen iz ljubavi, jer tko bi danas poblogu trošio svoje vrijeme koje može unovčiti na drugi način, baveći se glazbom koju nosi ovaj album?
Rade Šolaja – “Putovanja”
Odgovor je u svakoj od kompozicija, u svakom stihu i svakoj noti.
Rade izvrće svoju intimu, baca je pred našim “nogama” i bez pardona ponire u umjetničku stranu priče. Ne baš osebujnog, ali baš karakterističnog vokala, vokala koji možda ne pristaje ni jednom albumu osim ovoga, (kao da je to uopće bitno!), lijepo se slaže s glazbenom podlogom i stihovima koje nosi.
Pa ni ti stihovi nisu Arsenovskog kalibra, nisu remek-djelo moderne poezije, ali jesu stihovi koji govore životne priče, iz njih izvire osobno iskustvo, osjećaji. Jer kad Rade pjeva o moru, onda se zna da je to more živio, nije ga gledao na TV ili sjedio na plaži i promatrao valove, živio ga je i to sa svih “sedam kora”. Kad govori o ljubavi, trpko, ali neuvijeno, daje nam sliku osobe od krvi i mesa, osobu koju srećemo svaki dan u prolazu i ne opažamo je.
Sama glazbena podloga je priča za sebe. Na akustični kostur je nadograđena struktura koja se bez tereta naslanja na njega, i uz pomoć produkcije lijepo izlaže glazbenu sliku. Katkad s eksploatacijom reverba, u čisto akustičnom ambijentu, gdje on dobiva na težini i podcrtava atmosferu te time opravdava svoje postojanje, do ukusnih saksofonskih i gitarskih dionica kojih se ne bi sramile ni daleko razvikanije kompozicije.
Rade Šolaja – “Najduža noć”
Sve u svemu, ako je Rade sa suradnicima planirao napraviti intiman album koji će odoljeti “zubu vremena”, uspio je. Jer taj zub vremena u navodnicima jednostavno smješta album u neku bolju prošlost koju osvjetljava svojim postojanjem i evocira kod mnogih (uključujući i autora ovih redaka) neki drugi život, neka druga vremena, neke druge želje i snove. Bile ona lijepe ili ne, u ovom kontekstu nije bitno, jer ne zaboravimo, Wertherova patnja nije bio negativan naboj.
A o onom drugom, ugodnom, lijepom, ne treba ni trošiti riječi.
Vrijeme ovakvih albuma, ovakvih pjesama je iza nas, ali ne i prošlost. Pomalo zbunjujuće, ali kao i sve u kulturi ove civilizacije, u nekim cikličkim krugovima, sve se u nekoj formi ponovo vraća i ponovo se rađa.
I to rađanje je donjelo ovaj album.
Album “Putovanja” nije album koji će ući u anale glazbene zbilje na ovim meridijanima, ali je album koji je oslikao trenutke koje smo mnogi od nas proživjeli i doživjeli, a da u biti nismo bili niti svjesni.
Samo to bilježenje malih, ali velikih trenutaka je vrijedno slušanja ovoga albuma.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.