Darryl Way je nakon napuštanja matične grupe Curved Air krenuo u solo vode, ili bolje rečeno, osnovao je svoju grupu.
Sam pogled na imena i njihov kasniji angažman nameće predikat, super grupu, jer nakon raspada grupe članovi su krenuli prema, danas velikim, grupama Caravan, Marillion i Soft Machine.
Nažalost, prvi album “Canis Lupus” nije pobrao onoliko pažnje publike koliko ga je kritika toplo prihvatila. Bilo je tu nekoliko razloga tome, ali onaj osnovni jest u tome što je izričaj kojeg su njegovali tek počinjao osvajati pozornost na svjetskoj sceni. Dakako, riječ je o fuziji.
No, za razliku od suvremenika u toj branši, Darryl Way je kreirao taj fuzijski segment s klasikom i ne rijetko dodavao hard rock začin na sve to skupa.
Iako dobitna, formula se pokazala prerano primijenjenom.
Stoga ni nasljednik “Saturation Point”, koji je donio razvijeniji izričaj uz još kompleksniji pristup, nije polučio neki veliki rezultat. Iako je bio zapažen, poglavito u progresivnim krugovima, i od kritike dobio najveće ocjene, ali ponovo, komercijalno nije ispunio očekivanja koja su bila sazdana na statusu albuma (poznata priča prvenaca grupe!).
Darryl Way’s Wolf – “Slow Rag”
A album je bio sve samo ne “materijal za zanemarivanje”. Jer ako se s njega skine tanki plašt psihodelije, koja je dominirala tim vremenom u diskografiji, otkriva se sirova, žilava esenca izričaja benda koji je na svom kreativnom vrhuncu.
Drugim riječima, album “Saturation Point” je daleko teži, izričajno izravniji i, ako ćemo biti u trendu, simfonijskiji od svog prethodnika.
Postoje na albumu “Saturation Point” trenuci koji jednostavno idu na čast kako Darrylu, tako i cijeloj ekipi u bendu. Naime, igra violine i gitare je dovedena na još viši nivo nego što je to bio slučaj na prethodniku (o tom segmentu u okviru izričaja matične grupe Curved Air, da i ne spominjemo!), i ne rijetko se izričaj proteže do polja neprikosnovene vladavine Mahavishnu Orchestra, odnosno igre McLaughlina i Goodmana.
Samo ta činjenica stavlja album u posebnu ladicu.
No, ni ostatak nije niti malo “bezazlen”, jer ako je recimo Mahavishnu Orchestra svojim izričajem dao kozmopolitsku patinu fuziji, Darryl Way’s Wolves je na “Saturation Point” dao izrazito britansku verziju tog izričaja. Možda zvuči pretenciozno, ali kad se album posluša i shvati njegova esenca i smjesti u kontekst vremena i okruženja u kojem je nastao, onda konstatacija poprima i te kako realnu ocjenu.
Darryl Way’s Wolf – “Toy Symphony”
Pored izvrsnih kompozicija na albumu, ipak moramo poentirati na posljednjoj, “Toy Symphony”, u kojoj bend doseže kreativni vrhunac na svim poljima kompozicije i cementira status benda kojeg opisuju dvije riječi – supergrupa.
Ovaj put s punim opravdanjem pridjeva.
Darryl Way’s Wolves će snimiti još jedan album “Night Music” i to će biti to. Iako se ova grupa može promatrati kao Darrylov izlet van matične grupe (u koju se kasnije sporadično vraća!), i pri tom se i ne bi puno pogriješilo, ipak, povijesno gledano, osnivanjem i lansiranjem tri albuma grupa i s tako oskudnim opusom zauzima značajno mjesto u povijesti progresivne muzike, ali i one s fuzijskim predznakom.
Nažalost, iako je grupa kreirala karakteristični izričaj, smješten negdje između jazz fuzije (Canterburyja), klasičnih težnji matične grupe Curved Air i sirove energije hard rocka, nije uspjela prodrijeti do šireg dijela auditorija, i pored lijepih kritika, te je uslijedilo ono neminovno.
Šteta za muziku!
Darryl Way’s Wolf – “Saturation Point” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
