Obično, kad se želi prikazati geneza nastanka nekog albuma, donesu se ključni trenuci ili kompozicije koje su evolucijski dovele do te kreacije. No, postoje i albumi koji jednostavno stoje samostalno, bez obzira na prijašnji opus.
Gotovo u pravilu ti albumi zauzimaju jedinstven položaj u opusu, a ne rijetko i koncepcijski odskaču od ostalih.
Najbolji primjer tog statusa je album “Tin Drum” grupe Japan, koji kao posljednji u toj fazi života uopće ne zaokružuje opus, nema kontinuiteta niti se naslanja na ijednog prethodnika, živi sam, izdvojen od svih.
Bez namjere da se umanjuje značaj drugih ostvarenja benda, album “Tin Drum” je “one of a kind”.
“Tin Drum” je jednostavno poseban album, toliko poseban da ne podnosi nikakve uvode, ni odjave. Kao katana zasijeca meko tkivo istočnjačke kulture, brutalno prevrćući njezinu utrobu, donosi na svjetlo dana stoljeća evolucije zvuka tih dalekih krajeva.
Fuzirajući je u rock, donosi do tada nedoživljenu senzaciju Dalekog istoka, pretvorenu u savršenu “trendy” produkciju novoga doba. Čudesno, očaravajuće, prepuno detalja, zarazno i nadasve puno duha.
Informacije radi, moramo reći i to da je album po svom izlasku, a i kasnije, ispljuvan, kako od velikog dijela kritike, tako i od popriličnog dijela publike. Naslanjajući svoj kritički temelj na prijašnjim ostvarenjima grupe, smještajući ga u uski New Wave okvir, i pogotovo ne shvaćajući samu njegovu bit, unaprijed su mu udarili pečat katastrofalnog, posljednjeg albuma grupe na izdisaju.
Stoga je, i ponovno radi informacije, pomalo čudna priča o komercijalnom uspjehu ovog albuma. Jer za divno čudo, mimo svega, album se penje na Top 10 u Engleskoj, a singlica “Ghosts” na #5. mjesto Engleske Top Liste Singlica. Impresivno za album koji je proglašen običnim smećem.
Japan – “Ghosts”
“Tin Drum” donosi prekrasnu zvučnu slikovnicu Dalekog istoka, prepunu mirisa dalekih krajeva i potpunog shvaćanja korijena te nama daleke i strane kulture.
I da se ponovno vratimo negativnim recenzijama, i pitamo se, tko je ovdje lud?
Kritičari, koji su s ponosom izjavljivali da su imali problema odslušati album do kraja, i tako ga smjestili u kategoriju smeća, ili ja, koji je u albumu vidio veliko ostvarenje epohe?
Što se mene tiče, godine su pokazale tko je bio u pravu.
I kad govorimo o epohi New Wavea, nažalost, ona nije baš donijela puno novoga i dobroga. Na sreću, pored gomile smeća, na površini su isplivali pojedinci i grupe koji su se našli u tom izričaju. Jer bez Japana i albuma “Tin Drum”, Johna Foxa i albuma “The Garden”, Heaven 17 i albuma “Penthouse and Pavement”, te Orchestral Maneuvers in the Dark i njihovog elektronskog remek-djela “Architecture and Morality”, teško da bi se moglo uprijeti prstom u iole ozbiljnije komercijalno izdanje pokreta.
Naravno, Pere Ubu i Cabaret Voltaire ovaj put ostavljamo sa strane. Oni su posebna priča.
O grupi Japan
Japan je bio engleski bend osnovan 1974. godine u Londonu. Započeli su kao grupa prijatelja, okupljenih oko zajedničkog interesa u glazbi. Braća David Sylvian, na gitari i vokalu, Steve Jansen na bubnjevima te klavijaturist Richard Barbieri i basist Mick Karn. Cijela je ekipa išla u istu školu. Gitarist Rob Dean pridružio se bendu naknadno, ali prije nego su izašli na širu scenu.
Te iste 1974. godine uzimaju ime Japan i po običaju tog vremena potpisuju ugovor za snimanje s njemačkom diskografskom kućom Hansa. Dakako, po samom stilu su se uklopili u prevladavajući trend tog doba, postali su derivat Davida Bowieja, T. Rexa i The New York Dollsa.
Prvi album izlazi 1978. godine. “Adolescent Sex” prethodi “Obscure Alternatives”. Oba albuma prolaze iznimno dobro u Japanu, gdje ubrzo postaju kult grupa. Zanimljivo je da su bili iznimno popularni u Nizozemskoj, gdje im čak singlica “Adolescent Sex” dolazi na Top 30. Preko Velike Britanije, Kanada ih je lijepo prihvatila, dok su ih Amerikanci ignorirali.
Japan – “Adolescent Sex”
Treći album, “Quiet Life”, donosi zaokret u stilu, bacajući do tada prevladavajuće gitare u drugi plan. Razvijaju pristup kroz elektronsku glazbu. Po prvi puta Sylvianov bariton dolazi u prvi plan, dok Karn pronalazi novi zvuk basa. Udaraljke se fokusiraju na atmosferu, stvarajući zvučnu podlogu za gitaru. “Quiet Life” je bio zadnji album snimljen za diskografsku kuću Hansa.
Japan – “Quiet Life”
Posljednja dva albuma, “Gentlemen Take Polaroids”, izdan 1980. godine, i “Tin Drum”, koji je svjetlo dana ugledao 1981. godine, izdaju pod Virginom. Novim soundom grupa osvaja nove prostore i time novu publiku, a sam album “Tin Drum” je kod dijela kritike i publike, koja je razumjela o čemu se radi, doživljen kao ultimativno ostvarenje epohe te ga proglašavaju kao “one of the most innovative albums of the 1980s!”. (izvor: Wikipedia).
Nažalost, ti su se glasovi brzo utihnuli, prepuštajući mjesto mišljenjima bivših propalih glazbenika, kojima ništa nije bilo dovoljno dobro dok se ne plati da bi bilo drugačije.
Kao što je već istaknuto, produkcijski, album je savršen. Producirao ga je Steve Nye i sama grupa, bez ijedne jedine mane. Ovdje ne govorimo o zanatu, ovdje govorimo o tome da je i produkcija umjetnost za sebe. Produkcija koja u spoju s kreativnošću same glazbe daje ono o čemu manje-više svi glazbenici na ovom svijetu sanjaju, ali malo tko postiže. Pored “Dark Side of the Moon” ovo je vjerojatno produkcijski najkreativnije djelo u povijesti moderne umjetnosti.
Možda vam se čini da malo pretjerano, ali poslušajte bubnjeve u “Cantonu”, poslušajte bas dionice na cijelom albumu. Bas gitara nema veze s bas gitarom u klasičnom smislu riječi. Ona nosi atmosferu Dalekog istoka. Poslušajte ostale udaraljke. I one su bojom tisućama kilometara udaljene od našeg kontinenta. Poslušajte klavijature. Zvučna pozadina koju oslikavaju ima konture Kine, a Japan se vidi u magli. Ukratko, ovdje se ne govori o produkciji kao čistoći izraza ili zanatu, već o produkciji koja je umjetnost sama po sebi.
Japan – “Tin Drum” / full album
Nakon izlaska albuma “Tin Drum”, tenzije u bendu su toliko narasle da je razlaz bio jedino rješenje. Doduše, kap koja je prelila čašu bio je kad je pičorak od Karna prešaltao postelju i skrasio se sa Sylvianom.
Posljednji nastup Japan ima u jedanaestom mjesecu 1982. godine, kad održava šest totalno rasprodanih koncerata u hramu glazbe, londonskom Hammersmith Odeonu. Tom prilikom snimaju i svoj jedini živi album “Oil on Canvas”, koji se penje na #5. mjesto Engleske top liste i koje li ironije, postaje najprodavaniji album grupe.
Japan – “Canton” / Live
Članovi su krenuli svaki svojim putem. Ono što je nama zanimljivo jest karijera Davida Sylviana.
Oslobodivši se okova koje je nametao bend, David se posvećuje solo radu i suradnji s možda najkarizmatičnijom figurom u glazbi uopće, Robertom Frippom. Ova suradnja će donijeti novi vjetar u progresivnoj glazbi i time obilježiti Davida Sylviana kao jednog od najvećih protagonista progresivne scene uopće. O njemu i njegovim solo projektima drugom prilikom.
Originalni članovi grupe Japan su se ponovno okupili 1990. godine, ali ovaj put pod imenom Rain Tree Crow. Izdali su samo jedan istoimeni album, koji je bio lijepo primljen sa strane i kritike i publike, ali to je bilo ujedno i zadnje od benda. Nakon izdavanja albuma, grupa se definitivno raspada.
Rain Tree Crow – “Blackwater”
Iako su Japan često smještali u New Wave, odnosno pokušali ih pokriti New Romantic pokretom, s ove vremenske distance jasno je da je Japan samo izvana imao obilježja koja mu pridaju.
Svojom progresivnošću i pristupom, a pogotovo s albumom “Tin Drum”, Japan je pokrenuo lavinu u samom Japanu, generirajući nebrojeni broj sastava i glazbenika, koji su, krećući se po utabanoj stazi koju su prokrčili David Sylvian i ekipa, formirali scenu te najmnogoljudnije zemlje Dalekog istoka.
Utjecaj koji je grupa izvršila na globalno razumijevanje i popularizaciju dalekoistočne kulture ne može se ničim izmjeriti. Jedino što s naše strane možemo učiniti jest odati im priznanje, skinuti kapu i reći pošteno, od srca: BRAVO MAJSTORI!
Eto!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
