Kad je Curved Air lansirao četvrti album “Phantasmagoria”, Darryl Way bio je na prekretnici. Izričaj koji je njegovao matični bend se prilično odmakao od onog embrionalnog i očito mu se nije sviđao smjer. A i status unutar grupe, jer i pored toga što je njegova violina bila jedna od točaka koje su izdvajale bend od tisuću sličnih, i pored toga što je cijelo vrijeme nosio, a veoma rijetko bivalo usvojeno, brdo kompozicija za koje je vjerovao da su dovoljno kvalitetne da ih bend odsvira, ga nije zadovoljavao. Jednostavno, nije bio zadovoljan ničim unutar grupe.
I to je kulminiralo po povratku s kraće turneje na kojoj su promovirali album “Phantasmagoria”.
Odluka o napuštanju grupe ipak je primljena s dozom iznenađenja, jer bio je to trenutak kad violinisti nisu imali svojih grupa, te je bilo neizvjesno u kojem će pravcu krenuti i kojem će se izričaju prikloniti. Da će biti “violine driven”, u to nitko nije sumnjao, ali sve ostalo bila je nepoznanica.
No, ono što nije bila nepoznanica jesu li članovi benda, odnosno njihov background. Uz Darryla Wayja bili su tu još: John Etheridge (kasnije član Soft Machinea), Dek Messecar (kasnije član Caravana) i Ian Mosley (kasnije član Marilliona).
Ukratko, prog dream team.
Ona glazbena nepoznanica bila je ubrzo raspršena, jer na svjetlo dana izlazi prvenac novoosnovane grupe Darryl Way’s Wolf, “Canis Lupus“.
Darryl Way’s Wolf – “Chanson Sans Paroles”
Darryl je napravio jednu inteligentnu stvar s ovim albumom i to se odmah u startu vidjelo. Konceptualno je bio podijeljen na dvije strane (vinila!), prva strana na kojoj je bio vokal i druga na kojoj su vladali isključivo instrumentali.
Kako je prog u svojoj embrionalnoj definiciji bio sinonim za instrumentale, a vokal tretirao kao instrument, i s obzirom na status svih sudionika u kreaciji, ovaj koncept nije niti malo neobičan.
Donio je u biti neobičan rezultat: album je trebao biti dovoljno pristupačan za slušatelje koji vole vokalne kompozicije, a na drugoj strani pak dovoljno tehnički ambiciozan za ljubitelje nadolazeće fuzije.
Sve je to “debelo” poduprto činjenicom da je za producentskim pultom sjedio suosnivač King Crimsona, Ian McDonald, koji je uz to svirao klavir i udaraljke (i bio de facto dodatni član benda!).
Koliki je pak bio njegov doprinos u kreaciji albuma svjedoči i posljednja kompozicija na albumu “McDonald’s Lament“, koju je Way posvetio baš njemu u znak zahvalnosti.
Darryl Way’s Wolf – “McDonald’s Lament”
Kritika je objeručke prigrlila album, okarakteriziravši ga “biserom u već manirizmu uronjenom prog utočištu!”, no, nažalost, publika je i pored posjećenosti koncertima, ostavila novac u novčanicima. Album je komercijalno loše prošao donijevši stigmu “nevidljivosti” i na ostala izdanja grupe. A njih je bilo još dva, od kojih je nasljednik “Saturation Point” ujedno i kreativni vrh ovog benda.
Prava je šteta što bend nije mogao opstati u ovim gabaritima i s ovakvim članstvom, jer sve su predispozicije bile tu, ali izgleda da je ovdje na djelu bila ona narodna o pijetlu i ranom kukurikanju. Jer fuzija je u trenutku izlaska ovog albuma i postojanja grupe tek bila u teškim povojima; u tim su se trenucima tek rađale velike grupe koje će prenijeti snagu fuzije diljem svijeta, napuniti dvorane i prodavati albume u milijunima primjeraka.
Status koji ovaj album i cijela diskografija benda ima u legislativi glazbe prošlog stoljeća možda najbolje opisuje jedna rečenica: “Kultni klasik koji je zaslužio daleko više pažnje 1973. i zaslužuje vašu pažnju danas” (izvor: Wikipedia).
Nažalost za Darryl Way’s Wolf, bend nije bio dovoljno jak da bi pokrenuo trend, i time je bio osuđen na odlazak na prašnjave police zaborava iz kojeg ga povremeno vade ljubitelji glazbe prošlog stoljeća.
Darryl Way’s Wolf – “Canis Lupus” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
