U posljednje vrijeme, pa i duže, postoji pomalo nestvarna činjenica, da se domaća produkcija koja žanrovski pripada nekim dalekim predjelima u kojima je rođena i još uvijek aktivno živi, može ravnopravno nositi s izvorima u svim segmentima koji je sačinjavaju. Hajmo reći da je to donekle i shvatljivo, talentirani ljudi stvaraju na svim meridijanima, te nije ni čudno to prepletanje sličnih/istih civilizacijskih tekovina na sasvim drugačijim zemljopisnim širinama.
No, kad nešto što bi trebala biti kopija, odnosno neka posveta uzorima, u mnogome nadmaši izvor, e to je nešto što stavlja smiješak na lice.
Osvrnimo se nakratko samo na recentnu produkciju. Ne tako odavno Voodoo Ramble je izdao „svjetski“ „That’s Why“, pretposljednji album Tomislava Golubana „Chicago Rambler“ je odskočio od njegovog (inače visokog) prosjeka, Sunnysiders su šarmirali sve živo oko sebe odličnim albumom „Click Play“, Bare & Majke, s albumom “Nuspojave” vratili neka druga, daleko ljepša vrmena, “Nikola Vranić aka JR August je izdao „Dangerous Waters“, album kojeg se ne bi posramio vrh svjetske produkcije, Chui su svojim fuzijskim albumom „Iz kapetanovog dnevnika“ porobili mainstream, i, … , i da ne nabrajam dalje, jer materijala ne fali.
Zajednička poveznica svih njih jest neupitna činjenica da nitko, ali gotovo nitko, ukoliko dakako ne zna porijeklo, ne bi smjestio ove albume i njihove autore na EU meridijanima, a pogotovo ne na našim prostorima.
Svi nabrojeni albumi i ponavljam, još poprilično njih, su superiorni, pa i superiorniji od mnogih izdanih preko Velike Bare, kako u pristupu, kompoziciji, tako i u produkciji.
I ne, ovo nisu superlativi, ni bespredmetno laprdanje, ovo su činjenice, svidjelo se kome to ili ne. Kad je nešto tako generalno dobro, onda to treba i iznijeti!
Da napokon počnem o ovom albumu nešto konkretno.
Ne mogu reći koja kompozicija otvara album, jer su u paketu kojeg sam dobio, poredane alfabetski. To i nije toliko bitno pogotovo što je svaka kompozicija priča za sebe, pa ako hoćemo, iako smještene u istoj sredini, svijet za sebe.
Alfabetski prva je „Already There“, koje je i po priznanju autora, „čista“ posveta Allmanima u nekoj vrsti parafraze njihovog velikog hita „Jessica“. Ne skrivajući odakle inspiracija za nju, bend na samom početku jasno i neuvijeno daje do znanja kakav album stoji ispred nas. I tu omaške nema, od kompozicije, kratkih solaža, aranžmana, (uključujući diskretne, ali izvanredno uklopljene back vokale), s jedne strane i produkcije s druge strane. Po tko zna koji put Drago Smokrović izbjegava rutiniranost slaganja muzičke puzzle za mix pultom i daje jasnu, nenametljivu i čistu produkciju, koja i te kako determinira utisak koji album ostavlja nakon pažljivog slušanja. Isto tako, izbjegavanje ekstremnog poliranja i peglanja zvuka udaljava sterilnost van domašaja ovog albuma. Drugim riječima, iako napravljen nedavno, album uz pomoć produkcije diše neka druga vremena.
Konstrukcija kompozicija je čista klasika. Ritmika i melodija su u njenoj službi i ćemu tajiti, zovu za „extened“ žive verzije. Dobro, moramo se složiti da postoji samo jedan tandem Duane & Bets, ali sve u tom smjeru je više nego dobrodošlo. Tome u prilog idu kratke solaže, estetski poredane, ukusne i stilski determinirane okvirima postavljenim davno od strane spomenutog „dua fantasticus“ (Dickie Betsa i Duane Allmana).
Slijedom toga, album se u biti sastoji od vinjeta koje bi trebale, u tradiciji žanra, poslužiti kao kostur izvedbi u živo. Ne znam koliko publike u nas danas ima afiniteta za ovo, ali kostur je ono oko čega se na koncertima gradi aura veličine izvođača. Southern rock i jest sazdan od takvog „slijeda materijala“. Kompozicije na albumu su samo uvod u ono veliko koje dolazi na pozornici. Koliko će Bosak & The Second Hand Band uspjeti i kakav će odaziv imati ovakav pristup, teško je prognozirati, te je stoga najbolje svjedočiti koncertu.
„Coming Home“ je idealan primjer za to. Posjeduje sve što jedna južnjačka kompozicija u studijskoj izvedbi treba imati i dakako, neizostavno nosi u sebi embrio jama kojeg treba materijalizirati u živo!.
Naposljetku, riječ, dvije o lirici na albumu. Ono što je za čisti blues „wake u this mornig“ ili „my babe left me“, to je za južnjačko okruženje cesta, lutanja američkim bespućima (po mogućnosti s Harlyjem), „outlaw“ filozofija i naposljetku, čežnja za domom. Dakako, sve garnirano tvrdim pristupom ljubavnoj tematici. Bez iskazivanja „velikih“ osjećaja i time bježeći od sveprisutne bljuzgave patetike, Bosak & The Second Hand Band izbjegavaju klišeje u koje muzičari svih žanrova upadaju kao ose u zašećerenu vodu. Čak je i naracija u ovom svjetlu. Nepostojanje „slavenskog“ akcenta u južnjačkoj (ala Mississippi „zavrnutoj“) verziji američkog engleskog jezika daje dodatan uteg na vagi premišljanja o porijeklu albuma.
Veliki plus!
I to je to!
Bosak & The Second Hand Band su izdali „južnjački“ album koji se komotno mogao izdati negdje na američkom srednjem jugozapadu bez da itko primijeti njegovo originalno porijeklo. Ako uzmemo ovo kao osnovnu vrijednost albuma onda smo naglasili samo jedan bitan faktor u činjenici da govorimo o dobrom albumu.
Ono što još može komotno na ovo ići … , e to će te otkriti sami, jer, ako volite južnjački zvuk i način života kojeg nosi, pred vama je polje koje se isplati istražiti i naposljetku formirati vlastiti sud o ovom albumu. Stoga je i svrha ovog osvrta ne toliko pokušati ocijeniti što su umjetnici napravili, već privoljeti još nekog da album uzme u ruke i posluša ga onako „kako se nekada slušalo!
Southern Rock jest u svojoj osnovi mješavina rocka, bluesa i countryja. Mješavina čiji omjer sastojaka varira od grupe do grupe kreirajući tako cijelu lepezu izričaja od skoro čistog blues rocka pa do skoro čistog countryja.
Ovaj album je negdje u zlatnoj sredini s (ipak) laganim odmakom na rock. Drugim riječima, ljubitelji country rocka, ali i rocka obogaćenog countryjem će doći na svoje, kao i svi ljubitelji dobre muzike bez obzira na afinitete.
Da li treba napominjati, da ovaj album pripada grupi izdanja iz prvog djela ove priče?!
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
