Ako je ikome u glazbenoj industriji karma bila nenaklonjena, onda je to njemu. S jedne strane, Terry Reid je cijelog života uživao neprikosnoveno poštovanje establišmenta, jer je svojim stavom i integritetom (danas nepoznata kategorija karaktera) stekao reputaciju pravog rock buntovnika, i to ne zbog buntovne lirike, niti izvikivanja parola, već zbog stila života i odluka koje je donosio.
Točnije rečeno, Terry Reid je bio prvi izbor Jimmyja Pagea kad je sastavljao ekipu kojoj je dao ime New Yardbirds, a koja je kasnije postala Led Zeppelin. Odbio je ponudu jer nije htio prekršiti danu riječ Ianu Andersonu (iz Jethro Tulla), kojemu je obećao da će mu otvarati koncerte. Štoviše, Terry Reid je još više zaslužan za uspjeh Led Zeppelina, jer je on predložio Jimmy Pageu da umjesto njega uzme mladog Roberta Planta, koji je tada pjevao u grupi Band of Joy.
Kao da to nije bilo dovoljno, Ritchie Blackmore ga je pozvao kad je Rod Evans napustio Deep Purple. No, Terry Reid je odbio jer je smatrao da je glazba koju je grupa tada radila “prazna” i neinteresantna.
Što se dogodilo nakon toga s Led Zeppelinom i Deep Purpleom, danas je dobro poznata povijest.
No, Terry Reid se nije previše obazirao, krenuo je dalje i umjesto da bude zvijezda, otvarao je koncerte The Rolling Stonesa, Jethro Tulla, Creama, Fleetwood Maca, … .
Njegova solo karijera također je bila uspješna u tadašnjim okvirima. Sam Ertegun ga je potpisao za Atlantic Records, lansirajući mu nekoliko albuma.
Ipak, početkom osamdesetih povlači se sa scene i radi kao session glazbenik.
No, na nagovor prijatelja ponovno se vraća kreativnom djelovanju i solo turnejama.
O ovom čovjeku moglo bi se pričati danima, a i tada ne bi bilo dovoljno.
Danas je, na primjer, relativno nepoznato da je na njegovu inicijativu i zalaganje (točnije, plaćanje odvjetnika) iz Brazila izveo, ili bolje rečeno, spasio od progona, dva glazbenika kojima se kao mladić divio: Gilberta Gila i Caetana Velosa.
Ne samo to, prebacio ih je u Ujedinjeno Kraljevstvo i smjestio kod sebe u svom stanu.
Ovakvih epizoda iz njegova života ima na desetke, i jednog dana, kad se snimi film o njemu, bit će to u stilu “vjerovali ili ne…”.
A koliki je status uživao u umjetničkim krugovima u Britaniji i Americi, najbolje govori izjava Arethe Franklin, koja je rekla:
“There are only three things happening in England: The Rolling Stones, The Beatles and Terry Reid.” (izvor: Wikipedia)
R.I.P.!
