Dio po dio povijesti polako, ali sigurno dobiva svoje konture, i vjerojatno će jednog dana od svega toga i ostati samo sjećanja kod rijetkih koji su imali tu sreću preživjeti do tih trenutaka, i prašinom pokrivena, koja će se evocirati tu i tamo, po potrebi, ili u većini slučajeva nikako, ili prevedeno, zaborav.
Teško je nekome od “djece cvijeća” prihvatiti da smisao njihovog života danas malo kome išta znači, a i sam način razmišljanja iz tog vremena je danas misaona imenica i prelazi u sfere znanstvene fantastike.
Jedan od kreatora takvog okruženja u prošlom stoljeću bila je i grupa Moody Blues, koja je svojim albumima, a potom i nastupima, oslikala cijelu epohu, i stekla nepodijeljene simpatije kritike i gotovo fanatično sljedbeništvo, koje je u nekim dijelovima Amerike preraslo u kult.
John Charles Lodge bio je dio tog “kolektiva” koji je mističnom maglom obavio crni vinil i dao mu dušu koja je razgaljivala milijune diljem svijeta.
Iako se grupi pridružio tek nakon osnutka, ali dovoljno rano da bude u njoj na onom “pravom” početku, odnosno na njenom usponu i lansiranju albuma “Days of Future Passed“, komotno se može reći da je bio jedan od stupova na kojima je počivao opus grupe. Jer bio je kompozitor i pisac nekih od najvećih hitova grupe (“Ride My See-Saw“, ‘Isn’t Life Strange’, “I’m Just a Singer (In a Rock and Roll Band)“,…), bio je vokal i svirao je bas.
Sudjelovao je na snimkama svih albuma grupe Moody Blues (osim, dakako, prvog “Go Now“), i s njome tko zna koliko puta obišao zemljaku kuglu.
Zbog svoje uloge je i kao član grupe ušao u Rock and Roll Hall of Fame.
Usporedno s karijerom u grupi, Lodge je radio i na solo projektima, koji doduše nisu imali poziciju koju je imala grupa, ali nisu ni prošli nezapaženo. Uostalom, kao i kod svih velikih grupa, članovi su izdavali solo albume kako bi liječili frustracije koje su imali zbog ograničenog djelovanja unutar strukture grupe.
Njegova iznenadna smrt jest udarac za glazbu koja je nekada carevala i danas još uvijek egzistira na rubovima medijskog interesa, ali isto tako, njegov odlazak u kontekstu vremena ne predstavlja ništa drugo do li onu vječnu rotaciju života, u kojoj ćemo se u nekom cikličkom ritmu jednog dana svi naći i sa sobom odnijeti sve ono za što smo živjeli.
Teško je očekivati da nakon nas dođu takva vremena kakva su obilježila naše živote, ali i to je dio povijesti, koja ipak katkad ne evoluira u nekom pravcu naprijed, već velikim koracima grabi natrag.
Dokle i koliko, to će neke druge generacije ocjenjivati.
Lodge i cijela generacija s njim su svoje napravili, zadužili ljudsku rasu s jednim trenutkom, jednom eksplozijom glazbene umjetnosti koja se vjerojatno nikad više neće dogoditi i jednostavno je nemjerljiva šteta da će i ona jednog dana biti samo udaljena, prašnjava točka u povijesti našeg roda.
The Moody Blues’ John Lodge, ‘Isn’t Life Strange’ (Live) from ‘The Royal Affair and After’
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
