Album “Planet Waves“ i turneja koja je uslijedila nakon njegovog lansiranja pokazali su da se Bob Dylan polako, ali sigurno, u potpunosti odljepljuje od zemaljskog i kreće u orbitu iznad stratosfere.
Arogantan, prepotentan, inteligentan, kreativan, talentiran i što još sve ne – jednostavno korača svojom stazom, ne pitajući nikoga za mišljenje; dapače, ne osvrće se ni na čije. Kritika ga ne zanima, publika ga ne zanima, koncerti su mu doživljaji u kojima jednostavno dirigira masom i usmjerava je u smjeru u kojem on hoće da ide u tom trenutku.
Karijera mu je bila na vrhuncu, ili bolje rečeno, na jednom od vrhunaca, jer je u životu stvorio opus koji bi mogao pokriti nekoliko karijera na globalnoj razini.
S takvim predispozicijama, Dylan kreće u novu avanturu.
Na samom početku, dok su kompozicije koje je namjeravao objaviti na albumu bile u kosturima, plan je bio da se album u cijelosti snimi s pratećim bendom, te je čak kontaktirao Mikea Bloomfielda. Nažalost, susret nije dobro prošao, jer je Dylan već u prvih nekoliko minuta susreta počeo nizati kompozicije, a Mike nije uspio pola “pokupiti”, što je Dylana razbjesnilo i “natjeralo” ga da se odluči da će sve kompozicije “ogoliti” na nivo akustične gitare.
Na kraju će ipak album biti negdje po sredini.
Bob Dylan – “Idiot Wind”
Pjesme koje je Dylan napisao u to vrijeme su bile odraz njegovog kraha braka sa Sarom, iako je sam Dylan to opovrgnuo nekoliko puta – za povijest ipak ostaje izjava Dylanova sina, koji je ustvrdio da mu roditelji “komuniciraju jedino preko pjesama”.
Kreativni proces je bio tipično dylanovski, što je značilo da je svima “išao na jetra”, a ne znati što želi i kako, postalo je pravilo. No, ekipa u studiju je bila vrhunska, te je na kraju sve skupa dovedeno kraju.
To je izjavio Dylan, i tako je mislila Columbia Records, pod čije se krilo vratio nakon izleta s Asylum Records, za koju je snimio posljednja dva albuma.
No, bio je to račun bez krčmara, u kojem čak ni Dylan nije bio taj “krčmar”, jer je par dana prije službenog lansiranja albuma sve zaustavio, ponovo se uvukao u studio i većinu materijala ponovo snimio, pa čak i nekoliko novih kompozicija.
Dakako, finalni izgled albuma malo je ličio na onaj prvi finalni.
Bob Dylan – “Tangled up in Blue”
Po izlasku, album “Blood on The Tracks” dobiva mješovite kritike, no publika ga je obožavala i dovela ga na prvo mjesto Billboarda i na #4. mjesto u UK.
Singlica izdana da promovira album, “Tangled Up in Blue“, stiže na #31. mjesto Billboarda.
Dakako, sve ostale EU zemlje su slijedile taj put, te se album samo u Americi prodao u 2 000 000 primjeraka.
Kako je to već dobar običaj u svijetu moderne glazbe, mnoge su negativne kritike s vremenom utihnule i prepustile mjesto onim pozitivnim. I to do te mjere da je album proglašen najvećim albumom Dylanove karijere do tog trenutka, a svoje mjesto ima u svim mogućim top-listama koje sastavljaju eminentni kritičari, online magazini, tiskana izdanja…
Uglavnom, ako je postojala tvrdnja da je “Planet Waves“ možda najveći od Dylana, album “Blood on The Tracks” je to opovrgnuo.
No, ni tu nije kraj tom nizu vrhova preko vrhova, jer nakon što je album “Blood on The Tracks” ispunio svoju medijsku zadaću, na horizontu se pojavilo monumentalno izdanje, “The Basement Tapes“, s kojim Dylan uz pomoć The Banda ispisuje još jedno blistavo poglavlje u svom kreativno prebogatom opusu.
Bob Dylan – “Blood on The Tracks” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
