“We knew the world would not be the same. A few people laughed, a few people cried. Most people were silent. I remembered the line from the Hindu scripture, the Bhagavad Gita… ‘Now I am become Death, the destroyer of worlds.’ I suppose we all thought that, one way or another.”
Postoje rečenice koje nadžive svoje autore. Ne zato što su lijepe ili retorički savršene, nego zato što u sebi nose trenutak u kojem se povijest prelama. Rečenice koje je dr. J. Robert Oppenheimer izgovorio prisjećajući se prvog testiranja atomske bombe, jedna je od njih. Izgovorene u tišini, desetljećima nakon eksplozije Trinity testa 16. srpnja 1945., nisu bile ni slavljenje ni klasično pokajanje.
Bile su spoznaja.
Linkin Park – “The Requiem / The Radiance / Burning In The Skies” / album: A Thousand Suns (2010)
Oppenheimer, fizičar i intelektualac duboko uronjen u filozofiju, književnost i istočnjačke tekstove, posegnuo je za stihom iz Bhagavad Gite kako bi imenovao ono što se dogodilo: trenutak u kojem je znanje prestalo biti neutralno, trenutak u kojem je ljudska vrsta ušla u novu eru – eru u kojoj je stekla moć da uništi samu sebe. I taj trenutak nikada nije napustio kolektivnu svijest. Ta spoznaja nije ostala zatvorena unutar znanstvenih krugova. Poput sjene, pratila je umjetnost desetljećima, osobito glazbu.
Jocelyn Pook – “Oppenheimer” / album: Deluge (1997)
On se tu ne pojavljuje kao povijesna osoba, nego kao simbol ljudske arogancije koja prijeti svima, bez iznimke. Postao je arhetip znanstvenika koji je stvorio nešto veće od sebe – i to nije samo priča o atomskoj bombi. To je priča o svakom čovjeku koji pokrene lanac događaja koji više ne može zaustaviti. U toj se perspektivi pojavljuje kao figura rastrgana između znanstvene ambicije i moralnog užasa – čovjek koji shvaća da je otvorio vrata koja se više ne mogu zatvoriti. Ton nije optužujući, ali nije ni ravnodušan – riječ je o kronici trenutka u kojem je povijest izgubila iluziju kontrole.
Ali čak i u tom kontekstu, ovaj citat ima epsku, tešku ljepotu. Nije ni čudo što je izdržao test vremena, pa i više od toga.
Nitin Sawhney – “Beyond Skin” / album: Beyond Skin (1999)
Poseban zaokret dolazi krajem 20. stoljeća, kada se njegov glas, autentičan i povijesni, počinje koristiti kao dokument vremena. Više nije jasno gdje prestaje umjetnost, a počinje svjedočanstvo. Tema nuklearnog oružja širi se na općenitije pitanje: što se događa kada tehnologija nadmaši ljudsku savjest? U tom trenutku on prestaje biti figura prošlosti i postaje ogledalo sadašnjosti.
U novijim interpretacijama njegova rečenica dobiva još šire značenje. Više se ne odnosi isključivo na fizičko uništenje, nego i na unutarnji raspad – emocionalni, društveni, duhovni. Smrt se više ne shvaća kao trenutni događaj, nego kao spor proces gubitka smisla. Oppenheimer se pretvara u metaforu svakog stvaratelja koji izgubi kontrolu nad vlastitim djelom.
Nedavni filmski prikaz dodatno je potvrdio njegov status arhetipa. U vremenu umjetne inteligencije, autonomnog oružja i ubrzanog tehnološkog razvoja, on se više ne doživljava samo kao “otac atomske bombe”, nego kao simbol znanstvenika suočenog s granicama vlastite odgovornosti.
Njegova dilema postaje naša dilema.
Linkin Park – “The Radiance” (zwieR.Z. Remix) / movie: Oppenheimer (2023)
Zato se glazba stalno vraća toj rečenici. Rock glazba, od svojih početaka, opsjednuta je rubovima – trenutkom prije pada, spoznajom da smo možda otišli predaleko. A njegove riječi savršeno utjelovljuju taj trenutak.
Danas, dok se ponovno govori o “Oppenheimerovim trenucima” u kontekstu novih tehnologija, njegova je sjena dulja nego ikad. I dok se alati mijenjaju, dilema ostaje ista. Glazba to pamti. I nastavlja svjedočiti.
The Bedlam Furnaces – “Requiem: I Am Become Death” / album: Fever Dream (2021)
Jer kada se svijet ponovno približi rubu, kada se zapitamo jesmo li izgubili mjeru, Oppenheimerove riječi još uvijek odzvanjaju – ne kao prijetnja, nego kao upozorenje koje nikada nismo do kraja shvatili.
“Now I am become Death, the destroyer of worlds.”
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.