Iako jedan od najpopularnijih bendova na svijetu, Free kreće prema svom kraju popraćen kaosom, drogama i alkoholom. I u toj magli obavijenoj svime što je moglo zamagliti um, događa se čudnovata stvar. Naime, kako se band raspao, Paul Kossoff je bio izgubljen, do te mjere da više nije funkcionirao. Njegov otac dolazi do Paul Rodgersa i moli ga da mu spasi sina, a može ga spasiti samo na jedan način, da ga povuče natrag u grupu i studio.
Paul ponovo okuplja bend, s Kossoffom, i ulaze u studio iz kojeg izlazi „Free At Last“, čudnovati album nastao iz nužde za pomoć drugu iz benda, ali i jedno od najmarkantnijih djela moderne muzike koje ima humanu pozadinu.
Mnogi su mu odricali vrijednost, i kad se posluša albuma, možda su bili (donekle!) u pravu (o tom drugom prilikom), ali ono što nisu vidjeli jest da je album „Free At Last“ album s ljudskim licem.
Po izlasku albuma grupa se jest raspala, ali je to dalo Kossoffu dovoljno vremena da se sabere i osnuje svoj vlastiti bend „Back Street Crawler“ (s kojim je Bad Company išao na turneje kasnije).
Bad Company – “Ready For Love”
Ne znajući kako i što dalje, Paul Rodgers i Simon Kirke, bubnjar benda, kreću u novu avanturu. Osnivaju Bad Company, koja odmah dobiva pridjev super grupa. (mimo uvriježenog uvjerenja da je ime Bad Company došlo od istoimenog filma Jeff Bridgesa, sam je Paul izjavio da je ime uzeo iz knjige o viktorijanskom moralu u kojoj je našao citat “beware of bad company”)
U biti to i jest bila, jer imati u postavi Paul Rodgersa, Simon Kirkea, Mick Ralphsa, koji je došao iz Mott The Hoople i naposljetku Boz Burrella iz King Crimsona, ne može nikako drugačije ni zvučati (o svakom od članova bi se mogla ispričati velika priča!).
Na samom početku, Rodgers i Kirke su se dogovorili da u grupu ne može doći nitko tko ima veze s alkoholom i drogama, jer još je bilo svježe sjećanje na grupu Free. Ta je politika u bendu ostala na snazi za cijelo vrijeme njena života.
Ono što je u biti bio najveći domet tek osnovanog benda jest potpisivanje ugovora za snimanje s diskografskom kućom Swan Song (u vlasništvu Led Zeppelina) i još veći dobitak, za managera su dobili Paul Granta, maga koji je zaslužan za proboj Led Zeppelina.
Bad Company – “Seagull”
Sve su se zvijezde posložile i Bad Company je ušao u studio. Album nazvan po imenu benda je izašao i doslovno eksplodirao na svim mogućim top listama diljem svijeta. Kako i ne bi kad je svaka, ali doslovno svaka kompozicija bila pretendent za prva mjesta singlica. Na albumu su se našli svi standardi grupe, od kojih je većina ušla u kategoriju evergrina.
Pa i sljedeća dva albuma, „Straight Shooter“ i „Run with the Pack“, iako neznatno ispod visina prvijenca, isto tako grupu dižu u nebesa. Do te mjere da su se prebacili na stadione i sve turneje koje su odrađivali u to vrijeme su se odvijale pred desetinama tisuća posjetitelja. Bili su godinama najvruća koncertna atrakcija na svijetu.
Interesantno je i jednostavno se mora napomenuti, u povijesnim okvirima ostaje pomalo nejasno, da najpopularnija grupa na svijetu, koja je redom punila stadione, nikad nije izdala album u živo. Prvi živi album je izdan dugo nakon što je prva inkarnacija na čelu s Paul Rodgersom prestala postojati. Koji su točno razlozi, nitko nije objasnio, bar ne s nekim smislenom objašnjenjem?
U naslovu ovog članka stoji da je grupa osnovana 1973. godine i postojala do 1982. godine, no, to je u biti samo „Paul Rodgers era“.
Nakon nje su postojale još dvije faze života grupe, tzv. „Brian Howe era“ i „Robert Hart era“. Iako nisu bile ni blizu visinama u kojima je obitavala originalna inkarnacija i u ovim se fazama znalo dogoditi da bend zabljesne i osvoji top liste, no, izričaj je bio u potpunosti odmaknut od onog originalnog, te u biti ako izuzmemo samo ime benda, govorimo o „nekim drugim bendovima“ istog imena.
Stoga, bez podcjenjivanja inkarnacija koje su došle nakon prvobitne, možda će se netko složiti, netko ne, ali Bad Company su Paul Rodgers, Boz Burrell, Simon Kirke i Mick Ralphs!
Bad Company – “Feel Like Makin’ Love”
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.