Johnny Winter lansira album “Nothin’ but the Blues!”
Putanje velikana bluesa prošlog stoljeća povremeno su se preklapale, da bi se potom udaljile, i u nekim trenucima ponovno približile. To osciliranje posebno se odnosi na umjetnike koji su sazrijevali usred blues boom-a sredinom šezdesetih, ali i na one koji su bili njegov temelj, idole iz kojih je taj pokret crpio inspiraciju.
Stoga album Johnnyja Wintera, “Nothin’ but the Blues”, treba promatrati upravo u tom kontekstu.
Muddy Waters je imao svojih zaokreta, ali oni su uvijek bili unutar bluesa kao žanra. Johnny Winter, s druge strane, od samih početaka u root/urban bluesu činio je korake prema blues-rocku, katkad čak i prema čistom rocku s blues primjesama, da bi se potom vraćao korak unatrag, tražeći nove početke.
Upravo to se dogodilo na ovom albumu.
Susret Watersa i Wintera bio je sve samo ne neobičan, što album i dokazuje. Waters je upravo snimio visoko cijenjeni album “Hard Again”, kojeg je producirao upravo Johnny Winter.
Bila je to neka vrsta razmjene, na snimanju Winterovog albuma sudjelovao je ne samo Waters, već i cijeli njegov bend.
Ako je itko sumnjao u smjer albuma, sve je postalo jasno nakon te informacije.
Johnny Winter – “Everybody’s Blues”
Na albumu se našla samo jedna obrada, naravno Watersova, dok su sve ostale pjesme bile Winterove autorske kompozicije.
Album je producirao Johnny Winter zajedno s Dickom Shurmanom. Očito se Winter želio što više približiti svojim izvorima, produkcija je sirova, bez ikakvih dotjerivanja, sve je snimljeno “uživo”, Winterova gitara bolno čista, a glas izrazito hrapav.
Sve je to pridonijelo da “Nothin’ but the Blues” postane jedan od Winterovih najkonzistentnijih albuma, projekt koji nosi patinu prošlosti, crticu arhaičnosti, ali i sublimiranu esenciju trenutka u kojem je nastao.
Album je po izlasku pobrao pohvale i zauzeo istaknuto mjesto u opusu ovog velikana. Kako i ne bi, kad je riječ o zbirci kratkih, intenzivnih kompozicija u kojima Winter do krajnjih granica istražuje svoje viđenje urbanog bluesa, demonstrirajući ono po čemu je bio i ostao jedinstvena pojava u tom miljeu.
A sve to potkrijepljeno velikom podrškom Muddyja Watersa.
Kad se dva velikana, iz različitih vremenskih razdoblja, a istog žanra, nađu na istom mjestu, rezultat ne može biti ništa drugo nego izvanredan.
Sam Winter je ne jednom izjavio da mu je vrijeme provedeno u studiju tijekom stvaranja ovog albuma bilo jedno od najsretnijih razdoblja u životu, kako umjetničkom, tako i osobnom.
A tražiti više od toga, pogotovo kada je riječ o velikanu poput njega, mislim da je suvišno.
Johnny Winter – “Nothin’ but the Blues” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
