Pink Floyd izdaje jedanaesti studijski album “The Wall”.
Bio bi to još jedan uspješni koncept album ove velike grupe, da ga sadržaj, njegovo značenje, priča, pa i sama muzika nisu izdigli iznad ostalog opusa. U biti, “The Wall” se tokom vremena profilirao kao rock opera sa svim atributima žanra.
Nakon trijumfalne turneje (ali ne u komercijalnom smislu!), ovo djelo je ovjekovječeno i na filmskom platnu. Isto tako, album sadrži hit singlicu “Another Brick in the Wall, Part 2”, koja biva prva nakon duuuugo vremena viđena kompozicija ovog sastava na top listama diljem svijeta.
Po samom izlasku “The Wall” je nagrađen hvalospjevima, te je u tim trenucima u sjenu pala drama koja se odvijala unutar same grupe. Roger Waters se nametnuo kao neprikosnoveni lider, dok je Gilmour s druge strane osporavao nametnuto liderstvo. Sukob između ove dvojice je kulminirao baš na ovom albumu, jer u biti, cijeli koncept i realizacija su manje više Watersovo djelo.
Daleko od toga da ostatak grupe nije sudjelovao, ali njihovi ulozi su bili minimalni, toliki, da je Waters pri kraju snimanja izbacio Wrighta iz grupe i ponovo ga primio natrag, ali kao plaćenog klavijaturistu, za turneju na kojoj se promovirao album.
Tako je došlo do apsurdne situacije, da je u biti, jedini koji je zaradio na turneji bio Wright, jer je bio na fiksnoj plači. Svi ostali su dobrano istresli džepove kako bi pokrili gubitke. A oni su prvenstveno došli s produkcijom koja je bila nešto što svijet do tada nije vidio. I sam broj koncerata (četiri) nije davao nadu u bilo kakvu uspješnu komercijalnu komponentu. No, sve se debelo isplatilo nakon toga i do dana današnjeg grupa i prvenstveno Roger Waters ubiru plodove ovog djela.
“The Wall” je veliki koncept album i na ovom mjestu je izlišno o njemu dublje govoriti, jer bi se priča otegla u beskraj.
Pink Floyd – “Another Brick in the Wall, Part 2”
Za ovu priliku samo par natuknica.
Roger Waters je po završetku “Animals’ turneje došao u studio sa dva projekta koja su bila u “draft” fazi. Jedan je bio budući “The Pros and Cons of Hitch Hiking” a drugi, “Bricks in the Wall”. Manager grupe, Steve O’Rurke i David Gilmour su glasali za “The Pros and Cons of Hitch Hiking“. Waters, Wright iMason su bili za “Bricks in the Wall”.
Pobijedila je “The Wall’ opcija. („The Pros and Cons of Hitch Hiking“ je kasnije izašao kao prvi solo album Roger Watersa).
I jedna malo slobodnija, ako ne i hrabra teza. Naime, nakon albuma “The Wall”, Pink Floyd izdaje album “The Final Cut”, koji u biti u neku ruku predstavlja nastavak albuma “The Wall”. Dakako, cijeli posao oko ovog albuma je odradio Waters, tako da se ovaj album komotno može svrstati u njegova solo ostvarenja. No, ono što je intrigantno, jest činjenica da se s ove vremenske distance i znajući sve oko obaju albuma, “The Wall” može promatrati kao uvod u “The Final Cut”. (opp.Z.G.). Ova konstatacija također proizlazi iz snage albuma i njegove težine kao djela.
Ovakvih i sličnih vezanih informacija ima na tone, te je deplasirano na ovom mjestu ići dalje.
Album je zabilježio posjete na svim svjetskim listama albuma, te se samo u Americi prodao u tiražu od 23 milijuna kopija, što ga čini trećim najprodavanijim albumom u Americi uopće!
O ostatku svijeta je izlišno govoriti.
Rolling Stone ga smješta na #87. mjesto na listi “The 500 Greatest Albums of All Time”.
Pink Floyd – “The Wall” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
