Koja je poveznica između njemačkog nacizma, indijskog sistema kasta i američkog rasizma. Naizgled, samo jedna, u svima obitava zlo i univerzalna nepravda. Nekih drugih poveznica i nema, bar ne na prvi pogled, jer rasizam počiva na različitosti rasa i nejednakom tretmanu, odnosno, izrabljivanju radi stjecanja profita, nacizam pak s druge strane nije poznavao rasizam u boji kože, jer su Židovi bili (većinom) bijeli, te je zlo počivalo na istrebljenju, dok je pak u Indiji već milenijima razrađen sistem kasta u kojem ona najniža, daliti (nedodirljivi, njih se ne smije dirati jer su kužni!), nemaju nikakva ljudska prava i to im se dokazuje svaki dan.
Da bi se hranila ta zla, te kancerogene tvorevine socijalne strukture, potrebna je hrana, a ona je samo jedna, nasilje, permanentno nasilje na svim nivoima društva. I tako dolazimo do oksimorona ljudskog bivstvovanja kao nekog razumnog bića, što je nasilje veće to je sistem stabilniji.
To nasilje nije neko površno, ovlaš ulično, bez dodira sa salonima gdje se kroji politika, ono je sponzorirano od vlasti, sustavno, duboko i nadasve naginje samo jednom cilju, dehumanizaciji uz odsustvo bilo kakve empatije s rigoroznim uvođenjem endogamije.
Sistem se “nivelira” tek kada je stupanj dehumanizacije dosegao najveću točku, kod crnih stanovnika Amerike u obliku beskonačne eksploatacije robovskog rada, ali i posjedovanja tijela, kod nacista, u logorima smrti, kad su svi zatočenici bili ošišani na golo, obučeni u zatvorske dronjke i tretirani kao stvari, koje eto, slučajno dišu i zamislite, koje treba hraniti i koje dakako, treba “potamaniti” i naposljetku u Indiji, kad se daliti recimo prisiljavaju da svakodnevno čiste fekalije otvorenih zahoda na javnim prostorima, ali golim rukama, ne rijetko uronjeni u fekalije, kako bi ih se do kraja ponizilo i smjestilo ondje gdje im je mjesto.
Koji su status uživali i još uvijek uživaju daliti vidi se i po “povlastici” da im je bilo dozvoljeno i još uvijek jest, da se prije urona u fekalije mogu zaštititi samo s uljem, ali pri tom ne smiju dodirivati ništa oko sebe (ulje nanosi drugi dalit). Akt poniženja je išao toliko daleko da su ih prisiljavali da za struk vežu metle, jer se smatralo da i njihove sjene zagađuju prostor.
Ni Amerika nije zaostajala, crno se dijete recimo nije moglo okupati u bazenu u kojem su bili bijelci i ne samo to, ako bi se i “okupalo”, svi bi bijelci morali izaći van bazena. I kao obrnuti pandan uranjanju dalita u fekalije, taj isti dječak nije smio dodirnuti vodu u bazenu, plutao je na madracu!, jer se u protivnom morao isprazniti cijeli bazen koji je on zagadio svojim dodirom.
Nijemci su dakako primjenjivali iste i daleko gore metode, jer im je poniženje i nasilje do totalne dehumanizacije bio samo korak do cilja, do konačnog rješenja, istrebljenja cijele nacije.
Nije tajna da su Nijemci u pripremi za “konačno rješenje” dobro proučili američki sistem u kojem je živio rasizam, i većinom ga i primijenili, odajući priznanje zlu preko Atlantika i diveći se maštovitosti načina na koje su provodili poniženja. (zato je u filmu simptomatična scena, kad cijele bijele porodice borave na otvorenom, na pikniku i kao dio ugođaja, vješa se crnac. Čak se u nekom finalu radi zajednička fotografija svih sa smiješkom i u pozadini se klati već mrtvo tijelo obješenog čovjeka!).
Dakako, Nijemci su išli korak dalje, za razliku od Amerikanaca, kojima je profit ipak bio na prvom mjestu, njima je cilj bio istrebljenje jednog naroda.
Dakle, pitanje iz uvoda, i odgovor na njega, jesu KASTE. Jer one su te koje sve omeđuju. Bilo da ih nazivamo rasizam ili nacizam ili pravim imenom, kaste su nositelji sveg zla koje je pogađalo i pogađa ljudski rod. I što je porazno, sistem se održao do današnjih dana, prikriven slatkim oblatnama, ali ništa manje neljudski i nehuman.
I to je lekcija o kojoj se ne priča, o njoj se ne uči u školama, nema je u medijima, nema je nigdje gdje svakodnevni život obitava u bilo kojem obliku. Kaste su jednostavno lekcija koja se ne smije naučiti kako bi opstale.
I to je Isabel Wilkerson dokazala svojom knjigom, koja je po izlasku 2022. godine zasjela na prvo mjesto najprodavanijih u Americi i na toj listi ostala 58 tjedana. Po toj je knjizi snimljen film ”Origin‘ (Kasta: Priča o razdoru)’ koji na stravičan, ali jednostavan način približava pojmove koji su toliko strani normalnom ljudskom biću da se na trenutak zapitate, je li to moguće?
Pa kaste u Indiji su stvarnost, rasizam u Americi je bio stvarnost, nacizam u Njemačkoj je bio stvarnost, holokaust je stvarnost, daliti su stvarnost, sve je to obilježilo veliki dio povijesti ljudskog roda koji se baš radi toga teško može nazvati ljudskim.
Sam film je snimljen veoma inventivno, moglo bi se reći, tarantinovskim pristupom lomljenja radnje, skače u prošlost i natrag, s interesantnom kamerom koja nam sugerira svu turobnost teme koju obrađuje i dakako, s muzičkom podlogom koja sve skupa podupire.
U fokusu je Pulitzerov laureat, novinarka koja se ne zadovoljava s pitanjem nego traži odgovor i njezin konačni odgovor je i pitanje s početka ovog teksta. S te strane film je izuzetno dobro i skladno napravljen, iako je na početku, dok se ne “uđe” u film, pomalo zbunjujuće skakanje radnje filma po vremenskoj crti.
Pogledati film koji traje skoro 3 sata dva puta u dva dana jest zahtjevno sa strane svakodnevnog života, ali jednostavno smo dužni posvetiti bar to vrijeme da bi shvatili gabarite zla i državnih struktura koje su ga nosile ili ga nose, i nemojmo se zavaravati, one nisu mrtve, žive među nama samo ih zovemo drugačijim imenima.
Još nekako mogu razumjeti da je knjiga ‘Origin‘ prošla nezapaženo u našoj zemlji, jer kultura čitanja je u nas odavno povijest, ali i da je film koji je snimljen po knjizi, koji je btw, odličan, prošao nezapaženo i može ga se pronaći rijetko i samo na streaming servisima i gle, u popodnevnim satima, to je jednostavno nedopustivo.
Ovaj film (i knjiga) moraju biti obavezno štivo u školama, moraju biti predočeni mladim generacijama koje su već dobro zastranile u povijesnu reviziju, od kojih neke, slave zlo!
Ovaj film se jednostavno mora pogledati, mora ga se vidjeti, doživjeti svatko tko za sebe misli da je ljudsko biće koje posjeduje minimum empatije i osjećaja pripadnosti civilizaciji koja nasilje tretira samo na jedan način, ne kao hranu, nego kao zlo.
P.S. – teorija nije savršena, pati od manjkavosti o kojima bi se dalo, ali i kao demokracija, koja je daleko od savršenog uređenja, ali to je jedino što imamo
P.S. II – ovo je daleko najgori filmski trailer kojeg sam vidio u životu, clip promašuje osnovnu temu filma u potpunosti i zahvaća samo njenu periferiju.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.