Neil Diamond je već bio institucija, sa sedam studijskih albuma iza sebe, mahom visoko/odlično ocijenjenih i s veoma velikom tiražom, sa živim albumom koji je proglašen za jedan od naj…, malo je toga trebao dokazati, ako išta.
Ipak, u diskografiji mu je nedostajao veliki konceptualni album, jer ne zaboravimo, to je bilo vrijeme (velikih) konceptualnih albuma i nije bilo umjetnika ni grupe koja se nije okušala na tom području.
Šansa mu se ukazala kad mu je ponuđeno da snimi muziku za ekranizaciju romana ‘Jonathan Livingston Seagull’, američkog pisca Richarda Bacha.
S kojim je žarom prionuo poslu svjedoči i činjenica da je Neil i pored permanentne pažnje svih mogućih medija u svako doba dana, jednostavno nestao iz javnog života i ne samo to, izolirao se u toj mjeri da ni njegov manager nije imao pojma gdje se nalazi i što radi. (dobro, ovo više liči na marketinški trik!)
Album izlazi i ispočetka izaziva nevjericu, jer bilo je očito da svi oni koji su čekali Neila Diamonda i njegove prekrasne balade, neće dobiti ono što su očekivali. Štoviše, album je većinom instrumentalan, sa samo tri kompozicije na kojima pjeva Neil.
S time se sam album izdvojio iz opusa ovog umjetnika, jer ne zaboravimo, Neilov status je ležao prvenstveno na čarobnoj simbiozi njegovog vokala, veoma smislene lirike i prekrasnih melodija.
Neil Diamond – “The Odyssey” // Be / Lonely Looking Sky / Dear Father
Veoma brzo se uvidjelo da je Neil ne samo pogodio s ovim albumom već još nešto daleko dugoročnije. Naime, veliki dio njegovih koncerata u daljnjem tijeku karijere sadržavat će suitu “Jonathan Livingston Seagull”, kao jednu od osovina oko koje se okretala živa izvedba ovog umjetnika.
Razlog je veoma očit, Neil Diamond je savršeno uhvatio filozofski ton izvorne knjige.
A da je bio apsolutno u pravu svjedoče i brojke i još jedna neobičnost, dakako, u korist albuma. Naime, album jest bio komercijalno uspješan, kao i film za koji je napisan. Ali, ovo je presedan u povijesti modernih medija, jer album je zaradio 12 milijuna dolara, a film jedan, drugim riječima, album je dvanaest puta premašio zaradu filma za koji je pisan.
Samo to dovoljno govori, a da se ne napominje da je dobio duplu platinastu nagradu, da je 1974. osvojio Grammyja za najbolju originalnu glazbu napisanu za film i naposljetku, ono ultimativno, ostao je živjeti među sljedbenicima do današnjih dana.
A kako i ne bi kad je Neil uspio nešto što od njega nitko nije očekivao. Pored (orkestralnih) instrumenata kreirao je jedinstveni hibrid orkestralnog popa i duhovne glazbe, koji je idealno legao na Neilov karakteristični vokal.
Album “Jonathan Livingston Seagull” je daleko od tipičnog Neilovog albuma. Neil se nikada više nije vratio, ni pokušao mu parirati nekim potencijalnim nasljednikom. Očito je da su baterije koje su napunjene inspiracijom koja je tekla kako bi se album mogao materijalizirati, iscrpljene ili se pak Neil nije htio previše “igrati”, te se vratio svom karakterističnom izričaju i dakako, sigurnim plasmanima na top listama.
Neil Diamond – “Jonathan Livingston Seagull” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
