Premda ju je Andy Warhol nasilno ugurao u Velvet Underground, pa je i prvijenac nosio njeno ime u naslovu, Nico je bila sve samo ne ljepuškasta muza, što je dokazala u godinama koje su uslijedile.
Kad je njezina uloga u bendu, ali i u “Tvornici“, bila iscrpljena, ne prekidajući veze, umjetničke, ali i osobne, napušta “komunu” i posvećuje se solo radu. Lansira albume koji su daleko od danas povijesnog “Velvet Underground & Nico“, te sa strpljenjem gradi solo karijeru.
Nije imala veliku armiju sljedbenika, ali je uvijek mogla računati na pun manji prostor koji joj je, pored koliko-toliko profitabilnih koncerata, osiguravao i tiraže s kojima je uspijevala ishoditi sljedeći album.
Prvi albumi, pa i treći, “Desertshore“, koji je izdala u prosincu 1970. godine, u pravilu po izlasku dobivaju mlake, do nikakve kritike i prolaze poprilično nezapaženo, da bi nakon nekog vremena počeli “dobivati na cijeni”.
Stoga ni neka vrsta kulta koja se isplela oko ove umjetnice nije neočekivana.
Album “Desertshore” je imao čudnu kreativnu putanju. Nastao je kao nadogradnja EP-a, danas poznatog kao “Desertshore (Original Conception)“, a producirali su ga dva vrhunska majstora: kolega iz Velvet Undergrounda, John Cale, i jedan od najpoznatijih producenata današnjice, Joe Boyd.
Nico – “Desertshore (Original Conception)”
Sam pogled na godinu izlaska (1970.) puno toga govori, ali isto tako malo i kaže ako se ne sagleda u širem kontekstu, jer oslanjajući se na prethodnike, album “Desertshore” nosi neke nove vjetrove spakovane u avangardnu ambalažu. Nalazeći se u fuziji gotičkog folka, avangarde i europskih klasičnih tradicija, Nico izlaže svoju intimu kao nitko do tada, barem ne u ovakvom obliku, i time u neku ruku postavlja temelje za žanrove koji će tek doći za koju godinu i preplaviti kako mainstream, tako i underground scenu.
Je li Nico bila proročica koja je svojim radom osvijetlila put mnogima?
Sigurno da, i ne manje važno, bila je ikona jedne ere u kojoj je carovala glazba kao način života i sredstvo izričaja koje je otvaralo sva moguća vrata. Njezinim se utjecajem danas hvale mnogi, od Bauhausa, preko Björk do Kate Bush.
Kurioziteta radi, na albumu se nalazi kompozicija “Janitor of Lunacy“, koju je Nico napisala kao posvetu Brienu Jonesu, osnivaču Rolling Stonesa, s kojim je prijateljevala i koji je preminuo godinu prije izlaska albuma.
Pa i Morrissey nije ostao imun na ovaj album. Obrađuje kompoziciju “All That Is My Own” i lansira je na svojoj kompilaciji “Under the Influence“.
Nico – “Janitor of lunacy”
Naslovnica albuma je na svoj način pomalo neobična. Naime, prikazuje kadrove iz filma “The Inner Scar” Philippea Garrela, u kojem su glumili Nico, Garrel i njezin sin Ari Boulogne. No, uloga nije bila presudna za ovu poveznicu, već i činjenica da je u soundtracku filma uvršteno nekoliko kompozicija s albuma “Desertshore“.
I jedna još bizarnija: naime, pioniri industriala, Throbbing Gristle, uzimajući cijeli album, pokušavaju kreirati njegov “remake”. No, nisu bili zadovoljni napravljenim, te nastavljaju rad, ali ni tada ne finaliziraju djelo, jer Peter Christopherson umire, ostavljajući u tom trenutku jedinog suradnika, Dannyja Hydea, samog s materijalom. Ovaj nesebično kontaktira sve bivše članove grupe i daje im kompletan snimljeni materijal, da bi ga oni konačno dovršili i uz pomoć gostujućih umjetnika i izdali pod imenom “Desertshore/The Final Report“.
Kritika se albumu “Desertshore” vraća u nekim redovitim intervalima, dokazujući time njegovu proročansku vrijednost, tako da danas kotira vrlo visoko, kako na listama Rolling Stone magazina, tako i na stranicama izdanja avangardne provenijencije, koje mu nerijetko daju čistu peticu.
Nico jest bila produkt vremena; danas vjerojatno ne bi stigla dalje od praga zgrade u kojoj se nalazi studio, ali zato danas imamo ono što imamo. A onda, za najveće demokratizacije glazbe u povijesti ljudskog roda, imali smo cijele armije umjetnika s ogromnim spektrom izričaja u kojem se Nico idealno uklopila.
Nico – “Desertshore” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
