U povijesti glazbe prošlog stoljeća postojale su ženske osobe koje su bile dio timova koji su stvarali, kreirali.. . O njima je puno toga ovisilo, danas možda i nepriznato, pa i nepoznato, ali u trenutku nastanka itekako vidljivo.
Patty Boyd jest bila ljepotica, po svim standardima. Slomila je srce Georgea Harrisona i postala njegova supruga. Istovremeno, najbolji prijatelj njezinog supruga, Eric Clapton, je bio beznadežno zaljubljen u nju. “Layla” je pjesma o neuzvraćenoj ljubavi, pa i cijeli album “Layla and Other Assorted Songs”, je nastao na ljubavnoj patnji Erica Claptona prema Patty Boyd. (kasnije su se vjenčali, ali brak nije bio dugog vijeka!).
S druge pak strane, Marianne Faithfull jest bila muza, neprikosnovene ljepote, bila je i pjevačica, Stonesi joj pišu prvi veliki svjetski hit, a kako je bila u vezama s članovima, biva uvučena i u kreativni proces, ali ne samo kao muza. Njen doprinos je kulminirao sudjelovanjem u nastajanju jedne od najvećih pjesama koje su Stonesi ikada kreirali, “Wild Horses”. (Čak je dobila i službene kredite kao koautorica!)
I naposljetku još jedna prekrasna plavojka kojoj boja kose i ljepota nisu bili aduti kojima je mahala, već koje je upotrebljavala kako bi drugi talenti i afiniteti isplivali na površinu.
Bila je to Christa Päffgen, ili popularno znana kao Nico!
The Velvet Underground – “Femme Fatale”
Nico je bila sve što je bila Patty, što je bila Marianne, ali i još, još daleko više. Iako je i Marianne kasnije ostvarila impresivnu solo karijeru, ipak se teško može mjeriti s gabaritima koje je Nico omeđila svojim radom, od najranijih dana, kad je debitirala kao model na modnim revijama.
S revijama počinje jedan život pun velikih obrata i život koji će je naposljetku odvesti u besmrtnost, jer danas, na spomen imena Nico, ne sjećamo se redatelja Nico Papatakisa, od koga je uzela nadimak, ne sjećamo se nikoga iole sličnog imena, već samo nje, Nico, muze, kompozitorice, pjesnikinje, vokalne solistice, dizajnerice, modela, redateljice i svega ostalog.
Opisati jedan takav život u par rečenica znači oskvrnaviti svaku fazu života koju je prolazila i u kojoj je stvarala i u njoj postigla vrhunac, ali ipak, neke se stvari moraju podvući… , ma koliko ne odražavale puno stanje i veličinu gabarita koje su nosile.
Nico je počela kao model, u poratnoj Njemačkoj. Svatko je tražio izlaz za sebe, iz siromaštva i bijede koja je vladala zemljom u tom trenutku. Kako ju je priroda obdarila ljepotom, prvi se korak sam nametnuo. I nije trebalo dugo, na jednoj od audicija otkriva je fotograf Herbert Tobias i daje joj nadimak Nico (po redatelju s kojim je bio u vezi, Nico Papatakis). S tek navršenih šesnaest godina seli u Pariz i biva odmah angažirana od svih mogućih modnih magazina, uključujući i najprestižniji Vogue.
Nepunih godinu kasnije potpisuje ekskluzivni ugovor s Coco Chanel, kad u svrhu promocije prelazi preko Velike Bare. Ubrzo raskida taj ugovor, jer nije bio ono što je tražila i okreče se glumi. U tom periodu savladava glavne jezike, te prije punoljetnosti tečno govori engleski, španjolski i francuski jezik, dakako, uz materinji njemački.
Počinje dobivati manje uloge u filmovima i istovremeno pohađa školu glume i dikcije. U tom periodu zapaža je veliki Federico Fellini i daje joj manju ulogu u klasiku “La Dolce Vita”.
Bio je to početak jedne filmske karijere, koja je mogla postati velika, da Nico nije bila, … , Nico.
Nico – “I’m Not Sayin'”
Iz tog vremena datira i jedna po kojoj život piše priče. Naime, u New Yorku upoznaje redatelja Nicoa Papatakisa, po kojem je dobila nadimak. Pored manje uloge u njegovom filmu, par se zbližava, te godinama žive u zajednici. I ne samo to, Nico (Papatakis) je preusmjerava s glume na pjevanje, jer je vidio u njoj veliki talent.
Veoma brzo se pronio glas, dakako, ponovo je izgled puno pomogao, jer Nico je već bila u zagrljaju Briana Jonesa, s kojima je snimila svoju prvu singlicu “I’m Not Sayin'”. (u studiju je bio i Jimmi Page!)
Snimanje eksperimentalnog filma s Andyjem Warholom i Paulom Morrisseyjem odvelo je na nova područja i što je najbitnije, u njen se život pojavio Andy, koji će joj determinirati veliki dio karijere nakon upoznavanja.
Kako se mladi Velvet Underground već profilirao i postao dio ‘Tvornice’, Andy ih je prihvatio kao menadžer, producent i dizajner (omota albuma!). Na njegovo inzistiranje Nico biva uvedena u bend. Iako su članovi bili protiv, Andy je bio uporan i na kraju u studiju nastaje album “Velvet Underground and Nico”, što dovoljno govori o njenom statusu. Uostalom, na albumu je otpjevala glavni vokal u tri pjesme.
Nico – “Chelsea Girls”
Za vrijeme boravka u grupi Velvet Underground počinje rad na solo albumu. Kako je prijateljevala s Bobom Dylanom, on joj daje svoju pjesmu. Uzima još par obrada i nekoliko autorskih pjesama te sve skupa pakira u album prvijenac “Chelsea Girl”, na kojem je sudjelovala de facto cijela postava Velvet Undergrounda.
Bio je to početak plodnog razvoja ove umjetnice, jer je do smrti lansirala sedam studijskih albuma koji se danas smatraju izuzetnim umjetničkim djelima. Sam pogled na imena koja su uz nju kreirala te albume daje dovoljno prostora da joj se priznaju iznimni glazbeni dosezi i time osigura posebno mjesto u kreativnoj umjetnosti prošlog stoljeća.
Istaknuto mjesto u tom opusu zauzima njezin drugi album “The Marble Index”, kao ‘breaking point’ na kojem se Nico potpuno odrekla pop zvuka svog debitantskog albuma i stvorila remek-djelo mračne avangarde koje i danas zvuči kao da je nedavno kreirano.
I s ostalim albumima slijedi sličnu logiku, na nekima čak kombinira melodiju u avangardnom okruženju.
Teško je za nekog sa strane prihvatiti da ljepušasta djevojčica, muza, model, koja ima izuzetan vokal, ima i taj talent u kreiranju kompozicija koje su sve samo ne standardne. Za razliku od Marianne Faithfull, koja joj je statusno najbliža, Nico uz obilatu pomoć Johna Calea, ali i ostalih suradnika, kreira glazbu koja se odmiče od uhodanih shema žanra, nikada ne radeći kompromise s kojima bi ugrozila umjetnički integritet.
Malo je takvih u svijetu umjetnosti, a o ženama tog statusa broj stane na prste jedne ruke.
Nico – “Facing the wind”
Kad je te 1988. na Ibizi nesretno pala s bicikla i ozlijedila glavu, upala je u komu iz koje se nije probudila. Teško je reći je li je bila na vrhuncu kreativnog opusa, je li taj vrhunac bio iza nje ili pak čekao ispred, jer slušajući njene albume i danas teško se oteti dojmu bezvremenskog pečata koji ih krasi i time ih neminovno, htjeli mi to ili ne, svidjelo nam se ili ne, svrstavamo u klasike, ne samo žanra.
I da se ponovim, opus umjetnice Nico i sama biografija je toliko bogata, da samo par rečenica o svakom segmentu života ove umjetnice jednostavno spada u red uvrede, ali, …
U tom kontekstu može se naći i znano, ali rijetko spomenuto, da su Jim Morrison i Nico imali zajedničkih trenutaka. Kako je par svoju vezu držao u strogoj tajnosti, danas ima malo tragova o njoj. Zna se samo to da je Morrison bio taj koji ju je nagovorio da počne pisati autorske materijale.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
