Ry Cooder je danas institucija. Čovjek čije se ime veže za toliko toga da danas, retrospektivno gledajući, ostaje pomalo nejasno kako je sve uspio, kad se zna da dan ima samo 24 sata.
No, i Ry je trebao odnekud početi – i počeo je, i to kako!
Debitantski album jednostavno je nazvo po sebi, a u njemu donio sve što će ovaj velikan raditi cijelog života. I to ne u smislu žanrova koje pokriva (a njih ima, oho-ho), već u eklektičkom pristupu svemu što kao zvuk ili nota uđe u njegovo uho.
Već je na ovom prvom albumu “zaradio” titlu gitariste bez ega, a oni koji poznaju glazbu tog doba vrlo dobro znaju o čemu se radi.
Na albumu se nalazi šest covera, koji u njegovoj izvedbi i nisu coveri, te uz njih šest originalnih kompozicija za koje se teško može reći da ne pripadaju u istu kategoriju kao i obrade.
Ukratko, Ry se iz prve pokazao kao zreo kompozitor koji jednostavno zna što želi i zna kako, te uz to kao vrhunski gitarist, koji je slide uveo na velika vrata u mederni izričaj.
Ry Cooder – “Alimony”
Drugim riječima, prvi album “Ry Cooder” je bio veliki uvod u veliki opus i, dakako, uvod u ogroman broj kolaboracija. Samo nabrajanje imena je besmisleno, jer je lista doslovno predugačka. A kad se na sve doda i Buena Vista Social Club projekt, ….
Iako album i nije baš bio primijećen po samom izlasku – jer, pogledamo li godinu izlaska i potom prevladavajuće trendove u modernoj glazbi, vrlo je lako zaključiti da je album bio kontra struja, kontra svega što je u tom trenutku zauzimalo top liste i time pažnju, kako kritike tako i auditorija.
Ono što se onda i nije baš vidjelo jest posvećenost autora proučavanju i eksploataciji korijena američke muzike, i to neselektivno: od bluesa, gospela, cajuna, R&B-a, folka, meksičkih i karipskih ritmova, pa čak i holivudskih filmova iz tridesetih godina koji su obilovali big band glazbom različitih provenijencija.
Dakako, sve je to Ry provlačio kroz svoj filter, ili, bolje rečeno, viziju koju je projicirao u glavi i ostvario u studiju.
Umjesto da govorimo posebno o kompozicijama, kao primjer samo instrumental “Dark Is the Night”, koji, iako bez lirike, opisuje album i njegov sadržaj svojim pristupom bluesom obojene havajske i country (slide) glazbe.
Ry Cooder – “Dark Is the Night”
I kao posljednje, ali ne manje važno, Ry je za mix pultom angažirao Lennyja Waronkera, koji je stvorio savršen zvuk koji korespondira sa slikama koje je Ry zamislio. Pomalo čudno za ono vrijeme, album odiše namjerno podcrtanom atmosferom koja donosi topao zvuk, koji, iako suvremeno produciran, daje boju studija iz tridesetih godina. Čudan spoj modernog i arhaičnog.
Ovo definitivno nije laki album, niti je to ikada imao namjeru postati. Čak je i težak za slušanje, jer zbog konstantne promjene žanrova i raspoloženja zahtijeva pažnju i posvećenost.
Je li remek-djelo?
Teško, ali da jest velik, to zasigurno.
Ry Cooder – “Ry Cooder” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
