Putanja nastanka i života albuma “Bat Out of Hell” teško da može opisno stati u najdeblju knjigu i pri tome ne izazvati nevjericu, ne samo kod poznavatelja glazbe.
Embrion ovog albuma nalazi se daleko od njegovog miljea, naime, u mjuziklu “Neverland”, koji je bio neka vrsta futurističke rock verzije ‘Priče o Peteru Panu’. Mjuzikl je napisao Jim Steinman 1974. godine. Mjuzikl je preživio premijeru, te je ekipa koja ga je izvodila krenula na turneju.
Kao član grupe bio je i Meat Loaf.
Tijekom izvođenja mjuzikla, Jim i Meat Loaf su u razgovorima došli do sličnih premisa kad je o nekoliko kompozicija riječ, točnije “Bat Out of Hell”, “Heaven Can Wait” i “The Formation of the Pack”, koje su sa svojom izuzetnom dinamikom i sadržajem odskočile od cjelokupnog repertoara mjuzikla.
Steinman se prihvatio posla i te tri kompozicije razvio kao dio seta od sedam pjesama, koji se sam nametnuo u formi albuma.
Priča počinje poprimati ozbiljnije konture kad u nju ulazi Todd Rundgren, koji je na početku bio uvjeren da se radi o nekoj parodiji mjuzikla iz kojeg je sve nastalo. No, vrlo brzo je promijenio mišljenje, ali ni tada ne ono pravo, jer je osjetio da se radi o oponašanju Brucea Springsteena. Taj je dojam bio pojačan i činjenicom da su dva člana E-Street Banda bila na snimanju, Roy Bittan na klavijaturama i Max Weinberg na bubnjevima.
Kliker mu se upalio veoma brzo!
Meat Loaf – “Bat Out of Hell”
Snimalo se do besvijesti. Meat Loaf i Steinman na jednoj strani sa svojim idejama i vizijama, Todd Rundgren na drugoj, s ponekad sličnim i istim, a katkad i sasvim suprotnim, i naposljetku cijela armija glazbenika koja je sudjelovala u kreaciji u studiju, dovela je do toga da je album poprimio epske gabarite (teško za opisati bez slušanja). Album je donio grandioznu produkciju na tragu Phila Spectora (“wall of sound”), te koktel ranog rock’n’rolla, popa, glam rocka, broadwayskog mjuzikla i, naposljetku, zahvaljujući prvenstveno Toddu, ozbiljne tragove simfonijskog rocka.
Ili, još jednostavnije, bila je to rapsodija zvuka, opera sa srcem mjuzikla u rock tijelu.
I kad je nakon nekoliko mjeseci album napokon snimljen, počinje jedno dugo, danas teško razumljivo putovanje.
Početak bizarnosti vezanih za izdavanje albuma počinje u trenutku kad Rundgren otkriva da ugovor s RCA-om, za kojeg se mislilo da će izdati album, ne postoji. Tada u priču ulazi menadžer Boba Dylana, Albert Grossman, koji je ponudio izdavanje na svojoj etiketi Bearsville Records, ali, trebalo je i to financirati. Todd, poznat po tome da svaki projekt dovede do kraja “no matter what”, de facto sam financira album.
I epsko putovanje odbijanja izdavanja albuma počinje. Prvi na (famoznoj) listi je bio Warner Bros, koji ga je kategorički odbio kao “komad smeća”. (Nabrojiti sve kompanije koje su ga odbile bi iziskivalo malo više prostora, stoga nekom drugom prilikom.)
Meat Loaf – “You Took the Words Right Out of My Mouth (Hot Summer Night)”
Dakle, nakon obilaska bezbrojnih kompanija s istim rezultatom (tada je skovana i uzrečica, da su neke kompanije bile osnovane samo zato da bi odbile izdavanje ovog albuma!), album se nekako provlači kod diskografske kuće Cleveland International, odnosno njene podetikete Epic Records. (S velikom napomenom, da su svi redom u Epic Recordsu mrzili, ali doslovno mrzili ovaj album, ali su ga morali izdati po direktivi!).
I album napokon izlazi i ne pobuđuje neku posebnu pažnju. Kritika je bila mlaka, rijetko pozitivna, često negativna, u većini jedva prolazna. Publika, u nedostatku smišljene promocije, nije pohrlila u prodavaonice ploča, i sve je mirisalo na klasičnu priču danas anonimnih albuma koji to nisu zaslužili.
No, kako je Epic ipak bio izdavač s ugledom i imenom, i širokom distribucijom diljem svijeta, prvi glasovi o albumu počeli su se javljati iz Australije i Novog Zelanda, što se pak reflektiralo na prepoznavanje albuma u Ujedinjenom Kraljevstvu.
I tu zapravo počinje prava priča, jer vijesti koje su stizale u Englesku dovele su naslovnu pjesmu, bolje rečeno video, u jednu od najuglednijih glazbenih emisija, The Old Grey Whistle Test. Po ponovljenom emitiranju, odaziv publike bio je toliko dobar da je redakcija emisije odlučila pozvati bend u studio, prilikom čega su uživo izveli “Paradise by the Dashboard Light”.
Bio je to trenutak kad je album “Bat Out of Hell” postao neka vrsta fenomena u Engleskoj. Postao je jedinstveni primjer albuma koji nije imao nikakvu radio podršku, imao je status autsajdera i potrošene robe, bio je album kojeg su sve diskografske kuće mrzile i jedna ga je jedva izdala, a postao je ‘must-have’ album na Otoku!
Meat Loaf – “Two Out of Three Ain’t Bad”
Nije trebalo dugo da se taj status prelije na najveće tržište na svijetu, te počinje ona trijumfalna faza života ovog albuma, koji se do današnjih dana prodao u preko 43 milijuna primjeraka, ili brojkom još impresivnije: 43 000 000 primjeraka. Time postaje jedan od najprodavanijih albuma svih vremena.
Samo je u Americi od strane RIAA-e certificiran platinastom tiražom, i to četrnaest puta. U Australiji je certificiran 26 puta, a do lipnja 2019. godine album je proveo 522 tjedna na UK Albums Chart, što je četvrti najduži boravak studijskog albuma na toj listi. Rolling Stone magazin ga je rangirao na 343. mjesto svoje liste 500 najboljih albuma svih vremena.
I za ne vjerovati, album se prodaje do današnjih dana u nekoj stopi od desetak tisuća godišnje!
I sad dolazi završni, simbolički dio ove čudesne priče. Nastao iz mjuzikla, album “Bat Out of Hell” biva pretočen ponovno u mjuzikl. U režiji Jaya Scheiba, premijerno je izveden 2017. godine, da bi godinu kasnije prešao Veliku Baru i “odradio” turneju po sjevernoameričkom kontinentu.
Iako je bilo teško ponoviti uspjeh originala, tandem Jim Steinman i Meat Loaf izdaju još dva nastavka: “Bat Out of Hell II: Back into Hell” 1993. godine i “Bat Out of Hell III: The Monster Is Loose” 2006. godine.
Meat Loaf – “Bat Out of Hell” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
