Negdje u vrijeme nastanka teškometalne trilogije matične grupe King Crimson (LTIA, SABB & „Red“), Robert Fripp privodi nekom kraju razvoj svog izuma “Frippertronics”.
Na drugu pak stranu, Brian Eno u svom studiju finalizira tehniku „loopa“, odnosno tehniku „tape delay“, poznatu pod imenom „Delay and Decay“. Nije to bilo ništa novoga, jer avangardni umjetnici Terry Riley i (danas) anonimni tehničar ORTF-a, koji mu je dao naziv “Time-Lag Accumulator“, još 1963. spajaju magnetofone u cilju dobivanja efekta beskonačnog sekvencijalnog kruga.
No, Eno je sve skupa podigao na viši nivo, u biti toliko je podigao kvalitetu i prijemčivost izričaja da je sistem bio spreman za lansiranje u mass medijima ili drugim riječima, prihvatljiv za daleko širi auditorij od originalnog uskog segmenta ljubitelja avangarde.
Bilo je samo pitanje trenutka kad će ove dvije karizmatične osobe zajedno krenuti na putovanje na kojem će eksploatirati svoje nove „igračke“. To se i dogodio 1972. godine, kad Fripp stiže kod Ena sa svojom opremom i počinju eksperimentirati.
Fripp & Eno – “The Heavenly Music Corporation I”
U tom pokušaju slaganja novoga, nastaju konture albuma koji će naknadno dobit ime „(No Pussyfooting)“. Tom prilikom biva snimljena i prva kompozicija “The Heavenly Music Corporation” (sastavljena od pet fragmenata), dok je druga kompozicija, “Swastika Girls”, sastavljena od dva fragmenta, snimljena skoro godinu kasnije.
Album „(No Pussyfooting)“ izlazi kao prvo zajedničko djelo ove dvojice velikana muzike prošlog stoljeća i dakako, udara temelje ambijentalnoj muzici, koja se pojavom ovog albuma, i dakako, njegovih nasljednika, seli iz statusa pozadinske „buke“ na mjesto samostojne forme. Kao „otac“ izričaja, baš će Brian Eno biti najjači i najveći njen kreator.
Premještajući nešto potpuno irelevantno i neinteresantno svima, pa i onima koji je usput čuju, iz potpune periferije interesa u njegovo žarište, Eno i Fripp stvaraju podlogu za razvoj muzičke forme koja će tek po isteku stoljeća i u novom, u potpunosti zaživjeti kao samostojna i time si priskrbiti mjesto u povijesti moderne muzike.
Nastajući na embrionalnim izričajima Stockhausena i poglavito Terry Rileya, ambijentalna muzika pod palicom Brian Enoa i Robert Frippa prodire na sva područja glazbene djelatnosti, te time sama forma i pored samostojnosti postaje dio koktela kojeg eksploatiraju mnogi umjetnici do današnjih dana.
Robert Fripp & Brian Eno – “(No Pussyfooting)” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.
