King Crimson – „Red“

Listopad – 1974.

album-art

00:00

Izlazi sedmi album grupe King Crimson.

Brojka u ovom slučaju jednostavno, ne znači ništa. Bliže bi bio predikat, treći album „Metalne Trilogije“. Za poznavatelje ove grupe, to je dakako, najtočniji položaj ovog djela u opusu grupe.

Eksperimentirajući s teškim metalnim zvukom na prethodna dva albuma, King Crimson dovodi do krajnjih granica njegovu težinu, gazeći velikim koracima po teškometalnoj putanji. Moram napomenuti, da ovaj izraz, „teškometalno“ u ovom slučaju ima „art“ predznak, predznak koji znači da je izričaj u službi inspiracije i dakako, samog koncepta, a ne fokusiran i ciljan na segmente publike, kojoj se servira kao stil.

Za razliku od prvog albuma trilogije „Larks’ Tongues in Aspic“, gdje se bogatstvo zvuka mjerilo količinom instrumenata koje su ga donosile, i nasljednika „Starless and Bible Black“, gdje je taj zvuk iz širine kolorita preobražen u kondenzirani teškometalni čekić, na albumu „Red“ se donekle nalazi kombinacija dvaju prethodnika.

Ostajući na samo tri člana, Robert Frippa, John Wettona i Bill Bruforda, King Crimson jednostavno nastavlja normalno funkcionirati, prilagodivši izraz novom odnosu snaga u zvučnoj slici. No, uskočili su stari pajdaši iz prve inkarnacije benda, saksofonisti Mel Collins i Ian McDonald. Tu su se još našli i Mark Charig na klarinetu i Robin Miller na oboi.

Iako je David Cross napustio grupu nakon što je snimanje albuma počelo, njegovo je prisustvo i te kako vidljivo, te s njime dobivamo ekipu snova koja jednostavno nije mogla napravit loš album.


King Crimson – “Starless”

Istine radi, moram spomenuti i to, da je ova faza života grupe bila ona kad se po dnu grebu zadnji ostaci ostataka prije raspada. Tako je jedan kritičar napisao, “da ne postoji puno grupa na ovoj kugli, koje su u stanju, izdati ovakav album, u trenucima kad se nalaze u stanju poluraspada.” No, kao i uvijek i sve vezano za King Crimson, dobar, ako ne i odličan album je pravilo!

Album je od strane eminentne kritike proglašen za „swan song“ grupe. Ovo dakako ne treba objašnjavati, jer je poznato, da je po izlasku albuma Robert Fripp raspustio grupu, te za njegovu promociju nije bilo nikakve turneje??!! , što ga nije spriječilo da se penje po top listama i postane kultni album.

Grupa je potom ušla u hibernaciju, koja je trajala do početka osamdesetih godina.

Same kompozicije na albumu su sve od reda priče za sebe, uklapajući se u metalni okvir svojom konstrukcijom i još više izričajem i pristupom.

Produkcijski je album isto tako majstorski odrađen, što je još više došlo do izražaja prilikom remasteriranja i dakako posljednje edicije u povodu 40 godina od izlaska.

Kao što sam napomenuo, album „Red“ se po izlasku čak penje na komercijalne top liste!? U Engleskoj dolazi na #45 mjesto, a u Americi na #66. mjesto. Uzimajući u obzir vrst muzike, ovo je ne samo uspjeh, već trijumf progresivne muzike uopće. Ne treba napominjati, da je album i pored „lošeg“ plasmana na listama, postao kultni komad muzike među fanovima, pa i kod velikog djela kritike.


King Crimson – “One More Red Nightmare”

O značaju ovog albuma, kao i cijele trilogije bi se dalo daleko i deblo diskutirati, za ovaj put samo jedna crtica.

Prema svim mjerilima i mišljenjima, a njih ima na tone, ovaj album, kao kraj trilogije je za fuziju napravio ono što je za jazz rock napravio John Mahavishnu McLaughlin sa svojim prijelomnim albumom „Devotion“.

I kad o poziciji govorim, moram podvući još par činjenica radi same težine ovog teksta i samog albuma.

2001 godine magazin „Q“ smješta album „Red“ među „50 Heaviest Albums of All Time“. (prijevod je vjerujem nepotreban).
Naslovna kompozicija „Red“ je plasirana na #87 mjesto „100 Greatest Guitar Songs“, prema magazinu Rolling Stone.
Istovremeno, internet portal „Pitchfork“ ga smješta na #72 mjesto „Top 100 Albums of the 1970s“, uz komentar, da je „Red“ dostignuće King Crismona na kojem je postignut savršeni balans brutalnog metala (bone crushing) i misaone kompleksnosti. (Ovo je za mene osobno, najbliži opis ovog albuma). Rangiranja se nastavljanju u nedogled….

Dok pak na drugu stranu, pokojni Kurt Cobain javno izlazi sa činjenicom, da mu je album „Red“ poslužio kao najveća inspiracija u životu. I ovakve i slične izjave se isto nižu kao na traci, ali ne bih više o tome, jer mislim da je sve jasno.

Dakle, da zaključim ovu „kratku“ crticu iz povijesti. Album „Red“ je vanvremensko djelo i stoga nije ni čudo što je preživjelo prvih pola stoljeća bez i jedne ogrebotine vremena.

Vjerojatno ga čeka još dug, dug život, o tome će svjedočiti buduče generacije.


 King Crimson – „Red“ / full album

Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.


*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!

na vrh