Nakon petog studijskog albuma „For Girls Who Grow Plump in the Night“, Caravan cementira svoj status na Canterbury sceni, ali i van nje, u toj mjeri da mu se počela smješkati komercijalna strana.
Kao što bi pravila businessa zahtijevala, trebalo je samo nastaviti u istom stilu, te time proširiti krug sljedbenika koji bi, dakako, kupovali vinile.
No, do toga nije došlo, jer očito, kao i uvijek kad je Canterbury scena u pitanju, umjetnički porivi bili su iznad komercijalne strane.
U biti, sljedeći projekt se sam nametnuo, jer ne zaboravimo, bilo je to vrijeme kad su rock i njegovi derivati aktivno koketirali s klasičnom glazbom i nerijetko stvarali djela koja su u sebi nosila aktivnu ulogu simfonijskog orkestra. Primjera je bezbroj, ali istodobno je i uspješnost projekata katkad veoma raznolika, od onih u kojima je simfonijski orkestar samo pozadinska pratnja, do onih u kojima ima dominantnu ulogu.
Caravan uzima poznate predloške svojih ranijih izdanja, stvara neke nove i organizira koncert s The New Symphonia Orchestra, s kojima priređuje, ipak, prvoklasno iznenađenje.
I onda dolazi do jedne neoprostivo bizarne situacije.
Caravan – “A Hunting We Shall Go” / (Live At The Theatre Royal….)
Od snimljenog materijala se kreira jednostruki vinil, koji u sebi nije mogao ponijeti sve što je koncert činilo velikim, te mu ni ocjene nisu bile u superlativima. Greška je ispravljena naknadno, kad je na tržište pušteno remasterirano izdanje u kojem se našao koncert u integralnom vremenu trajanja i donio Caravan u pratnji simfonijskog orkestra u blistavom izdanju.
Drugim riječima, možda jedinstven primjer u diskografskoj industriji, gdje prošireno, remasterirano izdanje originala biva daleko bolje od samog originala.
Materijal na albumu je u biti klasično Canterburyjevski u Caravan stilu, s tim da je ovaj put izrazito došla do izražaja međusobna igra električne gitare i električne viole, koje cijelom dužinom albuma ravnomjerno sudjeluju u kreiranju prekrasnih dionica, kako samostalno, tako i unisono, kad u biti album doživljava svoje vrhunce.
O personalnim promjenama prije, tijekom i nakon snimanja ovog albuma je izlišno i govoriti, jer one su bile permanentne, što nije nagrizlo magiju koja je sačuvana na vinilu.
U biti, jedna od karakteristika Canterbury scene i jest bila u tome da sami članovi katkad nisu ni znali kojoj grupi pripadaju, jer je fluktuacija bila ogromna, radi umjetničke slobode, kad je svatko išao za svojim afinitetima i pronalazio grupu ili istomišljenike unutar scene, te s njima nastavljao raditi, da bi se istovremeno ili nakon toga pridružio drugoj grupi koja je u tom trenutku radila ono što je želio raditi, itd…
Nakon albuma „Caravan and the New Symphonia“, Caravan kreće na novo putovanje, i pred njim je novi izazov koji se zvao album „Cunning Stunts“, koji je pak sam za sebe neka druga priča…
Caravan – “Caravan and the New Symphonia” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
