Mike Oldfield – “Ommadawn”

I pored mita koji se ispleo oko nastanka albuma prvijenca Mikea Oldfielda, “Tubular Bells”, priča koja je obavila njegov život na policama prodavaonica ploča i nastavka karijere ovog umjetnika dan-danas izaziva nevjericu.

Naime, “Tubular Bells” nije bio baš primijećen po izlasku; njegov je život doslovno počeo na dnu i tijekom vremena se mukotrpno počeo uspinjati na top listama (govorimo o razdoblju od dvije godine!).
Glavni “boost” albumu na tržištu dao je film “The Exorcist”, jer je bio dio njegovog soundtracka.
I onda se događa nešto što se ne vidi baš svaki dan. Nasljednik “Hergest Ridge” je došao na prvo mjesto UK top liste albuma, a s tog trona skinuo ga je prethodnik “Tubular Bells”!

No, kako je “Hergest Ridge” u globalu dobio negativne ocjene, postojala je opasnost da Mike Oldfield ostane zapamćen kao “one-hit wonder”, što je ovaj želio izbjeći po svaku cijenu.

I tu u igru uskače diskografska kuća Virgin Records ili, još bolje rečeno, njen vlasnik Richard Branson, koji mladom umjetniku (kojem je bio veoma zahvalan, jer je s albumom “Tubular Bells” ustoličio diskografsku kuću), daje odriješene ruke. Mike je inače bio sramežljiv i samozatajan, na tim počecima izbjegavao je nastupe, a svaki mu je bio kao “Himalaja” zbog treme i  odsustva crte socijalizacije koju je posjedovao.

Mike Oldfield – “Ommadawn” / part I

Kako bi postigao maksimum u svojoj kreativnosti, Richard mu u njegovu kuću donosi studio, jer se u studiju matične kuće nije osjećao ugodno, daje mu sve moguće “oružje” u ruke i ostavlja ga da na miru radi. To na miru je bilo otprilike devet mjeseci, koliko je trajao kreativni proces nastanka trećeg albuma Mikea Oldfielda, “Ommadawn”. Sve je instrumente (po običaju) sam odsvirao u kućnom studiju, ali je ipak neke, za koje nije bilo mjesta u skučenom improviziranom prostoru, morao snimiti van njega.

No, da ne bi bilo sve idilično, pobrinula se sudbina, odnosno tehnologija tog doba. Naime, Mike je de facto već snimio album kad je otkriveno da se master traka demagnetizirala, što znači da je zapis nepovratno otišao u vjetar. Svi pokušaji spašavanja materijala na njoj su završili neuspjehom. Mike se suočio s nečim što je u konačnici, prema njegovim riječima, pridonijelo da je konačna verzija, poprilično različita od originalne, pridonijela da album postane ono što jest. Naime, u tim trenucima kad je shvatio da će sve trebati ponovno snimati, u glavi mu je nešto “kliknulo” i puno je toga krenulo drugim tokom od onog izgubljenog radi problema s trakom.
Shvatio je da je sve što je prethodno snimio bila samo dobra vježba za ono konačno, ili drugim riječima, nije svako zlo za zlo.

Mike Oldfield – “Ommadawn” / part II

Album “Ommadawn” izlazi i biva dočekan veoma lijepo, od strane kritike, ali i auditorija. Bio je to kamen temeljac buduće karijere i opusa Mikea Oldfielda i njime se potvrdio kao autor neograničenog talenta.

Album je donio naslovnu skladbu u dva dijela, od kojih je svaki dio zauzimao svoju stranu vinila i po prvi put u njegovoj karijeri, album završava s kompozicijom, koja jest unutar drugog dijela, ali nije njen integralni dio (CD izdanje!), “On Horseback”, koja je izašla i kao singl (što predstavlja još jedan presedan u dotadašnjem opusu!).

Album se prodavao u skladu sa statusom, u UK dolazi na #4 mjesto ljestvice, gdje unutar dva mjeseca dobiva zlatnu certifikaciju za prodanih 100.000 primjeraka. Istovremeno, dolazi na #74 mjesto u Kanadi i na #146 mjesto američke Billboard 200 ljestvice.

Zanimljivo, kako je album “Ommadawn” dobio status najzrelijeg, i po mnogima, njegovog najvećeg djela, Mike Oldfield je želio da album “Amarok”, koji je izdao 1990. godine, bude nastavak/nasljednik albuma “Ommadawn”, no to se nije dogodilo, iz danas nepoznatih razloga.

No, ipak je došao na svoje 2017. godine, kada je lansirao album“Return to Ommadawn”, s kojim je dostojno nastavio put kojeg je započeo “Ommadawn”.