Početak sedamdesetih godina karakteriziralo je raslojavanje medijskih zvijezda koje su iskočile ili kao kreativci van standarda ili su pak bile medijski fokusirane kako bi grupe dobile što jaći status.
Tako se već krajem šezdesetih, a posebno početkom sedamdesetih, dogodilo da se ti pojedinci iz različitih (velikih) grupa udruže i tvore supergrupe. Možda najpoznatija iz tog razdoblja je bila Crosby, Stills, Nash & Young ili pak Blind Faith, no, mnoge osnovane u to vrijeme nisu opravdale svoje postojanje, i danas ih se malo tko sjeća.
Jedna od takvih supergrupa bila je i Souther–Hillman–Furay Band (SHF), country-rock supergrupa koju su činili medijski eksponirani glazbenici:
-
J.D. Souther (suradnik Eaglesa, koautor hitova poput “Best of My Love”i“New Kid in Town”),
-
Chris Hillman (bivši član The Byrds, Flying Burrito Brothers, a nakon raspada SHF, član Desert Rose Banda),
-
Richie Furay (suosnivač Buffalo Springfielda i Poco).
Trio se okupio na inicijativu managera Asylum Recordsa, Davida Geffena, jer je smatrao da će komercijalni potencijal biti velik.
The Souther–Hillman–Furay Band – “Fallin’ in Love”
Istoimeni debitantski album, “The Souther–Hillman–Furay Band”, izašao je 1974., i iako ga je kritika toplo primila, dajući mu prolaznu ocjenu uz primjedbu da su svi članovi grupe na solo planu daleko jači od zajedničkog projekta, publika mu se nije priklonila svim srcem.
Jest, dospio je na Billboard, što i nije čudno s obzirom na članove, ali skromno #11. mjesto u SAD-u i još skromnije #41. u Kanadi dovoljno govori o njegovom statusu.
S albuma su izdana dva singla:
-
prvi, “Fallin’ in Love”, dospio je na sredinu top-lista u SAD-u i Kanadi,
-
dok drugi, “Safe at Home”, nije ušao na Billboard, a u Kanadi je zauzeo tek #94. mjesto.
No, s obzirom na tadašnja vremena, iako je prodaja albuma označena kao “loša”, ipak mu je donijela zlatnu nakladu u Americi.
Grupa je sljedeće godine snimila još jedan album, “Trouble in Paradise”, koji je prošao još lošije od prvijenca, kako na top listama tako i u prodaji. Nedugo nakon njegova izlaska, grupa se raspala.
Zanimljivo je da je bubnjeve na prvom albumu svirao Jim Gordon, koji je svirao na kultnom albumu “Layla” i bio član sastava Derek and the Dominos, ali i grupe Traffic. Međutim, tijekom snimanja albuma počeo je pokazivati znakove shizofrenije, pa je za snimanje drugog albuma angažiran Ron Grinel.
The Souther–Hillman–Furay Band – “The Souther–Hillman–Furay Band” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
