Predstavljam Canterbury grupu, grupu Khan i njihov jedini album “Space Shanty”
Ova će emisija biti iznimno kratka, jer je determinirana činjenicom da ovaj album nema svog prethodnika, a ni nasljednika, ukoliko ga ne tražimo u prvom solo albumu Steve Hillagea, “Fish Rising”. Ujedno, značaj ovog albuma, samim time i razlog uvrštavanja u emisiju, je u tome što na vidljiv način donosi umjetničko sazrijevanje Steve Hillagea i predstavlja okosnicu njegovog kasnijeg stvaralaštva.
I na kraju ovog malog uvoda i činjenica da u samom pristupu, kako muzici, tako i tekstovima, ovaj album zauzima nesvakidašnju i jedinstvenu poziciju u umjetničkom opusu Canterbury scene.
Khan je bio Engleski progresivni rock band osnovan 1971. godine, od strane Steve Hillagea. U stvari, Hillage je upravo napustio grupu Uriel, kasnije poznatu kao Egg, te pozvao Nick Greenwooda, basistu grupe The Crazy World of Arthur Brown, klavijaturistu Dick Heninghema i bubnjara Pip Pylea. No, veoma skoro Pyle odlazi da bi se pridružio grupi Gong, te biva zamijenjen Eric Peacheyom iz Dr. K’s Blues Banda.
U deseti mjesec iste godine, Dick Heninghem odlazi i biva zamijenjen našim starim znancem iz grupe Egg, Dave Stewartom.
Album “Space Shanty” izlazi u šesti mjesec 1972. godine, nakon kojeg je uslijedila turneja po Engleskoj. Dakako, bili su preslabi da bi sami nosili turneju, te su bili predgrupa grupi Caravan. Nije mi poznato s kojim su uspjehom odradili turneju, ali ono što znam, album je bio veoma toplo primljen, kako od strane kritike tako i od publike.
Ono što ga je odmah izdvojilo je bila specifična lirika za tu vrst muzike. Naime, tekstovi su emocionalno obojeni, što ih odmiče od klasično satirično/ironičnog izraza kojeg njeguje Canterbury scena. Isto tako, kompozicije kao što su “Stranded” i “Driving To Amsterdam”, podsjećaju na atmosferu balada Uriah Heep, što, moram priznati, daleko izlazi iz Canterburyskog okvira.
Bilo kako bilo, album otvara naslovna, “Space Shanty”. Otvara je refren dostojan Led Zeppelina, da bi ostatak protekao u iznenađujuće nadahnutom artikuliranom jamu. Hillage i Dave majstorski vode temu uzburkanim fuzijskim vodama. Od prvih nota je vidljivo da Hillage razvija svoj specifični “space” stil sviranja gitare.
Veoma lijep početak posebnog albuma.
“Stranded” nastavlja prekrasnim uvodom na akustičnoj gitari praćenoj dalekim zvukom sintesajzera. Melodija se razvija. Orguljama ala Camel, Dave Stewart stvara podlogu za Stevea. Teškim rifom Hillage garnira ovo ukusno jelo, dodajući mu okus Kansasa. Prekrasno!
Album nastavlja “Mixed Up Man of the Mountains”. Pletenje Hillagea po gitari i podloga koju daje Dave s orguljama, samo je uvod u frenetični ostatak. Način na koji zvuče instrumenti, kompozicija, vokal i sama izvedba, nameće jednu drugu poredbu. Ne znan da li namjerno ili slučajno, ali slušajući ovu kompoziciju jednostavno ne mogu iz glave izbaciti sliku jednog drugog velikog banda tog razdoblja, koji je očito inspirirao Hillagea. Duh Gentle Gianta lebdi nad “Mixed Up Man of the Mountains”.
“Driving to Amsterdam”, jazzy tema, ali još uvijek i te kako privlačna. Hillageova gitara je čista, lišena bilo kakvih, pa i space aditiva. I dakako orgulje. Dave Stewart stvarno zna što radi. Stvara savršenu podlogu, ali stvarno savršenu. I moram još priznati, kompoziciju krasi izvanredan vokal i prekrasna melodija.
“Stargazers”, peta tema sa albuma. Dramatična pop priča, ispričana progresivnim jezikom avangarde tog doba. Interesantno je napomenuti, u ovoj temi, Daveove orgulje zvuče skoro kao gitara.
I naposljetku, album zatvara “Hollow Stone”. Tema misteriozne, skoro psihodelične atmosfere. Dostojan closer jednog ugodnog, malog/velikog albuma.
U ljeto 1972. godine, Hillage sastavlja drugu inkarnaciju banda, s Dave Stewartom i Nigel Griggsom. Novi materijal je već bio napisan i poprilično uvježban, pa čak u živo izveden par puta, ali Decca iz meni nepoznatih razloga, odbija izdati drugi album grupe, što neminovno dovodi do njenog raspada.
Dakako materijal nije propao. Poslužio je kao podloga za prvi solo albumu Steve Hillagea “Fish Rising”, koji je po mnogima, ultimativno remek djelo Canterbury scene. Mogu onda samo zamislit kako bi to izgledalo da je Khan izdao taj, drugi album. Možda bi cijela scena krenula u drugom smjeru i mi bi sad pisali o albumu “Space Shanty” kao uvod u njega. Možda, ali to nikada nećemo saznati.
Po raspadu Khana, Hillage odlazi u Gong, te u njemu daje neke od svojih najboljih radova. Posvetivši se solo karijeri, donekle mijenja smjer, iako koncepcijski ostaje u okvirima Canterbury scene.
Gledajući postave i muzičare koji su prodefilirali kroz Khan, nameće se sintagma, “who’s who” od postojećih i budućih “slavnih” osoba u okviru scene. Stoga ne bi puno pogriješio kad bi Khan nazvao Canterbury super grupom, jer tu nalazimo alfe i omege sastava Gong, Egg, Hatfield & The North i National Health. No, upada u oko jedna neobičnost. Nigdje nisam uočio intersekciju članova Soft Machine i grupa koje sam nabrojio. Zašto je tomu tako, morat ću istražit jednom prilikom, jer razlog i to debeli, sigurno postoji.
Možda najveća vrijednost albuma “Space Shanty” se nalazi u skoro pa savršenom hvatanju trenutka i atmosfere u kojem je album nastao. Imajući na umu da je to bilo vrijeme psihodelije i općenito, bilo je to vrijeme kad se muzika bavila preslikavanjem (acid) stvarnosti, onda ovaj album dobiva sasvim novo značenje.
Nažalost, ni sam Khan više nije ponovio ovaj trenutak, jer i nije stigao snimiti nasljednika.
Album predstavlja iznimku u opusu Canterbury scene te ga i taj podatak smješta u posebnu ladicu. S muzičke strane, album je maštoviti produkt nastojanja Steve Hillagea i Dave Stwearta da svoje viđenje stvarnosti pretoče u zvuk, i u tome su u potpunosti uspjeli.
Ako se mene pita, ovaj album bi trebao biti obavezni dio kolekcije svakog tko iole voli muziku i istovremeno biti neizostavna stanica na kojem će se zaustaviti svaki student koji proučava muziku sedamdesetih.
Nema puno albuma koji mogu nositi epitet mini remek djela i odolijevati zubu vremena kao ovaj!
Eto!
*Sve naknade za autorska i srodna prava regulirane ugovorom s Gradskim Radio Trogir!
*All copyright, royalties and related fees regulated by the contract with Gradski Radio Trogir!
