Pet godina nakon svoje verzije klasika “Dark Side of the Moon”, Flaming Lips su objavili da izdaju “companion” verziju ovog remek djela, pod imenom, “Flaming Side of the Moon”. Prvoaprilska šala, da ili ne? Čak je i produkcija izašla iz “The Fun Or Die”, komičnog web projekta. Bilo kako bilo, “Flaming Side of the Moon”, je originalno zamišljen kao sinkronizacija originalu iz sedamdesetih i to, po preporuci autora, s Quadro verzijom koju je producirao Alan Parsons. Samo ime albuma kaže i sve i ništa. Pod sve mislim na porijeklo tog imena, temu koju obrađuje i dakako, djelo na koje se naslanja. No, sve to opet ništa ne govori o sadržaju…
pročitaj više
James Cameron je već bio „faca“ u filmskom svijetu. Pored „Terminatora“, koji je poharao kina diljem svijeta, pored SF filma „Aliens“, koji ga je prikazao kao minucioznog režisera i producenta koji duboko uranja u materiju koju obrađuje, najveći pogodak na komercijalnom planu je tek slijedio,“Titanic“. S filmom „Titanic“ je doslovno osvojio SVE, i neka logika je kazivala da slijedi neka vrst smirivanja, jer, teško da je itko nakon svega mogao ostati motiviran za dalje, bolje, visočje…. Povlači se iz javnog života i nakon par godina najavljuje film „Avatar“, koji je u biti trebao biti baš to, smiraj velikog maga celuloidne vrpce po onoj „ono što je oduvijek želio napraviti, ali…
pročitaj više
Na današnji dan, 21. Rujna 1958. godine u Zagrebu se rodio Milan Mladenović. Iako imam jaku želju da počnem sa patetičnim hvalospjevima tipa ˝najveća legenda˝, ˝kralj yu-rocka˝ i slično… , ipak to neću učiniti jer imam osjećaj da niti Mladenović ne bi volio da se na taj način piše o njemu. Znači, Milan Mladenović, tekstopisac, kompozitor, pjevač i gitarista beogradske rock grupe Ekatarina Velika za koju se, bez puno uveličavanja, može reći da je jedan od najutjecajnijih bendova sa ovih naših bivšojugoslavenskih prostora. Sami počeci grupe EKV sežu u 1982. godinu nakon raspada grupe Šarlo Akrobata kada su Milan Mladenović i Dragomir Mihajlović osnovali bend Katarina II. Ubrzo nakon toga…
pročitaj više
Guns N’ Roses su već prvim albumom pomeli pozornice diljem svijeta. “Appetite for Destruction” je proglašen jednim od najvećih debitantskih albuma u povijesti moderne glazbe. Nasljednici, “G N’ R Lies”, izdan godinu dana nakon njega, te dva albuma “Use Your Illusion I” i “Use Your Illusion II” i naposljetku “The Spaghetti Incident?”, izdani par godina nakon njega, cementirali su status grupe do te mjere da su bez problema punili stadione, a da godinama nisu izdavali ni jednu notu. No, trvenja unutar grupe su napravila svoje, bend se lagano osipao, te je novo stoljeće dočekao samo s jednim stalnim članom, Axlom Roseom, tako da ga je u biti pretvorio u prateću grupu ovog pjevača. I ne samo to, ni na…
pročitaj više
Mitch Mitchell je još za života postao legenda. Na prvom mjestu jer je svirao bubnjeve u Jimi Hendrix Experience, a potom, ono danas manje znano, Mitch je u mladosti bio TV teen zvijezda. (igrao je u nekoliko teen TV serija). Pa i sama činjenica da ga je Jimi Hendrix na audiciji za svoj bend, po dolasku u London, izabrao ispred Aynsley Dunbara, govori dovoljno. No, taj izbor nije dospio po „duhu svetome“ već kao rezultat minulog rada, a njega je kod tog dvadesetogodišnjaka bilo na pretek. Mitch Mitchell je paralelno s glumačkom karijerom, stjecajem okolnosti počinjao i onu muzičku. Jim Marshall (da onaj po kome se zovu pojačala!) je imao…
pročitaj više
Kad se danas spomenu neke stvari iz prošlosti, većinom zavlada nevjerica i poprilično upitni komentari o vjerodostojnosti. Toliko toga je nekada bilo savršeno normalno, a danas je dogmatizirano i prekriveno svim mogućim slojevima autocenzure, medijske torture i vjerskog pragmatizma. I kad se u tom kontekstu spomene da je Grateful Dead jedan dio svoje svjetske turneje na tri kontinenta odradio i u Egiptu, i to u samom srcu drevne civilizacije, u Gizi i to “pod piramidama”. (Navodnici, jer koncerti i nisu bili pod piramidama, iako je mit oko toga lijep, već na pozornici ispred Sfinge!). Koncerti su instant poprimili mitsko značenje i u očima sljedbenika postali sveti gral rocka, u očima onih nesretnika…
pročitaj više
Postoje u kolektivnoj svijesti dani kad se svatko tko ih je registrirao kao „jedni od“, za cijeli život sjeća gdje se u tom trenutku nalazio. Tako je bilo tog Lipnja, devetnaestog dana u njemu, godine gospodnje 2008., kad je objavljeno da je Feral Tribune zauvijek sklopio umorne kritičke oči. Bio je trn u oku autokratskom režimu koji je na temeljima rata izgradio hijerarhiju pljačke, skoro pa Ponzievu shemu pustošenja države, s tom razlikom da su sljedbenici Ponzijeve sheme, bar oni prvi dobivali svoj investirani dio, dok u Franje nije bilo potrebno investirati. Tako su odabrani preko noći dobivali sve ono što se desetljećima stvaralo, većina na temelju partijske iskaznice, a…
pročitaj više
Grupa Chicago lansira „Chicago XXXII: Stone of Sisyphus“, svoj dvadeset i prvi studijski album, što u konačnom zbroju svih izdanja čini brojku 32. Povijest ovog albuma je, u najmanju ruku, bizarna. Snimljen još 1993. godine, album je trebao biti objavljen kao osamnaesto studijsko ostvarenje pod producentskom palicom Petera Wolfa, poznatog po suradnji s Frankom Zappom i Fleetwood Macom. Međutim, Warner Bros. Records, tadašnja diskografska kuća, odlučila je odgoditi izdanje, a potom i potpuno odbaciti projekt, smatrajući ga “pretjerano eksperimentalnim” i “komercijalno neisplativim”. Kao da to nije bilo dovoljno, unatoč tome što je grupa Chicago u međuvremenu stekla punu kontrolu nad svojim katalogom, album „Stone of Sisyphus“ ostao je skriven u arhivama punih četrnaest godina, dok nije konačno ugledao svjetlo dana 17. lipnja 2008. godine. Glazbeni stil albuma predstavlja vraćanje korijenima, kombinirajući progresivni rock s jazz…
pročitaj više
Alison Krauss i Robert Plant malo toga dijele u prošlosti. Ona bluegrass-country orijentacije, on ortodoksni rocker, teško da je itko mogao prije tridesetak godina i zamisliti da će ovaj duo zajedno raditi. I baš se to dogodilo, U Listopadu 2007, godine na svjetlo dana izlazi album „Raising Sand“. Već po lansiranju je bilo jasno da je veliki album među nama. Zadivljujuća lakoća napuštanja ugodne zone rada i izlet u nepoznato je naprosto zablistala nad njime, jer i Alison i Robert su izašli iz okvira svojih izričaja kako bi se uskladili, štoviše, kreirali djelo koje će se slušati dugo dugo vremena. Robert Plant & Alison Krauss -“Your Long Journey” Donoseći mješavinu…
pročitaj više
Netko je jednom rekao, kad se spominjao sastav Pavlov’s Dog, da je priča o ovom bendu i njihovoj diskografiji gorko-slatka i istovremeno slatko-gorka. Sve je počelo velikim hitom “Julia”, koji je lansirao album prvijenac “Pampered Menial” i donio bendu iznenadnu slavu i globalno priznanje. Bila je to do tada rijetko, ako ikad viđena kombinacijaprogresivnog rocka, ali AOR orijentacije. U biti, do njihovog pojavljivanja, to se smatralo nespojivim pojmovima. Pukotine u strukturi benda su se počele pojavljivati po završetku turneje, jer je slijedio ulazak u studio za snimanje drugog albuma. Prema riječima Davida Surkampa, cijeli proces kreiranja albuma bio je prožet svađama i netolerantnim ponašanjem, jer je svaki član za sebe…
pročitaj više
Mark Powell je bio osoba koja je bila uključena aktivno u tokove muzičke industrije u ovom stoljeću, ali s pogledom na prošlo. Kao konzultant firmi kao što su Universal, Sony i EMI, stekao je uvid u kataloge, ali i statuse/tretmane unutar svakog. Radeći s bendovima Soft Machine, Caravan, Camel, Man i Hawkwind, dolazi do spoznaja o još uvijek žilavom pokretu u novom stoljeću. I kad se potom uključio kao producent pokrivajući nekada velike i pripadajuće progresivne tikete, Deram, Decca, Vertigo, Harvest i United Artists, kockice su mu se posložile. 2007. godine osniva Eclectic Discs, s kojom nastoji pokriti nedovoljno zastupljene albume i izdanja koja su zaslužila daleko više od onog…
pročitaj više
Čudna je sudbina ovog albuma. Snimljen u šezdesetima i izdan u ovom stoljeću. Po izlasku zasluženo dobiva epitet “Izgubljeni klasik progresivnog rocka”! No, hajmo sa pričom ispočetka radi biljeg razumjevanja. Povijest banda počinje 1969 godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno s basistom, Jan Ristorijem, oformljava jednu od najznačajnijih grupa u povijesti ranog progresivnog rocka. Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Švicarske u Englesku. Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevača/kompozitora David Kubineca, koji je bio u sastavu World of Oz. World of Oz je već postao poznat na Engleskoj sceni, zahvaljujući posjeti top ten liste singlova s pjesmom “Muffin Man”. Pjesma je autorsko djelo Davida Kubineca. Boja zvuka i sama tema…
pročitaj više
Na tržište je lansirana snimka posljednjeg koncerta grupe Spooky Tooth, održanog 2004. godine. Objavljen je CD i DVD. Nije se baš proslavio marketinškom promocijom, ali ono što je objavljeno o njemu je imalo samo jedan epitet – superiorno! Pomalo čudno s obzirom da su akteri odavno zagazili u sedmo desetljeće života (a neki i u osmo!). Znajući za Spooky Tooth, moram se složiti, jer, ne zaboravimo, Spooky Tooth jest bio prvi razred britanskog rocka i jesu bili veliki i to su i ostali. (bar u povijesnim okvirima!) Druga je priča što zbog nekog razloga nisu mogli doprijeti do širokih masa i njihove ploče, ma koliko bile dobre, jednostavno se nisu…
pročitaj više
“Mislim da je važno da znanstvenici zadrže kozmopolitski duh. Svjetsko društvo je zbilja ugroženo. Ugroženo je atomskim bombama, ekološkim problemima pa i ovom globalizacijom, što zbilja vodi u propast. Prema tome, rekao bih da je prva stvar da se znanstvenici osjete odgovornima za čitav svijet, da budu humanisti i da budu odani načelima mira i prosperiteta svijeta. Mislim da je takva atmosfera vladala na Ruđeru Boškoviću. U mojoj grupi, od tih desetak ljudi, nitko nije bio član partije. Oni su bili kozmopoliti, čak pomalo lijevo orijentirani, ali su osjećali tu znanstvenu odgovornost i svi smo bili humanisti. Mislim da je to najvažnije. Najgore je kad znanstvenik postane specijalist koji misli…
pročitaj više
Ahmet Munir Ertegun je rođen u Istanbulu u glazbenoj obitelji, te nije stoga ni čudno kad su roditelji potražili sreću u američkom snu, da je mladi Ertegun krenuo (zajedno s bratom) u glazbene vode. Doduše bili su to koraci koji ničim nisu nagovještavali veličinu koju je kreirao svojim radom, no, prvi koraci su mu ulili ljubav prema jazzu, tada dominirajućoj formi, ali i prema ostalim, manje više prezrenim formama u to vrijeme. I baš ta diversifikacija interesa će mu u budućnosti donijeti velike poene, jer …. . Nakon što se obitelj, nakon očeve smrti, vratila u Tursku, mladi Ertegun kreće u avanturu koju će 1947. godine okruniti osnivanjem diskografske kuće.…
pročitaj više
Nakon što je s albumom „Frank“ „iznenadila“ svjetsku pop scenu, Amy Winehouse, lansira drugi album simptomatičnog naziva „Back to Black“. U trenutku izlaska nitko u biti i nije pitao o čemu se zapravo radi, jer album je bio hit na globalnom nivou, a nosio ga je veliki hit „Rehab“. „Rehab“ je Amy napisala kao refleks svog života, jer bio je to dio njenog (kratkog) života u kojem su već carevali droga i maligani. Kao i kod Petera Greena, stihove je malo tko razumio i „preveo“ ih u stvarnost. Svi su vidjeli ono što su htjeli vidjeti, a pogotovo njen otac koji je vidio, ne svoju rođenu kći, već štampariju novca,…
pročitaj više
Katkad su najveća djela, događaji, povijesno gledano, rezultat slučajnosti, pravo mjesto–pravo vrijeme, ili pak prepuna ironije. CBGB je jedan od takvih povijesnih događaja koji ispunjava oba uvjeta. Ukratko… Hilly Kristal, nakon dva bankrota, pokušao je treći put napraviti nešto u svom životu. Oba puta je bankrotirao s barovima, tako da mu je sudac jedva dao dozvolu da pokuša još jednom. Pronalazi opskurni prostor i u njemu namjerava otvoriti “narodnjački” klub, jer po njegovom predviđanju, country muzika je trebala biti “sljedeća stvar”. I bila je, ali ne u New Yorku, već malo dalje, u Nashvilleu! Klubu stoga daje ime CBGB (Country, Blue Grass, Blues), da bi kasnije nadopisao OMFUG (Other Music For Uplifting Gourmandizers). Već prilikom…
pročitaj više
Kad je George Orwell daleke 1949. godine izdao knjigu „1984.“, bio je to distopijski, mračan pogled u budućnost, koja se u tim trenucima činila ne samo toliko daleko, već i po mnogim parametrima nemoguća da se ostvari u tom obliku. Taj su dojam pojačali događaji šezdesetih i sedamdesetih godina, koji su svojom političkom komponentom potisnuli mogući scenariji iz knjige van domašaja razumnog. No, nikad ne reci nikad, pa tako ni ovaj put. Već od sredine osamdesetih počinje usmjeravanje društva na globalnoj razini u smjernicama koje su naznačene u knjizi. Toliko da se uvriježila sintagma, „ “1984”: A warning, not an instruction manual“. Zaludu, svjedoci smo na dnevnoj osnovi da Orwell…
pročitaj više
Kada je za vrijeme snimanja albuma “Wish You Were Here” u studio ušla osoba kojoj tu nije bilo mjesto, svi su je odmah primijetili, ali nitko prepoznao u prvi tren. Prvi je Wright u ćelavom starcu prepoznao pajdaša s početka karijere i obratio mu se. Tek su tada svi ostali prepoznali Syd Barretta u neprepoznatljivom pakovanju. Syd je za svog kratkog boravka malo govorio, lutao je studiom i kad ga je Waters za jedne stanke pitao što misli o muzici s novog albuma (koji je u potpunosti posvećen njemu), jedino što je odgovorio je da “muzika zvuči malo zastarjelo!“. Bio je to posljednji susret svih članova Pink Floyd-a, jer nedugo…
pročitaj više
S trećim albumom „Lateralus“, grupa Tool „betonira“ svoj status i premješta se u najveći progresivni razred. Stvorivši specifični izričaj i ponudivši prihvatljivo pakovanje širokim masama, Tool gazi tragovima Pink Floyda, kako na medijskom, tako i na muzičkom planu. Dakako, ovo je ipak uvjetno, jer sastave dijeli skoro pola stoljeća od aktivnog djelovanja. Kad je „Lateralus“ bio probavljen, nad bendom se nadvilo veliko pitanje, jer ruku na srce, nije lako stvoriti nasljednika takvog albuma. Albuma koji je i pored svog specifičnog i teškog izričaja zasjeo na #1. mjesto top liste albuma u USA, Kanadi, Australiji, …, i dakako, okitio s platinastom tiražom. Čekalo se, ne predugo za Tool pojmove, samo pet…
pročitaj više
U ovoj emisiji donosim jednog od najpodjecnjenijih gitarista i kompozitora, irskog velikana na gitari i blues majstora, Gary Moora. Pored par kompozicija iz njegovog ranijeg stvaralaštva, poslušat ćemo povratnički blues album “Old New Ballads Blues”. Jedna mala napomena prije nastavka emisije. Ovom emisijom i ovim albumom nemam namjeru pokriti karijeru ovog umjetnika ni njegov opus. Za tako nešto je potrebno daleko više od jedne emisije. Robert William Gary Moore ili skraćeno Gary Moore, rođen je 1952 godine u Belfastu u Irskoj. Započeo je sa gitarom još u najranijem djetinjstvu, točnije u dobi od osam godina. Malo bolju gitaru nabavlja s 14 godina. Iako ljevoruk, od malena, gitaru svira ka desnoruki pripadnici…
pročitaj više
Iako ambiciozni u samom startu, Daniel Ek i Martin Lorentzon, nisu ni u snu pretpostavljali da će njihova akvizicija, streaming servis Spotify, postići takav globalni uspjeh. Kako je streaming naglo uzletio, spretno su zajahali na valovima trenda i to toliko uspješno da su 2018. godine ušli na New York Stock Exchange. O kolikim se gabaritima radi, govori činjenica da recimo kompanija koja ima čisti prihod kao naš cijeli bruto proizvod, jedva može pomirisati miris dionica. Spotify je uzletio prvenstveno radi drugačijeg pristupa plaćanja umjetnicima i vlasnicima autorskih prava. Do pojave ovog servisa, svi su streaming umjetnici bili plaćeni fiksno, po broju streama njihovih kompozicija ili albuma. Spotify je krenuo drugim…
pročitaj više
Kada je stigla vijest da Chicago priprema lansiranje novog albuma, prvog nakon 1991. godine, s novim materijalom, oči (i uši) javnosti su s razlogom bile uprte u studio gdje se album snimao. S pravom, jer Chicago je postao institucija još u sedamdesetima i preživio, izdajući katkad briljantne, katkad dobre, a katkad i ne baš tako dobre albume. Ovi posljednji su djelom zaslužni da se u moderni izričaj ponovo uveo izraz manirizam, jer na nekim njihovim izdanjima prežvakavanje i sterilnost bez stvarne inspiracije su doveli do toga da su ih samo vjerni sljedbenici mogli pratiti. Doduše, to se nije osjetilo na bankovnim računima članova benda, jer armija sljedbenika u Americi je bila ogromna i nekritički…
pročitaj više
Od kako se vratio u velikom stilu 1999. godine s albumom “Supernatural”, Santana nije iz ruku ispuštao dobitnu formulu. A ona je jednostavna, napuniti album skladbama u kojima sudjeluju zvučna imena različitih provenijencija. Formula se pokazala uspješnom, te je “Supernatural“ pored financijskog dobitka priskrbio Santani dug period lagodnog kreativnog života. Santana ft. WILL.I.AM – “I am somebody” Slijedio je „Shaman“, sazdan na istoj formuli. Iako ne tako uspješan kao prethodnik, ipak je pokrio Santanino djelovanje za taj period. Dakako, o financijama se više nije raspravljalo, jer se album prodavao po automatizmu. Stigla je 2005. godina , Santana izdaje treći album na istu shemu, “All that I am”. Santana ft Ismaïla…
pročitaj više
Dream come true za sve sljedbenike velikog Van Der Graaf Generatora, kad je 2005. godine u Travnju izašao album „Present“. Čekanje dugih, dugih 28 godina se isplatilo, jer bio je to prvi album grupe nakon albuma „The Quiet Zone/The Pleasure Dome“, izdanog 1977. godine. O kojem se događaju radilo svjedoči i činjenica da se samo za ovaj album ponovo pokrenula diskografska kuća Charisma Records, koja je već dugo godina bila ugašena, a čiji je pulen bio VDGG. Ponovno pokretanje Charisme je popraćeno re-izdanjem cijelog opusa grupe kao i solo albuma Peter Hammilla. Ukratko, izlazak albuma je bio događaj godine, a uostalom cijela godina je bila godina Van Der Graaf Generatora…
pročitaj više
Dave Allen je preminuo u snu od iznenadne aritmije rada srca. Imao je samo 68 godina. Vjerujem da ne postoji nitko na zemaljskoj kugli, tko ima više od pedesetak godina, a da ne zna za Dave Allena. Bio je vrh vrhova i svjetionik stand up komedije. I ne samo to. Svojim je skečevima secirao crkvene norme, pogotovo one koje su temeljene na dogmama. Bio je u stanju satima sjediti na visokom stolcu i pričati, kako viceve koje je sipao kao iz rukava, tako i cijele priče, koje su u pravilu izazivale salve smijeha u auditoriju. Posebna je priča njegov kažiprst, odnosno pola prsta kojeg je izgubio kao dijete. Sam se…
pročitaj više
Postoje umjetnici koji nikada nisu bili pod jakim svjetlima pozornice i medijske promocije, ali istovremeno, iako su bili u nekakvoj sjeni, svojim su radom i kreativnošću pridonijeli da glavni akteri dobiju auru koja ih je ustoličila na pijedestal slave. Jedan od takvih, samozatajnih umjetnika je bio i Jim Capaldi, a onaj kojeg su svjetla obasjavala djelom njegovom zaslugom, Steve Winwood. Dakako, ovako napisao ispada da je Winwood profitirao na Capaldijev račun, što je tek djelomično točno, ali ipak daleko od stvarne priče. Jer Jim i Steve su bili prijatelji „do života“, drugim riječima, upoznali su se kao golobradi mulci i bez obzira na faze stvaranja u kojima su se nalazili,…
pročitaj više
Vjerujem da ne treba posebno napominjati tko je bio George Harrison. Pored svog udjela u muzičkoj revoluciji u okviru matične grupe The Beatles, George Harrison je imao bogatu solo karijeru. Paralelno s muzičkom djelatnošću, radio je, vodio ili doprinosio bezbrojnim humanitarnim projektima. Kao i ostali članovi grupe, čak je anonimno donirao ogromne sume novca udrugama koje su se bavile socijalnom komponentom i njenim poboljšanjem u sredini u kojoj su radile. Za života je i spojio te dvije aktivnosti u obliku velikog koncerta za Bangladeš, postavljajući njime neke nove standarde. Tako je “Concert for Bangladesh” postao prvi veliki humanitarni koncert iza kojeg su mnogi slijedili. Isto tako, taj je koncert u…
pročitaj više
Po uzoru na mnoge, ako ne i sve, Chicago se priključio božićnom projektu kako bi popunio blagdansku rupu u opusu i, dakako, popunio bankovne račune članova. I ništa lošega u tome, to je jednostavno showbusiness. No, ipak postoje razlike, neke grupe i solo izvođači lansiraju božićne albume izvodeći samo obrade u copy-paste maniri, te time u biti s minimalnim inputom dobivaju maksimalni output. Neke pak, sa svojom verzijom obrada, što je pothvat koji ipak podrazumijeva angažman na umjetničkom polju, i naposljetku, postoje božićni albumi koji su u cijelosti autorsko djelo s prigodnim temama i glazbom. Božićni album grupe Chicago svrstao se po sredini, u drugu grupu, te mu se ne…
pročitaj više
Jethro Tull lansira ciljani album za Božić,. Kao i mnogi albumi prije ovoga, album je u potpunosti okrenut slavljenju rođenja i svemu oko njega. I tu negdje završava klasična priča o sličnim izdanjima, ali ne i kod ovog! Mnogo je razloga za ovu tvrdnju, pa krenimo redom. Kao prvo, sve što je do današnjih dana izdao Anderson pod kapom matične grupe Jethro Tull je kvalitativno toliko visoko, da nije ni čudo da ne postoji ni jedna tribute grupa koja bi izvodila opus grupe Jethro Tull. Jethro Tull – “Christmas song” Drugo, na albumu se nalaze „ušminkani“ standardi grupe koji se referiraju na Božić: „A Christmas Song“, „Another Christmas Song“ i…
pročitaj više
Kad je početkom 2003. godine osvanula najava da bi najnovija inkarnacija grupe Caravan mogla izdati novi album, rijeko tko se osvrnuo na tu vijest. Ne zato što nije bilo zainteresiranih, već jednostavno što se Caravan u svojim posljednjim izdanjima nije baš proslavio. I dakako, izgubio veliki dio podrške auditorija. Stoga dan izlaska nije bio neki dugo očekivani dan, ali, … . I tu počinje lijepa priča. Album od kojeg se malo i ništa očekivalo je opovrgao sve (opravdane) skeptike. Teško je zaključiti odakle je sve skupa došlo, ali ekipa u studiju hvata „muzu za guzu“ i rezultat je iznad očekivanja. Možda su hvalospjevi i pretjerani, ne znam, ali da je…
pročitaj više
Mitch Mitchell se, koliko-toliko, uspio uzdignuti iz sjene Jimi Hendrixa, ali tragična figura na basu, Noel Redding, nije uspio. Ma što radio, cijelog života je uvijek bio i ostao basist the Jimi Hendrix Experience. Nije bila tajna da Jimi nije bio zadovoljan svojom ritam sekcijom, do te mjere da je u studiju, recimo, sam svirao bas ili donosio odluke i provodio ih u život, a da ni Mitch, ni Noel nisu imali pojma o tome. No, da li je zaista bilo tako kad se gleda iznutra prema vani? Mitch i Noel su bili izvrsni glazbenici, i to je prvenstveno bilo presudno kad je menadžer Jimi Hendrixa, Chas Chandler (da, basista Animalsa), sastavljao ritam sekciju kad je doveo Jimija u London. Fokusirajmo se na Noela Reddinga ovaj put.…
pročitaj više
Počeli su kao zbrda zdola skupljeni klinci radi otaljavanja već zakazane turneje, koju je trebao odraditi tad već nepostojeći sastav. Nastavili kao redikuli, kojima su čak i njihovi prognozirali da će potonut kao „Olovni Zeppelin“. Uzimali su sa svih strana i prozvani su plagijatorima. (Prozivanje i sudski procesi traju do današnjih dana). Po izdavanju prvog vinilnog izdanja bivaju popljuvani i ismijani. No, publika je imala drugačije mišljenje. Led Zeppelin – “Whole Lotta Love” I imala je i zašto. Led Zeppelin su napravili ono što nitko nije. Uzeli su (skoro) već zaboravljeno, umiksali u toksičnu mješavinu, dodali svoj pečat, te obogatili zvuk nesvakidašnjim pristupom. Ukratko, rodio se stil, rodio se sastav…
pročitaj više
King Crimson izdaje trinaesti studijski album, “The Power to Believe”. Kao i sva prethodna izdanja, tako je i ovo bilo označeno kao prvorazredni događaj za underground, prog komunu. Ali ne samo nju, jer King Crimson su svojim djelovanjem i još više utjecajem odavna probili barijere koje razdvajaju progresivni underground izraz od (progresivnog) mainstreama. Shodno tomu, nije ni čudno da su im albumi redovni posjetitelji top lista. Tako je i “The Power to Believe”, i pored teškog i zahtjevnog izričaja došao na #159. mjesto Billboarda u Americi. Možda će se ova pozicija učiniti redikuloznim za hvalu, ali ako znate što album sadrži i koju muziku nosi, onda je ovo mjesto prvorazredni…
pročitaj više
Kad su se 1994. godine ponovo okupili članovi Colosseuma nisu imali neke velike planove. Jon Hiseman je dobio poziv iz Njemačke da s Colosseumom nastupi na Freiburg Zelt Musik Festivalu. Pozvao je staru ekipu koju je raspustio prije dvadesetak godina i Colosseum je ponovo krenuo. Trebalo je to biti jednokratno okupljanje, no, reakcija publike je bila skoro pa neočekivana. Colosseum jest uživao kultni status u Njemačkoj, ali ipak, prošlo je poprilično vremena, generacije su se smijenile i nitko nije očekivao takav prijem. Jednokratno okupljanje se pretvorilo u seriju koncerta, da bi naposljetku ušli u studio i snimili „Bread and Circuses“. Iako je album tek u naznakama donio staru veličinu, bilo…
pročitaj više
David Palmer je bio klavijaturista grupe Jethro Tull. Uz njega se veže daleko više od pukog sviranja po notama. Bio je jedan od kreativaca koji je svojom lucidnošću pridonio ukupnom imidžu grupe. I ne samo to, svojim je znanjem i iskustvom kreirao neke od nezaboravnih aranžmana koji su, odvojeno, bili daleko od izričaja grupe, ali spojeni, idealno sublimirani u svjež izričaj koji je možda bio i presudan za uspjeh. Kao aranžer, radio je na prvih devet albuma Jethro Tull, dok je na sljedećih šest bio punopravni član grupe. Osobni život umjetnika u to vrijeme nije nikad bio pod reflektorima, jer bitna je glazba. Iako je Dee je daleko ranije dala…
pročitaj više
Ne postoji u našem univerzumu savršena država. Iako su skandinavske zemlje najbliže tom pojmu, i one su, a pogotovo danas, daleko od točke u kojoj se taj pojam može početi primjenjivati. Pa ni Amerika, koja je daleko, daleko od tog pojma u nekim segmentima ipak kreće prema njemu. Dakako, govorim o umjetničkom segment javnog života, kad je na nacionalnoj razini uspostavljena Kongresna knjižnica (Library of Congress) i potom, u njenom krilu Nacionalna arhiva snimaka (National Recording Registry). Te 2003. godine u siječnju, je donesena odluka o osnivanju National Recording Registry, te je iste godine počelo arhiviranje snimaka za koje se utvrdilo da su od nacionalnog značaja. Od te godine arhiva…
pročitaj više
Došao je i taj dan. David Bowie je primio službenu obavijest da ga je kraljica Elizabeta II predložila za viteško odlikovanje, koje donosi titulu “Sir”. Do tada je taj poziv primilo nekoliko rokera i manje više, svi ga prihvatili (Sir Mick Jagger, Sir Paul McCartney i Sir Elton John). No, ne i Bowie. Doduše, istine radi, moram i to napomenuti, George Harrison je odbio odlikovanje kraljice, ali ipak se radilo je redu nižem od titule “Sir”, pa je vjerojatno i to bilo presudno pri odbijanju. Ovoga puta, Bowie nema tih dilema, no, ipak je glatko rekao ne, uz obrazloženje: „Nikada nisam imao namjeru da prihvatim nešto takvo. I stvarno ozbiljno,…
pročitaj više
Joe Strummer je preminuo od zatajenja srca. Njegovom smrću je zauvijek zatvorena jedna stranica muzičke povijesti. Jest da je muzika nastavila i dalje živjeti, jest da su bendovi i dalje svirali punk, ali sve je to bila reciklaža već davno viđenog. To viđeno je počelo negdje 1976. godine kad je Joe Strummer zajedno sa svojim pajdašima iz ulice osnovao The Clash. Od prvih nastupa i bez stvarnog poznavanja nota i umijeća sviranja, The Clash skreće požanju na sebe neobičnom kombinacijom agresivne (punk) muzike i socijalnih tekstova. Izrazito impresivni, tekstovi su izdvojili sastav iz armije suvremenika, a veoma brzo usavršeno umijeće sviranja ih je na drugu stranu, izdvojilo na muzičkom kreativnom…
pročitaj više
Preminuo je Zal Yanovsky, gitarista i vokal nekada mega popularne grupe The Lovin Spoonful. Iako je grupu oformio i glavnu riječ u njoj vodio John Sebastian, Zal je bio taj u pozadini koji je krojio finalne konture kompozicija koje su redom dolazile na top liste. O kakvim se kompozicijama radi i kojoj kvaliteti svjedočimo dan danas, kad u nekoj od nebrojeno verzija te iste još uvijek egzistiraju kao da su jučer napisane. Nije tajna da je u trenutku kad je slava matične grupe The Lovin Spoonful počela blijediti, Joe Cocker bio taj koji je ubrizgao svježu krv u život opusa ovog benda. Njegove obrade „Summer in the City“ i „Darling…
pročitaj više
Album „Ladies of the Road“ je snimljen daleke 1971. i 1972. godine, kad je King Crimson iza sebe imao prve albume koji su krčili put, svaki za sebe i pisali najsjajnije stanice muzičke povijesti. I po starom dobrom običaju, album je izdan 2002. godine, dakle s trideset godina zakašnjenja. Business as usual kad je King Crimson u pitanju. Naziv album je ujedno i ime kompozicije koja se nalazi na albumi „Island“, te je i na taj način determiniran njegov sadržaj. Bilo je to vrijeme kad su King Crimson činili Robert Fripp, Boz Burrell, Mel Collins, Ian Wallace i naposljetku kao ravnopravni član benda Peter Sinfield, koji je pisao liriku za…
pročitaj više
Santana izdaje osamnaesti album “Shaman”! Bio je to prvi album nakon mega uspješnog “Supernatural” koji je na velika vrata vratio Santanu u fokus globalnih medija i priskrbio mu mirnu starost. Kako je “Supernatural’ postao 15 puta platinast u Americi, a prodan diljem svjeta u 30 milijuna primjeraka, nije bilo lako ući u studio i kreirati dostojnog nasljednika. Stari lisac je uspio, te je “Shaman“ zasjeo na #1. mjesto Billboarda već u prvom tjednu od svog izlaska. Bio je to uspjeh kojeg čak ni Santana nije očekivao. U biti, Santana i nije previše eksperimentirao. Imajući iza sebe (komercijalno) sušno razdoblje, igrao je na sigurno. Nasljednik albuma “Supernatural” je upotrijebio istu formulu…
pročitaj više
Postoje tako neki albumi koji se pojave „ni od kuda“, u izvedbi izvođača koji izrone kao katapult na površinu „u stilu atomske podmornice s 1000 metar dubine“ i zarobe svjetski auditorij svojom zaraznom univerzalnošću i kvalitetom, bez obzira na žanr kojem pripadaju. Osnovna karakteristika tih albuma i izvođača je u tome da probijaju sve moguće granice i razlijevaju se preko cijele palete žanrova u kojima rijeko obitavaju slična izdanja. Takav je bio album „Come Away with Me“, jazz pjevačice, pijanistice i skladateljice, Norah Jones. Na početku milenija je uskrsnula u obliku božice podija i svojim baršunastim glasom porobila sve koji su bili ispred nje, bilo u publici, bilo u prodavaonici…
pročitaj više
Po nekom uhodanom običaju, 2001. godine King Crimson izdaje album „Vrooom Vrooom“, snimljen u živo prije pet godina. Odavno su svi koji prate ovaj bend odustali od traženja bilo kakvog objašnjenja zašto tolika razlika od vremena snimanja do vremena objavljivanja. Fripp nikada nije izašao u javnost s ikakvim objašnjenjem. Bilo kako bilo, „Vrooom Vrooom“ donosi King Crimson u najjačem izdanju od Metalne inkarnacije i dakako u formi „double tria“. (Robert Fripp i Adrian Belew na gitarama, Tony Levin i Trey Gunn na basevima i Bill Bruford i Pat Mastelotto na bubnjevima) Nije ni čudo da je album po izlasku bio primljen pozitivno, ne samo od strane službene kritike, već je…
pročitaj više
Kad su braća Giles i Robert Fripp oformili Giles, Giles and Fripp, nisu imali niti približnu ideju gdje, kako, na koji način, a pogotovo u kojem smjeru. Jednostavno su u dnevnom boravku postavili mikrofone i spojili ih na “trakaš” i počeli. Iz tih početnih koraka rodila se ideja o smjeru u kojem bi se trebali kretati, o konstrukciji kompozicija, ali i o nečemu sasvim novom – ideja o kreiranju nečega što će tek postati progresivni izričaj. Ulazak u studio rodio je prvi (i jedini) album, “The Cheerful Insanity of Giles, Giles and Fripp”, koji je izašao 1968. godine. Ono što se nakon njega događalo pripada svijetloj točki povijesti moderne glazbe, i zove…
pročitaj više
New Order izdaju album “Get Ready”. Bio je to prvi album nakon duge hibernacije. Prethodnik, “Republic” je izdan davne 1993. godine. Teško da je itko očekivao neku revoluciju u izričaju, jer samo postojanje grupe nakon smrti Ian Curtisa i njihovog ponovnog uspona u zvijezde je bilo vrijedan divljenja. No, New Order je još jednom dokazao da su grupa koja nije za ništa postala velika samo svojom zaslugom i talentom. Album “Get Ready” sadrži sve što je grupu proslavilo i što je najbitnije, bez reciklaže već prežvakanog, toliko čestog slučaja u situacijama u kojoj su se našli New Order s novim albumom. Dapače, album je svjež i nov, te donosi grupu…
pročitaj više
Pet godina nakon albuma „Ænima“, američka grupa Tool lansirala je treći studijski album „Lateralus“. Kao po nekom pravilu, tada ali i kasnije, Tool izdaje albume nakon dugih sudskih parnica, koje im ne samo oduzimaju kreativnu energiju, nego i dragocjeno vrijeme. Ovaj put se radilo o diskografskoj kući Volcano Entertainment, koja je izdavala njihove albume, ali je nastavila i nakon sudske presude. (detalji nisu bitni!). Ono što je obilježilo to razdoblje neaktivnosti jest aktivno sudjelovanje u pokretu muzičara protiv file sharinga, odnosno u to vrijeme neprikosnovenog Napstera. Ne mogavši biti ništa drugo doli u pravu, bend je oštro kritizirao besplatnu muziku, jer su time vidjeli kolaps kreativnog segmenta muzičke industrije kakva je postojala. I bili su u…
pročitaj više
Neke stvari ipak tijekom vremena sjednu na svoje mjesto. Vjerojatno ne samo neke, već mnoge ako ne i sve! Čemu ovako filozofski uvod? Pa stoga jer se nakon 18 godina od pokretanja sudske tužbe ponovo sastaju Napster i Metallica, dva smrtna neprijatelja. Da pojasnim. Daleke 2000. godine Metallica je trebala izdati singlicu “I Disappear”. Sirova i nedovršena verzija je iscurila i našla se na Napsteru. (Napster je u to vrijeme bio prvi peer-to-peer servis, koji je omogućavao razmjenu datoteka, u ovom slučaju muzike.) Preko svojih odvjetnika Metallica pokreće prvu tužbu u povijesti kontra distributera, odnosno servisa Napster. Nakon dugog vijećanja sudac presuđuje u korist Metallice i taj se trenutak uzima…
pročitaj više
Tim Blake izdaje album “The Tide Of The Century”. Album je svojevremeno pobudio veliku pažnju u underground krugovima, jer je ovaj klavijaturist na osebujan način donio sliku modernog društva i svojom muzikom opisao ono što katkad stane u podeblju knjigu. Album je došao punih devet godina nakon prethodnika “Magick”, koji je pak došao punih trinaest godina nakon svog prethodnika “Blake’s New Jerusalem”. Dakle, sve upućuje u skoro perverznu minucioznost umjetnika koji na svjetlo dana iznosi samo one note koje je tisuću puta prevrnuo i osvjedočio se u njihovu smislenost i razlog postojanja. Album “The Tide Of The Century” je po svom izlasku stekao zasluženi status te je po starom dobrom…
pročitaj više
Malo tko danas nije čuo za Viktora Borgea. Većina ga pamti kao simpatičnog starčića, s nasmijanim licem i kao osobu koja koristi svaki trenutak na pozornici kako bi ga pretvorila u komediju. Njegovi „koncerti“ su punili najveće dvorane, a katkad teško da bi odsvirao neku od kompozicija u cjelini. Njegovi dueti su bili legendarni, protkani duhovitim dosjetkama, urnebesnim gegovima i nadasve, ono što je najbitnije kod od ovog čovjeka, prekrasnim sviranjem piana. Ti koncerti, ako ih se tako može nazvati, bili su praznik za oči, uši, mozak i dušu. Prisustvo njegovom „performansu“, jer i nije bilo drugo nego baš to, je bilo životno iskustvo i dakako, „bio sam na koncertu…
pročitaj više
Uredništvo muzičkog magazina Melody Maker objavljuje da list prestaje s izlaženjem, te je najavilo posljednji broj za predstojeći Božić, 2000. godine. U biti list neće nestati kao glasnik novoga i kvalitetnog u svijetu muzike, već će se spojiti s (nekadašnjim) ljutim rivalom, New Musical Express magazinom, koji je pokrivao isto područje interesa javnosti. Odluka o spajanju je očito došla „odozgo“, jer su i jedan i drugi list bili pod vlasništvom iste izdavačke kuće, IPC Medija. Nekako simbolično, ugasio se magazin koji je svoje svijetle trenutke imao u sedamdesetim prošlog stoljeća, kad mu je naklada bila u prosjeku 250 000 primjeraka dnevno. Koliki je utjecaj imao na ondašnju scenu, pa i…
pročitaj više
O ovom se albumu nema puno. Album kapitalizira “double duo” formaciju te predstavlja u biti međufazu od “double trio” inkarnacije, do ove posljednje, koja čeka dizanje epidemioloških mjera da krene na put. “Heavy ConstruKction (Live In Munich, June 2000)“ predstavlja istovremeno idealan uvod u opus grupe za one koje su se uključili u sljedbeništvo u ovoj fazi postojanja, jer materijal na albumu ne pati od nostalgije. Na njemu nema standarda grupe koji su je proslavili u prošlosti, već je album sazdan od živih snimaka kompozicija iz nedavne prošlosti. Dunque, King Crimson i „double duo“ inkarnacija u svom zenitu!
Pet godina nakon albuma „Thrak“, King Crimson lansira svoj dvanaesti album „The ConstruKction of Light“. Bio je to prvi od dva izdanja pod formacijom „double duo“. Era „double trio“ završila je odlaskom Billa Bruforda i Tonyja Levina, a formacija se svela na Roberta Frippa i Adriana Belewa, kojima su se pridružili Trey Gunn i Pat Mastelotto. Bila je to još jedna „dream team“ inkarnacija, koja je ušla u studio kako bi snimila novi album. „The ConstruKction of Light“ je, po uobičajenoj praksi kada su u pitanju izdanja ovog sastava, naišao na mlak prijem. Zapravo, to je već postala norma, nakon određenog vremena, jezičac na vagi neumoljivo kreće prema pozitivnoj strani, te album na kraju bude konačno ocijenjen kao odličan ili čak kao remek-djelo. Stoga ni ovaj nije…
pročitaj više
Steely Dan su se profilirao kao bend kojem se apsolutno vjeruje. I to doslovno, jer su svojim radom pokazali i dokazali da je svaki album kojeg su izdali pažljivo osmišljen, smisleno koncipiran i nadasve, izbrušen do najsitnijeg detalja. Posljednji album u prošlom stoljeću, „Gaucho“ je donio bend, u biti dvojac, Donald Fagen i Walter Becker, u naponu snage i kreativnom vrhu. I umjesto da nastave, kao što to pravila show businessa nalažu, oni se jednostavno povlače i dvadeset godina Steely Dan će biti u hibernaciji. Stoga je kao ne malo iznenađenje došla vijest da duo priprema novo izdanje. Glasine su se pokazale točne, te veljače 2000. godine, Steely Dan lansira…
pročitaj više