Ne postoji u našem univerzumu savršena država. Iako su skandinavske zemlje najbliže tom pojmu, i one su, a pogotovo danas, daleko od točke u kojoj se taj pojam može početi primjenjivati.
Pa ni Amerika, koja je daleko, daleko od tog pojma u nekim segmentima ipak kreće prema njemu. Dakako, govorim o umjetničkom segment javnog života, kad je na nacionalnoj razini uspostavljena Kongresna knjižnica (Library of Congress) i potom, u njenom krilu Nacionalna arhiva snimaka (National Recording Registry).
Te 2003. godine u siječnju, je donesena odluka o osnivanju National Recording Registry, te je iste godine počelo arhiviranje snimaka za koje se utvrdilo da su od nacionalnog značaja.
Od te godine arhiva snimaka raste geometrijskom progresijom i dakako, nije rijetkost, skoro je pa pravilo, da većinu snimaka tvore kompozicije iz rock okruženja.
Imati ovakvu podršku establišmenta, podršku koja u neku ruku garantira besmrtnost, velika je stvar za svakog umjetnika koji se nađe na listi.
Je li je ona objektivna i koliko, to je neko drugo pitanje, ali sigurno je objektivnija od (komercijalnog) konkurenta Rock’n Roll Hall of Fame. U toj mjeri da se već sada javljaju umjetnici koji ne žele biti laureati (Paul Rogers), jer i sam površan pogled na ukupnu listu ostavlja mnoge nedoumica, ali i sumnje …
S druge pak strane laureati za National Recording Registry su pažljivo odabrani, prema kriterijima koje je ustanovila ta ustanova i koji se mogu primijeniti na sve vrste muzike i žanrove unutar nje.
Stoga National Recording Registry predstavlja u neku ruku i top listu vječnih, možda ne po komercijalnom uspjehu, ali po značenju u kulturi jednog naroda. Listu koja zorno pokazuje kulturološki presjek umjetničkog djelovanja od početaka snimanja kompozicija i same naracije, pa sve do današnjih dana.
Nema sumnje da je od 2003. godine mnogo kompozicija zasluženo uvršteno na ovu prestižnu listu, iako nema ni sumnje da ih ima i izostavljenih, ali protokom vremena broj ovih drugih je sve manji.
I tu je ona velika razlika od svih sličnih lista u okruženju.
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.