Split 1960-ih godina
III dio

Nakon obida, u litno doba, vlada je strogi “koprifogo”, a to je značilo da su stariji išli leć i da  sva dica moraju od 2 do 5 popodne bit u sobi i da nitko nesmi izać vanka, niti pravit bilo koju buku. Sve su se škure morale zatvorit i nama su te tri ure trajale čitavu vječnost, kako mi nismo mogli spavat samo bi čirili kroz škure i čekali 5 uri za pobić vanka…..

Igračke za dicu nisu postojale, već samo one koje bi sami napravili. Glavna igračka je bila karet na balinjere i vožnja kola od barila, kako je napisa Toma Bebić u svojoj pismi “Kaleta moja mala”.

Romobil je malo tko ima, jer oni zglob od romobila nismo mogli napravit, jer je to bila “visoka tehnologija“.

Cili dan se igralo na male branke, a glavni teren je bija u Šumici od Lesingera di je bija i vrtić, a to je bilo između Šumice na Ovčice i skala od Firula. Tu je bila čistina među bore, a četiri bora su bile branke.

Posli smo u konobi napravili stol za stolni tenis i od šperploče ispilali rekete, zalipili na njih neke gume, kupili mrižu, i tu se cili dan igra pig-pong. Loptica je bila pravo bogastvo, a nije je bilo ni za kupit, kad bi nam pukla, ne bi je bacili nego bi je zalipili, a kad bi je netko ugazija i ulupija, kuvali bi je u kipućoj vodi da se ponovo napuše. Posli bi bila conkulasta i krivo skakala, ali isto se s njom i dalje igralo…..

Posli smo napravili klub i ja sam na prvenstvu Splita bija prvi do 18 godina, iako sam ima tek 14 i drugi u seniorima. Kasnije kad sam doša u košarku, negdi smo igrali na ping-pong i Rato Tvrdić je tija igrat protiv mene, kako to nebi imalo nikakvog smisla, ja sam reka da ću ja igrat sandalom, a on reketom. On nije ima nikakve šanse i ja sam glatko dobija taj meč.

Jedne godine je ekipa iz ulice odlučila napravit brod, on se dva miseca gradija u dvoru od kuće Dubravčić di stoji Deni. Plan je bija da se kobilica i rebra naprave od drva i da se onda na njih nategne platno koje bi se namazalo katramon. Kad je konstrukcija bila gotova Feđo je donija iz kuce dva lancuna koje smo zabrokvali u rebra i namazali katramom. Sutra dan smo svi jedva čekali porinuće, ali ujutro je došla Feđina mater, koja je saznala da joj je on ukra dca lancuna, donila sikiru i izcipala nam brod u komade…..
To je bila velika žalost….
Posli smo napravili novi brod od lesonita i njega smo odnili na Firule, vozili se u njemu i postoji slika sa tim brodom.

1963. smo kupili televiziju, ka i sve drugo, mater ju je kupila na kredit sa otplatom na tri godine.

Dida Duje je reka da je televizija protiv Boga i pritija je da će je on razbit sikirom, tako smo je u početku morali čuvat. On nju nikad  nije gleda, a kad bi proša hodnikom stavija bi ruku sa strane da je nebi vidija.
U ta doba postojala su samo 2 programa, na fumar na krovu bi se zavidala antena i onda se netko mora uspet na krov i uperit antenu prema Labišnici, a ovi drugi bi doli gleda u televiziju i sa terace vika da li da je miče malo desno ili livo.
Slika je ritko bila čista i obično bi imala “snig”….

1969. smo svi gledali uživo sljetanje na Misec i bili oduševljeni sa njime, ali moja teta Antica, koja je imala priko 85 godin, nije virovala u to i rekla je “kako da ne, nisu se oni  ikad uspeli na Misec.
Mi smo se na to smijali i govorili kako je ona nazadna i da ona ništa ne razumi….., ali sad nakon 50 godina ja sam uvidio daje ona bila u pravu, da nitko nikad nije sletio na Misec i da se sva “sljetanja” snimilo na Zemlji.….

Moj drugi dida je bija Ivan Dvornik koji je sa još četvoro kolega spada u prve vlakovođe u Splitu. Početkom stoljeća se gradila Lička pruga, a nju je projektira inž. Šakić.
Kad je on doša u Liku, lokalni mištani su ga upozoravali da vlak zimi, od velikog sniga, neće tu moć vozit.  Svi su mislili da je to teška glupost, ali kad je 1925. pruga bila gotova i dida počeja vozit, puno puta bi se dogodilo da je pada veliki snig i bura bi u usijeke pruge napravila nanose sniga, lokomotiva bi se zaglavila i dida bi ostavija vlak i iša spavat u obljižno selo.
Kad bi ujutro doša, sve bi bilo zameteno u snigu, samo bi po tome di je snig bija crn zna da je ispod dimnjak i lokomotiva. Tada su bile puno oštrije zime nego danas.

Kad bi dida po noći vozija iz Zagreba za Split lokomotiva bi puno puta udrila zeca, dida bi zaustavija vlak i posla ložača da ga donese, kad bi se ložač vratija sa zecom, bija je nastavak za Split ha,ha,ha, ……

na vrh
error: Sadržaj zaštićen !!