Colosseum – “Tomorrow’s Blues”

Veljača – 2003.

Kad su se 1994. godine ponovo okupili članovi Colosseuma nisu imali neke velike planove. Jon Hiseman je dobio poziv iz Njemačke da s Colosseumom nastupi na Freiburg Zelt Musik Festivalu.

Pozvao je staru ekipu koju je raspustio prije dvadesetak godina i Colosseum je ponovo krenuo. Trebalo je to biti jednokratno okupljanje, no, reakcija publike je bila skoro pa neočekivana. Colosseum jest uživao kultni status u Njemačkoj, ali ipak, prošlo je poprilično vremena, generacije su se smijenile i nitko nije očekivao takav prijem.

Jednokratno okupljanje se pretvorilo u seriju koncerta, da bi naposljetku ušli u studio i snimili „Bread and Circuses“. Iako je album tek u naznakama donio staru veličinu, bilo je to dovoljno da se uz obilatu pomoć nostalgije napune dvorane diljem Europe i Japana.


Colosseum – “Tomorrow’s Blues”

Na krilima podrške publike Colosseum izdaje drugi album nakon ponovnog okupljanja, “Tomorrow’s Blues”. Iako superiorniji od prethodnika, ovaj je album pokazao da sljedbenici prve i druge faze života grupe nemaju što očekivati, a pogotovo ne nešto novo, što je bilo uobičajeno u prošlosti.

Kao i što sam naslov sugerira, album bi po vokaciji više pripadao nekoj  grupi koja njeguje blues s primjesama jazza, nego nekadašnjim progerima oslonjenim prvenstveno na jazzu, pa tek onda na bluesu. U biti, kao blues album, on i nije toliko loš, dapače, ali, prošlost je zeznuta stvar. Katkad poželjna udavača koju svi neselektivno grle, ali katkad okrutna maćeha koja bez milosti reže onda gdje najviše boli.
To je kontekst u kojem se treba smjestiti ovaj album, pa tko voli, ….


Colosseum – “Thief in the Night”

Nažalost, ovo je bio posljednji album na kojem je sudjelovao saksofonista Dick Heckstall-Smith. Preminuo je par mjeseci nakon izlaska albuma. Na njegovo mjesto uskače Barbara Thompson (Hisemanova supruga). Ona je nakon ponovnog okupljanja tu i tamo nastupala s grupom, da bi po Dickovom odlasku zauzela stalnu poziciju u grupi

Colosseum je nastupao bez prestanka, većinom oslanjajući se na stari repertoar, koji mu je uostalom i donio status u muzičkim krugovima. Kad je i Hiseman preminuo, ostatak se trgnuo, popunio sva „radna mjesta“ i nastavio s koncertima. Koliko je to to, teško je reći, ali sigurno je jedno, bez Dicka i Hisemana, Colosseum sigurno nije to što je bio.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh