Idiocracy

Budučnost? Ne, sadašnjost!

Kad je George Orwell daleke 1949. godine izdao knjigu „1984.“, bio je to distopijski, mračan pogled u budućnost, koja se u tim trenucima činila ne samo toliko daleko, već i po mnogim parametrima nemoguća da se ostvari u tom obliku.

Taj su dojam pojačali događaji šezdesetih i sedamdesetih godina, koji su svojom političkom komponentom potisnuli mogući scenariji iz knjige van domašaja razumnog.

No, nikad ne reci nikad, pa tako ni ovaj put. Već od sredine osamdesetih počinje usmjeravanje društva na globalnoj razini u smjernicama koje su naznačene u knjizi. Toliko da se uvriježila sintagma, „ “1984”: A warning, not an instruction manual“.
Zaludu, svjedoci smo na dnevnoj osnovi da Orwell nije bio pisac bujne mašte već neka vrsta proroka.

U tom kontekstu i ne čudi postojanje filmova, najprije onih napravljenih po romanu, ali i filmova koji na periferiji šire distopijske spoznaje o budućnosti, i između redaka kažu, pa to je danas. Takav je film „Idiocracy“. Samo ime sve kaže, možda karikirano, ali bolno istinito.

Početak je bio ….
Matična kompanija nije niti priredila projekcije za kritičare. U kinima je išao u nekim minimalnim količinama kopija, bez ikakve reklame. Ukratko, sama se kompanija odrekla svog filma, jer u njemu nije vidjela ništa vrijedno jednog jedinog dolara uloga u reklamu.
Stoga nije ni čudo da film „Idiocracy“ nije po izlasku požnjeo neki uspjeh. Jedva da su ga registrirali specijalizirani mediji, a i oni su uskoro digli ruke od njega, jer film je u trenutku izlaska, a to nije bilo davno, jednostavno bio glup.
Onda!

Danas?
Ni teoretski, jer dobar dio filma se već odvija pred našim očima, doduše stilizirano, spakovano u prihvatljiva pakovanja. Ali bit ostaje, a to je … možda bolje i ne spominjati je i sam naslov to sugerira.

Na sličan način kao i „Spinal Tap“, ali ovaj put preko streaminga, torrenta, i tko zna kojeg sve ne servisa, film najednom izranja na površinu i kazuje ogoljenu istinu, ne o budućnosti, već o sadašnjosti, ma koliko apsurdno zvučalo. Uostalom ako već decenijama djeca na zapadu vjeruju da je krava ljubičaste boje, jer je to pakovanje Milke, zašto ne povjerovati da se voda ne pije i s njom se ne zalijevaju usjevi. Zamislite, voda kojom se ispire WC školjka nakon sranja, se upotrebljava za piće i zalijevanje. Ne, to je nemoguće, za to se upotrebljava kemikalija monopoliste koji u ruci drži svjetsku opskrbu čudotvorne kemije. Ona se upotrebljava za sve osim, pogađate, za ispiranje WC školjke.

I da ne pričam film, jer je prepun apsurdnih scena koje se lako preslikaju na današnjicu ili je prejudiciraju. Nije stoga čudo da je film prepoznat najprije kod ljubitelja distopijskih uradaka, potom i ostataka filmskog svijeta koji ima par moždanih vijuga rezerviranih za razmišljanje.

I da priveden priču kraju, film je u postao kult!

Ako se i nakon ovoga pitate o čemu se radi, nije problem. Uzmite ga i pogledajte. Nakon toga se više i nećete vratiti na ovaj tekst, jer, ruku na srce, nakon gledanja sve je jasno i bez njega.


Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Kontakt”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.

I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Kontakt” page, and I’ll delete this video immediately.

na vrh