Da mi zlatna ribica ili Blavor kojeg sam jučer srea progovori riječima i da birat: bili radije dobia na lotu, da Hajduk bude prvak 10 godina zaredom, da Šibenik stalno igra Europu, da dobijem sina jedinca, da živim sto zdravih godina, mir u svijetu ili da Azimut u Šibeniku bude moj, ja bih samo uhvatio olovku i pita di da potpišem za njegovo vlasništvo.
No, bio bih zadovoljan i da im rješavam svirke kao što je ova, zbog koje sada pišem službeno prvi tekst i osvrt, ne računajući tri za Ship festival prošle godine koji se dešavao na više lokacije, među njima i ovdje.
Uvik mu se rado vraćam i svaki put otkrijem nešto novo, pa tako da i pica majstor na katu prima narudžbe do 10 manje kvarat da utaži glad nama zaljubljenicima u dobru glazbu. Zakasnio sam na tu informaciju 17 minuti, a konobar ispod šanka nije imao kesicu čipsa ili kikirikija za prvu pomoć, pa sam se u povratku doma morao utješiti u pekari na cesti u pola tri, od čega još dolazim sebi.
Čim sam saznao da ovaj petak nastupaju Teški Osjećaji i Morlaq zna sam da moram doći podržati dva najbolja benda Šibensko-Kninske županije. Možda neko bolji će mi sutra pokazat osobnu ili familijarno stablo ukorijenjeno u Primoštenu, ali zasad ga nema.
S drugarom iz Danske koji me zarazio Blues Festivalom u svom mistu Frederikshavnu sam se tamo nacrtao točno u 9, da uhvatim lipa mista ko na utakmici. Ali kvrapcu, došli smo prvi i opet sam bio naivan da će svirka početi na vrime. No, što je tu, više je vrimena za upoznat konobara i ponudu pića.
Oko 22 se pomalo već počela skupljati ekipa i dok je Lovre, pjevač Morlaqa na šanku častio sebe i sve okolo alkoholom, na bini je krenuo zarazni blues. Začudio sam se i poveselio trećem bendu večeras kojeg ne poznam, ali to i jesu bili Morlaq, kao uvod samima sebi i poziv pjevaču da je vrime da se uozbilji.
Vidilo se i osjetilo na prvu da će to biti punokrvna rock svirka i sraz dva nadarena i inspirativna gitarista na dvi strane bine, svak sa svojom wah pedalom, kao papučicom za gas.
Bend iz Drniša je rijetka pojava na ovim prostorima koja trenutačno redovno nastupa di stigne, a nema još izdan album. Kombiniraju autorske obrade stranih stvari i nekolicinu svojih na materinjem jeziku. Tako su krenuli sa ‘Knock, knock, knock’ od indie grupe Spoon, a nastavili sa sjajnom novom stvari koju sam imao čast među prvima preslušati proteklih tjedana i to na ‘repeat’ naziva ‘Anđeli od stakla’. Najveća prednost pjevanja na hrvatskom na ovim prostorima je što se slušatelj može pronaći u tekstovima, čak i poistovjetiti, dok je to na engleskom za domaću publiku samo puko razabiranje fraza, nekih riječi i parola.
Prisjetili smo se Atomskog Skloništa i 1979 uz ‘Da li je dozvoljeno razgledanje vašeg vrta’, opet u takvoj obradi da slobodno je mogu proglasiti i svojom i pustiti u eter.
Preko Morlaqa sam se upoznao i sa islandskim rokenrolom i grupom Kaleo i njihovim sjajnim vokalom kome lako komparira Lovre. A evo sinoć sam prvi put sreo mračnog i emotivnog norvežanina Sivert Hoyema koji se ukazao s pjesmom ‘Give it a whril’ u obradi naših Drnišanina. Ne mora se na bini čitat poezija, ali se mora osjetiti emocija i sa usana čitati istina koju bend čini autentičnom, a to je najlakše moguće sa vlastitim stvarima na svom jeziku koje su uslijedile do kraja koncerta.
Kao što su ‘Grešnici’, hit koji se mora vrtiti do besvijesti na svim radio i tv postajama. Nadamo se uz dobar spot da je to vrlo moguće.
Iako je publika tražila još, energičan i moćan nastup pun jakih poruka i iskrenih emocija Morlaq je završio s Bowiejevom ‘Hello Spaceboy’. Kao da su htjeli, kao da su znali, u čast Jurij Gagarinu i 64.godišnjici njegovog leta u svemir.
Kako zvuče, pojedinačno i skupno, ovaj bend odaje dojam da je na sceni desetljećima, a ne od nedavno i da tek spremaju prvi album.
Ja znam da M.O.R.T. već godinama svima nabija komplekse po pitanju nastupa i slave, jer su trenutačno u hrvatskoj jedini rock bend koji plijeni pažnjom, a neko će pomisliti da to i ne zaslužuju baš. Ali kao i kod pitanja najvećeg benda svih vremena Rolling Stonesa, postoji milijun i jedan sastav svirački bolji od njih, ali za bit velik i jak nisu samo pjesme dovoljne, već upornost, krv, znoj i suze, i ja to želim viditi i od Morlaqa i svih drugih bendova koji misle da su puno bolji od njih.
Ne znam šta o tom misle Teški Osjećaji iz Tisnog, Murtera, ali oni se uvik zabavljaju na bini, a ovu noć su došli predstaviti svoj drugi album naziva ‘Dišem ovaj zrak’ koji izlazi do lita.
Njih sam prvi put upozna prije nove ere 2019., kada su spojili s još dva benda u sjajnoj ideji putujućeg festivala Južna Karavana. Ako se ne varam, oba benda Go Lilly i Stonetribe više nisu među nama, ali teško je protiv osjećaja i ljubavi za glazbom, tako da evo i šest godina kasnije Teški osjećaji su tu. Predvođeni dobrim i poštenim veseljakom Željkom Maračom za kojeg ako neko ima reč ružnu rič nek se obrati prvo psihijatru, a onda meni.
On je Murterski Andrija Bombišta, mjesni pošćer koji vridno i pažljivo dostavlja pisma, pakete, račune i kazne svojim sugrađanima, dok s tekom i kemijskom zabilježava svemu čemu svjedoči u svoju pjesmaricu koju onda ponosno nosi svome bendu da to uglazbi.
Nije on naravno ni Bob Dylan, ni Leonard Cohen ni Johnny Štulić, ali jeste svoj i unikatan, lokalni patriota.
Ko nije čua ‘Moja baba bere smokve bolje nego ja’, neka se poklopi ušima ‘Tovara’ koji isto ima svoju pismu.
Nije ih poremetilo što je pola publike od Morlaqa jedva dočekalo izaći da popuši duvan i zamota nešto, a vratili su se propustivši skoro pola koncerta, ali barem bolje raspoloženi zato. Ne ja naravno, ja trpim i na wc otići, ko da gledam neki film koji nema pauzu, da ne bih propustio šta važno. Nikad nisam shvaća ljude koji bi otišli sa stadiona u 88.minuti, da izbjegnu gužvu.
A najveći preokreti u povijesti baluna su se dešavali u sudačkoj nadoknadi dok su neki tražili auto na parkingu.
Teški Osjećaji su opušteni peterac koji dobro zabavlja publiku i da su rođeni kao bend u nekom drugom dobu, kada su radio i tv bili glavni medij, sada bi bili u rangu Daleke Obale. To je kombinacija potpuno neozbiljnih i blesavih pjesama kao ‘Lignja i Prč’, poznatija kao ‘Vino i rakija, malo sam se napija’...’Pas i maška’, ‘Sipa dut’…do emotivnih ‘Samo tvoja Ljubav’, ‘Rozi’, ‘Ja sam kriv’ do stolnoteniske himne ‘Ping Pong’.
Ali meni su najdraže one sa crtom ozbiljnog promišljanja i poruke koju nose kao ‘Hipi zid’, ‘Lampa grmi’ i himnična ‘Želim biti Slobodan’. Neke stvari polako i s vremenom uđu u uho i nikada ne izađu kao ‘Danas opuštam glavu’, ali to nije slučaj sa pjesmom ‘Leti Poleti’, novom i još neobjavljenom s novog albuma. Ona osvaja odmah na prvi šuc, bez čekanja i premišljanja i apsolutni je hit je na prvo slušanje.
Tu do izražaja dolazi mali Ante sa strane, momak na Roland klavijaturama i jokerom iz rukava, trubom.
To je prvi instrument koji čujete na sprovodima, ali na drugoj strani glazbene ljestvice taj instrument potječe na ples, pogotovo u ska ritmu pjesme ‘Ali nema Mare’. Dixi swing i Ska su za mene 2 najveselija glazbena žanra i potonji dobro leži ovome bendu.
Teški Osjećaji uopće nisu tako teški, skroz su lagani i trebaju svirati na svim feštama, od rođenja diteta do poniranja broda i razvoda. Ako triba dat guzice za dokopat se radio postaja, ne triba za svirati na svim mogućim ribarskim feštama od Umaga do Cavtata. Dosta nam je više Grdovića, Zečića, Gulliana i ostalih veterana, želimo nešto autentično, a potpuno prirodno i neposredno kao ovaj bend.
Skoro tri ure dobre svirke je došlo kraju, taman da umoran, ali zadovoljan se napokon upoznam s Jared Letom naše scene Tomislavom Šanićem iz Reah i pridružim se Lovri u lobiranju da taj bend napokon propjeva i na hrvatskom. Inače Reah svira stonerski grunge, i to je prvi put da ta dva žanra ja pišem u istom tekstu, u istoj rečenici bez zareza. Uvjerio sam se u to na putu do doma preslušavajući glazbeno i produkcijski svjetski im album ‘As Above So Below’.
Vruće preporučam!
Hvala Azimutu što podržava domaću scenu, a i unaprijed hvala što 23.04 dovode ponajbolji svjetski stonerski bend 1000 mods i nadamo se uskoro i svjetske, a naše Krankse iz Varaždina da ponude Šibeniku ono što nikada u životu još nisu vidjeli.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.
