Mitch Mitchell se, koliko-toliko, uspio uzdignuti iz sjene Jimi Hendrixa, ali tragična figura na basu, Noel Redding, nije uspio. Ma što radio, cijelog života je uvijek bio i ostao basist the Jimi Hendrix Experience.
Nije bila tajna da Jimi nije bio zadovoljan svojom ritam sekcijom, do te mjere da je u studiju, recimo, sam svirao bas ili donosio odluke i provodio ih u život, a da ni Mitch, ni Noel nisu imali pojma o tome.
No, da li je zaista bilo tako kad se gleda iznutra prema vani?
Mitch i Noel su bili izvrsni glazbenici, i to je prvenstveno bilo presudno kad je menadžer Jimi Hendrixa, Chas Chandler (da, basista Animalsa), sastavljao ritam sekciju kad je doveo Jimija u London.
Fokusirajmo se na Noela Reddinga ovaj put.
Pored aktivne uloge u studiju, na pozornici je pratio Hendrixa, za kojeg se znalo da je nepredvidiv, kako u solažama, ritmici, tako i u eskapadama kojih nije nedostajalo. Sve je to, dakako, bio dio predstave, ali u to vrijeme nije bilo koreografije, bile su to improvizacije na pozornici, kad nitko nije znao što nosi sljedeći trenutak u kompoziciji.
Osim toga, Noel je bio talentiran kompozitor. Malo je poznato da su kompozicije“Little Miss Strange”i “She’s So Fine” njegove, te da u njima pjeva glavni vokal. A poznato je da je Hendrix obrađivao samo „vrh vrhova“ kompozicije (“All Along the Watchtower”) i da u pravilu nije dopuštao nikome da pjeva.
A koliko je Jimi mario za svoju ritam sekciju, dovoljno govori, pored činjenice da je donosio odluke koje nije saopćavao nikome, a ticale su se benda, i činjenica da je nakon raspada originalne postave Jimi Hendrix Experience, pokušaj oformljavanja nove grupe propao. Menadžer je kontaktirao Noela da se ponovo pridruži, ali ovaj je pristao. Jimi je na svoju ruku pozvao Billy Coxa, opet ne obavještavajući nikoga, dovodeći Noela u situaciju da je doslovno na ulasku u studio saznao da više nije član benda Jimi Hendrixa.
Dok je još bio u timu, Noel se pridružio bendu Fat Mattress, koji je otvarao koncerte za Experience, te je Noel u biti u jednoj večeri odrađivao dva koncerta.
Nakon napuštanja Experiencea, ostaje u Fat Mattress i s njima snima samo jedan album prije nego što i njih napusti.
Dok je još bio u Americi, oformio je bend Road i preselio se s njima u Irsku, te potom sve napustio i osnovao vlastiti Noel Redding Band, s kojim je pokušavao izaći iz sjene Jimi Hendrix Experiencea.
I niz se nastavlja, Noel ostaje aktivan do kraja života, u pravilu boreći se za tantijeme koje su mu uskraćivani na ime izdavanja albuma s Hendrixom, na kojima je sudjelovao i kojima je pridonosio. U svemu tome, imao je jedan sretan trenutak, krajem sedamdesetih bilo zaključeno da se neće ponovo štampati vinili Jimi Hendrix Experience, te mu je isplaćena lijepa otpremnina zbog raskida ugovora o distribuciji albuma.
No, onda je došao CD i DVD, i vrata financijskog raja su se ponovo otvorila, jer je ugovor specificirao samo vinil, ali ne i sva izdanja, za koja se, doduše, u tom trenutku nije ni znalo, niti su bila obuhvaćena ikakvom klauzulom ugovora.
Možda je to bio jedini sretan trenutak u životu Noela Reddinga i njegove veze s Jimi Hendrix Experienceom.
Nezasluženo, jer Noel je bio inovator na basu, bio je jedan od prvih koji je koristio (tada) nove gadgete i time pridonio bogatstvu zvučne slike, te na kraju bio je stabilni oslonac u studiju i na pozornici.
No, to sve skupa je malo značilo Jimi Hendrixu, koji je bio galaksija sama za sebe, i tu leži ona bolna točka Noelovog postojanja.
R.I.P.!
