Ljeto ljubavi 1968. godine bilo je ljeto koje se ne zaboravlja, ne samo kao meteorološki dio godine, pa ni kronološki, već kao vrhunac ere jedne filozofije koja je prekrila zemaljsku kuglu i obavila je u svoj zagrljaj: ljubav, sloboda, tolerancija, ne mržnji, ne nasilju, ne ratovima, ne bilo čemu što se kosi s civilizacijskim dosegom ljudskog roda nakon najkrvavijeg rata u povijesti i ogromne ekspanzije standarda nakon njega, koja je dakako, bila izravna posljedica višegodišnjeg mira.
Mladost, studenti pogotovo, se bude i žele pravdu na nekom univerzalnom nivou, žele jednakost u društvu, pred zakonom. Establishment/vlada postaju “klasni neprijatelji” koje se s ulice trese do točke kad i sami padaju ili se prilagođavaju zahtjevima. Nije sve prolazilo glatko, bilo je razbijenih glava, izbijenih zubi, nažalost i mrtvih (Ohio, četvero kad je vojska bojevom municijom pucala na studente!).
Ali pokret koji se iznjedrio u korijenu je izmijenio zapadnu demokraciju. Nažalost, taj isti establishment je naučio lekciju i već u osamdesetima se krenulo u razgradnju, da bi danas sve što se događalo u šezdesetima i sedamdesetih bila čista utopija, priča u koju malo tko vjeruje da je bila stvarna i da se dogodila.
Veliki dio “Flower Power” pokreta počiva u muzici, koja je bila kohezivni faktor i pod svoje je okrilje dovela milijune usmjeravajući ih na prihvaćanje univerzalne filozofije pravde. Nicale su se stotine, tisuće, milijuni bendova svih mogućih provenijencija, tako da danas i nije ni čudno da za neke i ne zna, a bili su velike nade ili su čak i izlazili izvan lokalnih okvira.
A za one koji su ostali u njima, teško da itko više zna…
Jedna od takvih grupa, koja je ostala u svom “lokalu” na Long Islandu, bio je i bend The Unspoken Word.
The Unspoken Word – “Anniversary of my mind”
The Unspoken Word bila je grupa koja je u svim parametrima svog opusa pripadala psihodeličnoj struji unutar pokreta i svojim se albumima pokušavala vinuti izvan matičnog okruženja, ali joj to nije uspjelo. Sa svojim najpoznatijim, debitantskim albumom “Tuesday, April 19th” uspjeli su donekle skrenuti pogled u svom pravcu, ali na njihovu žalost, bili su to trenuci kad su divovi na tržištu harali top listama i punili koncertne dvorane, tako da je za one iz drugog i trećeg “razreda” malo ostalo.
Ironično, tome je pridonio baš taj prvijenac, jer je svojim sadržajem zasjenio osnovnu ideju, naime, u želji da stvori što “psihodeličniji” izričaj i da se, dakako, izdvoje od armije anonimaca, bend poseže za kompleksnim duhačkim i gudačkim aranžmanima, koje u studiju polira do sterilne razine. Iako albumu nitko ne osporava vrijednost, taj mu je segment sadržaja donio i najviše negativnih bodova, kako kod kritike, tako i kod auditorija.
No, usprkos tome, album posjeduje puno toga lijepoga.
Na prvo mjesto ipak treba staviti vokal Denise “Dede” Puma, koja svojim interpretacijama približava grupu legendarnim Mamas and Papas, a istovremeno sebi pribavlja epitet vokalistice koja je u stanju otpjevati bilo koji broadwayski mjuzikl. No, ono po čemu će Dede ipak ostati upisana u povijesti muzike modernog doba nije njezin vokal, ni uloga u grupi The Unspoken Word, već činjenica da je vjerojatno od nje potekla ideja za ime grupe Vanilla Fudge.
S instrumentalne strane, album je pak prekrasni spoj barokne verzije folk rocka i, dakako, psihodelije.
Nije na odmet spomenuti i to, kad se sagleda obilna upotreba gudača i puhača, mora se prihvatiti i činjenica da je album nastao na temeljima utjecaja albuma Beatlesa, “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band”.
Ta dimenzija ga najpreciznije smješta u okruženje u kojem egzistira.
Album “Tuesday, April 19th” nije remek-djelo psihodelične epohe, nije ni veliki album na nekom globalnom, pa ni na nacionalnom nivou, ali riječ je u biti o prekrasnom, pomalo frustrirajućem, ali i veoma intrigantnom albumu koji na svoj specifičan način bilježi trenutak u kojem se prelamala želja i (ne)uspješno nastojanje da se izričaj i filozofija koji su vladali Zapadnom obalom prenesu na Istočnu – i to provučeno kroz neminovni broadwayski utjecaj.
Za ljubitelje muzike tog doba sasvim dovoljno da se posegne za ovim albumom i iskopa nešto lijepo što je danas duboko zakopano.
The Unspoken Word – “Tuesday, April 19” / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen s portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
