Čudna je sudbina ovog albuma. Snimljen u šezdesetima i izdan u ovom stoljeću.
Po izlasku zasluženo dobiva epitet “Izgubljeni klasik progresivnog rocka”!
No, hajmo sa pričom ispočetka radi biljeg razumjevanja.
Povijest banda počinje 1969 godine, kad klavijaturista Patric Moraz, zajedno s basistom, Jan Ristorijem, oformljava jednu od najznačajnijih grupa u povijesti ranog progresivnog rocka. Tog ljeta, naime, dvojac seli iz Švicarske u Englesku. Tamo pronalaze bubnjara, Bryson Grahama i pjevača/kompozitora David Kubineca, koji je bio u sastavu World of Oz.
World of Oz je već postao poznat na Engleskoj sceni, zahvaljujući posjeti top ten liste singlova s pjesmom “Muffin Man”. Pjesma je autorsko djelo Davida Kubineca. Boja zvuka i sama tema danas zvuči pomalo arhaično, i dakako, kao i većina materijala s ondašnjih top lista, nije baš dobro podnijela zub vremena.
Prvobitni naziv novooformljene grupe je bio Integral Aim, da bi uskoro promjenili ime u Mainhorse Airline.
David Kubinec’s Mainhorse Airline – “Daybreak of Eternity”
Po samom osnutku su skrenuli pažnju na sebe, svirajući muziku, poznatu na Otoku, ali na način koji do tada još nije bio viđen. To im je dakako donijelo instant angažmane, te su u tom ranom razdoblju bili predgrupa najvećim zvijezdama na Otoku, grupi Free, Canned Heat i Humble Pie.
U ovom kontekstu, interesantno je za napomenuti, da su na nekim samostalnim koncertima, kao predgrupu odabrali jednu mladu, perspektivnu grupu, Supertramp. Štoviše, ti nastupi se uzimaju kao službeni uzlet jedne od najvećih grupa svih vremena.
Po nekim izvorima, izvodeći ranu psihodeliju protkanu simfo-rockom, band se čak smještao i ispred legendarne grupe The Nice. Osobno se s tim ne bi složio, ne zato jer su jedni bolji od drugih, već jednostavno, s muzičke strane, ipak postoje razlike koje se ne mogu uspoređivati, a da se ne pređe prag u kojem ukus determinira mišljenje.
Sa druge strane, odbacujući shizofrenični space uticaj, band se nameće kao prihvatljiva “mainstream” alternativa grupi Egg.
Na ovom mjestu moram napomenuti, da je možda najveća zasluga ovog sastava, to što je u neku ruku utabao stazu kojom su krenuli Emerson, Like & Palmer. Podsjetimo se, istine radi, Morazov pristup klavijaturama i Ristorijevi klasični temelji, u kombinaciji sa Kubinecovim talentom u komponiranju, te neosporna i neupitna virtuoznost svih članova banda, daju formulu na kojoj su Emerson, Like & Palmer, na temeljima grupe The Nice, izgradili kompletnu karijeru.
Možemo stoga, bez srama reći, da je David Kubinec’s Mainhorse Airline bio veliki sastav, koji jednostavno nije imao sreću pronaći put do širokih masa.
Nakon početne euforije došlo je vrijeme za snimanje prvog albuma. Kako band ipak nije bio zapljusnut kišom novca, radi manjih troškova, odlaze u Švicarsku, te u lokalnom studiju snimaju deset kompozicija, koje će nažalost, svjetlo dana ugledati tek nakon 40 godina.
Priča o snimljenom materijalu ide dalje, ali ne baš onako kako su sudionici priželjkivali. Umjesto da se album izda i da grupa krene na turneju kojom bi ga promovirala, David Kubinec doživljava srčani udar. Znajući koju je ulogu David odigrao u okviru banda, nije čudno da se po njegovom hospitaliziranju grupa jednostavno raspala. S njenim raspadom i snimljeni materijal odlazi na police.
David Kubinec’s Mainhorse Airline – “Blunt Needles”
Album se skida sa polica i objavljuje tek 2007. godine. Samo njegovo izdavanje nije izazvalo burne reakcije, niti senzacije. Nitko nije kidao žile ispred prodavaonica čekajući u redovima da se otvore, kako bi kupio svoj dragocjeni primjerak.
E, a baš se to trebalo dogodit, da je boga i pravde, jer na svjetlo dana je napokon izašao, “missing link” progresivnog undergrounda.
Sada je bilo daleko jasnije kako je grupa Mainhorse nastala i koja mu je bila pozadina i dakako, postalo je očito koje mjesto u muzici kraja šezdesetih i početka sedamdesetih zauzimaju obje grupe.
Mainhorse Airline – “The Geneva Tapes”
Od prvih odsviranih nota, jasno je da album pršti od svježih ideja i rijetko viđene tehničke virtuoznosti (da ne kažem, superiornosti) članova grupe. Za sve ljubitelje muzike tog doba, album “The Geneva Tapes” je jednostavno, veliko otkriće.
Ne zaboravimo, u vremenu kad je snimljen album “The Geneva Tapes”, Greg Lake i Keith Emerson još nisu ni promišljali o formiranu zajedničkog banda. Slijedom toga, poštujući kronologiju događaja, očito je da je Mainhorse Airline uticao na muzički izraz Emerson, Like & Palmera, a ne obrnuto, kako se dalo naslutiti!
Na albumu se našlo svih deset snimljenih kompozicija. Način kako su posložene ne odaje nikakav poseban koncept, ali isto tako, album apsolutno ne bi izgubio ništa od svoje kvalitete da su potpuno drugačije poredane.
Nadalje, na prva slušanja, kompozicije na albumu su sve nekako “sirove”, ostavljajući nas u impresiji, da će na sljedećem albumu sve to skupa biti dorađenije. No, prvo slušanje katkad debelo zavara. Baš ta sirovost u sprezi sa virtuoznošću, daje vanvremenski pečat ovoj muzici. Ista je stvari s melodijama. Kad san ih prvi put uspješno odvojio iz kompozicije, bilo mi je žao što su nekako “nedorečene”, skoro nedovršene. Falilo im je nešto da budu prekrasne, Beethovenski zaokružene, potpune… I tu se onaj prvi dojam srušio. Melodije su baš onakve kakve moraju biti kad o ovoj muzici govorim.
To me je odvelo na jednu misao, koju sam našao lutajući po bespućima neta, “da su možda najljepše note one koje nisu odsvirane”.
David Kubinec’s Mainhorse Airline – “Overture and Beginners”
Album otvara tema “Overture and Beginners”, tema prepuna eksplozivnih i nadasve virtuoznih pasaža. Slijedi ga “Blunt Needles”, jazzy tema skoro sakralnog ugođaja u kojoj band pronalazi nove puteve izričaja.
“The Passing Years”, koja tema! Koja melodija! Svaka odsvirana nota sa sobom nosi još dvije prekrasne, neodsvirane. Vječna melankolična melodija, nenametljiva, a istovremeno se agresivno uvlaci pod kožu, i tu ostaje, ostaje, ostaje….. dok je nas, biće i nje u nama. Tema koje se ne bi posramili ni The Beatlesi u svojoj kasnijoj, najzrelijoj, fazi stvaralaštva. Jedan od mojih apsolutnih favorita.
Album nastavlja “Make it the Way You Are”’, jazzy pop tema koja poentira već poentirano, ali bez namjere za ikakvim oponašanjem. Samostojna, kao i sve ostale na albumu, živi svoj život.
David Kubinec’s Mainhorse Airline – “The passing years”
I onda slijedi, “Pale Sky”, sedmominutna psihodelična tema u kojoj nema čega nema. U stvari, ajmo podcrtati, istine radi, u ovoj temi nema čega neće biti u muzici sredinom i krajem sedamdesetih i to u jednom ogromnom spektru sastava, toliko širokom, da graniči sa lucidnošću pokušati nabrojati bar one najveće i najbitnije.
“What the Government Can Do for You” nastavlja niz briljantnih kompozicija sazdanim na jamovima. Slušajući je ne mogu se oteti dojmu o svježini koju su nosile manje više, sve snimljene teme na ovom albumu. I još nešto, Patric Moraz na klaviru – kako to gordo zvuči!
Kako opisati sljedeću kompoziciju, “Daybreak of Eternity”, a ne zaplakati nad banalnošću tog opisa?
Jazzy, prekrasne melodije i nadasve Harrisonovog ugođaja. Davidov glas tako jasno korespondira sa Harrisonovim, da slušajući je, samo čekate kad će se Lennon ili McCartney pridružiti. Nevjerojatno, kako jedan ambijent, ovaj put Beatlesovski, može biti preslikan s toliko mašte i originalnosti u neko drugo “ja”. Bravo majstori!
“Directions for Use” ničim ne odskače od ostatka albuma. Da je ovo napisano za neki drugi album, vjerojatno bi ova tvrdnja nosila negativnu konotaciju. Ali u ovom slučaju, predznak je apsolutno pozitivan.
“A Very Small Child”, vinjeta prebogata zvukom neortoksnih instrumenata složenih u predivne harmonije. Pored Davidove neosporne uloge, ostatak banda briljira svojom maštovitošću.
I onda slijedi closer, epska, jedanaestominutna “God Can Fix Anything”.
David Kubinec’s Mainhorse Airline – “God Can Fix Anything”
Obično se kaže, dostojan završetak albuma, i time se manje više sve kaže, jer je veoma lako zaključiti na temelju prethodno rečenog, što znači to, “dostojan”. No, “God Can Fix Anything” je daleko više od toga. Ova je kompozicija ostavština banda, i ujedno posljednje što su odsvirali.
Nadam se da neću naljutit ljubitelje Beggars Opere, ako kažem, priznali oni to ili ne, svjesno ili ne, Beggars Opera se napajala direktno s ove kompozicije. Nadalje, sama konstrukcija i način na koji nas sastav vodi kroznju, postavljaju temelje za nove naraštaje koji će tek doći.
I da rezimiramo, ovoj se kompoziciji možda može prigovoriti ovo ili ono, ovisi što tko vidi i što tko očekuje, ali ono što čujemo kad je slušamo, je jednostavno nepravedno zaboravljeno.
“The Geneva Tapes” je veliki album i to promatran kroz prizmu nekoliko faktora.
Kao prvo, album je izuzetno ugodan za slušanje, i kao takav se odmiče od progresivnog miljea u kojem vladaju teške teme. Druga specifičnost ovog albuma jest njegova konstrukcija, sazdana od progresivnog izraza, a zbog Kubineca prelivena prekrasnim melodijama. I treća, ali ne i posljednja, album se može promatrati kao neka vrsta „missing linka“ progresivne muzike tog doba.
Nema onaj revolucionarni karakter i to mu nitko ne pokušava dati, ali svojim postojanjem puni mozaik šezdesetih i pomaže nam da shvatimo obujam i veličinu progresivnog pokreta tog doba.
Za jedan izgubljeni/nađeni album, koji je svjetlo dana ugledao nakon pola stoljeća, sasvim dovoljno!
* MLP-U radio emisiju o ovom albumu možete naći ovdje!
David Kubinec’s Mainhorse Airline – The Geneva Tapes / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
