Prošle su tri godine od posljednjeg albuma „1 dan ljubavi“, a ujedno, pamtimo i vječnu „Sjaj u tami“, koja slavi punih 35 godina života.
Tim povodom, ali ne samo zbog njega, Massimo je izdao novi album, “Sada”.
Iako, ruku na srce, s tri (četiri) singlice iza sebe i koncertnim repertoarom koji se u posljednje vrijeme sastojao i od pjesama s ovog albuma, taj predikat “novi” pomalo gubi svoje značenje.
Trenutni je trend izdavanje singlica, te kad se skupi dovoljan broj, uz nadopunu, izdaju se albumi. Povinovanje tržišnim zahtjevima je naplatilo svoje, prvi „ceh“ plaća koncept albuma, jer su u principu samo zbir pjesama, labavog, ikakvog vezivnog tkiva.
Takva su vremena i teško da možemo išta po tom pitanju napraviti.
Iako je „od prve“ stremio k albumu, Massimo je slijedio tu logiku. U njegovom slučaju se ipak javlja razlika, u tome što su sve pjesme na albumu konceptualno podcrtane i veoma balansirane kvalitete, neke hitoidne više, neke manje, ali sve redom komotno mogu postati koncertni standardi ovog pjevača.
Kao piloti su izdane singlice, „1000 ljudi“ i „Neka ti plove brodovi“. Sljedeća je izdana u suradnji s grupom Vatra, „Nama se nikud ne žuri“, premijerno predstavljena na velikom koncertu Massima u Spaladium Areni.
Finalna singlica koja je trebala utrti put albumu je bila „Lice varalice“.
Album krase trinaest plus jedna bonus kompozicija, od kojih je teško izdvojiti jednu i reći, e ovo je najbolja!
Kvaliteta albuma počiva na ovoj konstataciji te ne preostaje drugo nego ih rangirati po pjevnosti, odnosno hitoidnosti. No, s time se radi odmak od realnog težišta, jer iako „krtih“ melodijskih linija pjesme koje nemaju tu sreću u da budu hitoidne, ipak “liježu“, svaka na svoj način te se time poništava bilo kakva diskriminacija unutar liste na albumu. Drugim riječima, album je i pored raznolikog pristupa kompozicijama konceptualno kompaktan, te i s te strane sebi osigurava pravo na postojanje.
Massimo od prvih dana solo karijere igra na dugu stazu. Taj se put svakim danom sve više i više isplati i vraća uloženo s kamatama.
„Problem“ kod Massima u tom kontekstu je ljestvica kvalitete i profesionalnog odnosa, koji su veoma visoko. Toliko visoko da ga rijetki mogu pratiti, ali isto tako, održavati te visine nije niti malo lako, (a ni jeftino!). Iziskuje pun angažman umjetnika, besprijekornu odanost „misiji“ i nadasve pošten odnos spram suradnika i publike.
I ne samo to, „igra na dugu stazu“ je ustalila stalni tim producenata, aranžera, kompozitora i muzičara, koje Massimo ima oko sebe. Svi su uprti u samo jedan cilj, kojeg ipak na kraju Massimo artikulira i daje mu finali pečat. I baš u tome jest vrijednost ovog albuma, kao uostalom i samog opusa Massima do današnjih dana.
Proživljavanje kompozicija, bez obzira na to što nije autor, daje naslutiti veličinu i pristup jednog Joe Cockera ili pak labavu paralelu s angažmanom Brian Ferryja.
Album „Sada“ sadrži sve gore navedeno.
Ovim albumom Massimo igra na sigurno. Ne libi se „šetnje“ unutar granica svog izričaja, ali isto tako izbjegava bilo kakve izlete, kako instrumentalne tako i vokalne. Nema sumnje da će s ovim albumom steći još širi krug slušatelja i time dodatno napuniti mjesta na koncertima. Sama činjenica da u svojoj bilježnici ima zapisan veliki broj koncerata za ovu godinu dovoljno govori ne samo o Massimu nego i o njegovoj publici.
Produkcija na albumu je bistra i decentna. Očišćena od svih suvišnih zvukova i jedva primjetnim, ali ipak isturenim glasom Massima ispred instrumentalnog djela. Minucioznost za miks pultom je prisutna od prve do posljednje note. Na trenutke prijeti skretanjem u pre-produciranost, no, na sreću, to se nije dogodilo, poglavito zahvaljujući velikoj dozi ukusa u aranžmanima i broju instrumenta angažiranih u zvučnoj slici.
Slučajno ili ne, osobno ili ne, omot albuma u biti najviše poentira na odnos prošlosti Massima, njegovih početaka i današnjeg trenutka. Dva različito obojena dijela lica na jednoj slici ili pak vlasnik i njegov odraz na platnu, unutarnji omoti s dvije slike, svaka na svojoj strani neuvijeno postavljaju pitanje, tko je Dorian, a tko njegov portret?
Prebačen u „sada“ odgovor stiže, kako u sadržaju albuma tako i samim grafičkim rješenjem optimistične atmosfere bookleta i omota albuma.
Massimo stari zajedno sa svojim likom (alter egom!) i starenje mu očito godi, što (na sreću) nagovještava dijametralno suprotan kraj od Doriana.
Album “Sada” je lament Massima nad životom, ljubavlju i neminovnim protokom vremena. Svim se kompozicijama provlači vječna tema, ljubav, provučena kroz bezbroj situacija i metafora.
Ukratko!
Album “Sada” je kompaktna jednodijelna pjesma o ljubavi!
Massimo – „1000 ljudi“
Massimo – „Neka ti plove brodovi“
Massimo – „Lice varalice“
Massimo – „Sada“ / full album
Ja nisam vlasnik autorskih prava fotografija, videa ni muzike. Stoga, sva prava idu samo stvarnim vlasnicima. Ako ste pak vlasnik fotografije, videa ili muzike, kontaktirajte me mailom, koji se nalazi na stranici “Info”, i video sa svim sadržajima će biti uklonjen sa portala.
I am not the owner of either the image, video or the original songs. Therefore, all rights go to their respective owners. If you are the owner of the image, video or any of the songs, write to me a private message, located on “Info” page, and I’ll delete this video immediately.
