The Splitters – Split, Circus (Monty Python) / 19. Siječnja-2019.

Rokenrol braća!

Splitski CBGB klub Circus je opet ugostio mlade nade hrvatske estrade, za laike to nije nova inačica LGBT kluba, već usporedba s legendarnim klubom u New Yorku koji je kao i Circus davao šansu mladima da sviraju, a oni su ubrzo taj klub zamijenili dvoranama i stadionima, kao Ramones, Police, Talking Heads i drugi.

Oni se zovu The Splitters što nekako mi daje naznaku iz kojeg su grada, a izgledaju kao da su potomci Beatlesa, pogotovo pjevač i basista Josip Senta za kojeg bi se zakleo da je rezultat ljubavne veze između John Lennona i Paul McCartneyja, samo kada bi muškarci rađali.

Kada sam došao pred zakazani početak svirke u 22 sata bilo je malo ljudi i svi su sjedili, ali do 22.40 kada je počeo koncert već se skupila dobra ekipa, skoro stotinjak mahom mladih ljudi kojima je većinom dopušten izlazak samo do ponoći, do kada je bend mogao svirati.

Na taktove prve pjesme “Introduction” koja je počela bez nepotrebne najave i predstavljanja benda lipo je odmah ostati ugodno iznenađen zvukom, jačinom i toplinom onoga što izlazi iz zvučnika, što je prvenstveno zasluga benda, pa naravno tonca i same opreme, koja često po nekim hr klupskim standardima nije dostojna kluba.

Zvučali su mi s tom pismom malo kao zaboravljeni glam rock iz 80-ih, ali kasnije se potvrdilo da ne robuju klasičnim okvirima i ladicama, ali i dalje su mi neodoljivo bacali na Beatlese.

A gomila veselih curica isprid njih mi je potvrđivala dojam da su to mladi ljudi na bini, koji sviraju odlično za svoje godine, ali i svojom neposrednošću i nekom pozitivom privlače mlađu populaciju kojoj možda već postaju i uzor. A još je lipše kada mladim ljudima u razvoju su uzori momci s gitarama, umjesto neki drugi bez talenta… . Doduše, kada vidim di su nas doveli oni koji su slušali i živjeli Novi Val, svako predviđanje nema smisla.

Jedna cura duge, ravne crne kose u prvim redovima (Circus nema redove, ali u nogometnom žargonu bila je u ofsajdu) je s naslonjenom bradom na lijevu ruku posebno bila zadubljena u bend, sa svojim prodornim, ali bez izražajnim pogledom nije skidala oči s pjevača. Ne znam jeli mu to bivša cura, sestra ili buduća žena, ali bio sam mu zavidan.

A on je osim što je svirao i pjevao u stanci između stihova ispuhivao kosu s očiju. To je stari trik koji sam totalno zaboravio od kada imam dugu kosu u rep, a koristio sam ga u tinejdžerskim danima kada je otac bio mjesecima na terenu, pa bih izbjegao njegove škare i šišanje te puštao kosu jedva do nosa. Sada sam odrastao pa imam dugu kosu, ali svejedno ne idem često na ručak kod svojih, da mi se ne bi što desilo dok ne pazim.

Volim što je bend uvježban i usklađen, pa nitko se posebno ne ističe, a opet općenito drže visoki nivo kvalitete, što možda nije čudno, jer se bend sastoji od 2 para braće, od fantastičnog solo gitariste Marka Komića koji očito voli hard rock i metal, do točnog ritam gitariste Petra Sente koji sve dobro prati i nadgleda, njegovog brata na vokalu i basu Josipa,te vrlo dobrog bubnjara, Antonio Komića, (brata solo gitariste) koji je uporno udarao, a opet se nije upuštao u soliranje i odskakanje od ostalih.

Rock n roll koji su svirali par puta je presječen s baladom, uvik poželjnim momentom za stiskavac s prvom osobom do vas koja vam se sviđa, no onda taman kada lijevu ruku spustite niže od struka i na uho joj idete šapnit “Sviđaš mi se”, bend odjednom ubrza i razbukta stvar, a cura u buci čuje “Riga mi se”, odmakne te isti sekunda s obje ruke, a ti u nevjerici i bijesu skupa s bendom vičeš “Go Fuck yourself, go fuck yourself”, kako i završava ta spomenuta balada imena “Sweet Love”.

Bend je svirao svoj repertoar na engleskom s prvog albuma “Love sucks” što ima svoje dobre i loše strane. Dobra je što definitivno na engleskom zvuče svjetskije, no ako ne misle ostaviti familiju, školu i posao te krenuti starim trošnim kombijem i bar godinu dana svirati u svim klubovima diljem Europe koji bi im platili cugu i benzin, onda od toga engleskog repertoara nema ništa.
To je bio jedan od uvjeta koji im je Croatia Records dala ako misle snimiti album kod njih koji izlazi ove godine, da bude na našem jeziku. Ne znam za druge uvjete te diskografske kuće, no ako nije da se ošišaju (svi osim pjevača već jesu) onda je sigurno da svoj zvuk prilagode osjetljivim ušima voditelja hrvatskih radio i TV top lista. Takva pjesma je “Oboji me”, singl i spot koji je izašao ovih dana, a ima sve predispozicije da uđe u uši i ne izlazi danima kada ga gurnu u medije.

Slična sudbina prilagodbe je zadesila makarski bend Rezerve koji su uživo veseli pankeri, a na albumu su pop rock juhica, kao predjelo romantične večere bez hepi enda.

The Splitters sviraju tu vrst glazbe koji i starim rokerima kao meni probude pozitivne emocije i natjeraju tijelo na gibanje, a opet dovoljno su blagi da nekome tko uopće ne drži do rock kulture se svide da ih makar simpatizira ili čak počne pratiti na društvenim mrežama.
Za mene imaju svijetlu budućnost ako se drže svojih snova, pišu, stvaraju,vježbaju i sviraju, a opet ostanu mudro dovoljno blizu publici da se može poistovjetiti s njima.
Poticaj u tome im može dati odlična reakcija publike na jedine stvari koje su svirali na domaćem jeziku, “Gusar” i “Oboji me” koje su ujedno bile i zadnje, ali nedovoljno duge da bi sve klinke na podiju zaustavile u gromoglasnom dozivaju na bis, što su im i udovoljili opet odsviravši uvodnu stvar i za one koji su zakasnili na početak.

Veselim se čuti i znatiželjan sam vidjeti kako će bend napredovati i di će biti za godinu, dvi, pet od sada.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala.

na vrh