Ime Jesus and Mary Chain novijim generacijama vjerojatno ne znači mnogo premda su prije 39 godina izbacili jedan od najboljih i najznačajnijih albuma osamdesetih, „Psychocandy“.
Bio je to pravi festival gitarske buke i pop melodija koje su se nazirale u pozadini. Bubnjevi Bobbya Gillespiea (kasnije vođe Primal Screama) udarali su u prefrontalni korteks dok su gitare braće Reid režale poput onih Albinija iz Big Blacka i stvarale zid buke ispod kojih je glas Jima Reida pjevao svoje poprilično neobične stihove.
U to su im doba koncerti trajali po tridesetak minuta nakon kojih je nastupao kaos, razbijanje instrumenata i često pljuvanje i udaranje publike.
Drugi je album, „Darklands“, donio glazbeno smirenje, ali i puno mračnije, nihilistične tekstove. Dok je „Psychocandy“ bio preteča shoegaze pokreta, „Darklands“ je donio revival pop darkeraja dok je ekipa pjevala, a i ja zajedno s njima:
I’m going to the darklands
To talk in rhyme
With my chaotic soul
As sure as life means nothing
And all things end in nothing
And heaven I think is too close to hell
I want to move, I want to go
I want to go
Oh, something won’t let me
Go to the place
Where the darklands are
And I awake from dreams
To a scary world of screams…
Ni sljedeća dva albuma, „Automatic“ i „Honey’s Dead“ nisu bili puno lošiji, a dobro je bilo i to što ih je Jugoton sve objavio.
Gitarist William Reid, glavni kompozitor benda, oženio je u međuvremenu prekrasnu Hope Sandoval iz Mazzy Star koja im je gostovala na albumu „Stoned and Dethroned“ iz 1994.
Basisti i bubnjari su se mijenjali, a braća su nastavila do 1998. i zadnjeg albuma prve faze, „Munki“. Nakon toga uslijedio je razlaz i ponovno okupljanje 2007.
2017. snimili su novi album „Damage and Joy“ i zaputili se na turneju, svirali u Ljubljani koncert na kojem sam ih i prvi put gledao uživo. Koncert je bio dobar, ali ovaj zagrebački osobno mi je bio bolji iako su William i Jim već dobrano zašli u šezdesete.
Ove su godine izdali novi album „Glasgow Eyes“ najavljen singlom „Jamcod“. Novi mi je album polovično dobar, s pet izvrsnih stvari, pet dobrih i pet ne toliko zanimljivih.
Da su se zadržali na jednostrukom albumu bio bi im to jedan od najboljih nakon prva dva…
A kad sam prije dva mjeseca čuo da dolaze u Zg nisam ni trenutka dvoumio hoću li doći.
Ispred Tvornice došao sam već pred kraj nastupa predgrupe koja je, dok sam ušao, a bio je popriličan red, već završila.
Na šanku je bilo samo lošeg i dosadnog Carlsberga, a od mercha samo preskupih majica (po 35 eura), tako da sam se odmah zaputio u poprilično ispunjenu dvoranu (kažu da je koncert na kraju bio rasprodan).
Sreo nekoliko prijatelja i poznanika, a bend se pojavio na pozornici i odmah krenuo bučno i precizno s „Jamcod“ sa zadnjeg albuma.
Uslijedio je niz od šesnaest pjesama iz cijele karijere s naglaskom na novi album (čak pet pjesama s njega), „Darklands“ i „Psychocandy“, a nazočni je narod, u kojem je najviše bilo srednje generacije, najbolje reagirao na stare favorite iz osamdesetih i devedesetih poput „Head On“, „Happy When It Rains“, „Blues From a Gun“, „Nine Million Rainy Days“, „In a Hole“, „Some Candy Talking“, …, a regularni dio koncerta završili su frenetičnom izvedbom „I Hate Rock’n’roll“.
William Reid, za razliku od ljubljanskog koncerta, nije nijednom preuzeo ulogu pjevača, iako nekoliko od izvedenih pjesama na pločama pjeva on, uključujući i „Darklands“ koju je cijela Tvornica pjevala uglas s Jimom.
„Rachel Conti gostovala je na „Girl 71“ i kasnije na bisu, a ostatak benda, basist Mark Crozer koji je s bendom još od 2007., gitarist Scott von Ryper i bubnjar Justin Welch (Elastica, Suede) koji im se pridružio 2022. pružio je više nego dobru svirku, žestoku i bučnu, taman toliko da zvuk bude dobar i čvrst, a ne prokrvare uši.
Na bis su izašli nakon pet minuta pozivanja publike koja je bila vrlo zadovoljna odslušanim i otprašili tri rana favorita, „Just Like Honey“ i „Taste of Cindy“ s prvog albuma i za kraj izvrsnu, kaotičnu i bučnu „Reverence“ s kontroverznim stihovima:
I wanna die just like Jesus Christ
I wanna die on a bed of spikes
I wanna die, come see paradise
I wanna die just like Jesus Christ
I wanna die just like JFK
I wanna die on a sunny day
I wanna die just like JFK
I wanna die in the USA
I wanna die
I wanna die
I wanna die
I wanna die
I wouldn’t sell my soul, but I’d hang for this
Sve je završilo u zidu buke, a bend nam je mahnuo (komunikacija s publikom bila je i inače vrlo oskudna osim pri kraju kad je Jim na perfektnom škotskom izgovorio par polurazumljivih rečenica.)
Sveukupno, u vrućoj i ne baš dobro klimatiziranoj Tvornici, Jesus and Mary Chain odsvirali su jako dobar i pamtljiv koncert.
Nadam se da će sljedeći tjedan na Einstuerzende Neubauten temperatura biti barem malo podnošljivija.
- Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima na ovom portalu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav MLP-U portala